PRED POSEBNO IMENOVANIM RASPRAVNIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudac Alphons Orie, predsjedavajući
sudac O-Gon Kwon
sudac Kevin Parker

Tajnik: g. Hans Holthuis

Nalog od: 20. siječnja 2005.

TUŽITELJICA
protiv
RAHIMA ADEMIJA
i
MIRKA NORCA


NALOG ZA DOSTAVLJANJE DODATNIH INFORMACIJA U VEZI SA ZAHTJEVOM TUŽITELJICE NA OSNOVU PRAVILA 11BIS

Tužiteljstvo: Vlasti Republike Hrvatske:
gđa Carla Del Ponte Vlada Republike Hrvatske
preko: Hrvatske ambasade u Haagu,
Zastupnici optuženih: Nizozemska
g. Čedo Prodanović za Rahima Ademija
g. Željko Olujić za Mirka Norca

OVO RASPRAVNO VIJEĆE (dalje u tekstu: Vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

IMAJUĆI U VIDU "Zahtjev tužiteljice na osnovu pravila 11bis" (dalje u tekstu: Zahtjev), koji je podnijet 2. rujna 2004. i u kojem optužba traži da raspravno vijeće izda nalog za ustupanje predmeta hrvatskim vlastima, s tim da im se prethodno pruži prilika da se izjasne u vezi sa Zahtjevom i uvjetima ustupanja predmeta protiv Rahima Ademija i Mirka Norca;

IMAJUĆI U VIDU "Nalog kojim se imenuje raspravno vijeće koje će odlučiti o tome da li optužnicu treba proslijediti drugom sudu na osnovu pravila 11 bis", koji je izdan 7. rujna 2004. i kojim je predsjednik imenovao ovo Vijeće kako bi odlučilo da li predmet protiv Rahima Ademija i Mirka Norca treba ustupiti hrvatskim vlastima shodno pravilu 11bis Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik);

IMAJUĆI U VIDU da su krivična djela za koja tereti optužnica navodno počinjena na teritoriju Republike Hrvatske i da traženo ustupanje stoga potpada pod pravilo 11bis (A) (i) Pravilnika;

IMAJUĆI U VIDU da pravilo 11bis (B) Pravilnika predviđa da "Raspravno vijeće takvo prosljeđivanje može naložiti [...] nakon što tužiteljici, a po potrebi i optuženom, da priliku da se izjasne, te nakon što se uvjeri da će suđenje optuženom biti pravično i da mu neće biti izrečena ili nad njim izvršena smrtna kazna";

IMAJUĆI U VIDU "Nalog za dostavljanje daljnjih podnesaka u vezi s težinom zločina i nivoom odgovornosti optuženih", koji je Vijeće 3. studenog 2004. izdalo stranama u postupku (dalje u tekstu: Nalog); i pismo višeg pravnog savjetnika od 10. studenog 2004. Republici Hrvatskoj, u kojem on poziva i Republiku Hrvatsku da se očituje o težini zločina i stupnju odgovornosti optuženih.

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor na nalog Vijeća od 3. studenog 2004.", koji je Norčeva obrana podnijela 9. studenog 2004. godine; i "Dodatni podnesak u prilog Zahtjevu tužiteljice na osnovu pravila 11bis", koji je optužba podnijela 10. studenog 2004.; "Podnesak o težini zločina i stupnju odgovornosti optuženog", koji je Ademijeva obrana podnijela 16. studenog 2004.; i "Odgovor na Dodatni podnesak optužbe u prilog Zahtjevu tužiteljice na osnovu pravila 11bis", koji je Norčeva obrana podnijela 18. studenog 2004.

