Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Bivši predsjednici

Sudija Theodor Meron (SAD)
Predsjednik Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 2011. do 2015.
i od 2003. do 2005.

Rođen: 28. aprila 1930., Kalisz, Poljska

Biografija

Sudija Theodor Meron je obavljao funkciju predsednika Međunarodnog suda u četiri mandata.  Prvi put je izabran za predsednika MKSJ 27. februara 2003., i reizabran 17. novembra 2003.. Nakon toga je izabran u dva uzastopna mandata na funkciju predsednika Međunarodnog suda od 17. novembra 2011. do 16. novembra 2015.

Sudija Meron trenutno obavlja funkciju predsednika Mehanizma za međunarodne krivične sudove (Mehanizam), a na taj položaj ga je prvi put imenovao generalni sekretar Ujedinjenih nacija, 1. marta 2012. godine. Imenovan je na novi mandat na funkciji predsednika Mehanizma 1. marta 2016.

Od kako ga je Generalna skupština Ujedinjenih nacija izabrala za sudiju MKSJ u martu 2001. godine sudija Theodor Meron iz Sjedinjenih Američkih Država raspoređen je u Žalbeno veće koje zaseda u žalbenim predmetima pred MKSJ i Međunarodnim krivičnim sudom za Ruandu (MKSR). Jedan od vodećih stručnjaka na području međunarodnog humanitarnog prava, ljudskih prava i međunarodnog krivičnog prava, sudija Meron je napisao neke od knjiga i članaka koji su pomogli u stvaranju pravnih temelja za rad međunarodnih krivičnih sudova, i doprineo je razvoju međunarodnog prava, pogotovo međunarodnog humanitarnog i krivičnog prava, na različite načine. Kao veliki ljubitelj Šekspira, autor je članaka i knjiga o ratu i viteštvu u Šekspirovim istorijskim dramama.

Sudija Meron je stekao pravno obrazovanje na Jerusalimskom univerzitetu, Harvardu (gde je stekao doktorat) i Kembridžu. Emigrirao je u Sjedinjene Američke Države 1978. godine. Od 1978. radi kao profesor međunarodnog prava, a od 1994. kao profesor prava na katedri Charles L. Denison Pravnog fakulteta Univerziteta u Njujorku. Od 1991. do 1995. bio je i profesor međunarodnog prava na Institutu za međunarodne i razvojne studije u Ženevi i gostujući profesor prava na Harvardu i Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju. Godine 2006. godine izabran je za profesora emeritus Fondacije Charles L. Denison i naučnog saradnika Pravnog fakulteta Univerziteta u Njujorku.

Sudija Meron je bio javni član delegacije Sjedinjenih Američkih Država na zasedanju Konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji (CSCE) posvećenoj ljudskoj dimenziji u Kopenhagenu 1990. godine. Bio je član delegacije Sjedinjenih Američkih Država na Rimskoj konferenciji o uspostavljanju stalnog Međunarodnog krivičnog suda (MKS) 1998. godine gde je bio uključen u pisanje nacrta odredbi koje se odnose na definiciju krivičnih dela, uključujući ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Takođe je bio član Pripremne komisije za uspostavljanje MKS, s posebnim zaduženjima za definiciju krivičnog dela agresije. Bio je zastupnik Sjedinjenih Američkih Država pred Međunarodnim sudom pravde, a od 2000. do 2001. radio je kao savetnik za međunarodno pravo u Ministarstvu spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

Sudija Meron je bio član nekoliko stručnih odbora Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (MKCK), uključujući za unutrašnje sukobe, za životnu sredinu i oružane sukobe, i za direktno učešće u neprijateljstvima prema međunarodnom humanitarnom pravu. Osim toga, bio je i član upravnog odbora komiteta stručnjaka MKCK za običajna pravila međunarodnog humanitarnog prava. Takođe je bio član savetodavnih komisija i odbora nekoliko organizacija za ljudska prava, uključujući Americas Watch i Međunarodnu ligu za ljudska prava, a bio je i član “Panela uglednih osoba pri Švajcarskoj inicijativi za obeležavanje 60. godišnjice Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima” koja se ticala buduće agende za ljudska prava.

