PRED TROČLANIM ŽALBENIM VIJEĆEM

Nije službeni dokument

U sastavu:

sudija Lal Chand Vohrah
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Rafael Nieto-Navia

Sekretar: g. Hans Holthuis

 

TUŽILAC
protiv
Radoslava BRĐANINA i Momira TALIĆA


ODLUKA PO MOLBAMA TUŽIOCA ZA DOZVOLU ULAGANJA ŽALBE NA ODLUKE PRETRESNOG VIJEĆA II OD 27. OKTOBRA, 8. NOVEMBRA I 15. NOVEMBRA 2000.


Tužilaštvo:

gđa Joanna Korner
g. Michael Keegan
gđa Ann Sutherland

Odbrana:

g. John Ackerman za Radoslava Brđanina
g. Xavier de Roux i g. Michel Pitron za Momira Talića


OVO TROČLANO ŽALBENO VIJEĆE
Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja Međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Tročlano vijeće, odnosno Međunarodni sud),

RAZMOTRIVŠI sljedeće tri molbe koje je Kancelarija tužioca (dalje u tekstu: Tužilaštvo) podnijela u skladu sa pravilom 73(B)(i) i (ii) Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik), kojima traži dozvolu da uloži žalbu na sljedeće četiri odluke Pretresnog vijeća II (dalje u tekstu, zajedno: molbe za dozvolu ulaganja žalbe, odnosno pobijane odluke):

1. Molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe na odluku Pretresnog vijeća od 27. oktobra 2000., podnesenu 3. novembra 2000., kojom Tužilaštvo traži dozvolu da uloži žalbu na Odluku po drugom zahtjevu Tužilaštva za zaštitne mjere, koju je Pretresno vijeće II donijelo 27. oktobra 2000.;

2. Molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe na odluku Pretresnog vijeća od 8. novembra 2000., podnesenu 13. novembra 2000., kojom Tužilaštvo traži dozvolu da uloži žalbu na Odluka po trećem zahtjevu Tužilaštva za zaštitne mjere, koju je Pretresno vijeće II donijelo 8. novembra 2000.;

3. Molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe na dvije odluke Pretresnog vijeća od 15. novembra 2000., podnesenu 20. novembra 2000., kojom Tužilaštvo traži dozvolu da uloži žalbu na Odluku po četvrtom zahtjevu Tužilaštva za zaštitne mjere, koju je Pretresno vijeće II izdalo 15. novembra 2000. i Odluku po petom zahtjevu Tužilaštva za zaštitne mjere, koju je Pretresno vijeće II donijelo 15. novembra 2000.;

UZIMAJUĆI U OBZIR sljedeće:

(i) Odgovor na molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe na odluku Pretresnog vijeća od 27. oktobra 2000., koji je advokat Radoslava Brđanina (dalje u tekstu: odbrana Brđanina) dostavio 16. novembra 2000.;

(ii) Odgovor na molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe na odluku Pretresnog vijeća od 8. novembra 2000., koji je odbrana Brđanina dostavila 16. novembra 2000.;

(iii) da odbrana Brđanina nije odgovorila na molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe na dvije odluke Pretresnog vijeća od 15. novembra 2000.;

(iv) Odgovor na molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe od 13. novembra 2000., koji je advokat Momira Talića (dalje u tekstu: odbrana Talića) dostavio 27. novembra 2000.;

(v) Odgovor na molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe od 3. novembra 2000., koji je odbrana Talića dostavila 29. novembra 2000.; i

(vi) Odgovor na molbu Tužilaštva za dozvolu ulaganja žalbe od 20. novembra 2000., koji je odbrana Talića dostavila 30. novembra 2000.;

IMAJUĆI U VIDU da se molbama za dozvolu ulaganja žalbe pokreću uobičajena pitanja o principima koji se primjenjuju na pretpretresne zaštitne mjere za žrtve i svjedoke i sudsku praksu Međunarodnog suda u odnosu na ovo područje prava;

IMAJUĆI, STOGA, U VIDU da bi bilo uputno donijeti jednu jedinstvenu odluku po molbama za dozvolu ulaganja žalbe;

IMAJUĆI U VIDU da se u molbama za dozvolu ulaganja žalbe, inter alia, tvrdi:

(i) da je Pretresno vijeće pogriješilo zato što nije (a) imalo dovoljno u vidu član 22 Statuta Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Statut) koji predviđa zaštitu žrtava i svjedoka; (b) uzelo u obzir relevantne okolnosti predmeta; i (c) razumno iskoristilo svoje diskreciono pravo prilikom neophodnog odmjeravanja interesa; i

(ii) da Žalbeno vijeće nije donijelo odluku kojom utvrđuje kriterijume koji bi se trebali primjenjivati na pretpretresne zahtjeve za izricanje zaštitnih mjera za svjedoke i žrtve, te da nastali kriterijumi variraju kod različitih pretresnih vijeća;

IMAJUĆI U VIDU da se molbe za dozvolu ulaganja žalbe podnose u skladu sa pravilom 73(B) Pravilnika koje predviđa da se na odluke o svim drugim podnescima, osim preliminarnih, ne može uložiti interlokutorna žalba, osim uz dozvolu tročlanog žalbenog vijeća koje takvu dozvolu može dati:

(i) ako bi pobijana odluka strani koja traži dozvolu prouzrokovala štetu koja se ne bi mogla ukloniti konačnom odlukom suđenja, uključujući i žalbu na presudu; ili

(ii) ako je pitanje u predloženoj žalbi od opšteg značaja za postupke pred Međunarodnim sudom ili u međunarodnom pravu uopšte;

IMAJUĆI U VIDU da Tužilaštvo mora dokazati Tročlanom žalbenom vijeću ili da bi pobijane odluke prouzrokovale takvu štetu koja se ne bi mogla ukloniti konačnom odlukom suđenja, uključujući i žalbu na presudu, ili da je pitanje u predloženim žalbama od opšteg značaja za postupke pred Međunarodnim sudom ili u međunarodnom pravu uopšte;

IMAJUĆI U VIDU da je Tužilaštvo, doduše, iznijelo određene opšte tvrdnje u vezi sa navodnim greškama u pobijanim odlukama, ali da nije valjano navelo kako ili zašto smatra da molbe za dozvolu za ulaganje žalbe zadovoljavaju uslove pravila 73(B) Pravilnika;

IMAJUĆI U VIDU da je Pretresno vijeće u pobijanim odlukama detaljno analiziralo zahtjeve navedene u članu 22 Statuta, uzelo u obzir relevantne okolnosti predmeta i iskoristilo svoje diskreciono pravo pri donošenju odluka prilikom uravnotežavanja interesa i optuženih i interesa budućih svjedoka;

ZAKLJUČIVŠI da Tužilaštvo nije dokazalo na koji način principi naznačeni u odlukama pretresnih vijeća i oni u pobijanim odlukama nisu konzistentni.

ZAKLJUČIVŠI TAKOĐE da Tužilaštvo nije dokazalo da bi pobijane odluke prouzrokovale štetu na gorenavedeni način ili da je pitanje koje se postavlja u molbama za dozvolu ulaganja žalbe od opšteg značaja za postupke pred Međunarodnim sudom ili u međunarodnom pravu uopšte;

OVIME ODBACUJE molbe za dozvolu za ulaganje žalbe.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu se engleski tekst smatra mjerodavnim

/potpis na originalu/
Lal Chand Vohrah
Predsjedavajući sudija

Dana 22. marta 2001.
U Hagu,
Nizozemska

[pečat Međunarodnog suda]