IMAJUĆI U VIDU "Podnesak kojim Republika Hrvatska odgovara na nalog Suda u vezi s težinom zločina i stupnjem odgovornosti optuženih", podnijet 30. studenog 2004. godine;

UZIMAJUĆI U OBZIR da sada postoje pitanja i okolnosti, koji su relevantni za to kako će Vijeće ocijeniti zahtjev za ustupanje ovog predmeta, i u vezi s kojima Vijeće želi dobiti mišljenja Vlade Republike Hrvatske i strana u postupku;

IZ GORE NAVEDENIH RAZLOGA:

NA OSNOVU pravila 11bis Pravilnika,

POZIVA vlasti Republike Hrvatske da, u roku od 21 dan po primitku ovog Naloga, dostave, ako je to moguće na engleskom jeziku, sljedeće informacije:

1) relevantne odredbe hrvatskih kaznenih zakona iz 1993. i 2004. godine koje se odnose na krivična djela za koja tereti optužnica, uključujući odredbe koje se odnose na vidove odgovornosti, osnove opravdanja, obrane ili potpunog oslobađanja od kaznene odgovornosti, te određivanje kazne;

2) relevantne odredbe u vezi s prihvaćanjem ustupanja predmeta MKSJ-a Hrvatskoj;

3) relevantne odredbe u vezi sa zaštitom svjedoka prije, za vrijeme i nakon svjedočenja, raspoložive mjere za provedbu relevantnih odredbi i kako su se te mjere pokazale u praksi; konkretno, je li na odgovarajući način regulirano ispunjavanje zahtjeva za zaštitne mjere podnijetih u posljednji trenutak; i

4) relevantne odredbe u vezi s hrvatskim mehanizmima prijevremenog puštanja na slobodu i uvjetne kazne;

NADALJE POZIVA vlasti Republike Hrvatske da, u roku od 21 dana po primitku ovog Naloga, dostave dodatni podnesak u vezi sa Zahtjevom, u kojem će se, među ostalim, očitovati o sljedećim konkretnim pitanjima:

1) Bi li za ovaj predmet, u slučaju ustupanja, mjerodavno materijalno pravo bile odredbe kaznenog zakona iz 1993. godine ili kaznenog zakona iz 2004. godine? Koji zakon su hrvatski sudovi dosad primjenjivali u kaznenim predmetima u vezi s oružanim sukobom u razdoblju 1991-1995.?

2) Postoje li bitne razlike između prava koje se primjenjuje na MKSJ-u i hrvatskog zakona u vezi sa zapovjednom odgovornošću? Konkretno, smatra li se, prema hrvatskom zakonu, zapovjednik krivično odgovornim ako nije znao, ali je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti ili da su ih već počinili, a on nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi takva djela ili kazni počinitelje?

3) Hoće li se suđenje u ovom predmetu, u slučaju da bude ustupljen, nužno održati na jednom od četiri županijska suda u Hrvatskoj koji sude za ratne zločine, i, ako neće, kojim postupkom se određuje na kojem sudu će se suditi u ovom predmetu?

4) Prema mjerodavnom hrvatskom zakonu, postoji li ikakav osnov po kojem bi se materijal koji je MKSJ sakupio i dostavio Hrvatskoj mogao proglasiti neprihvatljivim za izvođenje pred hrvatskim sudovima? Postoje li hrvatski sudovi koji mogu formalno primiti na znanje činjenice o kojima je presuđeno na MKSJ-u? Mogu li se, i u kojim okolnostima, pismene izjave i vanraspravni iskazi predočiti kao dokazi na hrvatskim sudovima?

5) Omogućuje li hrvatski pravni sustav preuzimanje optužnice MKSJ-a u njenom sadašnjem obliku, ili ju je potrebno mijenjati kako bi zadovoljila hrvatske zakonske uvjete? Može li se optužnica kasnije u postupku mijenjati? Ako može, u kojoj mjeri i kojim postupkom?

6) Postoje li zakonski i/ili praktični razlozi zašto angažirani branitelji, u slučaju da se predmet ustupi Hrvatskoj, ne bi smjeli i dalje zastupati optužene?

7) Je li Vlada Republike Hrvatske upoznata s Dopunskim izvještajem Organizacije za europsku sigurnost i suradnju od 22. lipnja 2004. u vezi s "Suđenjima za ratne zločine u Hrvatskoj i zaključcima na osnovu praćenja tih suđenja" (dalje u tekstu: Izvještaj OESS-a)? Ako jeste, kakav je njen stav o zaključcima iz tog izvještaja, a naročito stavka 3 u vezi s Odmjeravanjem kazne (stranice 11-12), stavka 4 u vezi s Odugovlačenjem kaznenih postupaka (stranice 12-13), IV. dijela pod naslovom Nepostojanje nepristranog suda (stranice 13-14) i V. dijela pod naslovom Postupci u odsutnosti optuženog (stranice 14-15)?

