PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

U sastavu:

sudija Carmel Agius, predsjedavajući
sudija Ivana Janu
sudija Chikako Taya

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 23. maja 2002.

 

TUŽILAC
protiv
RADOSLAVA BRĐANINA
i
MOMIRA TALIĆA


JAVNA VERZIJA POVJERLJIVE ODLUKE O PRIHVATANJU IZJAVA SHODNO PRAVILU 92 BIS OD 1. MAJA 2002.

Tužilaštvo:
gđa Joanna Korner
g. Andrew Cayley

Odbrana:
g. John Ackerman i g. Milan Trbojević za Radoslava Brđanina
g. Xavier de Roux i gđa Natacha Fauveau-Ivanović za Momira Talića

PRETRESNO VIJEĆE II (dalje u tekstu: Vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud) postupa po Brđaninovom zahtjevu za javnom verzijom “Povjerljive odluke o prihvatanju izjava u skladu sa pravilom 92 bis” koju je 1. maja 2002. donijelo ovo Vijeće. Vijeće smatra da je za praksu Međunarodnog suda korisno izdati javnu verziju ove odluke. Redigovana verzija osnovnog teksta povjerljive odluke slijedi u nastavku. Tamo gdje su riječi iz originalnog teksta brisane, oznaka je [redigovano], a riječi koje su dodane su istaknute bojom.

REDIGOVANA VERZIJA ODLUKE OD 1. MAJA 2002.:

PRETRESNO VIJEĆE II (dalje u tekstu: Vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud) postupa po spisku svjedoka optužbe za opštinu Sanski Most sa kojeg, čini se, optužba želi ponuditi pismene izjave shodno pravilu 92 bis,[1] po “Prigovoru generala Talića na prihvatanje izjava shodno pravilu 92 bis”, koji je optuženi Talić podnio 4. marta 2002. (dalje u tekstu: Talićev prigovor) i po “Memorandumu u prilog usmenom zahtjevu da se izdaju smjernice za primjenu pravila 92 bis”, koji je podnio optuženi Brđanin 19. marta 2002. (dalje u tekstu: Brđaninov memorandum). Tužilaštvo je 20. marta 2002. podnijelo zajednički odgovor (dalje u tekstu: odgovor) na Talićev prigovor i Brđaninov memorandum.

I. UVOD

1. Na spisku svjedoka od 25. februara 2002. godine koji je dostavljen odbrani, Tužilaštvo je najavilo svoju namjeru da shodno pravilu 92 bis Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) ponudi pismene izjave osam svjedoka koji svjedoče o događajima koji su se desili u opštini Sanski most. Talić pristaje na korištenje izjave prema pravilu 92 bis za svjedoka 7.130 “jer se ona odnosi na ista djela poput onih iz izjave svjedoka 7.139”. Protivi se, iz različitih razloga, korištenju izjava prema pravilu 92 bis za svjedoke 7.12, 7.86, 7.120, 7.119, 7.62, 7.146 i 7.51. Brđaninov memorandum je detaljnije objašnjenje njegovog usmenog zahtjeva da se izdaju opšte upute o primjeni pravila 92 bis. U odgovoru na pitanje Vijeća, Brđaninov branilac je usmeno nagovijestio da je, što se tiče izjava koje Tužilaštvo namjerava ponuditi shodno pravilu 92 bis za Sanski Most, on saglasan sa prigovorima koje ulaže Talić.[2]

2. Svojim odgovorom Tužilaštvo obavještava Vijeće i odbranu da namjerava pozvati viva voce svjedoke 7.12, 7.119 i 7.62 i da u ovom trenutku ne traži prihvatanje izjave svjedoka 7.86.

II. OPŠTE SMJERNICE

Proceduralne smjernice

3. Do sada je u ovom predmetu Tužilaštvo u dva navrata Vijeću predočilo spisak izjava shodno pravilu 92 bis: za svjedoke za opštinu Banja Luka i ovaj zahtjev za svjedoke za Sanski Most. S obzirom na činjenicu da će se tokom izvođenja dokaza Tužilaštva izredati još mnoge opštine, očekuje se još mnogo zahtjeva za prihvatanje izjava shodno pravilu 92 bis. Vijeće koristi ovu priliku da stranama razjasni proceduru za primjenu pravila 92 bis. Vijeće želi uspostaviti standardnu proceduru za korištenje izjava prema pravilu 92 bis u ovom postupku, pozivajući se na diskusiju koja se vodila na “predopštinskom” sastanku održanom 6. februara 2002. na kojem su sudjelovale sve strane.

