PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija David Hunt
sudija Mehmet Güney
sudija Asoka de Zoysa Gunawardana

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 23. maja 2003.

TUŽILAC
protiv
TIHOMIRA BLAŠKIĆA

ODLUKA PO “PRELIMINARNOM ODGOVORU OPTUŽBE I ZAHTJEVU ZA RAZJAŠNJENJE ODLUKE PO ZAJEDNIČKOM ZAHTJEVU HADŽIHASANOVIĆA, ALAGIĆA I KUBURE OD 24. JANUARA 2003.”

Zastupnik optužbe:
g. Norman Farrell

I. UVOD

1. Dana 27. januara 2003, Žalbeno vijeće donijelo je odluku po zajedničkom zahtjevu za pristup svim povjerljivim materijalima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Blaškića (dalje u tekstu: Odluka I) koji su optuženi Enver Hadžihasanović, Mehmed Alagić i Amir Kubura (dalje u tekstu: molioci) podnijeli u ovom žalbenom postupku. Suđenje moliocima još nije počelo. Odlukom I djelomično je odobren zajednički zahtjev molilaca i naloženo, kako slijedi:

   1. optužbi da zatraži pristanak osoba od kojih informacije potječu prije nego što moliocima objelodani materijale za koje su optužba i žalilac Blaškić u povjerljivim podnescima koje su podnijeli Žalbenom vijeću utvrdili da podliježu pravilu 70(C);

   2. sekretaru da moliocima omogući pristup svim nejavnim dokumentima, materijalima i dokaznim predmetima u predmetu Blaškić, uključujući nejavne postpretresne podneske, žalbene podneske i zahtjeve na osnovu pravila 115 Pravilnika, podnesene u žalbenom postupku u predmetu Blaškić do dana donošenja ove odluke, pod uslovom da je optužba pribavila pristanak osoba od kojih informacije potječu u skladu s uputstvima iz paragrafa (a) gore - uz izuzetak (1) "Trećeg zahtjeva žalioca za prihvatanje dodatnih dokaza u žalbenom postupku na osnovu pravila 115", podnesenog 10. juna 2002., (2) bilo kojeg podneska koji se odnosi na navedeni zahtjev, (3) "Dokaza optužbe u sklopu replike i argumenata u odgovor na dodatne dokaze prihvaćene u žalbenom postupku", podnesenih 7. januara 2003., i (4) bilo kojeg ex parte podneska i odluke podnesenih u ovom žalbenom postupku.

U Odluci I takođe su naznačene određene zaštitne mjere u vezi sa nejavnim materijalima za koje je moliocima trebao biti omogućen pristup.

2. Dana 21. februara 2003., optužba je podnijela “Preliminarni odgovor optužbe i zahtjev za razjašnjenje u vezi s Odlukom po zajedničkom zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure od 24. januara 2003” (u daljnjem tekstu: Zahtjev za razjašnjenje). Optužba navodi da je poduzela korake kako bi se ispoštovala Odluka I ali da traži razjašnjenje Žalbenog vijeća u vezi s dva pitanja koja su sadržana u tački (a) i tački (b) dispozitiva odluke koje se gore citiraju. Nadalje, optužba od Žalbenog vijeća traži smjernice za proceduru koja bi se primjenjivala na rastući broj zahtjeva za pristup materijalu koji se podnose “ovom Međunarodnom sudu”.^[1]

3. Dana 21. marta 2003., molioci su dostavili zajednički odgovor (dalje u tekstu: Odgovor). Dana 26. marta 2003., optužba je uložila svoju repliku (dalje u tekstu: Replika).

4. Nalogom od 21. marta 2003. nadležno pretresno vijeće prekinulo je postupak protiv optuženog Mehmeda Alagića, pošto je obaviješteno o njegovoj smrti 7. marta 2003.

