PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

 

U sastavu:

sudija Carmel Agius, predsjedavajući
sudija Ivana Janu
sudija Chikako Taya

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 20. septembra 2002.

 

TUŽILAC

protiv

RADOSLAVA BRĐANINA

i

MOMIRA TALIĆA


ODLUKA PO USMENOM ZAHTJEVU OPTUŽBE ZA ODVAJANJE SUĐENJA

Tužilaštvo:

gđa Joanna Korner
g. Andrew Cayley

Odbrana:

g. John Ackerman i g. Milan Trbojević za Radoslava Brđanina
g. Slobodan Zečević i gđa Natacha Fauveau-Ivanović za Momira Talića

PRETRESNO VIJEĆE II (dalje u tekstu: Pretresno vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud) rješava po usmenom zahtjevu Tužilaštva (dalje u tekstu: optužba), da se odvoji postupak protiv dvojice optuženih u predmetu protiv Radoslava Brđanina (dalje u tekstu: Brđanin) i Momira Talića (dalje u tekstu: Talić), podnesenom na raspravi 19. septembra 2002.

I UVOD I PROCEDURALNI KONTEKST

1. Optuženi Brđanin i Talić su na osnovu korigovane verzije četvrte izmijenjene optužnice koju je optužba podnijela 10. decembra 2001. zajedno optuženi za niz krivičnih djela koja su, kako se tvrdi, počinjena u Bosni i Hercegovini. Ta krivična djela uključuju genocid i saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i kršenja zakona i običaja ratovanja. U optužnici se, nadalje, tvrdi da su obojica optuženih direktno odgovorni za ta krivična djela na osnovu člana 7(1) Statuta Međunarodnog suda, te u svojstvu nadređenih na osnovu člana 7(3).

2. Nakon pretpretresnog postupka u trajanju od 8 mjeseci, suđenje protiv optuženih počelo je 23. januara 2002. godine. Još je u toku izvođenje dokaza optužbe i neizvjesno je koliko će ono trajati.

3. Nakon što je dobio rezultate niza medicinskih pretraga, dr. P.T.L.A. Falke (dalje u tekstu: dr. Falke), ovlašteni ljekar u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija (dalje u tekstu: PJUN), dostavio je 9. septembra 2002. sekretaru Međunarodnog suda (dalje u tekstu: sekretar), a nakon toga i Pretresnom vijeću, povjerljivi izvještaj o zdravstvenom stanju, u kojem stoji da Talić boluje od uznapredovalog oblika karcinoma, te da nije u stanju prisustvovati suđenju, odnosno da ne može ostati u Pritvorskoj jedinici.

4. Dana 10. septembra 2002. godine, Talićev branilac podnio je "Zahtjev za privremeno puštanje na slobodu Momira Talića".

5. Dana 10. septembra 2002. godine, Pretresno vijeće je saslušalo obje strane u odsutnosti Talića, koji zbog bolesti nije mogao biti prisutan i odrekao se svog prava da prisustvuje suđenju. Tokom rasprave, Pretresno vijeće je na zatvorenoj sjednici saslušalo i svjedočenje dr. Falkea, u kojem objašnjava da je dijagnoza karcinom u likvidnom sloju pluća, te da liječenje nije moguće, osim primjene terapije za olakšanje tegoba.[1] Dr. Falke je iznio svoje mišljenje da Talić nije u stanju prisustvovati suđenju.[2]

6. Dana 10. septembra 2002. godine, Pretresno vijeće je na zahtjev optužbe i na intervenciju sekretara[3] odlučilo saslušati dva vodeća medicinska stručnjaka.

7. Na zatvorenoj sjednici održanoj 11. septembra 2002. godine, Pretresno vijeće je saslušalo svjedočenje dr. Paula Baasa (dalje u tekstu: dr. Baas), specijaliste za karcinome pluća i primarijusa u bolnici "Antoine van Leeuwenhoek" u Amsterdamu, i dr. Jana van Meerbeeka (dalje u tekstu: dr. van Meerbeek), konsultanta na Odjelu za pulmologiju Medicinskog centra "Erasmus" u Rotterdamu.