4. Ako se Tužilaštvo namjerava osloniti na izjave iz pravila 92 bis za konkretnu opštinu, od njega se traži da podnese zahtjev kojim traži prihvatanje tih izjava i to najmanje 21 dan prije početka onog dijela suđenja koji se odnosi na opštinu za koju je ta izjava relevantna. Vijeće može odrediti drugi rok. Tužilaštvo treba da objasni zašto smatra da su izjave prihvatljive na osnovu pravila 92 bis, uzevši u obzir faktore predviđene tim pravilom. Ako Tužilaštvo želi zatražiti zaštitne mjere za svjedoke čije izjave predlaže, to treba učiniti u istom podnesku, u kojem treba unijeti i razloge odnosno detalje o toj zaštiti.

5. Tužilaštvo će se pobrinuti da se kopije predmetnih izjava shodno pravilu 92 bis Vijeću dostave istovremeno sa podnošenjem zahtjeva. Izjave moraju biti u svom konačnom obliku. Vijeće očekuje da Tužilaštvo izbriše sve dijelove izjave koji su irelevantni za ovaj postupak ili koji nisu u skladu s uslovima iz pravila 92 bis te da unaprijed konzultira odbranu u vezi s tim brisanjima.

6. Rok od sedam dana predviđen pravilom 92 bis (E), u kojem odbrana može uložiti prigovor na izjavu prema pravilu 92 bis, teče od dana kad je zahtjev Tužilaštva dostavljen odbrani. Odbrana treba objasniti razloge svog prigovora, uzimajući u obzir faktore utvrđene pravilom 92 bis, i navesti da li se traži unakrsno ispitivanje dotičnog svjedoka.

7. Vijeće će potom donijeti odluku o prihvatljivosti izjava shodno pravilu 92 bis, o zaštitnim mjerama, ako su zatražene, te o unakrsnom ispitivanju. Ako izjava bude prihvaćena, od Tužilaštva se traži da je predoči sudu, pri čemu će joj biti dodijeljen broj dokaznog predmeta. Pismena izjava će potom predstavljati dio spisa prvostepenog postupka. Neće se čitati u zapisnik.

Smjernice u vezi sa sadržajem izjava

8. U svom memorandumu, optuženi Brđanin navodi da je njegov zahtjev za smjernicama posljedica “nejasne i nepotpune prirode samih pravila” i nedostatka smjernica “u pogledu težine i primjene koje se u konkretnim okolnostima pripisuju takvim izjavama”. Dana 15. aprila 2002. godine,[3] predsjedavajući sudija je informisao strane da, uopšteno govoreći, Vijeće ne namjerava dati sveobuhvatan ili potpun spisak smjernica za primjenu pravila 92 bis, osim onog što je nužno za ovaj predmet. Vijeće će dati neke opšte smjernice i osvrnuće se na neka pitanja kada se ona budu pojavila tokom postupka. Međutim, dosadašnja praksa Međunarodnog suda u vezi s tim pitanjem utvrdila je nekoliko opštih principa.

9. Pravilo 92 bis (D) već je razmatralo Pretresno vijeće III u predmetu Sikirica.[4] Premda se pravilo 92 bis (D) tiče prihvatanja transkripata Međunarodnog suda, Vijeće smatra da se principi koji se tiču unakrsnog ispitivanja a koji su formulirani u ovoj odluci mogu primijeniti i mnogo općenitije na pravilo 92 bis.

