MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR.:

 

TUŽILAC
MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
ŽELJKA MEAKIĆA
MOMČILA GRUBANA
DUŠANA FUŠTARA
PREDRAGA BANOVIĆA
DUŠKA KNEŽEVIĆA

KONSOLIDOVANA OPTUŽNICA
(LOGORI OMARSKA I KERATERM)

kojom se dalje mijenja
Izmijenjena optužnica (Predmet br. IT-95-4-I) od 18. jula 2001.;
Druga izmijenjena optužnica (Predmet br. IT-95-8-PT) od 3. januara 2001.

    Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje:

    ŽELJKA MEAKIĆA

    MOMČILA GRUBANA

    DUŠANA FUŠTARA

    PREDRAGA BANOVIĆA

    DUŠKA KNEŽEVIĆA

    za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kako slijedi:

    OPTUŽENI

  1. Željko MEAKIĆ, čije se prezime pojavljuje i u obliku "Meagić" i "Mejakić", rođen je 2. avgusta 1964. u Petrovom Gaju u opštini Prijedor, u Bosni i Hercegovini. Prije sukoba, bio je policajac i komandir policijske stanice u Omarskoj. On je bio komandant logora Omarska.

  2. Momčilo GRUBAN zvani "Čkalja", "Momo" i "Momir" rođen je 19. juna 1961. u selu Marička u opštini Prijedor, u Bosni i Hercegovini. Prije sukoba, bio je policijski rezervista koji je mobilisan u aktivnu službu u logoru Omarska. Bio je komandir smjene u logoru Omarska i nadzirao je jednu od tri smjene stražara koje su radile u logoru.

  3. Dušan FUŠTAR rođen je 29. juna 1954. u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini. Prije sukoba radio je kao mehaničar u "Autotransportu", Prijedor. Bio je komandir smjene straže u logoru Keraterm i nadzirao je jednu od tri smjene stražara koje su radile u logoru.

  4. Predrag BANOVIĆ zvani "Čupo" rođen je 28. oktobra 1969. u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini. Prije sukoba radio je kao konobar. Redovno je obavljao dužnost stražara u logoru Keraterm.

  5. Duško KNEŽEVIĆ zvani "Duća" i "Dušan" rođen je 17. juna 1967. u Orlovcima, opština Prijedor, u Bosni i Hercegovini. Prije sukoba radio je kao konobar. Po svemu sudeći, on nije obavljao neku redovnu dužnost ni u logoru Keraterm ni u logoru Omarska, ali je imao dovoljna ovlaštenja da po volji ulazi i izlazi iz logora.

  6. OPŠTI NAVODI

  7. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica u Republici Bosni i Hercegovini postojalo je stanje oružanog sukoba.

  8. Sva djela i propusti koji se u optužnici navode kao zločini protiv čovječnosti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, konkretno bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u opštini Prijedor.

  9. Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ bili su obavezni pridržavati se zakona i običaja koji regulišu vođenje ratnih sukoba, uključujući Ženevske konvencije iz 1949. i dopunske protokole.

  10. ČINJENIČNI NAVODI

  11. Opština Prijedor nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, brojila je ukupno 112.543 stanovnika, od kojih se 49.351 (43,9%) izjasnilo kao Muslimani; 47.581 (42,3%) izjasnilo se kao Srbi; 6.316 (5,6%) izjasnilo se kao Hrvati; 6.459 (5,7%) izjasnilo se kao Jugosloveni; a 2.836 (2,5%) stanovnika se izjasnilo kao pripadnici drugih nacionalnosti.

  12. U ranim jutarnjim satima 30. aprila 1992. godine, snage policije i vojske bosanskih Srba su fizički preuzele kontrolu nad gradom Prijedorom. Preuzimanje vlasti je pokrenulo slijed događaja koje je organizirao i kojima je rukovodio prvo Krizni štab, a kasnije srpska Skupština opštine. Do kraja 1992., ti događaji će dovesti do smrti ili prisilnog odlaska većine nesrpskog stanovništva opštine Prijedor.