8. U toku svjedočenja sudskih vještaka dana 11. septembra 2002. godine, postavljena su im konkretna pitanja o sposobnosti g. Talića da prisustvuje raspravama. Dr. Baas je svjedočio da je g. Talić za sada sposoban prisustvovati suđenju, premda bi morao svake dvije sedmice biti podvrgnut određenim ljekarskim pregledima i ponovnoj procjeni stanja. Dr. Baas smatra da je Talić u stanju izdržati suđenje sve dok mu to normalna progresija njegove bolesti bude dopuštala – možda mjesecima, pa čak i duže.[4] Dr. van Meerbeek je dodao da je g. Talić u stanju izdržati suđenje sedmicu dana (računajući od dana njegovog svjedočenja), ali se uzdržao od davanja izjave u pogledu Talićeve sposobnosti da prisustvuje raspravama tokom još dvije sedmice.[5] Dodao je da će Talić, ukoliko se odluči za hemoterapiju, biti sposoban da prisustvuje raspravama između pojedinih ciclusa terapije, ali će morati biti odsutan u prvoj sedmici svakog ciklusa.[6]

9. Dana 12. septembra 2002. godine, dr. Baas je podnio povjerljiv pismeni izvještaj u kojem potvrđuje Pretresnom vijeću da Talić boluje od uznapredovalog karcinoma, vjerojatno pluća, koji se ne može niti operisati, niti liječiti, te da su vrlo mali izgledi da će on živjeti duže od još godinu dana.[7]

10. Pretresno vijeće je na osnovu izvještaja dr. Falkea i njegovog svjedočenja, te na osnovu svjedočenja dr. Falkea i dr. van Meerbeeka, verifikovalo Talićevo zdravstveno stanje. Ljekari su svjedočili da Talić boluje od neizlječive i neoperabilne bolesti koja je u svojoj konačnoj fazi, te da njegovo zdravstveno stanje zahtijeva odgovarajuće mjere i tretman u cilju olakšanja tegoba i, što je najvažnije, da nije sposoban prisustvovati suđenju tokom cijelog trajanja postupka.

11. Dana 17. septembra 2002. godine, Pretresno vijeće je po Zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu, koji je podnesen u Talićevo ime, saslušalo argumente obiju strana.

12. Dana 19. septembra 2002. godine, Pretresno vijeće je saslušalo argumente obiju strana o, između ostalog, budućem toku suđenja i posljedicama koje će prouzročiti Talićeva duža odsutnost.

II DISKUSIJA

A. Podnesci

13. Prije nego što se pređe na razmatranje opravdanosti Zahtjeva, usmeni argumenti strana mogu se ukratko sažeti kako slijedi:

14. Tokom javne rasprave od 19. septembra 2002. godine, optužba je ustvrdila da nastavak suđenja protiv Talića ovisi o dva faktora: prvo, da nastavi podnositi izjavu, svakog dana ili sedmično, da se suđenje može nastaviti u njegovoj odsutnosti, a u prisustvu njegovog branioca; te drugo, o njegovoj sposobnosti da svom braniocu daje uputstva u pogledu svjedoka, odnosno prirode dokaza koje će iznositi svjedoci čije svjedočenje se još očekuje. Optužba nadalje tvrdi da se svjedocima koji će svjedočiti o stvarima koje su izrazito emocionalne i osjetljive prirode ne može reći da ne mogu svjedočiti zbog toga što jedan od optuženih nije u stanju davati uputstva svom braniocu. Optužba pojačava tu tvrdnju aludirajući na još jedan povezani aspekt ovog problema, naime na "prekini-počni" karakter suđenja, što bi konkretno značilo da bi se svaki put kada branilac zatraži da mu se da vremena kako bi od Talića dobio uputstva, suđenje nužno moralo na neko vrijeme prekinuti. To bi, po mišljenju optužbe, produžilo trajanje ovog suđenja. Drugi aspekt administrativne prirode koji optužba iznosi, odnosi se na svjedoke koje treba dovesti sa različitih lokacija. Optužba naglašava da, ukoliko se suđenje prekida, to ujedno znači da se svjedoci moraju vraćati i ponovo dolaziti, ili danima moraju ostajati u Hagu, bez mogućnosti da svjedoče. To su razlozi zbog kojih optužba tvrdi da se suđenje ne može nastaviti u Talićevom odsustvu, pa stoga traži odvajanje postupka koji se vodi protiv Talića.