II. DA LI JE ZAHTJEV ZA RAZJAŠNJENJE PRIHVATLJIV

5. Molioci tvrde da je Zahtjev za razjašnjenje podnesen gotovo mjesec dana nakon donošenja Odluke I,^[2] i da su oni u kontaktu sa Sekretarijatom radi poduzimanja neophodnih praktičnih mjera za što je moguće ekspeditivnije dostavljanje nejavnih materijala u svrhu priprema za suđenje.^[3] Oni tvrde da “nije ustaljena praksa da strana u postupku odgovara na odluku vijeća”, te da je Odluka I “jasna i da se mora provesti.”^[4] Dodaju da optužba za podnošenje odgovora na Odluku I nije navela nikakav osnov iz Statuta, Pravilnika o postupku i dokazima (u daljnjem tekstu: Pravilnik), uputstava Međunarodnog suda, kao ni iz same Odluke I,^[5] te da će Zahtjev za razjašnjenje samo prouzrokovati odugovlačenje.^[6] Tvrde da su tačke za koje se traži razjašnjenje “ili jasno navedene u Odluci Žalbenog vijeća, ili se sporna pitanja u ovoj fazi mogu razriješiti među samim stranama u postupku bez daljnjeg uključivanja Vijeća.”^[7] Oni takođe ističu da je Zahtjev za razjašnjenje podnesen mimo roka, budući da se svaki podnesak kojim se traži da se poništi ili preispita Odluka I “u cilju izdavanja drugačijih naloga, mora podnijeti na osnovu pravila kojima se inače uređuje podnošenje žalbi na odluke koje nisu presude, odnosno na osnovu pravila 73.”^[8] Optužba replicira da Odlukom I optužbi nisu dati rokovi za njeno provođenje, ali da je ona u tom cilju već poduzela određene korake.^[9] Tvrdi da ne pokušava da odgodi pristup već traži razjašnjenje u vezi s fundamentalnim garancijama zaštite i povjerljivosti koje su date za svjedoke i druge entitete koji su sudjelovali ili surađivali u postupcima pred ovim Međunarodnim sudom.^[10] Ističe da su molioci imali pristup obimnim javnim materijalima iz predmeta Blaškić i da je do početka suđenja u njihovom predmetu “ostalo još dosta mjeseci.”^[11] Optužba tvrdi da je “bez razjašnjenja pokrenutih pitanja, poštivanje Odluke skopčano s određenim teškoćama i problemima,” te da je “u mjeri u kojoj je to bilo izvodivo, optužba ispoštovala odluku Žalbenog vijeća.”^[12]

6. U pogledu Zahtjeva za razjašnjenje, Žalbeno vijeće smatra da bi, u onoj mjeri u kojoj se po tvrdnji optužbe ukazuje potreba za razjašnjenje Odluke I, odluka kojom bi se dalo razjašnjenje bila u interesu obiju strana u ovom predmetu. Kada je riječ o zabrinutosti molilaca u vezi sa odgađanjem postupka koji se protiv njih vodi, primjećujemo da se u Odluci I ne određuje nikakav rok u kojem objelodanjivanje treba da se okonča. Optužba je također poduzela korake radi objelodanjivanja materijala u skladu sa Odlukom I i nema nikakvog dokaza za tvrdnju da optužba traženjem razjašnjenja pokušava da razvuče postupak. Pored toga, nije primjereno da se Zahtjev za razjašnjenjem smatra podneskom u smislu pravila 73. Postupak po interlokutornoj žalbi ne odnosi se na odluke Žalbenog vijeća, zbog toga što takve odluke ne podliježu žalbi ni na osnovu Statuta ni na osnovu Pravilnika. Zahtjev za razjašnjenje upućen Žalbenom vijećem stoga je prihvatljiv u onoj mjeri u kojoj se njime od Žalbenog vijeća traži razjašnjenje. Kriterij koji će Žalbeno vijeće primijeniti prilikom razmatranja Zahtjeva sastojat će se u tome da se utvrdi da li je stvar koju treba razjasniti doista nejasna u svjetlu odredbi Odluke I. Ukoliko je odgovor potvrdan, onda će se takvo razjašnjenje dati.

7. Žalbeno vijeće takođe primjećuje da dijelovi Zahtjeva za razjašnjenje ustvari predstavljaju zahtjev optužbe za preispitivanje Odluke I. U tom smislu, Žalbeno vijeće podsjeća da neko vijeće “može ponovno razmotriti svoju odluku, i to ne samo u slučajevima kad su se okolnosti promijenile, ako je uvjereno da je njegova prethodna odluka pogrešna i da je njome nanesena šteta.”^[13] Ono dalje naglašava da je “hoće li vijeće ponovno razmotriti svoju odluku pitanje koje takođe ulazi u okvir diskrecionog ovlašćenja vijeća.”^[14] Imajući na umu ove principe, Žalbeno vijeće sada prelazi na razmatranje tvrdnji strana u postupku.