10. U odluci u predmetu Sikirica naglašeno je da “pravilo 92 bis (D) ne zamjenjuje i ne modificira opšte zahtjeve za prihvatljivost dokaza predviđene alinejama (C) i (D) pravila 89 Pravilnika, naime da Vijeće “može prihvatiti sve relevantne dokaze za koje smatra da imaju dokaznu vrijednost”, odnosno odbiti neki dokaz “ako je njegova dokazna vrijednost značajno manja od potrebe da se osigura pravično suđenje”.[5]

11. O tome da li od svjedoka treba tražiti da pristupi radi unakrsnog ispitivanja, mora se odlučivati “u svjetlu prioritetne obaveze Vijeća da se osigura pravično suđenje u skladu sa članovima 20 i 21 Statuta”.[6] Pitanje koje treba razmotriti jeste “da li se transkriptom dokazuje ključni element teze Tužilaštva protiv optuženog”;[7] “da li neki dokaz ima toliki direktni značaj za neki predmet da optuženom treba dati mogućnost da unakrsno ispita svjedoka”.[8] Na primjer, ako se izjavom dokazuje potrebna mens rea za neko krivično djelo, ili mens rea za saučesništvo u nekom krivičnom djelu za koje se optuženi tereti, on mora imati mogućnost da unakrsno ispita svjedoka.[9]

12. Drugi element pravila 92 bis sa kojim se prethodno u svojoj praksi bavio Međunarodni sud jeste pitanje izjava koje imaju za cilj dokazati djela i ponašanje osoba za koja se tvrdi da je optuženi odgovoran, ili u mjestima nad kojima se tvrdi da je optuženi imao kontrolu. U predmetu Tužilac protiv Miloševića, Pretresno vijeće III je izjavilo "da su djela i ponašanje optuženog” iz pravila 92 bis jasna formulacija i da joj treba dati njeno uobičajeno značenje: radnje i postupci optuženog”. Isto Pretresno vijeće dalje je konstatiralo da “se ne spominju djela i ponašanje navodnih saizvršilaca, podređenih ili bilo kog drugog. Da je svrha pravila bila da se protegne i na djela i ponašanje navodnih saizvršilaca ili podređenih, to bi u njemu i stajalo. Činjenica da se radi o ponašanju saizvršilaca i podređenih relevantna je za pitanje da li treba dopustiti unakrsno ispitivanje, a ne da li izjavu treba prihvatiti”.[10]

13. Sudija Robinson je uz ovu odluku dao izdvojeno mišljenje. Po njegovom mišljenju, pismena izjava kojom se dokazuje bilo šta osim djela i ponašanja optuženog može se prihvatiti bez glavnog ili unakrsnog ispitivanja. Tražiti unakrsno ispitivanje u tom je slučaju diskreciono pravo Pretresnog vijeća.[11] Izjava kojom se dokazuju djela i ponašanja optuženog ne smije se prihvatiti i mora biti podvrgnuta redovnom postupku glavnog ispitivanja i unakrsnog ispitivanja.[12] Sudija Robinson je zauzeo stav da izjave koje govore o djelima i ponašanju podređenih za koja je optuženi, tvrdi se, bio odgovoran, povlače odgovornost optuženog u odnosu na ključni dokaz optužbe. Stoga unakrsno ispitivanje nije diskreciono pravo Pretresnog vijeća; ono je pravo optuženog”.[13]

14. U svjetlu gorepomenute sudske prakse, ovo Vijeće formulira sljedeće opšte principe. U prethodnoj odluci, Vijeće je iznijelo stav da prihvatanju izjava na osnovu pravila 92 bis, koje sadrže dokaze o djelima i ponašanju podređenih za koje je optuženi, tvrdi se, odgovoran, treba pristupiti s dozom opreza.[14] Učinivši to, Vijeće nije imalo namjeru proširiti formulaciju “djela i ponašanje optuženog” iz pravila 92 bis na djela i ponašanje podređenih. To je očito iz činjenice da Vijeće nije automatski isključilo prihvatanje takvih izjava na osnovu pravila 92 bis. Naprotiv, to je posebni faktor za koji Vijeće smatra da može da bude relevantan za opšte korištenje njegovog diskrecionog prava prema pravilu 92 bis, uključujući diskreciono pravo da zahtijeva unakrsno ispitivanje. Ovo Vijeće se slaže sa Pretresnim vijećem III u smislu da se, u mnogim situacijama, postojanje materijala koji se odnose na djela i ponašanje navodnih saizvršilaca ili podređenih optuženog u izjavi prema pravilu 92 bis može ispravno tretirati prihvatanjem izjave, pa zatim izdavanjem naloga da se svjedoka pozove na unakrsno ispitivanje. Vijeće, međutim, ne isključuje mogućnost da su dokazi koji se odnose na djela i ponašanje podređenih ili saizvršilaca za koja je optuženi, tvrdi se, odgovoran, toliko ključni za taj predmet, da bi bilo nepravedno prema optuženom da se prihvate u obliku pismene izjave prema pravilu 92 bis.

