Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Sreten Lukić prebačen u Pritvorsku jedinicu MKSJ-a

Press Release . Communiqué de presse . Saopštenje za javnost
(Isključivo za medije. Nije službeni dokument.)
REGISTRY
GREFFE
SEKRETARIJAT

Hag, 4. april 2005.
JP/MOW/957-t

SRETEN LUKIĆ PREBAČEN
U PRITVORSKU JEDINICU MKSJ-A

Danas, u ponedeljak, 4. aprila 2005, Sreten Lukić je prebačen iz Srbije u Pritvorsku jedinicu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Bio je u bekstvu godinu i po dana.

Međunarodni sud je optužio Sretena Lukića 2. oktobra 2003, zajedno sa Nebojšom Pavkovićem, Vladimirom Lazarevićem i Vlastimirom Đorđevićem. Optužbe su obelodanjene 20. oktobra 2003. U optužnici se navodi da je general pukovnik Sreten Lukić, kao načelnik štaba Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP-a) za Kosovo planirao, poticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje zločina navednih u sledećim tačkama optužnice:

četiri tačke za zločine protiv čovečnosti (član 5 – deportacija; druga nehumana dela (prisilno premeštanje); ubistvo; progoni na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi) jednoj tački za kršenje zakona i običaja ratovanja (član 3 – ubistvo).

Osim što se tereti na osnovu indivudulane krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta), Sreten Lukić se takođe tereti na osnovu krivične odgovornosti nadređenog ili zapovedne odgovornosti (član 7(3) Statuta). To znači da je Lukić odgovoran za zločine navedene u optužnici ako je znao ili imao razloga da zna da će biti počinjeni od strane njegovih podređenih, a nije preduzeo nužne i razumne mere da ih spreči ili da kazni podređene koji su počinili zločine.

Reč "počiniti" se u ovoj optužnici odnosi na učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u svojstvu saizvršioca. U optužnici se navodi da je cilj ovog udruženog zločinačkog poduhvata bio, između ostalog, isterivanje znatnog dela albanskog stanovništva Kosova sa teritorije pokrajine Kosovo u nastojanju da se obezbedi trajna srpska kontrola nad ovom pokrajinom. Ovaj udruženi zločinački poduhvat nastao je najkasnije u oktobru 1998. godine i trajao kroz ceo period u kome su se desili zločini navedeni u tačkama od 1 do 5 ove optužnice – počev od približno 1. januara 1999. pa do 20. juna 1999. godine. U optužnici se navodi da je svako od otpuženih, da bi ostvarili ovaj zločinački cilj, delujući individualno ili u međusobnom dogovoru i sa drugim poznatim i nepoznatim licima, značajno doprineo udruženom zločinačkom poduhvatu, koristeći de jure i de facto ovlašćenja kojima je raspolagao.

U optužnici se, između ostalog, navodi:

"Pored hotimičnog uništavanja imovine u vlasništvu albanskih civila na Kosovu, snage SRJ i Srbije su činile široko rasprostranjena ili sistematska dela brutalnosti i nasilja nad albanskim civilima na Kosovu da bi održale atmosferu straha, stvorile haos i podstakle stalni strah od smrti. Snage SRJ i Srbije išle su od sela do sela, a u gradovima i mestima od jednog do drugog dela grada ili mesta, preteći i proterujući stanovnike kosovske Albance. Kosovski Albanci su često zastrašivani, napadani ili ubijani pred očima drugih, čime su se njihove porodice i komšije htele prisiliti na odlazak. Mnogi kosovski Albanci koji nisu direktno silom proterani iz svojih mesta pobegli su zbog klime terora koju su stvarala široko rasprostranjena ili sistematska batinanja, maltretiranje, seksualni delikti, protivpravno lišavanje slobode, ubijanje, granatiranje i pljačka širom cele pokrajine. Snage SRJ i Srbije konstantno su kosovske Albance izlagale uvredama, rasnim pogrdama, ponižavajućim postupcima i drugim oblicima fizičkog i psihičkog maltretiranja na osnovu njihove rasne, verske i političke pripadnosti. Raseljavani su kosovski Albanci iz svih delova društva, uključujući žene, decu, stare i nemoćne."

U optužnici se navodi da su snage SRJ i Srbije "postupajući po uputstvu, na podsticaj ili uz podršku" Sretena Lukića, ubile hiljade kosovskih Albanaca civila u okviru hotimične i široko rasprostranjene i sistematske kampanju terora i nasilja koja je rezulirala u prisilnoj deportaciji približno 800.000 kosovskih Albanaca civila.

General pukovnik Sreten Lukić je postao načelnik štaba Ministarstva unutrašnjih poslova za Kosovo 1. juna 1998. U optužnici se navodi da je u tom svojstvu, planirao, organizovao, usmeravao, koordinirao i kontrolisao rad MUP-a na Kosovu i imao obavezu da štiti ljudske živote i bezbednost pojedinaca i njihove svojine; da štiti i otkriva krivična dela i hapsi njihove počinioce; i da održava red i mir. Kao visoki oficir MUP-a, general-pukovnik Sreten Lukić bio je odgovoran za to da jedinice MUP-a na Kosovu u periodu od 1. januara do 20. juna 1999. godine deluju u skladu s odlukama koje su donosili drugi učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, kao i saveznim i republičkim zakonima i propisima. Takođe se navodi da su njegovi podređeni uljučivali pripadnike MUP-a, vojno-teritorijalne jedinice, jedinice civilne zaštite i druge oružane grupe.

Datum i vreme prvog stupanja Sretena Lukića pred Sud biće naknadno objavljeni.

Integralni tekst Optužnice na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku: http://www.icty.org/case/milutinovic/4#ind