Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Zlatko Aleksovski i Anto Furundžija prebačeni su u Finsku na izdržavanje kazne

SEKRETARIJAT
Saopštenje za javnost
(Isključivo za medije. Nije službeni dokument.)
Hag, 25. septembra 2000.
JL/P.I.S./530-t

Zlatko Aleksovski i Anto Furundžija prebačeni su u Finsku na izdržavanje kazne

Prebacivanje Zlatka Aleksovskog i Ante Furundžije u Finsku na izdržavanje kazne koju im je izrekao Međunarodni krivični sud završeno je 22. septembra 2000. Finska je bila jedna od prvih zemalja koja je 7. maja 1997. potpisala sporazum o izvršenju kazni. Do sada je sedam zemalja potpisalo takve sporazume, a pored Finske to su Italija, Norveška, Švedska, Austrija, Francuska i Španija.

PODACI O OSUĐENIMA

Zlatko Aleksovski

Aleksovski je uhapšen 8. juna 1996. i prebačen na MKSJ 28. aprila 1997. Njegovo prvo pojavljivanje je održano 29. aprila 1997. kada se izjasnio da nije kriv po svim tačkama optužnice.

U optužnici, koja je potvrđena 10. novembra 1995., navodi se da je Zlatko Aleksovski postao upravnik zatvora u Kaoniku, kod Busovače u Bosni i Hercegovini u januaru 1993., nakon čega je u maju 1993. postao načelnik okružnog zatvora HVO-a "Heliodrom" u Mostaru. Kao upravnik zatvora u Kaoniku, Aleksovski je bio zadužen za zatvor Kaonik i bio je u nadređenom položaju u odnosu na sve ostale u logoru.

U periodu od najkasnije početka januara 1993. pa do kraja maja 1993. optuženi je preuzeo u zatočenički objekt i u svoju nadležnost na stotine uhapšenih civila bosanskih Muslimana. Mnogi od zatočenika u njegovoj nadležnosti podvrgavani su nečovječnom postupanju, između ostalog i prekomjernom i surovom ispitivanju, fizičkim i psihičkim povredama, prisilnom radu, postavljanju u žive zidove, a neki su ubijeni ili na drugi način lišeni života.

Optužnica tereti Zlatka Aleksovskog i po osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta Međunarodnog suda) i krivične odgovornosti nadređenog (član 7(3)) za teška kršenja Ženevskih konvencija (član 2 - nečovječno postupanje; namjerno nanošenje teške patnje ili teških fizičkih i zdravstvenih povreda), kršenje ratnih zakona i običaja (član 3 - povrede ličnog dostojanstva).

Suđenje je počelo 6. januara 1998., a 7. maja 1999. Pretresno vijeće je izreklo presudu i izdalo kratak sažetak činjeničnih i pravnih nalaza. Kompletan tekst presude objavljen je 25. juna 1999.

Aleksovski je OSLOBOĐEN OPTUŽBI za teška kršenja Ženevksih konvencija iz 1949. (član 2 - nečovječno postupanje; namjerno nanošenje teške patnje ili teških fizičkih i zdravstvenih povreda).

PROGLAŠEN KRIVIM po osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1)) i krivične odgovornosti nadređenog (član 7(3)) za kršenja ratnih zakona i običaja (član 3 - povrede ličnog dostojanstva).

Aleksovski je osuđen na dvije godine i šest mjeseci zatvora.

Odbrana je podnijela obavijest o žalbi na presudu i na kaznu 17. maja 1999., a Tužilaštvo je 19. maja učinilo to isto. Žalbeni podnesci su predati 24. septembra 1999.

Žalbeno vijeće je 24. marta 2000. izreklo pismenu kaznu kojom je odbacilo četiri osnova za žalbu optuženog protiv presude, prihvatilo dva osnova za žalbu Tužilaštva protiv presude i treći osnov protiv kazne.

Kazna Aleksovskom je povećana na sedam godina zatvora.

Zlatko Aleksovski ima pravo da mu se u kaznu uračuna vrijeme koje je proveo u pritvoru, od 8. juna 1996. do 7. maja 1999. i od 9. februara 2000. do 22. septembra 2000. (Aleksovski je privremeno pušten na slobodu od 7. maja 1999. do 9. februara 2000. u iščekivanju završetka žalbenog postupka.)

Anto Furundžija

Antu Furundžiju je uhapsio SFOR 18. decembra 1997. Prvo pojavljivanje je održano 19. decembra 1997., kada se izjasnio da nije kriv po svim tačkama optužnice.

U izmijenjenoj i dopunjenoj optužnici koja je potvrđena 2. juna 1998. navodi se da je Furundžija bio lokalni komandir specijalne jedinice vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) zvane "Džokeri". Dana 15. maja 1993. ili oko tog datuma, Furundžija je u štabu "Džokera" ispitivao Muslimanku, civila (svjedokinja "A") i hrvatskog vojnika i bio je prisutan dok je "A" silovana i dok su "A" i vojnik pretučeni, a nije učinio ništa kako bi spriječio ili zaustavio ova činjenja.

Optužnica optuženog tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta Međunarodnog suda) za kršenja ratnih zakona i običaja (član 3 - mučenje; povrede ličnog dostojanstva, uključujući silovanje).

Furundžija je osuđen na 10 godina zatvora

Odbrana je 22. decembra 1998. podnijela obavijest o žalbi protiv presude i kazne. Žalbeni postupak je održan 2. marta 2000. Javne verzije žalbenoj podneska i odgovora tužioca su podnijete 23. i 28. juna 2000.

Žalbeno vijeće je 21. jula 2000. odbacilo Furundžijinu žalbu i podržalo presudu i kaznu koju je izreklo Pretresno vijeće.

Vrijeme koje je Anto Furundžija proveo u pritvoru od 18. decembra 1997. do 22. septembra 2000. uračunaće mu se u kaznu.