15. Brđaninova odbrana se u svom usmenom odgovoru oštro protivi nastavku zajedničkog suđenja i traži da se postupak odvoji i da se suđenje protiv Brđanina nastavi. Pojašnjavajući taj argument, odbrana tvrdi da je glavni razlog taj što u Talićevom odsustvu njegov branilac ne bi više bio u mogućnosti od njega primati bilo kakva smislena uputstva, pa bi se zapravo radilo o prividnom suđenju na kojem bi se pretvaralo da se nekome sudi. Odbrana nadalje tvrdi da, ukoliko bi Talić bio privremeno pušten na slobodu, njegov branilac ne bi bio s njim u svakodnevnom kontaktu, ili u čestom kontaktu, kao što je to sada slučaj.

16. U svom usmenom odgovoru, Talićeva odbrana u ovom trenutku ne traži odvajanje postupka. Odbrana tvrdi da, budući da se Talić odrekao prava da bude prisutan za vrijeme svedočenja sljedeća tri svjedoka, uključujući svjedoka koji sada svjedoči, nastavak suđenja nakon toga ovisio bi o odricanju od prava na prisustvovanje tek po primitku spiska svjedoka koje optužba ima namjeru pozvati. Odbrana je isključila mogućnost Talićeve načelne izjave o odricanju od prava da prisustvuje suđenju.

B Mjerodavno pravo

17. Odredbe koje su relevantne u pogledu ovog zahtjeva odredbe su iz članova 20 i 21 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje u tekstu: Statut), pravila 48, tumačenog u svjetlu definicije "transakcije" iz pravila 2 i pravila 82, a posebno potpravila (B) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik). Te odredbe glase kako slijedi:

Član 20

Početak i vođenje sudskog postupka

Pretresna vijeća moraju osigurati da suđenje bude pravično i ekspeditivno, te da se postupak vodi u skladu s pravilima o postupku i dokazima uz puno poštivanje prava optuženog i dužnu brigu o zaštiti žrtava i svjedoka.

Član 21

Prava optuženog

Prilikom presuđivanja o svakoj optužbi protiv optuženog u skladu s ovim Statutom, optuženi ima, s punom ravnopravnošću, pravo na sljedeća minimalna jamstva:

[…]

(c) da mu se sudi bez nepotrebnog odgađanja;

(d) da mu se sudi u njegovoj prisutnosti […].

Pravilo 48

Suoptuženi

Protiv osoba optuženih za ista ili različita krivična djela počinjena tokom iste transakcije može da se podigne jedna optužnica i vodi jedinstven sudski postupak.

Pravilo 82

Zajednička i odvojena suđenja

(B) Pretresno vijeće može izdati nalog da se osobama zajednički optuženim prema pravilu 48 sudi odvojeno ako to smatra potrebnim da bi se izbjegao sukob interesa koji može ozbiljno da nanese štetu optuženom, ili da bi se zaštitili interesi pravde.

18. Ustaljena je praksa Suda da se sudi osobama zajednički optuženima za ista ili različita krivična djela počinjena tokom iste transakcije. To je u duhu odredbi sadržanih u pravilu 48 Pravilnika.

19. Primjena preduslova iz pravila 82(B) pretpostavlja i ostvarivanje diskrecionih ovlašćenja sudija.[8] Žalbeno vijeće je bilo mišljenja da pomenuto pravilo 82(B) dopušta tu mogućnost, ali ne obavezuje. Svako pretresno vijeće ima diskreciono ovlašćenje da odlučuje o pitanju odvajanja postupka na osnovu okolnosti predmeta u kojem ono presuđuje.[9]

20. U predmetu Kupreškić odlučeno je da na zajedničkom suđenju Pretresno vijeće mora odvojeno razmatrati predmet svakog od optuženih.[10] U predmetu Delalić, Pretresno vijeće je utvrdilo da optuženi, kojem se sudi u zajedničkom postupku prema pravilu 82(B), uživa ista prava kao i kad bi mu se sudilo odvojeno, uključujući i prava nabrojana u članovima 20 i 21 Statuta i pravilima 83 do 87 Pravilnika.