Sudija Meron je bio kourednik časopisa Američki bilten međunarodnog prava (American Journal of International Law), čiji je danas počasni urednik. Član je Instituta za međunarodno pravo, odbora urednika Godišnjaka međunarodnog humanitarnog prava (Yearbook of International Humanitarian Law), Saveta za međunarodne  odnose SAD, Društva za međunarodno pravo Francuske, američkog ogranka Udruženja za međunarodno pravo i Advokatske komore države Njujork. Takođe je član Američke akademije nauka i umetnosti. Sudija Meron je pokrovitelj i bivši počasni predsednik Američkog društva za međunarodno pravo.

Sudija Meron je predavač Fondacije Carnegie na Haškoj akademiji za međunarodno pravo, član je odbora Fondacije Rockefeller i Instituta Max Planck (Heidelberg), predavač na memorijalnoj katedri Sir Hersch Lauterpacht Univerziteta u Kembridžu i gostujući profesor na koledžu All Saints u Oksfordu. Sudija Meron je 2003. godine održao kurs javnog međunarodnog prava na Haškoj akademiji za međunarodno pravo. Takođe je 2008. godine bio predavač Fonda Marek Nowicki u Budimpešti i Varšavi pod pokroviteljstvom Instituta za otvoreno društvo, a 2014. godine održao je godišnje predavanje o pravdi u svetu Univerziteta u Oksfordu. Bio je predavač na brojnim univerzitetima i na Međunarodnom institutu za ljudska prava  (Strazbur). Osim toga, sudija Meron je pomogao uspostavljanje seminara za univerzitetske profesore MKCK i Instituta za međunarodne i razvojne studije o međunarodnom humanitarnom pravu. Čest je predavač na seminarima MKCK, a takođe je osnovao i nastavlja da vodi godišnje seminare MKCK za diplomate Ujedinjenih nacija o međunarodnom humanitarnom pravu na Univerzitetu u Njujorku, što je tradicija koja traje već tri decenije.

Sudiji Meronu je 2005. dodeljena Nagrada vladavine prava (Rule of Law Award) Međunarodne advokatske komore, a 2006. medalja Manley O. Hudson Američkog udruženja za međunarodno pravo. Predsednik Francuske mu je 2007. godine dodelio Orden časti Republike Francuske, a 2013. Orden zasluga za narod. Godine 2008. dodeljena mu je nagrada Charles Homer Haskins Američkog saveta naučnih društava. Godine 2009. je izabran za člana Američke akademije nauka i umetnosti. Univerzitet u Varšavi mu je 2011. godine dodelio počasni doktorat.

Sudija Meron je autor više od 100 članaka objavljenih u pravnim publikacijama, a redovno objavljuje u Američkom biltenu međunarodnog prava i drugim pravnim časopisima. Autor je sledećih knjiga: Investment Insurance in International Law (Oceana-Sijthoff 1976); The United Nations Secretariat (Lexington Books 1977); Human Rights in International Law (Oxford University Press 1984); Human Rights Law-Making in the United Nations (Oxford University Press 1986), za koju je nagrađen priznanjem Američkog društva za međunarodno pravo; Human Rights in Internal Strife: Their International Protection (predavanja na memorijalnoj katedri Sir Hersch Lauterpacht, Grotius Publications 1987); Human Rights and Humanitarian Norms as Customary Law (Oxford University Press 1989); Henry’s Wars and Shakespeare’s Laws (Oxford University Press 1993); Bloody Constraint: War and Chivalry in Shakespeare (Oxford University Press 1998); War Crimes Law Comes of Age: Essays (Oxford University Press 1998) i International Law In the Age of Human Rights (Martinus Nijhoff 2004); The Humanization of International Law (Martinus Nijhoff 2006) i The Making of International Criminal Justice: The View from the Bench: Selected Speeches (Oxford University Press 2011). Takođe je jedan od urednika knjige Humanizing the Laws of War: Selected Writings of Richard Baxter (Oxford University Press 2013).

