MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
OPTUŽNICA Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje STANISLAVA GALIĆA za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA RATNOG PRAVA I OBIČAJA, kako slijedi:
1. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i proteže se u smjeru istok-zapad duž doline rijeke Miljacke u srednjoj Bosni. Grad je okružen strmim padinama obližnjih visokih planina. Na istoku se nalazi gusto naseljen gradski centar koji čini stambenu i trgovačku jezgru starog grada koji se proteže uz susjedna brda. Na otvorenijem prostoru prema zapadu nalaze se nove opštine sa razvijenom poslovnom djelatnošću i brojnim stambenim zgradama. Istorija grada seže skoro dvije hiljade godina unazad. Do 1992. godine Sarajevo je bilo prosperitetna višenacionalna zajednica, te kulturni i privredni centar u bivšoj Jugoslaviji. Prema popisu iz 1991. godine, u gradu i neposrednoj okolini bilo je 525.980 stanovnika čiji je nacionalni sastav bio sljedeći: 49,3% Muslimana, 29,9% Srba, 6,6% Hrvata, 10,7% onih koji su se izjasnili kao Jugoslaveni i 3,5% ostalih. U Sarajevu je živjelo 11% stanovništva Bosne i Hercegovine. 2. U Sarajevu su izbila oružana neprijateljstva ubrzo nakon što je 6. aprila 1992. Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao nezavisna država. Čak i prije izbijanja sukoba, oružane snage koje su podržavale Srpsku demokratsku stranku (SDS) i dijelovi Jugoslavenske narodne armije (JNA), uključujući jedinice 4. korpusa 2. vojne oblasti, zauzele su strateške položaje u i oko Sarajeva. Grad je nakon toga blokiran, te je sa tih položaja neprestano granatiran i napadan iz snajpera. Artiljerijski i snajperski napadi vršeni su uglavnom sa položaja na brdima iznad Sarajeva, odakle su napadači imali jasan, detaljan i sveobuhvatan pregled nad gradom i civilnim stanovništvom u gradu. 3. Na dan ili oko 20. maja 1992, nakon djelomičnog povlačenja JNA iz Bosne, 2. vojna oblast uspješno se transformirala u dio Vojske Republike Srpske (VRS). U sklopu te transformacije, 4. korpus 2. vojne oblasti postao je Sarajevsko-romanijski korpus sa štabom u kasarni Lukavica u neposrednoj blizini Sarajeva, jugozapadno od grada. 4. (a) Tokom četrdeset četiri mjeseca, Sarajevsko-romanijski korpus sprovodio je vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba pola i svih starosnih dobi, uključujući djecu i starce.
OPTUŽENI: 5. STANISLAV GALIĆ, sin Dušana, rođen je 12. marta 1943. u selu Goleši u opštini Banja Luka. Imao je čin general-majora u Vojsci Republike Srpske. Preuzeo je komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom na dan ili oko 10. septembra 1992. i ostao na tom položaju do otprilike 10. avgusta 1994. Za to vrijeme snage kojima je on rukovodio i komandovao sprovodile su kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja usmjerenu protiv civilnog stanovništva Sarajeva. OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE 6. Sarajevsko-romanijski korpus bio je važan dio VRS kojom su komandovali Ratko MLADIĆ, komandant Glavnog štaba, i Radovan KARADŽIĆ koji je najprije bio predsjednik Predsjedništva vlasti bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini, a kasnije predsjednik Republike Srpske i imenovani vrhovni komandant njenih oružanih snaga. 7. Do 10. septembra 1992. Sarajevsko-romanijski korpus uspostavio je kontrolu nad čitavim bosansko-srpskim teritorijem oko Sarajeva, uključujući uspostavljene linije sukoba i artiljerijske položaje. 8. STANISLAV GALIĆ je tokom svoje službe kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa bio u nadređenom položaju u odnosu na oko 18.000 pripadnika vojske raspoređenih u deset brigada. 9. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, STANISLAV GALIĆ je svoj autoritet i kontrolu nad snagama koje su sačinjavale Sarajevsko-romanijski korpus i bile mu pripojene pokazao između ostalog i učestvovanjem u pregovorima i sprovođenju dogovora o zoni potpunog isključenja teškog oružja (TEZ), kao i kontroliranjem pristupa UNPROFOR-a i ostalog osoblja UN-a na teritorij oko Sarajeva, a osobito lokacijama teškog oružja. 10. STANISLAV GALIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost za planiranje, poticanje, naređivanje, izvršavanje ili na drugi način pomaganje i podupiranje planiranja, pripreme ili izvođenja kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva, te za niže navedena djela koja su počinili pripadnici njegovih snaga i osobe pod njegovom komandom, u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda. 11. