PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

U sastavu:

sudija Carmel Agius, predsjedavajući
sudija Ivana Janu
sudija Chikako Taya

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 15. aprila 2003.

TUŽILAC
protiv
RADOSLAVA BRĐANINA

Tužilaštvo:
gđa Joanna Korner
g. Andrew Cayley

Odbrana:
g. John Ackerman

PRETRESNO VIJEĆE II (u daljnjem tekstu: Pretresno vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljnjem tekstu: Međunarodni sud):

IMAJUĆI U VIDU izjavu jednog svjedoka koji treba da svjedoči za optužbu u ovom predmetu (u daljnjem tekstu: svjedok), podnesenu 19. aprila 2002., u kojoj se navodi da je Milka Maglov, koja je u to vrijeme bila subranilac Radoslava Brđanina, zastrašivala svjedoka;

IMAJUĆI U VIDU da je sekretar Suda, na osnovu uputstva Pretresnog vijeća, 26. aprila 2002. imenovao amicusa curiae sa zadatkom da ispita gorepomenute navode;

IMAJUĆI U VIDU izvještaj amicusa curiae od 14. juna 2002., koji sadrži pojedinosti o rezultatima ispitivanja navoda,

PODSJEĆAJUĆI na usmenu raspravu od 10. jula 2002., na kojoj su se strane u postupku i pravni zastupnik Milke Maglov izjasnili o nalazima u navedenom izvještaju, uključujući ne samo one o navodnom zastrašivanju svjedoka, već i navod da je Milka Maglov jednoj osobi iz javnosti objelodanila identitet svjedoka i njegovu ulogu na suđenju, prekršivši time jedan nalog Vijeća;^[1]

UZIMAJUĆI U OBZIR svrhu i doseg pravnih odredbi o nepoštovanju primjenom kojih sudovi mogu spriječiti ili kazniti ponašanje koje je usmjereno na opstruiranje, ugrožavanje ili zloupotrebu sprovođenja pravde, u pojedinačnim slučajevima ili općenito;^[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR inherentno pravo Međunarodnog suda da kazni za nepoštovanje suda one koji svjesno i hotimično ometaju sprovođenje pravde pred Međunarodnim sudom prijetnjama ili zastrašivanjem svjedoka koji treba dati iskaz u postupku pred nekim vijećem, ili objelodanjivanjem informacija u vezi sa tim postupkom svjesnim kršenjem naloga vijeća,^[3]

PODSJEĆAJUĆI da je, shodno pravilu 77(D), Pretresno vijeće dužno da utvrdi da li, na osnovu dokumenata kojima raspolaže, postoji prima facie osnov za pokretanje postupka zu utvrđivanje odgovornosti za nepoštovanje suda, a ne da donosi konačan zaključak o tome da li se radi o nepoštovanju suda ili ne;

SMATRAJUĆI da bi se iz činjenica sa kojima raspolaže ovo Pretresno vijeće, ako se pokažu vjerodostojnim, mogao izvesti zaključak da je: a) Milka Maglov stupila u kontakt sa svjedokom i zastrašivala ga; i/ili b) Milka Maglov objelodanila identitet svjedoka osobi iz javnosti, prekršivši time nalog Vijeća;

UZIMAJUĆI U OBZIR, dakle, da stoga postoji dovoljno osnova da se, shodno pravilu 77(A)(iv) i pravilu 77(A)(ii) Pravilnika, protiv Milke Maglov pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti za nepoštovanje suda,

OVIM UPUĆUJE predmet predsjedniku Suda da odredi Pretresno vijeće koje će postupati po pravilu 77(D)(ii) Pravilnika;

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

[pečat Međunarodnog suda]

^[1] Tužilac protiv Brđanina, predmet br. IT-99-36-PT, “Odluka po zahtjevu Tužilaštva za zaštitne mjere”, 3. jula 2000., par. 65(4)(a).

^[2] Izvještaj odbora o nepoštovanju suda, UK Cmnd 5794 (1974) (u daljnjem tekstu: Izvještaj Phillimoreovog odbora), par. 1. Navedeni tekst, kao pravilnu procjenu svrhe i dosega pravnih odredbi o nepoštovanju suda, prihvatio je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Sunday Times v. United Kingdom, Series A Vol 30, para. 18 i 55, (1979) 2 EHRR 245 na str. 256, 274; Gornji dom britanskog Parlamenta u predmetu Attorney-General v Times Newspaper Ltd. (1992) 1 AC 191 na str. 207-209 (mišljenje Lorda Acknera) i Žalbeni sud Ontarija u predmetu Regina v. Glasner (1994) 119 DLR. (4^th) 114 na str. 128-129. Vidi takođe AIMEU v. Mudginberri Station Pty Ltd. (1986) 161 CLR 98 na str 106 (High Court of Australia); Witham v. Holloway (1995) 183 CLR 525 na str. 533 (stav iz zajedničke presude), 538-539 (mišljenje sudije McHugha) (High Court of Australia); US v Dixon & Foster 509 US 688 (1993) na str. 694 (Vrhovni sud Sjedinjenih Država). Za sudsku praksu Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, vidi Tužilac protiv Tadića, predmet br. IT-94-1-A-R77, Presuda o navodima protiv prethodnog pravnog zastupnika Milana Vujina, 31. januar 2000. (u daljnjeme u tekstu: Odluka o Vujinu), par. 26(a); Tužilac protiv Aleksovskog, predmet br. IT-95/14/1-A-R77, Presuda po žalbi Ante Nobila na odluku o nepoštivanju suda, 30. maj 2001. (u daljnjem tekstu: Odluka po Nobilovoj žalbi), par. 30.

^[3] Odluka o Vujinu, para. 26(a), 39-42; vidi takođe pravilo 77(A) Pravilnika.