  13. Nakon preuzimanja vlasti u Prijedoru silom, Krizni štab je za ne-Srbe, uglavnom bosanske Muslimane i bosanske Hrvate, uveo stroga ograničenja u svim aspektima života, uključujući slobodu kretanja i zaposlenja. Zbog tih ograničenja, ne-Srbi su ostali zatvoreni u onim selima i dijelovima opštine u kojima su živjeli. Zatim su, počev od kraja maja 1992., na te oblasti izvršeni žestoki napadi širokih razmjera od strane vojske Republike Srpske (VRS), paravojnih snaga, teritorijalne odbrane, policijskih jedinica i civila koje su ove snage naoružale. Snage bosanskih Srba su zarobile mnoge bosanske Muslimane i bosanske Hrvate koji su preživjeli te prve artiljerijske i pješadijske napade i prebacile ih u zatočeničke objekte koji su bili osnovani i radili po direktivama Kriznog štaba.

  14. Od maja do augusta 1992., vlasti bosanskih Srba u opštini Prijedor protivpravno su odvojile, lišile slobode i zatočile u logore Keraterm, Omarska i Trnopolje preko 7.000 bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz prijedorskog kraja.

  15. Logor Omarska je bio smješten u bivšem rudarskom kompleksu u selu Omarska, otprilike 20-25 kilometara od grada Prijedora. Među zatočenicima su bili vojno sposobni muškarci, te politički, privredni i društveni rukovodioci i intelektualci iz redova bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. U logoru je bilo zatočeno oko 37 žena.

  16. Logor Keraterm nalazio se u krugu fabrike keramičkih proizvoda smještene na "novoj" cesti Prijedor-Banja Luka, nedaleko od centra grada Prijedora. U logoru Keraterm, većina zatočenika bili su vojno sposobni muškarci.

  17. U logorima Omarska i Keraterm svakodnevno su vršena ispitivanja. Ta ispitivanja su često bila praćena batinama. Surovo batinanje, ubijanje i drugi oblici fizičkog i psihičkog zlostavljanja, uključujući seksualno zlostavljanje, bili su uobičajena pojava u logorima Omarska i Keraterm. Stražari u logoru i druga lica koja su često dolazila u logor koristili su sve vrste oružja i predmeta za batinanje i druge vidove fizičkog zlostavljanja zatočenika. Posebno su politički i društveni rukovodioci iz redova bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, intelektualci, imućniji građani i ne-Srbi za koje se smatralo da su ekstremisti ili da su pružali otpor bosanskim Srbima, podvrgavani naročitom premljaćivanju i zlostavljanju, često sa smrtnim ishodom. Nije preživjelo najmanje nekoliko stotina zatočenika, od kojih su neki identifikovani, a neki nisu.

  18. Pored toga, logorima Omarska i Keraterm upravljalo se na način sračunat da se ne-Srbi diskriminiraju i podjarme, nehumanim djelima i okrutnim postupanjem. Ta djela su obuhvatala nametanje surovih životnih uslova zatočenicima. Vođena je smišljena politika prenatrpavanja i uskraćivanja osnovnih životnih potrepština, uključujući nedovoljno hrane, zagađenu vodu, nedovoljnu ili nikakvu medicinsku njegu i život u nehigijenskim i stiješnjenim uslovima. U logoru se i psihičko i fizičko stanje zatvorenika znatno pogoršalo i živjeli su u neprekidnom strahu.

  19. Nakon što je međunarodna zajednica saznala za postojanje logora Omarska i Keraterm, vlasti bosanskih Srba su u augustu 1992. zatvorile ova dva logora, a preživjele zatočenike prebacile u ostale objekte u opštini Prijedor, uključujući logor Trnopolje, i logor Manjača u opštini Banja Luka. Skoro svi preživjeli iz tih objekata na kraju su prisilno premješteni ili deportovani sa tog područja.

  20. INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

    Član 7(1) Statuta Međunarodnog suda

  21. Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ snose individualnu krivičnu odgovornost u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda za zločine iz članova 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda kako se navode u ovoj optužnici, koje zločine su planirali, poticali, naredili, počinili ili čije su planiranje, pripremu ili izvršenje na drugi način pomagali i podržavali. Kad u ovoj optužnici koristi riječ "počinili", tužilac u to uključuje i djela koja su, kako se tvrdi, optuženi počinili učešćem u udruženom zločinačkom poduhvatu kao saizvršioci i/ili osobe koje su ga pomagale i podržavale.

