Obraćanje sudije Theodora Merona, predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 15. novembra 2004.

Den Haag, 17. novembar 2004.

JP/P.I.S./912-t

OBRAĆANJE SUDIJE THEODORA MERONA, PREDSJEDNIKA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU, GENERALNOJ SKUPŠTINI UJEDINJENIH NACIJA

15. NOVEMBRA 2004.

Gospodine predsjedniče, ekselencije,

Velika mi je čast da se obratim ovoj uvaženoj Skupštini i podnesem jedanaesti godišnji izvještaj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Na početku, želio bih da izrazim svoju zahvalnost vama, državama članicama Ujedinjenih nacija, na ključnoj pomoći koju već dugo pružate Međunarodnom sudu. Mi neumorno radimo na ispunjenju naše važne misije i sa zadovoljstvom vas obavještavam da, i pored značajnih prepreka, činimo krupne korake.

Od mog posljednjeg izvještaja Skupštini prošle godine, Međunarodni sud je nastavio s ustaljenim napretkom u ispunjenju svoje misije. Pretresna vijeća i Žalbeno vijeće nastavili su da zasjedaju u i okončaju rekordan broj predmeta, a sproveli smo i jedan broj reformi kako bi povećali efikasnost i brzinu kojom se vode naši postupci. U skladu sa strategijom okončanja rada Međunarodnog suda koju je usvojio Savjet bezbjednosti, te incijative – kako unutrašnje, tako i vanjske – osiguravaju da se napori i sredstva Međunarodnog suda usredsrede na vođe visokog ranga koji se smatraju najodgovornijim za krivična djela iz nadležnosti Međunarodnog suda.

Iako smo ponosni na uspjehe koje smo postigli, znamo da uvijek ima mjesta za poboljšanja. Mi uporno tražimo načine da povećamo efikasnost naših postupaka i da smanjimo troškove našeg djelovanja, a da pri tome ne idemo na uštrb efikasnosti našeg rada. Udvostručili smo napore da osiguramo da države bivše Jugoslavije učine sve što je u njihovoj moći na hapšenju optuženih koji se i dalje nalaze na slobodi, a značajno je da je Srbija i Crna Gora Međunarodnom sudu izručila Ljubišu Bearu, optuženog za zlodjela počinjena u Srebrenici. Međutim, u naporima da ispunimo misiju Međunarodnog suda, sve više i više smo zabrinuti trenutnim fiskalnim okolnostima i posljedicama koje one imaju po naš rad, kao i činjenicom da se jedan broj važnih optuženika i dalje nalazi na slobodi. S tim brigama na umu, srdačno pozivamo na saradnju sve države članice u nastojanju da pred lice pravde dovedemo počinioce zločina koji su devedesetih godina ostavili duboke ožiljke na Balkanu i razorili stotine hiljada života i da dalje doprinesemo pomirenju među narodima u bivšoj Jugoslaviji.

Prije svega, dozvolite mi da se osvrnem na neka od najvećih dostignuća Međunarodnog suda u protekloj godini. Aktivnosti Međunarodnog suda nastavile su se punom parom u skladu s obavezama koje je Međunarodni sud preuzeo pred Savjetom bezbjednosti i Generalnom skupštinom. Pretresna vijeća Suda i dalje rade punim kapacitetom tako što zasjedaju u jutarnjim i popodnevnih satima i to često u šest suđenja istovremeno. Tokom godine koja je predmet ovog izvještaja, vijeća su u 35 predmeta rješavala po meritumu i u 5 predmeta po optužbama za nepoštivanje suda, od kojih su svi bili u različitim fazama postupka. Izrečeno je jedanaest presuda ili o meritumu ili o kazni.

Naravno, najviše pažnje i dalje privlači suđenje Slobodanu Miloševiću, bivšem predsjedniku Savezne Republike Jugoslavije, koje se vodi pred Pretresnim vijećem III. Nakon što se predsjedavajući sudija May povukao sa suđenja – i zatim, nažalost, preminuo – bili smo u mogućnosti da nastavimo suđenje primjenjujući po prvi put pred MKSJ-om pravilo 15bis koje je dopunjeno i izmijenjeno 2002. i koje nam je omogućilo da sudiju Maya odmah zamijenimo sudijom Bonomyem. U februaru ove godine, Tužilaštvo je završilo sa izvođenjem svojih dokaza, a odbrana je sa izvođenjem svojih dokaza počela krajem avgusta.

