Pismeno i usmeno prevođenje

Dva službena jezika Međunarodnog suda su engleski i francuski, i cjelokupno osoblje i sudije moraju govoriti barem jedan od tih jezika. Osim toga, u skladu s međunarodnim normama ljudskih prava, svi optuženi se na sudu imaju pravo služiti maternjim jezikom. Optuženi na Međunarodnom sudu govore bosanski/hrvatski/srpski, albanski ili makedonski. Zbog toga se svi sudski postupci održavaju na najmanje tri, a ponekad i četiri jezika, dok se velika većina pismenih dokumenata prevodi na dva do pet jezika. Stoga su tumači, koji prevode govor, i prevodioci, koji rade s pisanim tekstovima, od ključne važnosti za praktično sve aspekte rada Međunarodnog suda.

U svakoj sudnici nalazi se nekoliko zvučno izolovanih prevodilačkih kabina iz kojih se simultano prevodi za sve učesnike suđenja i za posetioce. Tumači rade u parovima i prevode svaki po 30 minuta, a kolega im je za to vrijeme rezerva. Nakon 30 minuta se mijenjaju. Tumači govore u prvom licu, pri čemu njihove riječi moraju zvučati prirodno i tečno, i moraju što tačnije i neutralnije prenijeti riječi onih čiji govor prevode. Sve greške u sudnici se brzo uviđaju i popravljaju. Tumači su, nadalje, u svakom trenutku dužni poštovati povjerljivost postupaka i težiti profesionalnoj uzdržanosti. 
 

Svi temeljni pravni dokumenti Međunarodnog suda, poput Pravilnika o postupku i dokazima, Statuta, optužnica i presuda, prevode se na engleski, francuski, bosanski/hrvatski/srpski i, po potrebi, na albanski i makedonski. Osim toga, dokumenti koji su na suđenju predloženi za uvrštavanje u dokaze, kao i podnesci sudu, prevode se na jedan od službenih jezika. Prijevod hiljada stranica pisanog materijala je dugotrajan i vremenski zahtjevan posao.

Na Međunarodnom sudu, za cjelokupno usmeno i pismeno prevođenje zadužena je Prevodilačka služba. U njoj rade sudski tumači i prevodioci s visokim stepenom stručne osposobljenosti specijalizovani za prevođenje na području prava. Prevodilačka služba, osim što pruža usluge usmenog i pismenog prevođenja, zapošljava sudske stenografe koji bilježe transkripte rasprava na Međunarodnom sudu.

Usmeno prevođenje

Postoje dvije vrste usmenog prevođenja: simultano prevođenje i konsekutivno prevođenje. U simultanom prevođenju tumač govori istom brzinom kao i osoba čije riječi prevodi, sa samo nekoliko sekundi zakašnjenja. Ova vrsta usmenog prevođenja zahtijeva posebnu opremu (mikrofone i slušalice) i tako se prevodi u sudnicama Međunarodnog suda. U konsekutivnom prevođenju tumač počinje s prevođenjem kada osoba čije riječi prevodi prestane govoriti. Tako se na Međunarodnom sudu prevodi i na samom Sudu, na primjer na sastancima ili razgovorima, i na terenu kada nema opreme za usmeno prevođenje.

Dužnosti tumača i  prevodilaca

Tumači i prevodioci su dužni postupati po Etičkom kodeksu Međunarodnog suda. Dužni su postupati sa informacijama, do kojih dođu kroz obavljanje svog posla, kao sa povjerljivim informacija i nakon što odu s Međunarodnog suda. Kada usmeno ili pismeno prevode razgovore osumnjičenih ili optuženih i njihovih advokata, obavezuje ih  pravilo privilegovanog profesionalnog odnosa advokata i optuženih, i ne smiju otkrivati informacije koje tako steknu bez izričitog dopuštenja tih advokata i optuženih. Dužni su postupati samostalno, nepristrano i težiti profesionalnoj uzdržanosti. Moraju prevoditi tačno, i kada rade u sudnici, upozoriti sudije na bilo kakvu nedoumicu izazvanu izborom riječi onih čije riječi prevode.

Terminološka dosljednost


Često postoji više načina da se neki izraz ili riječ prevede s jednog jezika na drugi. Prevodilačka služba Međunarodnog suda ima sekciju zaduženu za održavanje dosljednosti u terminologiji i sastavljanje glosara za usmene i pismene prevodioce u toj službi.