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa STANISLAV GALIĆ takođe snosi individualnu krivičnu odgovornost za postupanje onih podređenih osoba u odnosu na koje je on bio u nadređenom položaju. STANISLAV GALIĆ je odgovoran za djela i propuste svojih podređenih jer je znao ili imao razloga da zna da će njegovi podređeni počiniti takva djela, ili da su ih već počinili, a on nije preduzeo razumne korake da spriječi takva djela ili da kazni počinioce. Zbog toga što nije preduzeo radnje koje je trebao preduzeti kao osoba u nadređenom položaju, STANISLAV GALIĆ je odgovoran za djela i propuste koji se navode niže u tekstu u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda. 12. Za sve vrijeme bitno za ovu optužnicu u Bosni i Hercegovini na teritoriji bivše Jugoslavije trajao je oružani sukob. 13. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, što je krivično djelo priznato članom 5 Statuta Međunarodnog suda, navedena djela i propusti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada ili napada širokih razmjera usmjerenog protiv civilnog stanovništva. 14. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za kršenje ratnog prava ili običaja, što je krivično djelo priznato članom 3 Statuta Međunarodnog suda, ta djela i propusti bili su usmjereni protiv civila. 15. Navodi svih tačaka optužnice odnose se na ukupnu kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva, no razmjeri su bili toliki da Prilozi pojedinačnim grupama tačaka u ovoj optužnici navode samo mali reprezentativan broj pojedinačnih incidenata u cilju konkretnosti iznošenja optužbi. 16. U predmetno vrijeme STANISLAV GALIĆ je bio dužan da se pridržava prava i običaja koji reguliraju vođenje rata.
TAČKA 1 Otprilike od 10. septembra 1992. do otprilike 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način civilno stanovništvo i nanoseći mu psihičke patnje. Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:
TAČKE 2 - 4 Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva, u kojoj je ubijen i ranjen velik broj civila svih starosnih dobi i obaju polova. Ti napadi su bili takve prirode da su uključivali namjerno gađanje civila vatrenim oružjem za direktno djelovanje. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u prvom prilogu ovoj optužnici. Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:
Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju granatiranja civilnih područja i civilnog stanovništva Sarajeva iz artiljerijskog i minobacačkog oružja. Posljedice granatiranja bile su smrt i ranjavanje hiljada civila. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u drugom prilogu ovoj optužnici. Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:
Dana Potpis: __________________________________________________________________________________________ MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU PREDMET BR. IT-98-29-I
DRUGI PRILOG OPTUŽNICI
1. juna 1993: Dvije minobacačke granate od 82 mm ispaljene su kratko jedna za drugom na masu od oko 200 civila koji su u stambenom naselju Dobrinja 3B gledali nogometnu utakmicu. Ubijeno je dvanaest, a ranjena 101 osoba. Pucano je sa položaja VRS istočno-jugoistočno od Dobrinje. 12. jula 1993: Minobacačka granata od 82 mm pogodila je grupu od oko 100 civila koji su čekali na vodu u blizini komunalne česme kod broja 155 u Aleji B. Bujića u stambenom naselju Dobrinja. Ubijeno je dvanaest, a ranjeno petnaest osoba. Pucano je iz Nedžarića koje je držala VRS. 6. decembra 1993: Dvije artiljerijske granate od 122 mm pogodile su pijacu Ciglane u ulici Đure Đakovića. Ubijeno je četiri, a ranjeno trinaest osoba. Pucano je sa Poljine, područja koje je držala VRS. 22. januara 1994: Tri minobacačke granate od 82 mm pale su na Alipašino polje, jedna na parkiralište, a dvije u blizini civilnih stambenih zgrada. Djeca su se sanjkala u blizini. Granate su usmrtile šest osoba, uključujući i dvoje djece, a ranile pet. Pucano je sa teritorije pod kontrolom VRS u blizini Zavoda za slijepe u Nedžarićima. 4. februara 1994: Veliku grupu civila koji su čekali na podjelu humanitarne pomoću u stambenom naselju Dobrinja pogodila je salva od tri minobacačke granate od 120 mm. Tom prilikom ubijeno je osam osoba, a ranjeno 23. Pucano je sa teritorije VRS-a, a linije sukoba bile su udaljene samo 300 metara. 5. februara 1994: Minobacačka granata od 120 mm pogodila je pijacu Markale koja se nalazi u civilnom dijelu Starog grada u Sarajevu. Tom prilikom ubijeno je 66 osoba, a ranjeno preko 140. Pucano je sa teritorije koji je držala VRS, iz pravca sjever-sjeveroistok kod Špicaste Stijene ili Mrkovića. Dana Louise Arbour |