MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽITELJICA
protiv
Ivana ČERMAKA
Mladena MARKAČA

Predmet br. IT-03-73-I

OPTUŽNICA

Tužiteljica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlastima iz članka 18. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: Statut Međunarodnog Suda ), optužuje:

IVANA ČERMAKA
i
MLADENA MARKAČA

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA kako slijedi:

OPTUŽENI

Ivan ČERMAK

1. Ivan ČERMAK rođen je 19. prosinca 1949. u općini Zagreb, u Republici Hrvatskoj, koja je bila dio tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ).

2. Od 1990. do 1991. Ivan ČERMAK obnašao je dužnost dopredsjednika Izvršnog odbora Hrvatske demokratske zajednice (u daljnjem tekstu HDZ) i bio je savjetnik predsjednika Franje TUĐMANA.

3. Godine 1991. Ivan ČERMAK imenovan je pomoćnikom ministra obrane u Vladi Republike Hrvatske, koju dužnost je obnašao do 1993. godine. Dok je bio na toj dužnosti i nakon toga, imao je čin general-pukovnika. Godine 1993. imenovan je ministrom trgovine, brodogradnje i energetike. U prosincu 1993. Ivan ČERMAK prestao je biti ministrom u hrvatskoj Vladi.

4. Dana 5. kolovoza 1995, predsjednik Franjo TUĐMAN imenovao je Ivana ČERMAKA zapovjednikom Zbornog mjesta Knin. Ivan ČERMAK je 5. ili 6. kolovoza 1995. uspostavio svoj stožer u Kninu.

5. Dana 15. studenog 1995. ili približno tog datuma, Ivana ČERMAKA je na mjestu zapovjednika Zbornog mjesta Knin naslijedio njegov zamjenik.

MLADEN MARKAČ

6. Mladen MARKAČ rođen je 8. svibnja 1955. u Đurđevcu, u općini Đurđevac, u Republici Hrvatskoj, koja je bila dio tadašnje SFRJ.

7. Godine 1981. Mladen MARKAČ diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu, a 1982. odslužio je obvezni vojni rok. Potom je pristupio policijskim snagama Ministarstva unutrašnjih poslova SFRJ.

8. Godine 1990. Mladen MARKAČ i drugi osnovali su, u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova, policijsku postrojbu za posebne namjene. Imenovan je zamjenikom zapovjednika te jedinice, koja je koncem 1990. postala antiteroristička jedinica. Godine 1991. Mladen MARKAČ imenovan je zapovjednikom Antiterorističke jedinice Lučko. Godine 1992. promaknut je u general-bojnika (u pričuvi).

9. Dana 18. veljače 1994, Mladen MARKAČ imenovan je zapovjednikom Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MUP RH). Nakon operacije "Oluja", Mladen MARKAČ imao je čin general-pukovnika.

INDIVIDUALNA KAZNENA ODGOVORNOST I KAZNENA ODGOVORNOST NADREĐENOG

10. Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ snose individualnu kaznenu odgovornost za kaznena djela iz članaka 3. i 5. Statuta Međunarodnog suda koja im se stavljaju na teret u ovoj optužnici temeljem članka 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Djelujući sami ili u dogovoru s drugima, obojica optuženih su planirali, poticali, naređivali, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje tih djela, ili su predviđali vjerojatnost da će ona biti počinjena.

11. Koristeći termin "počinili" u ovoj optužnici, tužiteljica obuhvaća i djela koja su optuženi počinili sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu. Dana 4. kolovoza 1995, Republika Hrvatska pokrenula je vojnu ofenzivu pod nazivom "Oluja" (u daljnjem tekstu: operacija "Oluja") s ciljem vraćanja regije Krajina. Tijekom i nakon operacije "Oluja" i čitavo vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ su s drugima, uključujući Antu GOTOVINU i predsjednika Franju TUĐMANA, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije Krajina, između ostalog pljačkanjem, oštećivanjem i potpunim razaranjem imovine srpskog stanovništva kako bi se pripadnike tog stanovništva odvratilo ili spriječilo da se vrate i ponovno nastane u svojim domovima.

12. Kaznena djela nabrojana u točkama 1 i 3 do 6 ove optužnice počinjena su u sklopu zajedničkog cilja udruženog zločinačkog pothvata. Obojica optuženih posjedovala su stanje svijesti koje je nužno za počinjenje svakog od tih kaznenih djela.