III. TAČKA (A) DISPOZITIVA ODLUKE I

A. Da li tačka (a) obuhvata povjerljive materijale iz pretpretresne, pretresne i postpretresne faze

8. Optužba nagovještava da po njenom shvatanju (1) molioci traže pristup povjerljivom materijalu (transkriptima i dokaznim predmetima) iz svih faza postupka u predmetu Blaškić, uključujući žalbeni postupak i (2) Odlukom I odobrava se pristup povjerljivim materijalima iz svih faza predmeta Blaškić uključujući i žalbeni postupak.^[15] Ona od Žalbenog vijeća traži da objema stranama i Sekretarijatu razjasni da obaveze navedene u tački (a) dispozitiva Odluke I obuhvataju povjerljivi materijal iz pretpretresne, pretresne i postpretresne faze. Molioci odgovaraju da je Odluka I po tom pitanju jasna te da imaju pravo da im Sekretarijat omogući pristup svim nejavnim materijalima, uključujući predžalbene podneske i odluke.^[16]

9. U tački (a) dispozitiva Odluke I koristi se izraz “nejavni materijal koji potpada pod odredbe pravila 70(C)” Pravilo 70(C) Pravilnika predviđa sljedeće:

U slučaju da, nakon što je pribavio pristanak osobe ili tijela koje je pružilo informaciju u skladu s ovim pravilom, tužilac odluči podastrijeti kao dokaz bilo koji iskaz, dokument ili drugi materijal pribavljen na ovaj način, pretresno vijeće, bez obzira na pravilo 98, ne može naložiti nijednoj od strana da dostavi dodatne dokaze pribavljene od osobe ili tijela koje je pružilo početnu informaciju, niti može u svrhu pribavljanja takvih dodatnih dokaza sâmo uputiti sudski poziv toj osobi ili predstavniku tog tijela kao svjedoku ili naložiti njihovo prisustvovanje. Pretresno vijeće ne može iskoristiti svoje ovlašćenje da naloži prisustvovanje svjedoka ili da zahtijeva predočenje dokaza da bi primoralo na predočenje takvih dodatnih dokaza

Sudeći po naslovu, Odluka I odnosi se na zahtjev molilaca “za pristup svim povjerljivim materijalima, transkriptima i dokaznim predmetima” u predmetu Blaškić. Taj izraz ponavlja se u tački (b) dispozitiva. Kontekst u koji se u Odluci I stavlja nejavni materijal jasno ukazuje na to šta taj materijal predstavlja. Žalbeno vijeće smatra da pravilo 70 ničim ne ukazuje na to bi se ono primjenjivalo samo na predžalbenu fazu predmeta. Po svojoj prirodi, materijal iz pravila 70(C), a samim tim nužno i iz pravila 70, može se pojaviti u pretpretresnoj, pretresnoj ili žalbenoj fazi. Žalbeno vijeće, stoga, smatra da se izraz “nejavni materijal koji potpada pod odredbe pravila 70 (C)” primjenjuje na materijal koji potpada pod pravilo 70 i koji se uvrštava u spis u svim fazama postupka, uključujući tu i žalbeni postupak.

B. Materijal iz pravila 70(C) koji je dostavljen u ime žalioca Tihomira Blaškića

10. Optužba tvrdi da, premda je u mogućnosti da kontaktira davaoce materijala iz pravila 70(C) koji je korišten u dokaznom postupku optužbe, “nije u mogućnosti da to učini u ime žalioca Tihomira Blaškića.”^[17] Molioci odgovaraju da je “smisao toga sam po sebi jasan.”^[18] Optužba replicira da je razjašnjenje neophodno, zbog toga što se Odluka I “ne bavi pitanjem materijala iz pravila 70 koji je korišćen za izvođenje dokaza odbrane Blaškića.”^[19]

11. Čini se da se strane slažu oko toga da saglasnost za objelodanjivanje materijala iz pravila 70(C) koji posjeduje žalilac Blaškić treba tražiti žaliočeva odbrana. Žalbeno vijeće primjećuje da se pravilo 70 ne ograničava na relevantne informacije u posjedu optužbe. U pravilu 70(F) jasno se navodi, kako slijedi:

    Pretresno vijeće može, na zahtjev optuženog ili njegovog branioca, naložiti da se, u interesu pravde, odredbe ovog pravila primijene mutatis mutandis na određene informacije u posjedu optuženog.^[20]

12. Ukoliko u predmetu Blaškić postoji materijal u posjedu žalioca Blaškića koji potpada pod pravilo 70, tačka (a) dispozitiva Odluke I primjenjivaće se na žalioca Blaškića (preko njegovog branioca).