Sudija Patrick Lipton Robinson (Jamajka)
Predsjednik MKSJ-a od 2008. do 2011.
Rođen: 1944., Jamajka

Biografija

Sudac Patrick Lipton Robinson iz Jamajke obnašao je funkciju predsjednika Međunarodnog suda od studenog 2008. do studenog 2011. godine. Opća skupština UN-a izabrala ga je prvi put za suca Međunarodnog suda 16. listopada 1998. i trenutno predsjedava Žalbenim vijećem koje zasjeda u predmetu Popović i drugi. otada je dvaput ponovno izabran. Njegov tekući sudački mandat istječe u prosincu 2010. Prije nego što je stupio na dužnost predsjednika, sudac Robinson bio je član Raspravnog vijeća III u kojem je predsjedao u brojnim predmetima, između ostalih, u predmetima protiv Slobodana Miloševića i Dragomira Miloševića.  Takođe je predsjedavao Žalbenim vijećem koje je zasjedalo u predmetima Boškoski i Tarčulovski i Haradinaj i drugi. Osim toga, imenovan je u Žalbeno vijeće u nekoliko predmeta, uključujući i Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu.
 
Sudac Robinson započeo je svoju dugačku i uglednu karijeru u javnoj službi kao diplomirani nastavnik engleskog jezika od 1964. do 1966., nakon čega je tri desetljeća radio za Vladu Jamajke. Od 1968. do 1971. bio je državni tužitelj (Crown Counsel) u Uredu  direktora  Javnog tužiteljstva. Od 1972. do 1998., kraće vrijeme bio je pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova, a zatim je radio kao državni tužitelj, viši pomoćnik Glavnog tužitelja, direktor Odjela za međunarodno pravo i zamjenik Glavnog pravobranitelja u Odjelu Glavnog tužitelja.

Sudac Robinson ima višegodišnje iskustvo u aktivnostima UN-a. Godine 1972. imenovan je predstavnikom Jamajke u Šestom (pravnom) odboru Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Na tom je položaju bio 26 godina. Imao je vodeću ulogu u više pitanja kojima se Odbor bavio, između ostalog, u definiranju agresije i izradi nacrta statuta za međunarodni kazneni sud. Od 1981. do 1988. bio je na čelu delegacija Jamajke na pregovorima o sporazumima u vezi s nekoliko tema, uključujući izručenje, uzajamnu pravnu pomoć, pomorsko razgraničenje, te promicanje i zaštitu investicija.
 
Sudac Robinson je član brojnih međunarodnih tijela. Kao član Interameričke komisije za ljudska prava od 1988. do 1995. i njezin predsjedatelj 1991. pridonio je razvoju korpusa zakona o ljudskim pravima za Interamerički sustav. Kao član Međunarodne pravne komisije od 1991. do 1996. bio je član Radne skupine koja je izradila nacrt statuta za međunarodni kazneni sud. Sudac Robinson je od 1995. do 1996. bio član i Komisije za istinu i pravdu Haitija, zatim od 1996. do 2005. bio je član Međunarodnog odbora za bioetiku UNESCO-a, a od 2002. do 2005. bio je potpredsjednik tog odbora. Bio je predstavnik Jamajke u UN-ovoj Komisiji za transnacionalne korporacije (UNCTAD), te predsjedatelj Komisije  na njezinoj 12. sjednici 1986. godine. Bio je predstavnik Jamajke na svim sjednicama Treće konferencije UN-a o pravu mora, a 1982. bio je opunomoćeni veleposlanik na toj konferenciji.