13. Kaznena djela nabrojana u točkama 2 i 7 i, alternativno navodima u paragrafu 12, ona u točkama 1 i 3 do 6, prirodna su i predvidiva posljedica izvršenja udruženog zločinačkog pothvata i obojica optuženih su toga bili svjesni.

14. Tijekom operacije "Oluja" i nakon nje, hrvatske snage napale su i preuzele kontrolu nad gradovima, selima i zaseocima u južnom dijelu regije Krajina. Na osnovu zapovijesti obojice optuženih, Ivana ČERMAKA i Mladena MARKAČA, te snage su izvršile djela koja se terete u točkama 1 i 3 do 6. Svojim djelima i propustima, obojica optuženih davala su poticaj drugima, uključujući hrvatske civile, da također počine djela koja su dovela do ovih optužbi. Nadalje, obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, bili su dužni ponovno uspostaviti i osigurati javni red i sigurnost, ali propustili su izvršiti svoju dužnost.

15. Kao zapovjednik Zbornog mjesta Knin i na osnovu ovlasti koje mu je dodijelio predsjednik Franjo TUĐMAN, kojem je bio neposredno odgovoran, Ivan ČERMAK je, od trenutka svoga imenovanja, kao i nakon operacije, vršio de jure i/ili de facto kontrolu nad dijelom hrvatskih snaga koje su tijekom operacije "Oluja" djelovale u južnom dijelu regije Krajina. Konkretno, Ivan ČERMAK je vršio efektivnu kontrolu nad postrojbama MUP-a RH i nekim dijelovima HV-a, uključujući Vojnu policiju i civilnu upravu, a preko njih je vršio teritorijalnu kontrolu nad znatnim dijelom područja na kojem su počinjena kaznena djela za koja se tereti u ovoj optužnici.

16. Kao zapovjednik specijalne policije MUP-a RH tijekom i nakon operacije "Oluja", Mladen MARKAČ je razmještao i zapovijedao snagama Specijalne policije i na drugi način nad njima vršio kontrolu.

17. Budući da su bili na položajima nadređenih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ također snose individualnu kaznenu odgovornost za djela i propuste svojih podčinjenih, na osnovu članka 7(3) Statuta Međunarodnog suda, nadređeni je odgovoran za kaznena djela svojih podčinjenih ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podčinjeni spremaju počiniti takva djela, ili da su ih već počinili, a nadređeni je propustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječi ta djela ili da kazni njihove počinitelje.

18. Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ imali su moć, ovlasti i odgovornost da spriječe ili kazne teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja su hrvatske snage počinile tijekom i nakon operacije "Oluja". Obojica optuženih su znala, ili je bilo razloga da znaju, da se njihovi podčinjeni spremaju počiniti sva kaznena djela koja se terete u ovoj optužnici ili da su ih već počinili, a propustili su poduzeti nužne i razumne mjere da spriječe ta djela ili da kazne njihove počinitelje. Obojica optuženih stoga snose individualnu kaznenu odgovornost sukladno članku 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

OPĆI NAVODI

19. Čitavo vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u regiji Krajina, u Republici Hrvatskoj, na teritoriju bivše Jugoslavije, postojalo je stanje oružanog sukoba.

20. Čitavo vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ bili su dužni pridržavati se zakona i običaja koji uređuju vođenje rata, uključujući zajednički članak 3. Ženevskih konvencija iz 1949. godine.

21. Djela odnosno propusti za koje se optužene tereti u ovoj optužnici, a koji predstavljaju zločine protiv čovječnosti kažnjive po članku 5. Statuta Međunarodnog suda, bili su dio rasprostranjenog ili sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, naime srpskog stanovništva južnog dijela regije Krajina.

22. Izraz "hrvatske snage" u ovoj optužnici podrazumijeva i obuhvaća one postrojbe HV-a, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (u daljnjem tekstu: HRZ) i MUP-a RH koje su sudjelovale u operaciji "Oluja" i/ili događajima neposredno nakon nje u južnom dijelu regije Krajina, te civilnu i Specijalnu policiju.

23. Točke optužnice koje se odnose na ubojstvo i točka koja se odnosi na progone u dijelu koji se tiče ubojstva, predstavljaju ukupnost optužbi za ta djela. U Dodatku, u dijelu koji se odnosi na te točke, sadržan je samo mali broj pojedinačnih incidenata kojima se konkretiziraju te optužbe.