C. Uloga Sekretarijata u vezi sa tačkom (a) dispozitiva

13. Optužba tvrdi da je, iako će strane u postupku navesti koji materijal iz njihovih predmeta potpada pod pravilo 70(C), “na Sekretarijatu, a ne na optužbi, da moliocima “objelodani” spis pretresnog i žalbenog postupka u predmetu Blaškić.’^[21] Dodaje tome da je “poželjno da sav materijal na koji molioci imaju pravo bude dostavljen iz jednog izvora kako bi se izbjegli konfuzija i nenamjerna kršenja zaštitnih mjera redigovanja koje su eventualno bile naložene.”^[22] Ona uvažava to da je formulacija tačke (b) dispozitiva Odluke I jasna, ali smatra da formulacija tačke (a) dispozitiva to nije.^[23] Molioci odgovaraju da “nijedna strana nikada nije dovela u pitanje” tačku u skladu s kojom, nakon što strane u postupku pribave obaveznu saglasnost, Sekretarijat mora da objelodani materijal iz pravila 70, to da su oni već stupili u kontakt sa Sekretarijatom radi dobijanja pristupa svim nejavnim materijalima.^[24]

14. Objelodanjivanje “svih nejavnih dokumenata, materijala i dokaznih predmeta iz predmeta Blaškić” Sekretarijat treba da provede u skladu s tačkom (b) dispozitiva.^[25] Shodno pravilu 70, na stranama u postupku je da pribave saglasnost davaoca informacija iz pravila 70. Svaka od strana nakon što dobije takvu saglasnost može materijal objelodaniti ukoliko ga posjeduje, ili to može učiniti Sekretarijat na zahtjev neke od strana i to tek nakon što ta strana izjavi da je davalac informacija pristao na objelodanjivanje tog materijala u drugom predmetu pred Međunarodnim sudom. Izbor između ove dvije metode objelodanjivanja može napraviti zainteresovana strana u skladu s odredbama pravila 70. Međutim, u ovom slučaju, odredbe tačke (b) dispozitiva čine takav izbor nepotrebnim: naime, na stranama u postupku je da traže saglasnost davaoca materijala iz pravila 70, ali pristup tom materijalu nakon pribavljanja saglasnosti treba tražiti posredstvom Sekretarijata.

IV. RAZJAŠNJENJE KOJE SE TRAŽI U VEZI S TAČKOM (B) DISPOZITIVA

A. Da li su obuhvaćeni podnesci inter partes i odluke Pretresnog vijeća prije ulaganja žalbe

15. Optužba tvrdi da se zahtjev žalilaca za pristup podnesen ranije u ovom predmetu “odnosi samo na transkripte iskaza svjedoka i dokazne predmete, što se odražava u naslovu zahtjeva molilaca”, te da se u “njihovom zahtjevu za pristup ne navode izričito pretpretresni ili pretresni podnesci kao dio materijala za koji se traži pristup.”^[26] Dodaje da bi, ukoliko bi se smatralo da Odluka I obuhvata sve povjerljive podneske i odluke Pretresnog vijeća, “optužbi trebalo dodatno vrijeme da pregleda povjerljive podneske i odluke koje su donijete prije žalbenog postupka.”^[27] Molioci odgovaraju da je Odluka I u tom pogledu jasna, odnosno da nema osnova po kome optužba može reći Žalbenom vijeću da polazi od pretpostavke da se trebaju objelodaniti samo transkripti i dokazni predmeti iz faze koja je prethodila žalbi, te da oni imaju pravo da im se omogući pristup svim nejavnim materijalima, uključujući predžalbene podneske i odluke Sekretarijata.^[28] Međutim, uvažavaju činjenicu da su određeni materijali izuzeti od objelodanjivanja na osnovu Odluke I, uključujući tu ex parte podneske i odluke.^[29] Optužba replicira da molioci nisu odgovorili na njene argumente i da je u tom pogledu potrebno razjašnjenje.^[30]