III. IZJAVE SHODNO PRAVILU 92 BIS KOJE TUŽILAŠTVO NUDI ZA SANSKI MOST

15. Vijeće će sada razmotriti prihvatljivost izjava shodno pravilu 92 bis koje Tužilaštvo želi predložiti za opštinu Sanski Most i na koje je odbrana uložila prigovor.

Svjedoci 7.12, 7.119 i 7.62

16. Odbrana je najprije uložila prigovor na izjavu svjedoka 7.12 koja je predložena shodno pravilu 92 bis jer se izjava direktno odnosi na generala Talića. Pored toga, u izjavi se govori o oficirima Armije Republike Srpske za koje je optuženi, tvrdi se, odgovoran. Talić ulaže prigovor na izjave svjedoka 7.119 i 7.62 jer se u njima spominju “vojnici”. Ako se za te vojnike tvrdi da su pripadnici vojske Republike Srpske, izjave se direktno odnose na Talićevu odgovornost. U svjetlu tih prigovora, Tužilaštvo sada najavljuje svoju namjeru da te svjedoke pozove da svjedoče viva voce. Stoga je nepotrebno da Vijeće to pitanje dalje razmatra.

Svjedok 7.86

17. Talić je uložio prigovor na izjavu tog svjedoka koja je predložena shodno pravilu 92 bis iz istih razloga koji važe za svjedoke 7.119 i 7.62: u njoj se govori o “vojnicima”. Budući da je Tužilaštvo dalo do znanja da u ovom trenutku nema namjeru da predloži izjavu tog svjedoka, nema potreba da Vijeće to pitanje razmatra u ovoj odluci. Odluka će biti donijeta ako i kada bude potrebno.

Svjedokinja 7.130

18. Vijeće je pregledalo ovjeru predsjedavajućeg službenika shodno pravilu 92 bis (B) koja se odnosi na izjavu te svjedokinje i uvjerilo se da je postupak propisan pravilom 92 bis (B) u potpunosti ispoštovan.

19. Talić pristaje na korištenje izjave prema pravilu 92 bis te svjedokinje “jer se u njoj spominju ista djela kao i u izjavi svjedokinje 7.139”. Brđanin je saglasan. Vijeće je, međutim, odgovorno da osigura da primjena pravila 92 bis ni na koji način ne šteti pravima optuženog.

20. Vijeće se uvjerilo da izjava ne sadrži nikakav dokaz o djelima ili ponašanju optuženog za koja se tereti u optužnici i da se u njoj direktno ne pominje nijedan od dvojice optuženih. Dokazi o kojima se radi su kumulativno sadržani u izjavi svjedokinje 7.139. [redigovano] Vijeće prihvata izjavu svjedokinje 7.130 shodno pravilu 92 bis pod uslovom da je ta izjava kumulativne prirode u odnosu na izjavu druge svjedokinje koja će svjedočiti viva voce. U tom slučaju, od svjedokinje 7.130 se neće tražiti da se pristupi radi unakrsnog ispitivanja.

21. Međutim, Tužilaštvo je usmeno dalo do znanja da svjedokinja 7.139 sada odbija da lično svjedoči, ali da bi moglo zatražiti da se svjedokinja pozove, ako Vijeće odluči da [redigovano] svjedoci moraju svjedočiti viva voce.[15] Ako se pokaže da Tužilaštvo nije u mogućnosti osigurati da se svjedok pojavi i da o [redigovano] opisanim događajima u izjavi svjedoka 7.130 svjedoči viva voce Vijeće će, ako je potrebno, izdati daljnji nalog koji se tiče prihvatanja izjave svjedokinje 7.130 shodno pravilu 92 bis.

Svjedoci 7.120 i 7.146

22. Vijeće je pregledalo ovjeru predsjedavajućeg službenika shodno pravilu 92 bis (B) u vezi s izjavama tih svjedoka i uvjerilo se da je postupak predviđen pravilom 92 bis (B) u potpunosti ispoštovan.