Sudac Robinson je odvjetnik s pravom zastupanja pred višim sudovima, Middle Temple, Ujedinjeno Kraljevstvo. Diplomirao je engleski jezik, latinski jezik i ekonomiju na Sveučilišnom koledžu Zapadne Indije (London), diplomirao je pravo s najvišom ocjenom na Sveučilištu u Londonu, a magisterij je stekao iz međunarodnog prava na King’s College, Sveučilište u Londonu, iz područja prava mora, prava zraka, međunarodnih sporazuma i oružanog sukoba. Također ima certifikat Haške akademije za međunarodno pravo.

Sudac Fausto Pocar (Italija)
Predsjednik Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 2005.do 2008. godine
Rođen: 1939., Milano, Italija

Biografija

Talijanski profesor prava Fausto Pocar bio je predsjednik Međunarodnog suda od studenog 2005. do studenog 2008. godine. Prethodno je obnašao dužnost potpredsjednika Suda u razdoblju od ožujka 2003. do studenog 2005. Sudac Pocar je sudac Međunarodnog suda od 1. veljače 2000. godine.

Sudac Pocar profesor je međunarodnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Milanu, gdje je uz to obnašao dužnost dekana Fakulteta političkih znanosti i prorektora. Autor je brojnih publikacija o međunarodnom pravu, uključujući ljudska prava i humanitarno pravo, privatno međunarodno pravo i europsko pravo. Predavao je na Haškoj akademiji za međunarodno pravo. Član je upravnog odbora Instituta za međunarodno pravo i potpredsjednik Instituta za međunarodno humanitarno pravo u San Remu, a član je i nekoliko drugih međunarodnih pravnih udruga.

Sudac Pocar ima dugo iskustvo u aktivnostima UN-a, osobito na polju ljudskih prava i humanitarnog prava. Šesnaest godina (1984.-2000.) je bio član Odbora za ljudska prava u okviru Međunarodnog ugovora o civilnim i političkim pravima, čiji je bio predsjedavatelj (1991.-1992.) i izvjestitelj (1989.-1990.) Osim toga, imenovan je posebnim predstavnikom Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava za posjete Čečeniji i Ruskoj federaciji tijekom sukoba 1995.-1996.

Bio je i predsjedavatelj neformalne radne grupe Povjerenstva za ljudska prava koja je izradila nacrt Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, koju je 1992. godine usvojila Opća skupština. Deset godina bio je delegat Italije u Odboru za uporabu svemira u mirnodopske svrhe i član njegovog Pravnog pod-odbora.

Od imenovanja za suca MKSJ-a sudac Pocar je bio član Raspravnog vijeća u kojem je zasjedao u prvom predmetu koji se bavio silovanjem kao zločinom protiv čovječnosti, a kasnije Žalbenog vijeća Međunarodnog suda, čiji je i danas član. Kao sudac Žalbenog vijeća, on je istovremeno i sudac Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu (MKSR). U žalbenim postupcima, sudjelovao je u donošenju pravomoćnih presuda u nekoliko predmeta pred MKSJ-om i MKSR-om, vođenih kako u Den Haagu, tako i u Arushi u Tanzaniji.


Sudija Claude Jorda (Francuska)
Predsjednik Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 1999. do 2003.
Rođen: 1938., Bône, Alžir

Biografija

Sudija Claude Jorda iz Francuske bio je predsjednik Međunarodnog suda od novembra 1999. do februara 2003. godine. Tokom svog mandata sudija Jorda je pokrenuo značajne reforme u cilju efikasnijeg sudskog procesa i doprinio izradi planova za sprovođenje strategije okončanja rada Suda.

Prvobitno imenovan na mjesto sudije Međunarodnog suda u januaru 1994., odigrao je važnu ulogu u stvaranju, a zatim i u sprovođenju čitavog dijapazona proceduralnih postupaka koji se primjenjuju pred MKSJ-om. Predsjedavao je Pretresnim vijećem koje je prihvatilo prvo potvrdno izjašnjavanje o krivici jednog optuženog i u skladu s tim donijelo prvu presudu izrečenu pred MKSJ-om u predmetu Erdemović 1996. godine.