16. U tački (b) dispozitiva Odluke I navodi se da će Sekretarijat moliocima omogućiti pristup svim nejavnim “dokumentima, materijalima i dokaznim predmetima” uključujući, između ostalog, žalbene podneske i zahtjeve za dodatne dokaze, uz određene izuzetke. Odluka se ne ograničava na transkripte i dokazne predmete koji su podneseni u predžalbenoj fazi. Prvobitni zahtjev molilaca, na koji se odnosi Odluka I, mogao je u svom naslovu sadržati formulaciju “sav povjerljivi materijal - transkripte i dokazne predmete”, ali je traženo pravno sredstvo u tom zahtjevu bilo eksplicitnije navedeno s obzirom na to da su molioci tražili sljedeće:

    1. da se sekretaru Suda izda nalog da odbrani u predmetu Hadžihasanović i drugi objelodani sve povjerljive materijale iz predmeta Tužilac protiv Blaškića koji su pribavljeni do dana podnošenja ovog Zahtjeva, te da omogući pristup svim nejavnim dokumentima, materijalima i dokaznim predmetima pod istim uslovima koji važe za odbranu u tom predmetu, kao i svim drugim dokaznim predmetima ponuđenim tokom postupka protiv generala Blaškića

    2. da se sekretaru Suda izda nalog da odbrani u predmetu Hadžihasanović i drugi dostavi sve javne i povjerljive transkripte i dokazne predmete iz predmeta Tužilac protiv Blaškića.

    3. da se sekretaru Suda izda nalog da nastavi sa objelodanjivanjem odbrani u predmetu Hadžihasanović i drugi materijala opisanih pod 1 i 2 do okončanja žalbene faze u predmetu Tužilac protiv Blaškića.^[31]

Iz traženog pravnog sredstva je očito da molioci ne traže samo materijal iz pretpretresne i pretresne faze. Sud se u Odluci I osvrnuo na sva tri oblika pravnih sredstava koje traže molioci. Čak i optužba smatra da se taj raniji podnesak odnosio na “sav povjerljivi materijal, transkripte i dokazne predmete.”^[32]

17. Nije jasno zbog čega je optužbi potrebno još vremena da pregleda predžalbene podneske i odluke ukoliko se moliocima odobri pristup tim materijalima. Sekretarijat će te dokumente, koji su u predmetu Blaškić i u Sekretarijatu zavedeni inter partes, objelodaniti moliocima u skladu s tačkom (b) dispozitiva Odluke I i u okviru žalbenog spisa (koji sadrži i zapisnik sa suđenja).^[33] Taj proces omogućavanja pristupa podliježe određenim zaštitnim mjerama koje se navode u Odluci I, pored postojećih zaštitnih mjera koje je odredilo Pretresno vijeće. Nadalje, Žalbeno vijeće je donijelo Odluku I nakon što mu je predsjednik Međunarodnog suda proslijedio zahtjev molilaca na osnovu pravila 75(D), izmijenjenog i dopunjenog 28. decembra 2001.^[34] Prema tome, ovdje se ne radi o tome da objelodanjivanje traži optužba. Ovaj argument optužbe se odbija.

B. Da li su podnesci ex parte i odluke Pretresnog vijeća koje su donesene prije žalbenog postupka obuhvaćene Odlukom I

18. Optužba primjećuje da se u tački (b) dispozitiva Odluke I žaliocima uskraćuje pristup “svim podnescima ex parte i odlukama donesenim u tekućem žalbenom postupku” i tvrdi da takvo uskraćivanje pristupa treba primijeniti i na slične podneske iz predžalbene faze.^[35] Njena je namjera da u ovoj stvari nastavi postupati pod tom pretpostavkom.^[36] U suprotnom, biće joj potrebno dodatno vrijeme da pregleda te podneske kako bi ustanovila da li postoji potreba za primjenom bilo kakvih zaštitnih mjera.^[37] Molioci se nisu posebno osvrnuli na ovu tvrdnju izuzev što su utvrdili da je tačka (b) dispozitiva jasna.^[38]

19. Žalbeno vijeće smatra da su odredbe tačke (b) dispozitiva po tom pitanju jasne te da nije potrebno razjašnjenje. Nadalje, tačka (b) odnosi se samo na korake koje će Sekretarijat preduzeti da moliocima omogući pristup materijalima koji su izričito definirani u Odluci I. Nalog da se moliocima omogući pristup nije bio upućen optužbi. U skladu s tim, kada je riječ o dodatnom vremenu koje optužba traži radi pregledavanja podnesaka ex parte iz predžalbene faze, Žalbeno vijeće taj zahtjev odbija.