  22. Krizni štab u Prijedoru otvorio je logore Omarska i Keraterm da bi sproveo dio ukupnog cilja udruženog zločinačkog poduhvata rukovodstva bosanskih Srba, odnosno trajno prisilno uklanjanje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih stanovnika sa teritorije planirane srpske države u Bosni i Hercegovini počinjenjem zločina, uključujući zločine za koje se optuženi terete u tačkama od 1 do 5 ove optužnice. U ostvarivanju tog cilja, u periodu od 24. maja 1992. do 30. augusta 1992., logori Keraterm i Omarska vođeni su na način zamišljen tako da se ne-Srbi iz Prijedora i drugih područja zlostavljaju i proganjaju kako bi se ne-Srbi uklonili s ovog područja ili podjarmili. Učešće optuženih u udruženom zločinačkom poduhvatu bilo je ograničeno na njihove aktivnosti u ova dva logora.

  23. Zločini nabrojani u svim tačkama ove optužnice bili su u sklopu cilja udruženog zločinačkog poduhvata koji se sprovodio u logorima Keraterm i Omarska, a Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ imali su stanje svijesti neophodno za počinjenje svakog od ovih zločina. Alternativno, oni zločini te vrste koji nisu spadali u cilj udruženog zločinačkog poduhvata, bili su prirodna i predvidiva posljedica izvršenja tog udruženog zločinačkog poduhvata i svaki od optuženih bio je svjestan činjenice da su ti zločini moguća posljedica izvršenja ovog udruženog zločinačkog poduhvata.

  24. U udruženom zločinačkom poduhvatu u logorima Omarska i Keraterm učestvovali su brojni pojedinci, među kojima Miroslav Kvočka, Milojica Kos, Mlađo Radić, Zoran Žigić, Dragoljub Prcać, Duško Sikirica, Damir Došen i Dragan Kolundžija. Ovi učesnici su, svjesno i s namjerom da pospješe sistem zlostavljanja i progona, a na osnovu ovlasti koje su vršili u logorima, doprinijeli podržavanju i pospješivanju realizacije cilja udruženog zločinačkog poduhvata. Konkretno:

    1. za logor Omarska, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN i Duško KNEŽEVIĆ ne snose odgovornost samo za djela i/ili propuste koje su sami počinili, nego su odgovorni i za djela i/ili propuste koje je počinio neko drugi od njih trojice ili drugi učesnici, što je detaljnije izloženo u Prilozima A, B i C optužnice i paragrafima 15, 16, od 24 do 26, 29, 31 i 33 optužnice.

    2. za logor Keraterm, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ ne snose odgovornost samo za djela i/ili propuste koje su sami počinili, nego su odgovorni i za djela i/ili propuste koje je počinio neko drugi od njih trojice ili drugi učesnici, što je detaljnije izloženo u Prilozima C, D i F optužnice i paragrafima 15, 16, 25, 26, 29, 31 i 33 optužnice.

  25. Uprkos tome što su bili svjesni mogućih posljedica, Željko MEAKIĆ,Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ su svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu. Po tom osnovu, oni snose individualnu odgovornost prema članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda, a pored toga prema istom članu snose i odgovornost za to što su planirali, poticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje zločina za koje ih tereti ova optužnica.

  26. Član 7(3) Statuta Međunarodnog suda

  27. Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN i Dušan FUŠTAR, dok su bili na nadređenim položajima, snose i individualnu krivičnu odgovornost za djela ili propuste svojih podređenih prema članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je odgovoran za krivična djela svojih podređenih ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti takva djela ili da su ih već počinili, a nadređeni nije preduzeo potrebne i razumne mjere kako bi takva djela spriječio ili kaznio podređene.

  28. Željko MEAKIĆ, na svome položaju komandanta logora Omarska, imao je efektivnu kontrolu nad komandirima smjena straže, logorskim stražarima i drugim osobama koje su radile ili često dolazile u ova dva logora.