21. Pretresno vijeće u predmetu Simić ukazalo je na neke elemente pravila 82. Postupajući po zahtjevu za odvojeno suđenje, Pretresno vijeće je posebno utvrdilo da mogućnost "međusobno protivrječnih odbrana" u ovom predmetu ne predstavlja sukob interesa koji bi mogao nanijeti ozbiljnu štetu.[11] Pretresno vijeće je konstatovalo da se svrha zajedničkog suđenja sastoji u tome da se izbjegne dupliciranje dokaznog materijala, da se teškoće za svjedoke svedu na najmanju moguću mjeru, te da je ono općenito u interesu ekonomičnosti suđenja.[12]

22. Pretresno vijeće je po prethodnom Talićevom zahtjevu za odvajanje suđenja iznijelo svoj stav u pogledu pravila 82(B).[13] Pretresno vijeće je izjavilo da je "u potpunosti svjesno ’ličnih interesa’ svakog od optuženih u ovakvom predmetu […] Pretresno vijeće uvažava činjenicu da može postojati predmet u kojem okolnosti sukoba između dvojice optuženih mogu biti takve da zbog njih zajedničko suđenje prema jednom od optuženih bude nepravedno, ali tu bi trebalo da se radi o izuzetnim okolnostima."[14]

C Primjena prava na činjenice

23. Optuženi su ispravno zajednički optuženi za razna krivična djela u zajedničkoj optužnici u skladu sa pravilom 48, budući da su djela za koja se okrivljuju da su ih počinili dio iste transakcije u smislu pravila 2 Pravilnika. Samo ako ovo Pretresno vijeće smatra da je to u skladu s pravilom 82(B) Pravilnika "potrebno da bi se izbjegao sukob interesa koji može ozbiljno da nanese štetu optuženom, ili da bi se zaštitili interesi pravde", ono može naložiti da se osobama koje su zajednički optužene sudi odvojeno.

24. Na osnovu usmenih argumenata i prakse Suda, jedino pitanje koji si Pretresno vijeće postavlja jeste da li je u interesu pravde da se nastavi suđenje jednom od optuženih za kojeg medicinski stručnjaci tvrde da nije više u stanju prisustvovati suđenju.

25. Zahtjev optužbe za odvajanje postupka vezan je za sposobnost, odnosno nesposobnost Talića da izdrži nastavak suđenja, budući da bi to direktno uticalo na njegovo trajanje. Ovaj argument optužbe svakako valja uzeti u obzir. Pretresno vijeće je svjesno praktičnih posljedica situacije. Ukoliko se nastavi zajedničko suđenje dvojici optuženih, doći će trenutak, koji se logično i razumno može očekivati, kada će Talićeva odbrana trebati izvjesno vrijeme kako bi s Talićem raspravila stanje predmeta. To bi po svoj prilici bio problem koji bi se tokom suđenja neprestano javljao. Predviđajući takvu situaciju, optužba s pravom tvrdi da će ovo na kraju postati suđenje koje se neprekidno prekida i ponovo započinje, što će znatno uticati na svjedoke koji dolaze da svjedoče.

26. Optužba tvrdi da bi nastavak zajedničkog suđenja vjerovatno doveo do kašnjenja. Sudska praksa Međunarodnog suda potvrđuje tvrdnju optužbe da su ekonomičnost i ekspeditivnost suđenja dva bitna preduslova o kojima Pretresno vijeće mora voditi računa kada razmatra predmet u svjetlu pravila 82(B). Kada se ti preduslovi uzmu u obzir pored medicinskih izvještaja i svjedočanstava o Talićevom zdravstvenom stanju, može se zaključiti da bi nastavak zajedničkog suđenja imao za posljedicu ne samo značajno odugovlačenje postupka protiv Talića, već i kašnjenje suđenja Brđaninu, čime bi se direktno narušilo Brđaninovo temeljno pravo na ekspeditivno suđenje predviđeno članovima 20 i 21(4)(c) Statuta Međunarodnog suda. Uzevši u obzir i lične interese svakog od optuženih u ovom predmetu, Pretresno vijeće smatra da mora primijeniti svoja diskreciona ovlašćenja i naložiti odvajanje postupka optuženima. Po mišljenju Pretresnog vijeća, interesi pravde će neosporno biti najbolje zaštićeni ako se od ovog trenutka postupak vodi odvojeno.