U toku godine koja je predmet ovog izvještaja, Žalbeno vijeće je riješilo rekordan broj žalbi. Žalbeno vijeće je okončalo 17 interlokutornih žalbi, četiri žalbe na presude o meritumu i jedan zahtjev za preispitivanje. Žalbeno vijeće je takođe izmijenilo svoje unutrašnje procedure rada kako bi osiguralo da se žalbe i dalje rješavaju na što ekspeditivniji i pravičniji način.

Tokom prethodne godine, usvojili smo nekoliko važnih reformi kako bi sredstva Međunarodnog suda sačuvali za krivično gonjenje visoko rangiranih zvaničnika. Na unutarnjem planu, usvojili smo izmjene i dopune pravila kako bi olakšali sprovođenje strategije okončanja rada i sproveli ciljeve iznesene u rezolucijama Savjeta bezbjednosti br. 1503 i 1534. Na vanrednoj plenarnoj sjednici održanoj u aprilu, sudije Međunarodnog suda donijele su izmjene i dopune pravila 28 (A) Pravilnika o postupku i dokazima prema kojima grupa sudija – naime, predsjednik, potpredsjednik i predsjedavajući sudija sva tri pretresna vijeća – treba da potvrde da je svaka nova optužnica koju podnosi tužilac usredsređena na jednog ili više visoko rangiranih vođa za koje se sumnja da su najodgovorniji za zločine iz nadležnosti Međunarodnog suda. Optužnice koje ispunjavaju uslov da je optuženi visokog ranga dalje se tretiraju na uobičajen način, a one koje taj uslov ne ispunjavaju, vraćaju se tužiocu.

Stalne sudije Međunarodnog suda su takođe jednoglasno usvojile izmjene i dopune pravila 11bis, pravila koje reguliše prosljeđivanje predmeta koji se odnose na srednje i nisko rangirane optužene nacionalnim sudovima pred kojima će suđenje optuženima biti pravično i neće im biti izrečena ili nad njima izvršena smrtna kazna. Prije tih izmjena, ovo pravilo je dozvoljavalo prosljeđivanje predmeta na nacionalne sudove samo onih zemalja u kojima je zločin počinjen ili u kojima je optuženi uhapšen. Sada smo, međutim, dopunili i proširili pravilo 11bis tako da omogući prosljeđivanje predmeta u bilo koju zemlju koja je voljna i pravosudno adekvatno pripremljena da optuženom omogući pravično suđenje (naravno, pod uslovom da mu ne može biti izrečena smrtna kazna). Te izmjene stvaraju dodatni mehanizam za ustupanje predmeta iz nadležnosti Međunarodnog suda, čime se povećava efikasnost Suda. Prosljeđivanjem predmeta koji se odnose na srednje i niže rangirane počinioce mi povećavamo ključno ušečće domaćih vlasti u vraćanju pomirenja i pravde u regionu. Jedno od pretresnih vijeća je dobilo zadatak da razmotri zahtjeve tužioca za prosljeđivanje predmeta u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru i Hrvatsku. Uloga tog vijeća je da potvrdi da su uslovi koje je iznio Savjet bezbjednosti i naša pravila o postupku i dokazima zadovoljeni u smislu visokog ranga počinioca i mogućnosti provođenja odgovarajućeg postupka pred domaćim sudovima prije nego što se predmeti proslijede.

Sa zadovoljstvom vas obavještavam da je pravosuđe jedne od ovih zemalja vrlo blizu toga da bude spremno da prihvati proslijeđene predmete protiv nisko i srednje rangiranih zvaničnika. Zvaničnici Međunarodnog suda usko sarađuju sa Uredom visokog predstavnika na uspostavljanju specijalnog vijeća za procesuiranje ratnih zločina pri novom Državnom sudu Bosne i Hercegovine. Uspostavljena je Radna grupa za implementaciju i devet radnih grupa koje sada privode kraju svoj rad na pripremanju vijeća za ratne zločine u Sarajevu za prihvat proslijeđenih predmeta. Vlasti Bosne i Hercegovine očekuju da će to vijeće početi sa radom do januara 2005., a Međunarodni sud je spreman da počne sa prosljeđivanjem predmeta čim to bude praktično izvedivo.