NALAŽE optužbi da, u roku od 14 dana po primitku ovog Naloga, podnese eventualni dodatni podnesak u vezi s ovim Nalogom, u kojem će se, među ostalim, očitovati o sljedećim konkretnim pitanjima:

1) Da li bi u ovom predmetu mjerodavno materijalno pravo bile odredbe kaznenog zakona iz 1993. godine ili kaznenog zakona iz 2004. godine?

2) Kako optužba namjerava osigurati da suđenje u Hrvatskoj na ispravan način odražava sve optužbe iz optužnice MKSJ-a, uključujući dvije točke kojima se optuženi terete za zločine protiv čovječnosti, te sve vidove odgovornosti navedene u Optužnici MKSJ-a, uključujući zapovjednu odgovornost?

3) Sadrži li važeća optužnica prema hrvatskom zakonu dovoljno činjenica, naročito u vezi s raznim vidovima krivične odgovornosti za krivična djela za koje tereti optužnica?

4) Da li bi, i u kojoj mjeri, optužba smatrala prihvatljivim izmjene optužnice tokom suđenja u Hrvatskoj?

5) Predviđa li se da će svjedoci optužbe zatražiti zaštitne mjere za suđenja u Hrvatskoj? Koji oblici zaštitnih mjera su dostupni tim svjedocima i na osnovu čega će te mjere biti odobrene?

6) Omogućuje li stupanj međudržavne pomoći u kaznenim pitanjima u dovoljnoj mjeri pravično suđenje, i to osobito u vezi s pozivanjem svjedoka i uzimanjem vanraspravnih iskaza svjedoka?

7) Kako optužba, praktično gledano, očekuje da će ispuniti uvjete iz pravila 11bis (D)(iii) Pravilnika?

8) Kako optužba zamišlja praćenje postupka, u skladu s pravilom 11bis (D)(iv) Pravilnika, u slučaju da ovaj predmet bude ustupljen Hrvatskoj?

9) Kakav je stav optužbe o zaključcima iz gore spomenutih dijelova Izvještaja OESS-a?

NALAŽE obrani i jednog i drugog optuženog da, u roku od 14 dana po primitku ovog Naloga, dostavi dodatne pismene podneske u vezi sa Zahtjevom, u kojima će se, među ostalim, očitovati o sljedećim konkretnim pitanjima:

1) Da li bi u ovom predmetu mjerodavno materijalno pravo bile odredbe kaznenog zakona iz 1993. godine ili kaznenog zakona iz 2004. godine?

2) Koji oblici zaštitnih mjera su dostupni svjedocima na suđenjima u Hrvatskoj i na osnovu čega će te mjere biti odobrene?

3) Omogućuje li stupanj međudržavne pomoći u kaznenim pitanjima u dovoljnoj mjeri pravično suđenje, i to osobito u vezi s pozivanjem svjedoka i uzimanjem vanraspravnih iskaza svjedoka?

4) Da li bi, u slučaju da se u sudskom postupku u Hrvatskoj optužnica MKSJ-a preuzme bez prethodne istrage, to moglo dovesti u pitanje zakonitost postupanja? Konkretno, kakve bi posljedice po optužene imalo to što bi izgubili mogućnost da ih sasluša istražni sudac i da sudjeluju u istrazi?

5) Očekuju li timovi obrane bilo kakve poteškoće zbog toga što je suđenje jednom optuženom u kasnijoj fazi od suđenja drugom optuženom?

6) Postoje li zakonski i praktični razlozi zašto angažirani branitelji ne bi smjeli i dalje zastupati optužene u slučaju da se predmet ustupi Hrvatskoj?

7) Kakav je stav obrane o zaključcima iz gore spomenutih dijelova Izvještaja OESS-a?

NALAŽE Tajništvu Suda da proslijedi ovaj Nalog i primjerak Optužnice vlastima Republike Hrvatske.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se engleska verzija smatra mjerodavnom.

/potpis na originalu/
Alphons Orie, predsjedavajući sudac

Dana 20. siječnja 2005.
U Haagu,
Nizozemska

[pečat Međunarodnog suda]