  29. Momčilo GRUBAN, na svome položaju komandira smjene u logoru Omarska, i Dušan FUŠTAR, na svome položaju komandira smjene u logoru Keraterm, imali su efektivnu kontrolu nad stražarima u logoru i drugim osobama koje su radile ili često dolazile u ova dva logora.

  30. Pored toga, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN i Dušan FUŠTAR su imali ovlaštenje i dužnost da mijenjaju uslove zatočeništva u logorima Omarska i Keraterm u vrijeme kada su bili na dužnosti i komandovali. Imali su ovlaštenje i dužnost da kontrolišu ponašanje komandira smjena i/ili stražara raspoređenih u njihovim smjenama i da spriječe ili kontrolišu ponašanje osoba koje su radile u logoru ili često dolazile u logor. Imali su ovlaštenje i dužnost da zatvorenicima odobre veću slobodu i prava u logoru, uključujući pristup vodi za piće, razumne životne uslove i higijenske standarde i kontakt sa porodicom ili prijateljima od kojih bi mogli da dobiju odjeću, higijenske potrepštine, hranu i lijekove.

  31. Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN i Dušan FUŠTAR su znali ili je bilo razloga da znaju da se njihovi podređeni spremaju počiniti sva djela koja se navode u ovoj optužnici ili da su ih već počinili, a nisu preduzeli potrebne i razumne mjere kako bi takva djela spriječili ili kaznili počinioce. Stoga svaki od optuženih snosi individualnu krivičnu odgovornost iz člana 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

  32. OPTUŽBE

  33. Činjenice navedene u paragrafima od 1 do 27 optužnice ponovno se navode u ovom dijelu optužnice.
  34. TAČKA 1

    (PROGONI)

  35. Od 24. maja 1992. do 30. augusta 1992., Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ, djelujući individualno i u dogovoru, među sobom i s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirali su, poticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje progona bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba u logorima Omarska i Keraterm, na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi. Ovi progoni su obuhvatali sljedeće:

    1. ubijanje, batinanje i seksualno zlostavljanje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logorima Omarska i Keraterm; navode se u paragrafima 15 i 16 optužnice i Prilozima od A do F koji se nalaze u prilogu ove optužnice;

    2. zatočenje u nehumanim uslovima, šikaniranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba u logorima Omarska i Keraterm; navode se u paragrafima 15 i 16 optužnice.

  36. Svojim učešćem u ovim:

    1. djelima po članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ počinili su;

    2. propustima po članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN i Dušan FUŠTAR počinili su:

    Tačka 1: progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

    TAČKE 2 i 3

    (UBISTVO)

  37. Od 24. maja 1992. do 30. augusta 1992., Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ, djelujući individualno i u dogovoru, među sobom i s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirali su, poticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje ubistva, kako je navedeno u paragrafu 29(a) optužnice.
  38. Svojim učešćem u ovim:

    1. djelima po članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ počinili su;

    2. propustima po članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN i Dušan FUŠTAR počinili su:

    Tačka 2: ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda; i,

    Tačka 3: ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, sankcionisano članom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949. godine, kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

    TAČKE 4 i 5

    (NEHUMANA DJELA i OKRUTNO POSTUPANJE)

  39. Od 24. maja 1992. do 30. augusta 1992., Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ, djelujući individualno i u dogovoru, među sobom i s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirali su, poticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje drugih nehumanih djela i okrutnog postupanja, kako je navedeno u paragrafu 29(a)(b) optužnice.
  40. Svojim učešćem u ovim:

    1. djelima po članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN, Dušan FUŠTAR, Predrag BANOVIĆ i Duško KNEŽEVIĆ počinili su;

    2. propustima po članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda, Željko MEAKIĆ, Momčilo GRUBAN i Dušan FUŠTAR počinili su:

    Tačka 4: nehumana djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(i), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda; i,

    Tačka 5: okrutno postupanje, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, sankcionisano članom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949. godine, kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

_______________________

Graham Blewitt,
zamjenik tužioca

Dana 5. jula 2002.
U Hagu, Nizozemska