Kako se region Balkana kreće prema stabilnosti, ti nacionalni sudovi trebaju – a vjerujem i da hoće - da preuzmu vodeću ulogu u dovođenju počinilaca pred lice pravde, postizanju pomirenja na tom području i promovisanju vladavine prava. Međutim, to mogu učiniti samo ukoliko se ne budu koristili u političke svrhe i ukoliko zadovolje međunarodne standarde ekspeditivnog postupka i pravičnog suđenja. U tu svrhu, neki drugi članovi međunarodne zajednice počeli su pružati podršku novonastalom sudu u Sarajevu. Na diplomatskoj konferenciji održanoj u oktobru 2003. u Den Haagu, ambassador Fassier, viši zamjenik visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, zajedno sa mnom, objasnio je funkciju tog vijeća i potrebu da i druge države članice podrže taj projekat. Kao rezultat toga, države su obećale pomoć u iznosu od preko 16 miliona eura za podmirenje početnih troškova tokom prve dvije godine rada vijeća. Obećana su i dodatna sredstva kako bi se pomoglo finansiranje projekta od treće do pete godine. Pružanje finansijske podrške od ključnog je značaja za uspješan rad novog vijeća za ratne zločine.

Međunarodni sud je uključen u brojne inicijative koje imaju za cilj ubrzavanje procesa priprema za moguće prosljeđivanje predmeta s MKSJ-a u Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru. Naprimjer, Međunarodni sud je organizovao opširan program za hrvatske sudije i tužioce koji će najvjerovatnije učestvovati u suđenjima za ratne zločine. Prilikom moje prve zvanične posjete Hrvatskoj, početkom novembra 2004., bio sam impresioniran sve većim profesionalizmom Okružnog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda Hrvatske. Međunarodni sud je takođe bio domaćin prilikom jednosedmične posjete sedam sudija novoosnovanog odjela za ratne zločine pri Okružnom sudu u Beogradu, koju je organizovao UNDP. Taj sud razvija potrebne kapacitete za suđenja u predmetima ratnih zločina.

Postojanje domaćih sudova za ratne zločine kojima Međunarodni sud može proslijediti predmete protiv srednje i niže rangiranih počinilaca će nam znatno će nam pomoći u ostvarenju ciljeva strategije okončanja rada Međunarodnog suda. Mi smo u tom smislu tokom prošle godine ostvarili veliki napredak. Sudije Međunarodnog suda održale su nekoliko plenarnih sjednica na kojima smo, između ostalog, usvojili izmjene i dopune pravila koje sam maloprije pomenuo. Plenarne sjednice održane u decembru 2003. i maju ove godine snažno su se usredsredile na strategiju okončanja rada, uključujući i trenutne mjere na povećanju efikasnosti djelovanja Međunarodnog suda.

Osim izmjena pravila o kojima sam upravo govorio, nekoliko drugih događaja tokom prošle godine poboljšalo djelovanje Međunarodnog suda i pospiješilo njegovu efikasnost. Osnovali smo Radnu grupu za raspored koja predviđa trajanje suđenja i vrijeme potrebno za izradu nacrta presude kako bi se osiguralo da se kapaciteti sudnica maksimalno iskoriste. Ta Radna grupa koju čine predstavnici Sekretarijata, Sudskih vijeća i Tužilaštva uspjela je da nadgleda efikasan napredak suđenja i upotrebu sredstava Međunarodnog suda. Na kraju, proširili smo ovlasti ad litem sudija tako da mogu zasjedati u predžalbenim postupcima u većem broju predmeta, čime su usluge ad litem sudija i njihova spremnost da pomognu u suđenjima u potpunosti iskorištene. Međutim, u pogledu ad litem sudija, želim naglasiti, kao što sam rekao i u pismu upućenom pravnom savjetniku, da je od ključnog značaja da se izbor ad litem sudija održi što je prije moguće u 2005. Rani izbori će Međunarodnom sudu omogućiti da ostvari što je moguće pravovremeniju i efikasniju organizaciju suđenja.