Državljanin Francuske, sudija Jorda je rođen u Alžiru. Diplomirao je na Institutu političkih nauka u Tuluzu (1960.), 1961. postao je član advokatske komore u Tuluzu, a na francuskoj Državnoj školi za sudije (L’Ecole Nationale de Magistrature) diplomirao je 1966. Zaposlio se u Centralnoj administraciji Ministarstva pravde, a istovremeno je predavao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Parizu.

Od 1970. do 1985. godine, sudija Jorda je vršio upravne funkcije na francuskoj Državnoj školi za sudije i Ministarstvu pravde Francuske. Nakon toga je imenovan za glavnog tužioca Drugostepenog suda u Bordeauxu, a 1992. je unarpijeđen na mjesto glavnog tužioca Drugostepenog suda u Parizu i na tom položaju je ostao do imenovanja na mjesto sudije MKSJ-a.

U februaru 2003., sudija Jorda je bio među prvih 18 sudija koji su imenovani sudijama stalnog Međunarodnog krivičnog suda (MKS). Na MKS-u je bio predsjedavajući sudija Vijeća koje je po prvi put potvrdilo optužnicu u jednom predmetu pred tim sudom. Godine 2007., podnio je ostavku na mjesto sudije MKS-a zbog trajno lošeg zdravstvenog stanja.

Sudija Jorda je do sada objavio mnogobrojne članke u raznim stručnim publikacijama o ljudskim pravima i o međunarodnom humanitarnom pravu, te je pisao opsežno o ulozi žrtava i o razvoju međunarodnog krivičnog prava. Kao član Francuskog društva za međunarodno pravo (Société Française de Droit International), predsjednik Jorda je učestvovao u nekoliko misija sudske saradnje u Čileu, Gvatemali, Obali Slonovače, Egiptu, Alžiru, Kanadi i Madagaskaru.

Sutkinja Gabrielle-Kirk McDonald (SAD)
Predsjednica Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 1997. do 1999.
Rođena: 1942., St. Paul, Minnesota, SAD

Biografija

Gabrielle Kirk McDonald iz Sjedinjenih Američkih Država bila je među prvih jedanaest sudaca koji su izabrani za suce MKSJ-a 1993. godine i predsjedavala je prvim suđenjem pred Međunarodnim sudom u predmetu Tadić. U studenom 1997. izabrana je za predsjednicu MKSJ-a i na tom položaju je ostala do svojeg odlaska s Međunarodnog suda 1999. godine. Tijekom svojeg mandata snažno se zalagala za što veću prisutnost MKSJ-a u javnosti, između ostalog i na području bivše Jugoslavije, te je s tim ciljem osnovala program Outreach Međunarodnog suda.

Odrasla je u New Yorku i New Jerseyu, pohađala Sveučilište u Bostonu i Hunter College, a 1966. diplomirala je kao prva u klasi na Pravnom fakultetu Sveučilišta Howard u Washington-u D.C.

Nakon diplome počela je raditi na slučajevima kršenja građanskih prava za Fond za pravnu obranu i obrazovanje Nacionalnog udruženja za napredak ljudi koji nisu bijelci, gdje je toj organizaciji pomogla da dobije prvi važni sudski spor u predmetu vezanom za diskriminaciju na poslu. Godine 1969. je sa svojim tadašnjim suprugom osnovala odvjetnički ured u Houstonu, u Teksasu, i specijalizirala se za predmete diskriminacije u zapošljavanju protiv velikih kompanija i sindikata. Istovremeno je predavala pravo.

Godine 1979. imenovana je za sutkinju Okružnog suda SAD-a za Južni okrug Teksasa, kao tek treća Afroamerikanka izabrana na neki od položaja u federalnom pravosuđu Sjedinjenih Država. U nekoliko istaknutih predmeta, usprkos prijetnjama smrću upućenim njoj i njenoj obitelji, presudila je u korist vijetnamskih ribara koji su tužili Ku Klux Klan za maltretiranje i zastrašivanje.