23. Vijeće se uvjerilo da izjave ne sadrže nikakav dokaz o djelima i ponašanju optuženog kako se tereti u optužnici i da se u njoj direktno ne pominje nijedan od optuženih. Dokaz o kojem je riječ je kumulativne prirode: o sličnim pitanjima će svjedočiti (djelomično) svjedoci 7.11, 7.12, 7.193, 7.77, 7.29, 7.119, 7.62, 7.76 i 7.165 Izjave uključuju, uz ostale stvari, opštu analizu nacionalnog sastava stanovništva grada Sanski Most.

24. Talić je uložio prigovor na predlaganje ovih izjava shodno pravilu 92 bis, budući da svjedoci u svojim izjavama spominju “vojnike”, a da nisu tačno naveli da li se radi o pripadnicima Vojske Republike Srpske. Ako su spomenuti “vojnici” bili pripadnici Vojske Republike Srpske, izjave gorepomenutih svjedoka direktno se tiču odgovornosti generala Talića. Ako Tužilaštvo prihvati da pomenuti “vojnici” nisu pripadnici Vojske Republike Srpske, kao što tvrdi odbrana, tada odbrana nema ništa protiv toga da se pomenute izjave predlože na osnovu pravila 92 bis. Budući da Tužilaštvo nije prihvatilo gorenavedeno, Vijeće zaključuje da i dalje stoji prigovor odbrane na to da se te izjave prihvate kao dokazni materijal. Alternativno, odbrana smatra da ukoliko Vijeće prihvati te izjave, ona bi morala imati priliku da unakrsno ispita te svjedoke jer izjave opisuju djela koja se tiču logora Manjača za koja je Talić, kako se tvrdi, odgovoran.

25. Oba prigovora koje odbrana ulaže tiču se osoba za koje je, kako se tvrdi, Talić odgovoran, ili pak mjesta koja su, navodno, bila pod kontrolom optuženog. Izjave shodno pravilu 92 bis koje se tiču djela i ponašanja navodnih podređenih već su prethodno razmotrene u opštem smislu (vidi par. 12). Pravilo ne zabranjuje u potpunosti prihvatanje izjava koje sadrže dokaz o navodnim podređenima, ali, kao što je Vijeće prethodno izjavilo, to je faktor koji će se razmatrati u okviru cjelokupnog diskrecionog prava Vijeća shodno pravilu 92 bis.

26. Velik broj svjedoka će svjedočiti o istim pitanjima koja su pomenuta u ovim izjavama svjedoka: o etničkom čišćenju opštine Sanski Most, transportiranju muškaraca u logor Manjača i o uslovima u tom logoru. Prema tome, Vijeće prihvata te izjave shodno pravilu 92 bis. Međutim, odbrana bi morala imati mogućnost da unakrsno ispita svjedoke 7.120 i 7.146 u vezi sa ponašanjem navodnih podređenih optuženog (“vojnika”) u logoru Manjača, za koje je, kako se tvrdi, optuženi odgovoran. Vijeće stoga daje odbrani mogućnost unakrsnog ispitivanja tih svjedoka.

Svjedok 7.51

27. Vijeće je pregledalo ovjeru predsjedavajućeg službenika shodno pravilu 92 bis (B) u vezi s izjavom tog svjedoka i uvjerilo se da je postupak predviđen pravilom 92 bis (B) u potpunosti ispoštovan.

28. Vijeće se uvjerilo da izjave ne sadrže nikakav dokaz o djelima i ponašanju optuženog kako se tereti u optužnici i da se u njima direktno ne spominje nijedan od optuženih. Dokaz o kojem se radi je kumulativne prirode, jer će svjedok 7.52 svjedočiti o sličnim stvarima viva voce.

29. Talić ulaže prigovor na tu izjavu jer “svjedok govori o djelima za koja se tereti u optužnici, a posebno o logorima Manjača i Trnopolje. Odbrana generala Talića ne osporava da je logor Manjača pripadao 1. (krajiškom) korpusu. Ipak, u ovoj situaciji, svjedočenje koje se tiče Manjače direktno se odnosi na generala Talića”.[16] Odbrana konstatuje da ova izjava nije, stoga, prihvatljiva na osnovu pravila 92 bis. U suprotnom, odbrana traži da se dijelovi izjave koji se odnose na logor Manjaču rediguju.

