PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

 

U sastavu:

sudija Carmel Agius, predsjedavajući
sudija Ivana Janu
sudija Chikako Taya

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 19. juna 2002.

TUŽILAC

protiv

RADOSLAVA BRĐANINA

i

MOMIRA TALIĆA

 


ODLUKA O IZDAVANJU POTVRDE ZA ULAGANJE ŽALBE NA ODLUKU PRETRESNOG VIJEĆA PO ZAHTJEVU DA SE PONIŠTI POVJERLJIVA SUBPOENA ZA SVJEDOČENJE

Tužilaštvo:

gđa Joanna Korner
g. Andrew Cayley

Odbrana optuženih:

g. John Ackerman i g. Milan Trbojević za Radoslava Brđanina
g. Slobodan Zečević i gđa Natacha Fauveau-Ivanović za Momira Talića

Zastupnik Jonathana Randala:

g. Geoffrey Robertson i g. Steven Powles

PRETRESNO VIJEĆE II (dalje u tekstu: Pretresno vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud) rješava po "Zahtjevu da Pretresno vijeće izda potvrdu za ulaganje žalbe na Odluku po zahtjevu da se poništi povjerljiva subpoena za svjedočenje," dostavljenom 14. juna 2002. (dalje u tekstu: Zahtjev) u ime Jonathana Randala (dalje u tekstu: Randal).

I. UVOD

1. Randal je autor novinskog članka (dalje u tekstu: Randalov članak) objavljenog 11. februara 1993., koji sadrži citate koji se pripisuju optuženom Radoslavu Brđaninu (dalje u tekstu: Brđanin). Budući da je Randal odbio da dođe pred Sud i svjedoči, Tužilaštvo (dalje u tekstu: optužba) je tražilo da mu se uputi subpoena.[1] Dana 29. januara 2002., Pretresno vijeće je, na osnovu pravila 54 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik), izdalo povjerljivu subpoenu kojom se Randalu nalaže da pristupi pred Pretresno vijeće radi svjedočenja (dalje u tekstu: subpoena).[2]

2. Randal je podneskom zatražio da se subpoena poništi.[3] Optužba je dostavila svoj odgovor,[4] a onda je Pretresno vijeće 10. maja 2002. saslušalo usmene argumente kako Randala tako i optužbe. Randal je tražio da se subpoena poništi po osnovu da, kao bivši novinar, uživa pravo na ograničenu povlasticu zbog koje ga se ne može prisiliti da svjedoči pred Međunarodnim sudom o tome kako je prikupljao informacije, te da se ona ne bi smjela prenebregnuti zbog posebnih okolnosti koje postoje u njegovom slučaju.[5] Pretresno vijeće je svojom Odlukom po zahtjevu da se poništi povjerljiva subpoena za svjedočenje od 7. juna 2002. (dalje u tekstu: Odluka) odbilo Randalov zahtjev.

3. Randal sada od Pretresnog vijeća traži da izda dozvolu za ulaganje žalbe na Odluku, kako je predviđeno pravilom 73(B).[6]

II. DISKUSIJA

4. Odbacivši Randalovo pozivanje na ograničenu povlasticu novinara da ne može biti prisiljen da svjedoči, Pretresno vijeće je naglasilo "da je važno da se novinarima bez potrebe ne upućuje subpoena i da se pozivanje novinara da svjedoče i ispitivanje novinara pred ovim ili sličnim sudovima ili tribunalima treba voditi i regulirati na način koji neće bespotrebno omesti, zapriječiti ili na drugi način ugroziti izuzetno važnu ulogu koju ima prikupljanje informacija od strane novinara i/ili medija." Prihvatilo se jednog "vrlo delikatnog zadatka," iznalaženja ravnoteže između slobode izražavanja novinara koji izvještavaju s ratnih područja i još važnijeg načela da se tok pravde ne smije bezrazložno ometati uskraćivanjem dokaza .[7]

5. Randal sada tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo donijevši tu odluku, posebno time što - prema njegovom mišljenju - nije uvažilo da ta ograničena povlastica novinara štiti od prisilnog svjedočenja pred Međunarodnim sudom.[8]

6. Pretresno vijeće je svjesno kakve posljedice proizilaze ako se utvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo u vršenju svojih diskrecionih ovlaštenja, odnosno potvrdi ograničena povlastica za kakvu Randal tvrdi da vrijedi u njegovom slučaju. I jedno i drugo rješenje bi za posljedicu moglo imati to da, u ovom konkretnom slučaju, Randalov članak bude uvršten u spis, a da optuženi, posebno Brđanin, ne dobiju mogućnost da unakrsno ispitaju njegovog autora. Više je nego očigledno da bi takav tok događaja znatno uticao na prava optuženih iz člana 21 Statuta Međunarodnog suda, a posebno na prava Brđanina, te stoga i na pravično i ekspeditivno vođenje postupka odnosno ishod suđenja. Nadalje, s obzirom da navodi protiv Brđanina sadržani u Randalovom članku zadiru u samu srž optužbi, promptno rješenje Žalbenog vijeća suštinski bi pospješilo postupak.

7. Pretresno vijeće je, odobrivši ovaj zahtjev, u vidu imalo činjenicu da su se i optužba i branioci optuženih Brđanina i Momira Talića opredijelili za neutralnost po pitanju izdavanja potvrde za ulaganje žalbe koju je tražio Randal.[9]

III. DISPOZITIV

Iz gorenavedenih razloga,

PRETRESNO VIJEĆE II ovim odobrava Zahtjev.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu se mjerodavnim smatra engleski tekst.

Dana 19. juna 2002.
U Hagu,
Nizozemska.
 
  /potpis na originalu/
Carmel Agius,
predsjedavajući sudija
   

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Neslužbeni transkript sa suđenja (dalje u tekstu: T), str. 927.

[2] Povjerljiva subpoena za svjedočenje, 29. januar 2002.

[3] Pismeni podnesak u ime Jonathana Randala kojim se traži poništenje povjerljive subpoene za svjedočenje, 8. maj 2002.

[4] Povjerljivi odgovor optužbe na Pismeni podnesak u ime Jonathana Randala kojim se traži poništenje povjerljive subpoene za svjedočenje, 9. maj 2002.

[5] Pismeni podnesak u ime Jonathana Randala kojim se traži poništenje povjerljive subpoene za svjedočenje, 8. maj 2002., par. 47.

[6] Zahtjev da Pretresno vijeće izda potvrdu za ulaganje žalbe na odluku pretresnog vijeća po zahtjevu da se poništi povjerljiva subpoena za svjedočenje, 14. juni 2002., par. 2.

[7] Odluka po zahtjevu da se poništi povjerljiva subpoena za svjedočenje, 7. juni 2002., par 27.

[8] Zahtjev da Pretresno vijeće izda potvrdu za ulaganje žalbe na odluku pretresnog vijeća po zahtjevu da se poništi povjerljiva subpoena za svjedočenje, 14. juni 2002., par. 8-9.

[9] Neslužbeni transkript sa suđenja, T str. 6962-6963.