Sa svojeg položaja na tom Sudu povukla se 1988. kako bi nastavila raditi u pravnoj praksi i predavati pravo.

Sutkinja McDonald nositelj je brojnih priznanja, među kojima su nagrada First Equal Justice Američke advokatske komore, titula Distinguished Alumni Sveučilišta Howard, nagrada iz međunarodnog prava Ronald Brown Američke advokatske komore, izbor u Dvoranu slavnih žena Teksasa i nagrada Udruge uglednih Amerikanaca Horatio Alger. Danas radi kao sutkinja/arbitar na Sudu za rješavanje sporova između Irana i SAD-a u Den Haagu.

Sudac Antonio Cassese (Italija)
Predsjednik Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 1993. do 1997.
Rođen: 1937., Atripalda, Italija

Biografija

Antonio Cassese je bio prvi predsjednik Međunarodnog suda i tu dužnost je obavljao od 1993. do 1997. godine. U tim prvim nesigurnim godinama bio je jedan od ključnih ljudi koji su se izborili za političku i finansijsku podršku neophodnu za rad Međunarodnog suda i koji je Međunarodni sud od suda na papiru pretvorio u funkcionalnu međunarodnu sudsku instituciju. Po isteku svog mandata na mjestu predsjednika, sudija Cassese je nastavio da radi kao sudija Međunarodnog suda do februara 2000. godine. Učestvovao je u donošenju svih istorijskih presuda i odluka koje je Žalbeno vijeće izreklo tokom perioda njegovog rada na MKSJ-u.

Profesor Međunarodnog prava na Univerzitetu u Firenci od 1975. godine, sudija Cassese je intenzivno objavljivao radove o pitanjima međunarodnih ljudskih prava i međunarodnog krivičnog prava. Autor je knjiga Međunarodno pravo i Međunarodno krivično pravo u izdanju nakladničke kuće Oxford University Press, saosnivač i koautor časopisa Evropski bilten međunarodnog prava (European Journal of International Law), te osnivač i glavni urednik časopisa Bilten međunarodne krivične pravde (Journal of International Criminal Justice).

Sudiji Casseseu je dodijeljen doktorat honoris causa Univerziteta Erasmus u Roterdamu, Univerziteta Paris X i Univerziteta u Ženevi, a član je i Instituta za međunarodno pravo. Godine 2002. primio je nagradu Grand Prix koju dodjeljuje Univerzalna akademija kultura (Académie Universelle des Cultures), kojom predsjedava dobitnik Nobelove nagrade Elie Wiesel, “za izvanredni doprinos zaštiti ljudskih prava u Evropi i svijetu".

Bio je predsjednik Evropskog komiteta za sprečavanje torture (1989-1993.) i predsjedavajući Upravnog odbora za ljudska prava Savjeta Evrope (1987-1988). U više navrata predstavljao je Vladu Italije na sastancima UN-a o ljudskim pravima, kao i na Diplomatskoj konferenciji o humanitarnom pravu primjenjivom u oružanim sukobima u Ženevi (1974-77.).

U oktobru 2004., generalni sekretar UN-a Kofi Annan imenovao je sudiju Cassesea za predsjedavajućeg Međunarodne istražne komisije za Darfur, čiji je zadatak da ispita izvještaje o kršenjima međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava. Kao rezultat nalaza i preporuka te Komisije, Savjet bezbjednosti je po prvi put jedan takav slučaj proslijedio Međunarodnom krivičnom sudu.

Izabran je za predsjednika Specijalnog suda za Lebanon u martu 2009. godine. Iz zdravstvenih razloga 9. oktobra 2011. podnio je ostavku. Sudija Cassese je preminuo 22. oktobra 2011. godine.