24. Opći navodi sadržani u prethodnim paragrafima ponovo su navedeni i inkorporirani u svakoj optužbi koja se na njih odnosi, kako slijedi.

OPTUŽBE

TOČKA 1
(PROGONI)

25. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući sami i/ili u dogovoru s drugim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata, planirali su, poticali, naređivali, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje progona srpskog stanovništva u južnom dijelu regije Krajina.

Kazneno djelo progona počinjeno je na sljedeći način:

Pljačkanje javne ili privatne imovine

26. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske su snage sustavno pljačkale imovinu krajinskih Srba, uključujući njihove domove, gospodarske zgrade, staje i stoku, u gradovima, selima i zaseocima općina Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gospić, Gračac, Knin, Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar.

Uništavanje imovine

27. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske su snage sustavno su palile i na drugi način razarale sela, domove, gospodarske zgrade i staje krajinskih Srba, ubijale njihovu stoku i zagađivale bunare. Oštećeno je ili uništeno na tisuće stambenih objekata u općinama Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gospić, Gračac, Knin, Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar.

Deportacija/prisilno raseljavanje

28. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske snage izvršile su nad krajinskim Srbima djela nasilja i zastrašivanja, uključujući pljačkanje i uništavanje njihove imovine, prisiljavajući ih na taj način na bijeg iz južnog dijela regije Krajina.

29. Cilj tih djela bio je odvratiti ili spriječiti one koji su, predviđajući oružani sukob, napustili to područje neposredno prije ili tijekom operacije "Oluja", da se vrate u svoje domove. Posljedica takvih djela nasilja i zastrašivanja bila je deportacija i/ili raseljavanje desetaka tisuća krajinskih Srba u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

Tužiteljstvo tvrdi da su sljedeća dva kaznena djela bila prirodna i predvidiva posljedica udruženog zločinačkog pothvata i da su stoga doprinijela kaznenom djelu progona.

Ubojstvo

30. Između 4. kolovoza i 15. studenog 1995. hrvatske su snage počinile su ubojstvo najmanje 150 krajinskih Srba. U ovoj optužnici navedeni su konkretni slučajevi ubojstva jedne osobe u općini Benkovac, 30 osoba u općini Knin i jedne osobe u općini Korenica.

U Dodatku priloženom ovoj optužnici navedene su dodatne pojedinosti o tim ubojstvima.

Druga nehumana djela

31. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. veliki broj krajinskih Srba bio je podvrgnut nečovječnom postupanju, ponižavanju i degradiranju od strane hrvatskih snaga, čiji pripadnici su ih tukli te verbalno i fizički napadali.

32. Alternativno, obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, znali su ili je bilo razloga da znaju da snage pod njihovom efektivnom kontrolom čine djela opisana u gornjim paragrafima 25. do 31, ili da su ih već počinile, između ostalog i zato što su ih o tome obavijestili predstavnici međunarodne zajednice. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, propustili su poduzeti nužne i razumne mjere da spriječe činjenje tih djela ili da kazne njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, počinili su:

Točka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kažnjive po članku 5(h) u vezi sa člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 2
(UBOJSTVO)

33. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske su snage počinile ubojstvo najmanje 150 krajinskih Srba vatrenim oružjem, spaljivanjem ili hladnim oružjem. U ovoj optužnici navedeni su konkretni slučajevi ubojstva jedne osobe u općini Benkovac, 30 osoba u općini Knin i jedne osobe u općini Korenica.

U Dodatku priloženom ovoj optužnici navedene su dodatne pojedinosti o tim ubojstvima.

34. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, znali su ili je bilo razloga da znaju da se snage pod njihovom efektivnom kontrolom spremaju počiniti ubojstva krajinskih Srba kao što je opisano u gornjem paragrafu 33, ili da su to već učinile. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, propustili su poduzeti nužne i razumne mjere da spriječe činjenje tih djela ili da kazne njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, počinili su:

Točka 2: KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATOVANJA, odnosno ubojstvo, obuhvaćeno zajedničkim člankom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949, kažnjivo po članku 3. u vezi s člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 3
(PLJAČKANJE IMOVINE)

35. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske su snage sustavno su pljačkale imovinu krajinskih Srba, uključujući njihove domove, gospodarske zgrade, staje i stoku, u gradovima, selima i zaseocima općina Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gospić, Gračac, Knin, Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar.

36. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući sami i/ili u dogovoru s drugim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata, planirali su, poticali, naređivali, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje djela pljačkanja imovine.

37. Alternativno, obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, znali su ili je bilo razloga da znaju, da se snage pod njihovom efektivnom kontrolom spremaju počiniti djela opisana u gornjem paragrafu 35, ili da su ih već počinile. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, propustili su poduzeti nužne i razumne mjere da spriječe činjenje tih djela ili da kazne njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima, obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, počinili su:

Točka 3: KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, odnosno pljačkanje javne ili privatne imovine, kažnjivo po članku 3(e) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 4
(BEZOBZIRNO RAZARANJE GRADOVA, NASELJA ILI SELA)

38. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske su snage sustavno palile i na drugi način razarale sela, domove, gospodarske zgrade i staje krajinskih Srba, ubijale njihovu stoku i zagađivale bunare. Razoreno je na tisuće stambenih objekata u općinama Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gospić, Gračac, Knin, Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar.

39. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući sami i/ili u dogovoru s drugim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata, planirali su, poticali, naređivali, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje kaznenih djela uništavanja imovine.

40. Alternativno, obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, znali su ili je bilo razloga da znaju da se snage pod njihovom efektivnom kontrolom odnosno njima podčinjene snage, spremaju počiniti djela opisana u gornjem paragrafu 38, ili da su ih već počinile. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, propustili su poduzeti nužne i razumne mjere da spriječe činjenje tih djela ili da kazne njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ počinili su:

Točka 4: KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, odnosno bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, kažnjivo po članu 3(b) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKE 5 i 6
(DEPORTACIJA I PRISILNO RASELJAVANJE)

41. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske su snage izvršile djela nasilja i zastrašivanja nad krajinskim Srbima, uključujući pljačkanje i razaranje njihove imovine, prisiljavajući ih na taj način na bijeg iz južnog dijela regije Krajina.

42. Cilj tih djela bio je odvratiti ili spriječiti one koji su, predviđajući oružani sukob, napustili to područje neposredno prije ili tijekom operacije "Oluja", da se vrate u svoje domove. Posljedica takvih djela nasilja i zastrašivanja bila je deportacija i/ili raseljavanje desetaka tisuća krajinskih Srba u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

43. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući sami i/ili u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Franju TUĐMANA, planirali su, poticali, naređivali, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje deportacije i prisilnog raseljavanja srpskog stanovništva Krajine.

44. Alternativno, obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, znali su ili je bilo razloga da znaju da se snage pod njihovom efektivnom kontrolom spremaju počiniti djela opisana u gornjim paragrafima 41. i 42, ili da su ih već počinile. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ propustili su poduzeti nužne i razumne mjere da spriječe činjenje tih djela ili da kazne njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ počinili su:

Točka 5: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno deportaciju kažnjivu po članku 5(d) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Točka 6: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno druga nehumana djela (prisilno raseljavanje), kažnjiva po članku 5(i) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 7
(DRUGA NEHUMANA DJELA)

45. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. hrvatske snage podvrgle su mnoge krajinske Srbe nečovječnom postupanju, ponižavanju i degradiranju premlaćivanjem te verbalnim i fizičkim napadima.

46. Između 4. kolovoza 1995. i 15. studenog 1995. obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, znali su ili je bilo razloga da znaju da se snage pod njihovom efektivnom kontrolom spremaju počiniti djela opisana u gornjem paragrafu 45, ili da su ih već počinile. Obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, propustili su poduzeti nužne i razumne mjere da spriječe činjenje tih djela ili da kazne njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima obojica optuženih, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ počinili su:

Točka 7: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno druga nehumana djela kažnjiva po članku 5(i) u vezi s člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

RELEVANTNE ČINJENICE

47. Republika Hrvatska proglasila je svoju nezavisnost 25. lipnja 1991, nakon što je u nekim dijelovima Hrvatske već izbio oružani sukob između hrvatskih Srba (krajinskih Srba) i hrvatskih snaga. U rujnu 1991. otprilike jedna trećina teritorija Republike Hrvatske nalazila se pod kontrolom hrvatskih Srba i Jugoslavenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA).

