PRED TROČLANIM ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudac Fausto Pocar, predsjedavajući
sutkinja Florence Mumba
sudac Mehmet Güney

Tajnik: g. Hans Holthuis

Odluka od: 13. listopada 2004.

TUŽITELJICA
protiv
Ivana ČERMAKA
i
Mladena MARKAČA

ODLUKA PO ZAJEDNIČKOJ MOLBI DA SE ODOBRI ULAGANJE ŽALBE NA ODLUKU O PRIVREMENOM PUŠTANJU NA SLOBODU

Tužiteljstvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Kenneth Scott

Obrana:
g. Čedo Prodanović i gđa Jadranka Sloković za Ivana Čermaka
g. Miroslav Šeparović i g. Goran Mikuličić za Mladena Markača

  1. Ovo Tročlano žalbeno vijeće (dalje u tekstu: Vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud) rješava po "Zajedničkoj molbi Ivana Čermaka i Mladena Markača da se odobri ulaganje žalbe na odluku Raspravnog vijeća po drugoj molbi Ivana Čermaka i drugoj molbi Mladena Markača za privremeno puštanje na slobodu" (dalje u tekstu: Molba), dostavljenoj 20. rujna 2004. godine.

  2. Dana 14. rujna 2004. Raspravno vijeće II (dalje u tekstu: Raspravno vijeće) odbilo je molbe Ivana Čermaka i Mladena Markača (dalje u tekstu: optuženi) za privremeno puštanje na slobodu (dalje u tekstu: Pobijana odluka).[1] Optuženi sada traže da im se, na osnovu člana 65 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik), odobri ulaganje žalbe na tu odluku.

  3. Prema stavovima (A) i (B) pravila 65, optuženi, nakon što je pritvoren, može biti privremeno pušten na slobodu samo po nalogu raspravnog vijeća. Takav nalog može se izdati samo nakon očitovanja zemlje domaćina, te samo ako se raspravno vijeće uvjerilo da će se optuženi pojaviti na suđenju i da, ako bude pušten na slobodu, neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ili bilo koju drugu osobu.[2]

  4. Stav (D) pravila 65 predviđa da ulaganje žalbe na odluku raspravnog vijeća o privremenom puštanju na slobodu mora odobriti tročlano žalbeno vijeće, i to ako su mu "izneseni valjani razlozi".[3] Valjan razlog je pokazan ako tražitelj odobrenja za ulaganje žalbe tročlano žalbeno vijeće uvjeri da je raspravno vijeće "možda pogriješilo" donijevši pobijanu odluku.[4] Uvjet valjanog razloga je zadovoljen i onda kada se pokaže da se pobijana odluka kosi sa drugim odlukama Međunarodnog suda u vezi s istim pitanjem.[5]

  5. Ovo Tročlano žalbeno vijeće razmotrilo je sve navode o greškama koje optuženi navode u prilog svojoj molbi. Ne isključujući mogućnost da se ispostave još kakve eventualne pogreške Raspravnog vijeća, Vijeće se uvjerilo da su optuženi pokazali da je moguće da je Raspravno vijeće pogriješilo u primjeni svojih diskrecijskih ovlasti kada je ocjenjivalo pouzdanost i djelotvornost jamstava Republike Hrvatske u vezi s privremenim puštanje na slobodu optuženih. Premda se razina suradnje s Republikom Hrvatskom u ohrabrujućoj mjeri poboljšala, napomenulo je Raspravno vijeće, to se dogodilo tek nedavno.[6] Raspravno vijeće unatoč tome nije bilo uvjereno u djelotvornost s kojom hrvatske vlasti mogu ispuniti obaveze koje bi preuzele u smislu osiguravanja dolaska optuženih na suđenje ako budu pušteni na slobodu, iako je Republika Hrvatska obnovila svoja jamstva u vezi s optuženima.[7] Ovo Vijeće također napominje da je Raspravno vijeće odbilo molbe optuženih, mada je tužiteljica u svojem odgovoru iznijela da se ne protivi njihovom privremenom puštanju na slobodu.[8]

  6. Tročlano žalbeno vijeće konstatira da je moguće da se odluka Raspravnog vijeća u pogledu jamstava koja je ponudila Republika Hrvatska kosi s nedavnim zaključcima Raspravnog vijeća I od 30. srpnja 2004. u predmetu Tužiteljica protiv Prlića i dr. U tom predmetu, Tužiteljstvo je stavilo u pitanje pouzdanost jamstava hrvatskih vlasti, izričito se u prilog tome pozvavši na javne izjave hrvatskih dužnosnika i političkih ličnosti protiv, ne samo optužnice u predmetu Prlić nego i optužnice protiv optuženih u predmetu Čermak i Markač.[9] Raspravno vijeće je unatoč tome bilo uvjereno da se može pouzdati u jamstva hrvatskih vlasti i izdalo je nalog za privremeno puštanje optuženog na slobodu, u Hrvatsku.[10] Žalbeno vijeće je takvo rješenje potvrdilo, ovako argumentirajući odbijanje zahtjeva Tužiteljstva da se odobri ulaganje žalbe na tu odluku:

    7. Žalbeno vijeće ne prihvata tvrdnju Tužilaštva da je pokazalo kako je Pretresno vijeće možda pogriješilo propustivši da na propisan način uzme u obzir pouzdanost i praktičnu djelotvornost garancija hrvatske Vlade … i u svjetlu snažnih uvjeravanja koje su pružili predstavnici Vlade, te imajući u vidu odsustvo bilo kakvih nagovještaja da ti predstavnici Vlade neće biti u mogućnosti da osiguraju poštivanje tih garancija, uključujući dokaze o njihovom izvršavanju naloga za hapšenje Međunarodnog suda u odnosu na optužene i pomoć pri ekspeditivnom prebacivanju optuženih na Međunarodni sud, Tužilaštvo nije pokazalo da je Pretresno vijeće možda pogrešno procijenilo pouzdanost i praktičnu djelotvornost garancija hrvatske Vlade.[11]

  7. Tročlano žalbeno vijeće zaključuje da su u ovom predmetu optuženi pokazali da postoji mogućnost da je Raspravno vijeće pogriješilo u ocjeni jamstava u vezi s optuženima koja je ponudila Republika Hrvatska, a u svjetlu odluke Raspravnog vijeća I da prihvati jamstva hrvatskih vlasti u predmetu Tužiteljica protiv Prlića, koju je potvrdilo i Žalbeno vijeće. Osim toga, ovo vijeće napominje da je tužiteljica podržala molbu optuženih da im se odobri ulaganje žalbe na odluku Raspravnog vijeća upravo zbog toga što se čini da je ona izravno suprotna rješenju u predmetu Prlić.[12] Dakle, Vijeće konstatira da su optuženi pokazali valjani razlog tako da im se može odobriti ulaganje žalbe temeljem pravila 65(D) Pravilnika.

    8. Dispozitiv

  8. Na osnovi svega gore navedenog, Tročlano žalbeno vijeće odobrava molbu optuženih da im se odobri ulaganje žalbe na Pobijanu odluku. Stranke se ovime upućuju da se pridržavaju paragrafa 7-9 Uputstva o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom, koji se odnose na podnošenje interlokutornih žalbi.[13]

    9. Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku. Mjerodavna je verzija na engleskom.

    Dana 13. listopada 2004.
    U Den Haagu,
    Nizozemska

    /potpis na izvorniku/
    Fausto Pocar,
    predsjedavajući sudac

[1] Tužiteljica protiv Čermaka i Markača, predmet br. IT-03-73-PT, Odluka po drugoj molbi Ivana Čermaka i Mladena Markača za privremeno puštanje na slobodu, 14. rujna 2004.

[2] Tužilac protiv Mrkšića, predmet br. IT-95-13/1-AR65, Odluka po zahtevu da se dozvoli ulaganje žalbe, 26. kolovoz 2002., str. 2.

[3] Relevantni dijelovi stavova (A) i (D) pravila 65 glase:

Nakon što je pritvoren, optuženi može biti pušten na slobodu samo na osnovu naloga vijeća. … Na sve odluke koje je na osnovu ovog pravila donijelo raspravno vijeće može se uložiti žalba ako njeno podnošenje odobri tročlano žalbeno vijeće kojem su izneseni valjani razlozi.

[4] Tužilac protiv Brđanina i Talića, predmet br. IT-99-36-AR65, Odluka po zahtjevu da se odobri ulaganje žalbe, 7. rujan 2003., str. 2; Tužilac protiv Blagojevića i dr., predmet br. IT-02-53-AR65, Odluka po molbi optuženog Dragana Jokića za dozvolu za ulaganje žalbe, 18. april 2002.; Tužilac protiv Simatovića, predmet br. IT-03-69-AR65.2, Odluka po zahtevu optužbe za dozvolu da uloži žalbu na odluku o privremenom puštanju na slobodu, 30. septembar 2004., par. 2.

[5] Tužilac protiv Mrkšića, predmet br. IT-95-13/1-AR65, Odluka po zahtevu da se dozvoli ulaganje žalbe, 26. kolovoz 2002., str. 3.

[6] Pobijana odluka, par. 9

[7] Usp. Odluka po molbama Ivana Čermaka i Mladena Markača za privremeno puštanje na slobodu, 29. travanj 2004., par. 7, u kojoj je Raspravno vijeće odbilo prve molbe optuženih za privremeno puštanje na slobodu.

[8] Odgovor Tužiteljstva na molbe optuženih za privremeno puštanje na slobodu zaveden 23. srpnja 2004., 28. srpanj 2004., par. 11.

[9] Tužiteljica protiv Prlića i dr., predmet br. IT-04-74-PT, Nalog za privremeno puštanje na slobodu Jadranka Prlića, 30. srpanj 2004., par. 31.

[10] Id., par. 33.

[11] Tužiteljica protiv Prlića i dr., predmet br. IT-04-74-AR65.1, Odluka po zahtjevima za preispitivanje i razjašnjenje, molbi za privremeno puštanje na slobodu i zahtjevima za dozvolu radi ulaganja žalbe, 8. rujan 2004., par. 42.

[12] Odgovor tužiteljice na zajedničku molbu Ivana Čermaka i Mladena Markača da im se odobri ulaganje žalbe na odluku Raspravnog vijeća po drugoj molbi Ivana Čermaka i Mladena Markača za privremeno puštanje na slobodu, 29. rujan 2004., par. 10.

[13] 7. ožujak 2002. (IT/155 Rev. 1)