27. Pretresno vijeće je ispitalo i mogućnost Talićevog prisustvovanja suđenju ukoliko se odluči za terapiju koju su preporučili pomenuti medicinski stručnjaci. Nakon što je proučilo izvještaje o njegovom zdravstvenom stanju, svjedočenja medicinskih stručnjaka i mišljenje dr. Falkea iz PJUN-a, Pretresno vijeće smatra da su šanse da Talić prisustvuje tokom cjelokupnog trajanja postupka ravne nuli. U najboljem slučaju, on bi mogao biti u stanju prisustvovati suđenju nekoliko sedmica nakon što se podvrgne potrebnoj terapiji. Pretresno vijeće, nadalje, konstatuje da vještaci nisu pružili nikakve garancije da bi Talić, čak i kad bi bio prisutan u sudnici, mogao smisleno pratiti i sudjelovati u postupku, ili čak davati uputstva odbrani. Sve u svemu, interesi za pravično suđenje ukazuju na to da ne postoji alternativa odvajanju postupka i nastavljanju suđenja Brđaninu.

28. Pretresno vijeće vidi realnu mogućnost nanošenja štete ukoliko se nastavi sa zajedničkim suđenjem. Ostali osnovni razlozi koje Pretresno vijeće ima na umu su temeljni i bitni javni interes i zaštita interesa žrtava i svjedoka koji će svjedočiti. Zabrinutost optužbe je apsolutno opravdana kada tvrdi da se svjedocima koji dolaze svjedočiti o stvarima koje su duboko emocionalne i osjetljive prirode ne može reći da ne mogu svjedočiti zbog toga što Talić nije prisutan u sudnici ili nije u mogućnosti davati uputstva svom braniocu. To bi imalo dalekosežne posljedice na svjedoke i negativno bi se odrazilo na sprovođenje pravde.

29. Pretresno vijeće je dobilo potvrdu za svoj stav da će se, ukoliko se postupci odvoje, po svoj prilici nastaviti i ekspeditivno završiti barem suđenje Brđaninu. Ovaj nalog će, međutim, iz praktičnih razloga stupiti na snagu tek po okončanju unakrsnog ispitivanja svjedoka Muhameda Filipovića koje je odgođeno pošto se Talić razbolio.

IV DISPOZITIV

Iz gorenavedenih razloga,

NA OSNOVU pravila 54 i 82 Pravilnika,

PRETRESNO VIJEĆE OVIM ODOBRAVA zahtjev optužbe I NALAŽE:

da se postupak protiv optuženog Talića ovim odvaja od postupka protiv optuženog Brđanina, koji je optužen na osnovu iste optužnice, i to po okončanju unakrsnog ispitivanja svjedoka Muhameda Filipovića koji trenutno svjedoči pred Pretresnim vijećem.

Sastavljeno na francuskom i engleskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

Dana 20. septembra 2002.,
u Hagu,
Nizozemska.
 
  /potpisano/
Carmel Agius,
predsjedavajući sudija

[ pečat Međunarodnog suda]


[1] T. 9728, T.9734.

[2] T. 9728.

[3] Faks Ureda za pravnu pomoć i pitanja pritvora u vezi sa "Pregledom medicinske dokumentacije g. Talića" od 10. septembra 2002., dostavljen Pretresnom vijeću 13. septembra 2002. godine.

[4] T. 9789 – 9790.

[5] T. 9814.

[6] T. 9820.

[7] Pismo dr. Baasa od 12. septembra 2002. o Talićevom zdravstvenom stanju.

[8] Odluka po zahtjevu optuženog Delalića kojim traži proceduru za konačno utvrđivanje optužbi protiv njega, Tužilac protiv Delalića i drugih, IT-96-21-T, 1. juli 1998, par. 35 (Delalić).

[9] Odluka po zahtjevu za ulaganje žalbe, Tužilac protiv Radoslava Brđanina i Momira Talića, predmet br. IT-99-36-AR72.2, 16. maj 2000.

[10] Presuda, Tužilac protiv Kupreškića i drugih, IT-95-16-T, 14. januar 2000, par. 339(b).

[11] Odluka po zahtjevu odbrane za razdvajanje postupka i optužbi, Tužilac protiv Blagoja Simića i drugih, predmet br. IT-95-9-PT, 15. mart 1999.

[12] Vidi takođe u kontekstu ekonomičnosti suđenja Odluku po zahtjevu optuženog Marija Čerkeza za odvojeno suđenje, Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, IT-95-14/2-PT, 7 decembar 1998, par. 11.

[13] Odluka po zahtjevima Momira Talića za odvojenim suđenjem i za dozvolu za podnošenje replike, Tužilac protiv Radoslava Brđanina i Momira Talića, IT-99-36-PT, 9. mart 2000.

[14] Ibid., par. 29.