C. Dodatne zaštitne mjere za svjedoke

20. 20. Optužba tvrdi sljedeće:

    u slučaju da se stranama u postupku odobri pristup povjerljivim transkriptima iskaza svjedoka, (a) sa svjedocima bi trebalo stupiti u kontakt kako bi se utvrdilo da li imaju ikakvih novih bojazni za svoju bezbjednost koje bi iziskivale dodatne zaštitne mjere i (b) sva mjesta u transkriptima koja ukazuju na identitet svjedoka i na činjenicu da su ti svjedoci svjedočili pred Međunarodnim sudom treba redigovati.^[39]

Optužba ovo traži zbog toga što “postoji opasnost od nekonzistentnog postupanja prema povjerljivim svjedocima zbog nedavno donesenih odluka o pristupu”,^[40] ukazujući posebno na jedan nalog u vezi s pristupom koji je donijelo Žalbeno vijeće koje postupa po žalbi u predmetu Kordić i Čerkez (dalje u tekstu: Nalog po zahtjevu Ljubičića).^[41] Optužba zatim tvrdi da isti režim zaštite koji je određen u Nalogu po zahtjevu Ljubičića treba primijeniti kada je riječ o tekućem zahtjevu molilaca za pristup povjerljivom materijalu u predmetu Blaškić.^[42]

21. Obrazlažući detaljnije svoj podnesak, optužba tvrdi da Služba za žrtve i svjedoke Međunarodnog suda (dalje u tekstu: SŽS) treba da kontaktira svjedoke koji su dali povjerljive iskaze na suđenju Blaškiću, kao i sve vlade ili entitete koji su eventualno dali saglasnost za davanje povjerljivog iskaza, kako bi provjerila njihov stav o tome da se moliocima da pristup tim materijalima.^[43] Pored toga, optužba tvrdi da, kada je riječ o onim svjedocima za koje je pribavljena suglasnost, moliocima treba odobriti pristup relevantnim materijalima tek kada ih Sekretarijat rediguje kako bi se izbrisalo sve što ukazuje na identitet svjedoka što bi moglo otkriti da su svjedoci svjedočili pred ovim Međunarodnim sudom.^[44] Optužba takođe tvrdi da je SŽS najpodesnija služba za kontaktiranje odbrane, optužbe i svjedoka pred ovim Sudom.^[45] Optužba dalje sugerira da odgovornost za redigovanje relevantnih materijala počiva na Sekretarijatu, te da brisanje svega što ukazuje na identitet svjedoka ne zahtijeva nikakvo naročito znanje ili poznavanje postupka.^[46] Optužba dalje predlaže da bi, kada se radi o svjedocima koji odbijaju dati saglasnost za objelodanjivanje transkripata svojih iskaza u bilo kom obliku, SŽS trebalo da kontaktira svjedoke kako bi ih obavijestila o odluci Žalbenog vijeća u tom pogledu, te dodaje da se transkripti njihovih iskaza “trebaju redigovati kako bi se izbrisalo svako pominjanje njihovog identiteta (tamo gdje je to potrebno) prije nego što se ustupe moliocu”, koji će morati da navede uvjerljive razloge koji bi nalagali objelodanjivanje transkripata u neredigovanom obliku.^[47]

22. Optužba zatim tvrdi da bi joj, ukoliko Žalbeno vijeće odluči da se, kao opšti princip, ovaj materijal treba objelodaniti moliocima u neredigovanom obliku od samog početka, bilo potrebno još vremena da pregleda sve iskaze i dokazne predmete svojih svjedoka kako bi ustanovila da li su neophodne dodatne zaštitne mjere.^[48] Ukoliko molioci zatraže izmjenu zaštitnih mjera u vezi s pristupom, vraćanje redigovanih dijelova ili dozvolu da kontaktiraju svjedoke, optužba traži da o takvom zahtjevu bude obaviještena i da joj se da mogućnost da na njega odgovori.^[49]

23. Molioci tvrde da traženje saglasnosti od zaštićenih svjedoka, razmatranje dodatnih zaštitnih mjera i redigovanje podataka koji ukazuju na identitet, “predstavlja nove prijedloge koje optužba nije iznijela prije nego što je Žalbeno vijeće donijelo svoju Odluku.”^[50] Navode da optužba u Zahtjevu za razjašnjenje nije navela nijednog svjedoka za kojeg bi trebalo odrediti dodatne zaštitne mjere.^[51] Tvrde da se Nalog po zahtjevu Ljubičića tiče samo pristupa materijalima koji se odnose na optuženog Ljubičića.^[52] Oni takođe smatraju da pitanje da li je Sekretarijat u najboljem položaju da obavi redigovanja i da li SŽS treba zamoliti da kontaktira svjedoke prevazilazi okvire ovog postupka, te da takve “interne procedure i praktična pitanja moraju biti organizovani i riješeni između nadležnih organa MKSJ-a i strana u postupku.”^[53]