Takođe želim naglasiti da ćemo nastaviti s našim naporima da sarađujemo s vladama država bivše Jugoslavije. Saradnja s Federacijom Bosne i Hercegovine je dobra, ali saradnja Republike Srpske i dalje je nedovoljna. To se naročito odnosi na bjegunce koji su i dalje na slobodi i pristup ratnoj dokumentaciji. Štaviše, osim u slučaju Ljubiše Beare, koji je optužen za svoju navodnu umiješanost u ratne događaje u Srebrenici, i dalje praktično nema saradnje Srbije i Crne Gore u pogledu hapšenja bjegunaca i pristupa dokazima. I dok se saradnja hrvatskih vlasti značajno poboljšala, mi i dalje očekujemo od njih da učine sve napore da se Gotovina nađe u Den Haagu.

Nadam se da je do sada postalo jasno da je Međunarodni sud tokom prošle godine učinio sve moguće napore kako bi i dalje slijedio strategiju okončanja rada. Međutim, moram vas obavijestiti da su finansijske poteškoće počele da ugrožavaju našu sposobnost da radimo punim kapacitetom. Iako su neke države članice, uključujući odnedavno i Rusku Federaciju - kojoj želim da izrazim posebnu zahvalnost, kao i svim drugim stalnim državama članicama – ispunile svoje finansijske obaveze prema Međunarodnom sudu, veliki broj drugih država nije ispunio svoju obavezu da podrži misiju Međunarodnog suda i njihovi doprinosi još nisu uplaćeni. U ovom trenutku, neuplaćeni doprinosi za 2004. i prethodne godine dosegli su neprihvatljivo visok procenat godišnjeg budžeta Međunarodnog suda. Kao rezultat toga, generalni sekretar je u maju odlučio da sve troškove svede na minimum i nametnuo zabranu zapošljavanja osoblja na svim pozicijama i drastično smanjio sve druge rashode.

Ta zabrana počinje da ima uništavajući efekat na Međunarodni sud. Otkako je zabrana uvedena u maju, preko 100 članova osoblja napustilo je Međunarodni sud - više od 10% od ukupnog broja. Ovaj gubitak osoblja prijeti našim naporima da provedemo strategiju okončanja rada. Da budem precizniji, zabrana zapošljavanja ne samo da onemogućuje da zaposlimo nove članove osoblja, već i da zamijenimo one koji odlaze. A primijetan nedostatak podrške od strane međunarodne zajednice ne može a da ne utiče na moral i motivaciju osoblja.

Činimo velike napore da učinimo više sa što manje, ali preraspodjela posla ne može ići u nedogled. Zabrana zapošljavanja novog osoblja neizbježno će znatno umanjiti našu sposobnost da djelujemo efikasno i da ispunimo ciljeve strategije okončanja rada. Kao institucija koja ima ograničen mandat i koja je ograničenog trajanja, mi se već suočavamo sa poteškoćama u zapošljavanju i zadržavanju talentovanih članova osoblja koje, naravno, privlači mnogo trajnije zaposlenje sa većim mogućnostima napredovanja u drugim institucijama. Taj osnovni nedostatak, zajedno sa zabranom zapošljavanja, predstavlja ozbiljnu prijetnju našim ciljevima okončanja rada.

I pored ovih finansijskih poteškoća, mi činimo sve što je u našoj moći da i dalje slijedimo startegiju okončanja rada. Međutim, ponavljam moju raniju molbu i molbu mojih prethodnika svim državama članicama da učine sve što mogu da pomognu rad Međunarodnog suda. Dvadeset i jedan bjegunac i dalje se nalazi na slobodi i oni se moraju uhapsiti. Među njima su Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Ante Gotovina. U tom pogledu, apelujem na Generalnu skupštinu da ima na umu rizike koje po međunarodnu pravdu predstavlja utisak da se bjeguncima daje lažna nada da mogu pobjeći i nadživjeti Međunarodni sud. Sada kada je kraj životnog vijeka Međunarodnog suda na vidiku, moramo zajednički zaštiti od kompromisa nasljeđe pravde i pomirenja u bivšoj Jugoslaviji. Kao što često kažem, historijska misija Međunarodnog suda neće biti ispunjena sve dok se visoko rangirani optuženi ne izvedu pred lice pravde u Den Haagu.

Međunarodni sud danas postoji više od deset godina. Kada su ga njegovi tvorci osnovali 1993. kao prvi međunarodni sud za ratne zločine nakon Nürnberga, učinili su to s nadom da on neće samo dijeliti pravdu suđenjem pojedinačnim počiniocima, već da će takođe pomoći da se nepristrasno dokumentuju zločini počinjeni tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji i pružiti žrtvama osjećaj odgovornosti i dostojanstva. Takođe su se nadali da će time Sud doprinjeti pomirenju i obnovi bivših jugoslovenskih republika. S ponosom mogu reći da se Međunarodni sud, uz podršku Generalne skupštine, neumorno zalaže da ispuni ta očekivanja.