30. Mnogi svjedoci sa spiska za opštinu Sanski Most će svjedočiti o etničkom čišćenju njihovog sela i o logoru Manjači. Tužilaštvo želi predložiti nekoliko pismenih izjava o sličnim pitanjima o kojima je gore bilo riječi. Odbrana je u vezi s tim svjedocima zatražila mogućnost unakrsnog ispitivanja. Vijeću nije jasno zašto je odbrana za svjedoka 7.51 tražila brisanje dijela izjave umjesto da ga unakrsno ispita kao što je učinila s drugim svjedocima. Osim toga, dio koji se odnosi na logor Manjaču čini se najrelevatnijim dijelom ove izjave. Jedan drugi svjedok (svjedok 7.52) svjedočiće viva voce o istim stvarima i iz iste perspektive. Vijeće stoga donosi odluku da prihvati izjavu shodno pravilu 92 bis u njenom sadašnjem obliku. Budući da se u izjavi spominje mjesto koje je navodno bilo pod kontrolom optuženog, odbrana će imati mogućnost da unakrsno ispita tog svjedoka.

IV. DISPOZITIV

Iz gorenavedenih razloga,

PRETRESNO VIJEĆE II OVIM nalaže kako slijedi:

1. Pismene izjave svjedoka 7.12, 7.119 i 7.62 se ne prihvaćaju.

2. Odluka o tome da li će izjava svjedoka 7.86 biti prihvaćena ili ne, biće donesena ako i kada Tužilaštvo obnovi svoj zahtjev da se pismena izjava tog svjedoka

predloži shodno pravilu 92 bis.

3. Pismene izjave svjedoka 7.130 biće prihvaćene pod uslovom da svjedok 7.139 stupi pred sud da svjedoči viva voce. Vijeće ne zahtijeva da svjedok 7.130 pristupi radi unakrsnog ispitivanja.

4. Pismene izjave svjedoka 7.120, 7.146 i 7.51 prihvataju se u njihovom sadašnjem obliku. Vijeće zahtijeva da ti svjedoci pristupe radi unakrsnog ispitivanja.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

Dana 23. maja 2002.  
U Hagu,  
Nizozemska /potpisano/
  sudija Carmel Agius,
  predsjedavajući sudija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Spisak svjedoka dostavljen odbrani 25. februara 2002.

[2] Transkript suđenja str. 4503.

[3] Transkript suđenja str. 4280 (23).

[4] Tužilac protiv Sikirice i drugih, predmet br. IT-95-8-T, Odluka po zahtjevu Tužilaštva da se prihvate transkripti na osnovu pravila 92 bis, 23. maj 2001. (dalje u tekstu: odluka u predmetu Sikirica).

[5] Ibid., par. 3.

[6] Ibid, par. 4.

[7] Ibid.

[8] Ibid., par. 35.

[9] Ibid, par. 11.

[10] Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, Odluka po zahtjevu Tužilaštva da se pismene izjave prihvate na osnovu pravila 92 bis, 21. mart 2002. (dalje u tekstu: Odluka u predmetu Milošević), par. 22.

[11] Odluka u predmetu Milošević, Izdvojeno mišljenje sudije Patricka Robinsona, par. 3 i 4.

[12] Ibid.

[13] Ibid.

[14] Tužilac protiv Brđanina i Talića, predmet br. IT-99-36-PT, Odluka po “Prigovoru i/ili pristanku na prihvaćanje izjava svjedoka na osnovu pravila 92 bis broj jedan” koji je podnio Brđanin 16. januara 2002. godine i “Podnesku kojim se general Talić protivi prihvatanju izjava u skladu sa pravilom 92 B” koji je 21. januara 2002. podnio Talić, 30. januar 2002. (dalje u tekstu: odluka u predmetu Brđanin i Talić), par. 17.

[15] Transkript suđenja str. 4162-4164.

[16] Tužilac protiv Brđanina i Talića, predmet br. IT-99-36-T, Prigovor generala Talića na prihvatanje izjava u skladu sa pravilom 92 bis, 4. mart 2002. par. 6.