Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Mićo Stanišić i Stojan Župljanin osuđeni za zločine u Bosni i Hercegovini

PRETRESNO VIJEĆE
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
(Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.)
Haag, 27. mart 2012.
MS/CS/PR1555t

Mićo Stanišić i Stojan Župljanin osuđeni za zločine u Bosni i Hercegovini

Mićo Stanišić i Stojan Župljanin

Mićo Stanišić i Stojan Župljanin, dvojica visokih funkcionera vlasti bosanskih Srba, danas su obojica osuđeni na po 22 godine zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene od aprila do decembra 1992. u Bosni i Hercegovini (BiH).

Mićo Stanišić, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, osuđen je za zločine počinjene u 20 opština širom BiH: za progon kao zločin protiv čovječnosti, putem osnovnih krivičnih djela lišavanja života, mučenja, okrutnog postupanja i nehumanih djela, protivpravnog zatočenja u zatočeničkim objektima, stvaranja i održavanja nehumanih uslova života, prisilnog premještanja i deportacije, pljačkanja imovine, bezobzirnog razaranja gradova i sela, uključujući uništavanje ili hotimično nanošenje štete vjerskim institucijama i drugim kulturnim dobrima, kao i nametanje i održavanje restriktivnih i diskriminatornih mjera. Takođe je osuđen za ubistvo i mučenje kao kršenje zakona ili običaja ratovanja. Stanišić je oslobođen krivice za istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti.

Stojan Župljanin je tokom perioda na koji se odnosi optužnica bio načelnik regionalnog Centra službi bezbjednosti u Banjaluci, a od maja do jula 1992. i član Kriznog štaba Autonomne regije Krajina (ARK). Pretresno vijeće ga je danas osudilo za zločine počinjene u osam opština u BiH: za progon kao zločin protiv čovječnosti, putem osnovnih krivičnih djela lišavanja života, mučenja, okrutnog postupanja i nehumanih djela, protivpravnog zatočenja u zatočeničkim objektima, stvaranja i održavanja nehumanih uslova života, prisilnog premještanja i deportacije, pljačkanja imovine, bezobzirnog razaranja gradova i sela, uključujući uništavanje ili hotimično nanošenje štete vjerskim institucijama i drugim kulturnim dobrima, kao i nametanje i održavanje restriktivnih i diskriminatornih mjera. Takođe je osuđen za istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti i ubistvo i mučenje kao kršenje zakona ili običaja ratovanja.

Vijeće se uvjerilo da su brojni zločini počinjeni u 20 opština u BiH, uključujući Prijedor, Sanski Most, Banjaluku, Zvornik, Donji Vakuf, Bijeljinu, Brčko i Pale. Mnogi od zaključaka odnose se na zločine koji su počinjeni u više od 50 zatočeničkih objekata, uključujući logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, koje su osnovali pripadnici snaga bosanskih Srba, u kojima su zatočenici premlaćivani, mučeni, izloženi seksualnom nasilju, ponižavani i psihički zlostavljani. Mnogi zatočenici su ubijeni ili su umrli od posljedica zlostavljanja. U svim tim opštinama, hiljade nesrba bilo je ili ubijeno ili prisilno raseljeno iz svojih domova.

Pretresno vijeće se van razumne sumnje uvjerilo da su i Stanišić i Župljanin bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) čiji cilj je bio da se trajno ukloni nesrpsko stanovništvo s teritorije planirane srpske države i da su optuženi mogli da predvide mnoge zločine koji su počinjeni u opštinama. Udruženi zločinački poduhvat je nastao najkasnije prilikom osnivanja Skupštine srpskog naroda u BiH 24. oktobra 1991. i trajao tokom perioda na koji se odnosi optužnica. Ono što je uslijedilo nakon nastanka UZP-a bilo je “nasilno preuzimanje kontrole nad tim opštinama i široko rasprostranjena i sistematska kampanja terora i nasilja”. Vodstvo bosanskih Srba upravljalo je događajima koji su se odvijali u opštinama time što je rukovodilo političkim i vojnim strukturama. Cilj je bio “stvaranje srpske države, etnički što ‘čistije’ moguće, uklanjanjem bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata”.

Prvobitna optužnica protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina podignuta je pred Međunarodnim sudom 2005., odnosno 1999. godine. Mićo Stanišić se predao i prebačen je u nadležnost Međunarodnog suda 11. marta 2005. Stojana Župljanina su uhapsile srpske vlasti, a u Pritvorsku jedinicu Međunarodnog suda je prebačen 21. juna 2008. Pretresno vijeće je odobrilo zahtjev Tužilaštva za spajanje ova dva predmeta u septembru 2008. godine. Obojica optuženih su se 20. novembra 2008. godine izjasnila da nisu krivi ni po jednoj od optužbi. Suđenje je počelo 14. septembra 2009. i završeno je 1. juna 2012. Pretresno vijeće je zasjedalo 354 dana, tokom kojih su u spis uvrštena svjedočenja 199 svjedoka i 4.377 dokaznih predmeta.

Od svog osnivanja Međunarodni sud je podigao optužnice za ozbiljne povrede humanitarnog prava počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine protiv 161 lica. Okončani su postupci protiv 136 lica.