24. Optužba replicira da se slaže s tvrdnjom da su njeni prijedlozi novi, pošto se “strane u postupku nisu njima bavile nikada prije” podnošenja Zahtjeva za razjašnjenje.^[54] Ona priznaje da su se prethodni zahtjevi “isključivo bavili pravom molilaca na pristup i primjerenim okvirima tog pristupa”, te da “pitanja zaštite svjedoka nisu bila razmatrana.”^[55] Takođe tvrdi da je u ovoj fazi više nego poželjno da Žalbeno vijeće unese nešto reda u pogledu pristupa općenito, što ne bi trebalo da se razlikuje od optuženog do optuženog.^[56]

25. Žalbeno vijeće smatra, a strane se slažu, da argumenti koje iznosi optužba prevazilaze zahtjev za razjašnjenje. Razjašnjenje se odnosi na uslove iz Odluke I u onoj mjeri u kojoj su oni nejasni ili zbunjujući. Sugestije koje nisu obuhvaćene odlukom zbog toga što ih strane u postupku nisu istakle prije donošenja odluke trebalo je iznijeti u posebnom zahtjevu.

26. Žalbeno vijeće smatra da u osnovi jednog razrađenijeg režima pristupa, kako to ilustrira Nalog po zahtjevu Ljubičića, leži ona ista dilema kao i u osnovi dispozitiva Odluke I, a to je: kako da se uspostavi razumna ravnoteža između prava optuženog (ili žalioca) i zaštite svjedoka i žrtava. Ta dilema može se otkloniti putem zaštite različitog stupnja, ali mjere koje se primjenjuju kako bi se postigla takva zaštita ne moraju biti identične. U ovom slučaju, mjere zaštite koje se navode u Odluci I su dodatne u odnosu na postojeće zaštitne mjere koje je navelo Pretresno vijeće u svjetlu okolnosti u predmetu Blaškić. Po mišljenju Žalbenog vijeća, kombinacija zaštitnih mjera koje su trenutno na snazi u žalbenom postupku u predmetu Blaškić dostatna je da bi se povjerljivi svjedoci zaštitili od objavljivanja njihovog identiteta javnosti ili trećim stranama definisanim u Odluci I. Bilo kako bilo, kombinacija dosad navedenih zaštitnih mjera i dalje ostaje na snazi sve dok je, na zahtjev strana u postupku, Žalbeno vijeće ne izmijeni. Kao što optužba i sama shvata,^[57] nije vjerovatno da bi odbijanje povjerljivih svjedoka da daju saglasnost za objelodanjivanje njihovog svjedočenja moliocima moglo spriječiti da se ta svjedočenja objelodane na štetu prava optuženih. To je zbog toga što iskaz dat pred sudom ulazi u zapisnik sa suđenja, čime postaje dio dokumentacije Međunarodnog suda. Korišćenje tog spisa u drugim postupcima pred Međunarodnim sudom ili njegova eventualna upotreba van Međunarodnog suda podliježe, i to isključivo, postojećim zaštitnim mjerama koje su odredila vijeća u skladu s Pravilnikom nakon što su u obzir uzela legitimna strahovanja koja su svjedoci izrazili prije svjedočenja. Međutim, te postojeće zaštitne mjere mogu se shodno pravilu 75 mijenjati kako bi se zaštitila prava optuženih pred Međunarodnim sudom.

27. Odbijaju se sugestije optužbe koje prevazilaze okvire tačke (b) dispozitiva Odluke I.

V. PREDLOŽENA PROCEDURA ZA RAZMATRANJE ZAHTJEVA ZA PRISTUP OPĆENITO

28. Argumenti optužbe po ovom osnovu predstavljaju razradu onih koje je već iznijela po prethodnom osnovu u odjeljku C. Optužba tvrdi da bi procedura koju ona sugeriše mogla pomoći u formuliranju jedinstvene procedure za sve zahtjeve za pristup kako bi se unaprijedila konzistentnost i izbjegla konfuzija koja bi mogla dovesti do nenamjernog objelodanjivanja materijala bez adekvatnih zaštitnih mjera. Molioci odgovaraju da bi nova procedura iziskivala to da se “brojne odluke ukinu i suštinski revidiraju.”^[58] Oni dodaju da je Odluka I jasna i da se putem Sekretarijata već provodi.^[59] Traže od Žalbenog vijeća da odbaci Zahtjev za razjašnjenje.