48. Dana 19. prosinca 1991, Skupština Srpske autonomne oblasti Krajina, zajedno sa Srbima iz drugih područja Republike Hrvatske, proglasila je svoju nezavisnost od Hrvatske i krenula u osnivanje novog entiteta, samoproglašene Republike Srpske Krajine (u daljnjem tekstu: RSK). Republika Srpska Krajina imala je vlastitu vojsku, Srpsku vojsku Krajine (u daljnjem tekstu: SVK).

49. Regija Krajina, koja je obuhvaćala nekadašnja UNPA područja, Sektor jug i Sektor sjever, nalazila se u RSK-u, a obuhvaćala je, među ostalima, općine Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gospić, Gračac, Knin, Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar.

50. U veljači 1992, u skladu s Vanceovim planom, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda osnovalo je na temelju svojih ovlasti Zaštitne snage Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: UNPROFOR), koje su razmještene u UNPA područjima u Hrvatskoj. UNPA područja bila su područja u Hrvatskoj u kojima su Srbi bili većina ili značajna manjina stanovništva i u kojima su napetosti između dvije zajednice već dovele do oružanog sukoba. Postojala su četiri takva UNPA područja, poznata pod nazivima Sektor sjever, Sektor jug, Sektor istok i Sektor zapad.

51. Do 1992. godine, Hrvatska vojska je već radila na stvaranju planova da silom vrati teritorij RSK-a. Godine 1992, 1993, 1994. i 1995. hrvatske snage izvele su vojne operacije kojima je to bio krajnji cilj.

52. Te su operacije izvedene u UNPA područjima i susjednim "ružičastim zonama" na Miljevačkom platou u lipnju 1992, u predjelu Masleničkog mosta u sjevernoj Dalmaciji u siječnju 1993, u Medačkom džepu u rujnu 1993, te operacija "Bljesak" u zapadnoj Slavoniji u svibnju 1995. i operacija "Oluja" u kolovozu 1995. godine.

53. Ante GOTOVINA rođen je 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu u općini Zadar, u Republici Hrvatskoj, koja je bila dio tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

54. Ante GOTOVINA, bivši pripadnik francuske Legije stranaca s činom vodnika, vratio se u Hrvatsku u lipnju 1991. godine, kada je imenovan načelnikom organa za operacijske i nastavne poslove 1. brigade Zbora narodne garde (u daljnjem tekstu: ZNG). Od veljače do travnja 1992. godine bio je zamjenik zapovjednika specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske (u daljnjem tekstu: HV), a od travnja do listopada 1992. raspoređen je u Hrvatsko vijeće obrane (u daljnjem tekstu: HVO).

55. Dana 9. listopada 1992, Ante GOTOVINA, koji je tada imao čin brigadira, imenovan je zapovjednikom Operativne zone Split HV-a (koja je 1993. godine preimenovana u Zborno područje Split) i na toj je dužnosti ostao do ožujka 1996. Dana 30. svibnja 1994. promaknut je u čin general-bojnika. Početkom kolovoza 1995. promaknut je u čin general-pukovnika.

56. Dana 4. kolovoza 1995, Republika Hrvatska pokrenula je vojnu ofenzivu pod nazivom "Oluja" s ciljem vraćanja regije Krajina. Ante GOTOVINA je bio glavni operativni zapovjednik hrvatskih snaga koje su u operaciji "Oluja" bile razmještene u južnom dijelu regije Krajina, koji je obuhvaćao općine ili dijelove općina Benkovac, Gračac, Knin, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar. Dana 7. kolovoza 1995, hrvatska Vlada je objavila da je operacija uspješno završena. Akcije vezane za tu operaciju nastavile su se do otprilike 15. studenog 1995. Početkom kolovoza 1995, nakon vraćanja regije Krajina, Ante GOTOVINA je premjestio svoj stožer u Knin, glavni grad regije Krajina koji se nalazio u Zbornom području Split.

57. Dana 12. ožujka 1996, predsjednik Franjo TUĐMAN imenovao je Antu GOTOVINU glavnim inspektorom Inspektorata HV-a.

58. Kao glavni operativni zapovjednik, Ante GOTOVINA vršio je de jure i/ili de facto zapovjedništvo i kontrolu nad hrvatskim snagama tijekom operacije "Oluja". Nakon operacije "Oluja", Ante GOTOVINA zadržao je zapovjedništvo i kontrolu nad snagama HV-a koje su i dalje bile razmještene u južnom dijelu regije Krajina.

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR.:

DODATAK OPTUŽNICI

Točke 2 i 3