Ogromne razmjere zločina koji su obilježili Balkan devedesetih godina – ubistva, silovanja i deportacije; djela mučenja, uništavanja i okrutnosti – toliko bi premašile sposobnost bilo kojeg pojedinačnog suda da bi on mogao tek djelomično da ih obradi. Ali, iako sa sporošću na početku, Međunarodni sud je pomogao da se na odgovornost pozove znatan broj optuženih visokog ranga i to čini i danas sa samopouzdanjem i efikasnošću.

Ističući posljedice etničke i vjerske mržnje, suđenja koja se vode pred Međunarodnim sudom pokazala su opakost onih koji su izgradili svoju moć podsticanjem svojih sljedbenika da prihvate takvu mržnju. Međunarodni sud je na taj način dao suštinski i trajni doprinos sprovođenju pravde za narode bivše Jugoslavije. I samo postojanje Međunarodnog suda odigralo je edukativnu ulogu daleko izvan granica Balkana. Zahvaljujući ne tako malim dijelom Međunarodnom sudu – kao i mudrosti Ujedinjenih nacija zbog njegovog osnivanja – međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava danas su bolje prihvaćeni i shvaćeni širom svijeta nego što je to bio slučaj prije deset godina.

One kategorije predmeta kojima se bavi Međunarodni sud neminovno su obimne i složene, a naši postupci neminovno dugi i skupi. Često su se zločini kojima se optuženi terete, a koji se odnose na čitave vojne kampanje, dešavali mjesecima i godinama, na mnogim mjestima, a uključivali su i nekoliko počinilaca. Sa mnogim tačkama optužnica, desetinama ili stotinama svjedoka, hiljadama stranica dokumenata – od kojih se većina mora prevesti sa srpsko-hrvatskog na engleski i francuski, radne jezike Međunarodnog suda – ova suđenja su izuzetno složena. Na plenarnoj sjednici zakazanoj za 6. decembar, sudije će razmatrati dodatne važne prijedloge za daljnje ubrzavanje prvostepenih suđenja i žalbenih postupaka.

Teško je odrediti cijenu međunarodne pravde. U najmanju ruku, pravda za bivšu Jugoslaviju ne može proći “jeftino”. Redovni zakonski postupak se mora u potpunosti poštovati. A od ključnog je značaja imati na umu sve što je postignuto radom Međunarodnog suda.

Nakon nekih deset godina, Međunarodni sud je uspostavio impresivan i historijski korpus sudske prakse kako u materijalnom međunarodnom humanitarnom i krivičnom pravu, tako i, podjednako značajno, u krivičnom postupku i dokazima. Sud u Nürnbergu nam je ostavio značajne presude u predmetima ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, ali nije mogao jednako mnogo reći o međunarodnoj proceduri i dokaznom pravu. Naše presude u proceduralnom i materijalnom pravu sada predstavljaju osnov za sve međunarodne krivične sudove i naš uspjeh služi kao model za krivično gonjenje počinilaca ratnih zločina pred nacionalnim sudovima. Naše vodeće odluke o međunarodnom humanitarnom pravu pružiće ključne smjernice sudovima bivše Jugoslavije, a naše osoblje dijeli i nastaviće da prenosi dragocjeno iskustvo u osposobljavanju osoblja tih novonastalih sudova. Naša sudska praksa će isto tako doprinjeti uspjehu drugih sudova čiji je zadatak da sprovode međunarodno humanitarno pravo, uključujući razne nacionalne sudove, kao i Specijalni sud u Sierra Leoneu i Međunarodni krivični sud, koji su koristili naš Međunarodni sud kao model.

Osnivanjem Međunarodnog suda, međunarodna zajednica je obećala da će dovesti pred lice pravde osobe osumnjičene da su počinile strašne zločine protiv drugih ljudskih bića. Obećala je da će stati na put nekažnjavanju, ali ne putem osvete već vladavinom prava i podržavanjem osnovnih principa ljudskih prava i redovnog zakonskog postupka. Uz punu podršku svih država članica, radujemo se nastavku tog važnog zadatka i pružanju primjera sudske prakse budućim sudovima.