29. U vezi s prijedlogom optužbe, Žalbeno vijeće smatra da ne bi bilo primjereno da se njime započinje praksa koja bi se primjenjivala u svim predmetima. Podrška Žalbenog vijeća nekoj praksi u postupku po žalbi uvijek se daje u svjetlu okolnosti tog žalbenog postupka. Zbog toga Žalbeno vijeće odbija da dalje razmatra prijedlog optužbe.

VI. ZAKLJUČAK

30. Iz gorenavedenih razloga, Zahtjev za razjašnjenje usvaja se u onoj mjeri u kojoj je to razjašnjenje neophodno za provedbu Odluke I.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

[pečat Međunarodnog suda]

^[1] Zahtjev za razjašnjenje, par. 2

^[2] Odgovor, par. 2.

^[3] Ibid., par 3.

^[4] Ibid., par. 4.

^[5] Ibid.

^[6] Ibid., par. 5.

^[7] Ibid., par. 7.

^[8] Ibid., par. 8.

^[9] Odgovor, par. 4.

^[10] Ibid., par. 5.

^[11] Ibid., par. 6.

^[12] Ibid., par. 8.

^[13] Tužilac protiv Zdravka Mucića i drugih, predmet br. IT-96-21-Abis, Presuda po žalbi na kaznu, 8. april 2003., Žalbeno vijeće, par. 49.

^[14] Ibid.

^[15] Zahtjev za razjašnjenje, par. 6.

^[16] Odgovor, par. 13.

^[17] Zahtjev za razjašnjenje, par. 8.

^[18] Odgovor, par. 11.

^[19] Replika, par. 19.

^[20] Ova odredba je stupila na snagu 25. jula 1997. Suđenje u predmetu Blaškić počelo je 24. juna 1997.

^[21] Zahtjev za razjašnjenje, par. 10.

^[22] Ibid., par. 11.

^[23] Ibid., par 10.

^[24] Odgovor, par. 12.

^[25] Odluka I, str. 5.

^[26] Zahtjev za razjašnjenje, par. 15.

^[27] Ibid., par. 18.

^[28] Odgovor, par. 13.

^[29] Ibid.

^[30] Replika, par. 12.

^[31] Združeni podnesak Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure za pristup svim povjerljivim materijalima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Tihomira Blaškića, IT-95-14-T, 28. maj 2002.

^[32] Odgovor optužbe, podnesen kao povjerljiv 12. jula 2002.

^[33] Vidi Ovjeru zapisnika sa suđenja zavedenu kod Sekretarijata na osnovu pravila 109(A), 13. april 2000.

^[34] Ordonnance de Président relative a la requete de la défense aux fins d’autoriser l’acces a des pieces confidentielles de l’affaire le Procureur c/Tihomir Blaškić, predmet. br. IT-95-14-A, predsjednik Međunarodnog suda, 28. maj 2002.

^[35] Zahtjev za razjašnjenje, par. 19.

^[36] Ibid., par. 20.

^[37] Ibid., par. 21.

^[38] Odgovor, par. 13.

^[39] Zahtjev za razjašnjenje, par. 24.

^[40] Ibid., par. 25.

^[41] Nalog po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup povjerljivom popratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, predmet br. IT-95-14/2-A, 19. juli 2002., Žalbeno vijeće.

^[42] Ibid., par. 31.

^[43] Ibid., par. 33.

^[44] Ibid., par. 34.

^[45] Ibid., par. 36.

^[46] Ibid., par. 40

^[47] Ibid., par. 41.

^[48] Ibid., par. 42.

^[49] Ibid., par. 43.

^[50] Odgovor, par. 14. “Odluka” znači Odluka I.

^[51] Ibid.

^[52] Ibid., par. 16.

^[53] Ibid., par. 17.

^[54] Replika, par. 17.

^[55] Ibid.

^[56] Ibid.

^[57] Zahtjev za razjašnjenje, par. 41.

^[58] Odgovor, par. 18.

^[59] Ibid.