|
Hag, 5. juli 2000.
JL/P.I.S./516-t
DIO PRIJEDLOGA ODBRANE
ZA DONOŠENJE OSLOBAĐAJUĆE
PRESUDE
JE ODBIJEN, A DIO USVOJEN
Pretresno vijeće II (u sastavu: sudija Mumba (predsjedavajuća),
sudija Hunt i sudija Pocar) 3. jula 2000. donijelo je odluku povodom prijedloga
podnesenog u ime Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića
za donošenje oslobađajuće presude po određenim tačkama
optužnice koje se protiv njih navode u predmetu Foča.
Prijedlog je većim dijelom
odbačen, ali, kada je riječ o Kunarcu, Pretresno vijeće je
donijelo oslobađajuću presudu po jednoj tački optužnice koja
ga je teretila za pljačkanje privatne imovine što predstavlja kršenje
ratnih zakona i običaja, a kada je riječ o Vukoviću, bilo
je mišljenja da "optužba nije pružila dovoljno dokaza u vezi sa navodima
koje je iznijela svjedokinja FWS-48 u prilog tačkama
33 do 36."
KONTEKST
Ova odluka se odnosi na prijedlog,
podnesen 20. juna 2000. u ime Kunarca, Kovača i Vukovića, za donošenje
oslobađajuće presude u skladu sa pravilom 98 bis
Pravilnika o postupku i dokazima, a u vezi sa sljedećim:
tačkama 1, 3, 5 i 7 [treće izmijenjene
optužnice protiv Kunarca i Kovača, koja je potvrđena 1. decembra
1999.], i tačkama 21, 23, 33 i 35 [redigovane optužnice protiv Vukovića,
koja je potvrđena 21. februara 2000.], koje ih terete za mučenje
što predstavlja zločin protiv čovječnosti
i kršenje ratnih zakona i običaja;
tačkama 21 i 25 [optužnice protiv
Kunarca i Kovača] koja ih tereti za povrede ličnog dostojanstva
što predstavlja kršenje ratnih zakona i običaja;
tačkom 13 [optužnice protiv Kunarca]
koja ga tereti za pljačku privatne imovine što predstavlja kršenje
ratnih zakona i običaja i tačkama 1-4 koje ga terete po osnovu
odgovornosti nadređenog;
dijelovima tačaka 33, 34, 35 i 36
[optužnice protiv Vukovića] koja ga tereti za silovanje svjedokinje
FWS-48 što predstavlja zločin protiv čovječnosti i kršenje
ratnih zakona i običaja i za "sva krivična djela za koja
se tereti u vezi sa svjedokinjom FWS-48";
sva trojica optuženih su podnijeli prijedlog
za donošenje oslobađajuće presude na osnovu činjenice su
optuženi kumulativno za različita krivična djela koja proizlaze
iz istih činjeničnih navoda.
ODLUKA
Pretresno vijeće prvo
smatra da na ovaj predmet treba primjeniti test kojim bi se utvrdilo da
li postoje "dokazi (ukoliko budu prihvaćeni) na osnovu kojih bi
razumni sud koji presuđuje po činjenicama mogao biti uvjeren van
svake razumne sumnje da je optuženi kriv po dotičnoj optužbi. Ukoliko
dokazi ne ispune taj kriterijum, onda su ti dokazi, prema pravilu 98 bis,
nedovoljni da bi ga Pretresno vijeće osudilo".
Pretresno vijeće
je tada razmotrilo svako od pitanja pokrenutih u prijedlogu.
(a) Mučenje
Pretresno vijeće smatra
da postoji dovoljno dokaza (ukoliko budu prihvaćeni) koji bi podržali
osuđujuću presudu za to krivično djelo. Zbog toga je prijedlog
za donošenje oslobađajuće presude po tim tačkama odbačen.
(b) Povreda ličnog
dostojanstva
Uzimajući u obzir da je
odbrana ovu optužbu dovela u pitanje po nekoliko pravnih osnova, Pretresno
vijeće II smatra da se "tim pravnim pitanjima ne može raspravljati
u molbi predviđenoj pravilom 98 bis, ali se ona može pokrenuti nakon
izvođenja svih dokaza." Pretresno vijeće je zbog toga odbacilo
prijedlog u mjeri u kojoj se on odnosio na ta pravna pitanja u ovoj fazi.
(c)(i) Pljačka:
Uzimajući u obzir da se
u optužnici navodi da su Kunarac i ostali vojnici "opljačkali" stan
u kome je živela svjedokinja FWS-183 i da je on kasnije "opljačkao
svo zlato i novac koje je krila", Pretresno vijeće je smatralo da
se, po njegovom mišljenju, "riječ pljačka u članu 3(a)
Statuta koristi u njenom uobičajenom značenju bespravnog prisvajanja
imovine od strane grupe ljudi koja nije mala ili od ljudi na odredivom
području"
"kao
što je, na primjer, muslimanski dio sela ili grada ili, čak, zatočeničkog
objekta." Pretresno vijeće
dalje navodi da "nije prikladno
pod tim izrazom podrazumijevati i krađu
od strane samo jedne osobe ili samo od nekolicine ljudi iz iste zgrade.
Nema dokaza u ovom predmetu koji zadovoljavaju usvojeno tumačenje.
Zato se Kunarcu donosi oslobađajuća presuda po tački 13."
(c)(ii) Odgovornost nadređenog:
Pretresno vijeće
smatra da dokazi Tužilaštva "uzeti u celini (ukoliko budu prihvaćeni)
daju dovoljnu osnovu da razumni sud koji presuđuje po činjenicama
bude uvjeren da Kunarac snosi odgovornost nadređenog u skladu sa članom
7.3".
(d) Silovanje svjedokinje FWS-48
Odbrana je tvrdila da, budući
da svjedokinja FWS-48 u sudnici nije prepoznala Vukovića kao osobu
koja je silovala, on treba biti oslobođen odgovornosti za sva krivična
djela za koja ga terete, a koja se odnose na njeno svjedočenje.
Međutim, Pretresno vijeće
smatra da je pravo pitanje "da li postoje eventualni drugi dokazi Tužilaštva,
dovoljni da razumni sud koji presuđuje po činjenicama uvjere
van svake razumne sumnje da je Vuković taj koji je silovao svjedokinju
FWS-48, bez obzira na to što ona
nije uspjela da ga identifikuje na sudu."
Pretresno vijeće navodi
da "nije uvjereno da ukupni dokazi pružaju dovoljan osnov da bi razumni
sud koji presuđuje po činjenicama mogao biti uvjeren van razumne
sumnje da je optuženi Vuković silovao FWS-48. Zbog toga, u slučaju
optuženog Vukovića Tužilaštvo nije predočilo dovoljno dokaza u
vezi sa onim dijelovima optužnice koji se oslanjaju na svjedočenje
FWS-48", što se odnosi na dijelove tačaka 33, 34, 35 i 36.
(e) Kumulativne optužbe
Uzimajući u obzir da je
odbrana dovela u pitanje pravo Tužilaštva da navede mučenje i kao
zločin protiv čovječnosti u skladu sa članom 5 Statuta
Međunarodnog suda i kao kršenje ratnih zakona i običaja u skladu
sa članom 3, Pretresno vijeće smatra da se to pitanje ne može
razmotriti u prijedlogu koji je podnesen
prema pravilu 98 bis i stoga odbacuje prijedlog u vezi sa tim pitanjem.
*****
|
