PREDSJEDNIK MEĐUNARODNOG SUDA

Rješava: sudija Theodor Meron, predsjednik Međunarodnog suda

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 24. januara 2005.

TUŽILAC
protiv
SEFERA HALILOVIĆA


NALOG PREDSJEDNIKA PO PONOVNOM ZAHTJEVU ODBRANE U VEZI S USLOVIMA PRITVORA TOKOM SUĐENJA

Tužilaštvo:
gđa Sureta Chana
g. Philip Weiner
g. David Re
g. Manoj Sachdeva

Odbrana:
g. Peter Morrissey
g. Guénaël Mettraux

1. Ja, Theodor Meron, predsjednik Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: predsjednik, odnosno, Međunarodni sud) rješavam po "Ponovnom zahtjevu odbrane u vezi s uslovima pritvora tokom suđenja" od 30. decembra 2004. (dalje u tekstu: Ponovni zahtjev odbrane).

I. Proceduralni kontekst

2. Branioci (dalje u tekstu: odbrana) Sefera Halilovića (dalje u tekstu: optuženi) podnijeli su zahtjev kojim ponovo traže da se uslovi pritvora tokom suđenja izmijene kako bi optuženi mogao boraviti u "bezbjednom objektu" ili stanu u Haagu pod uslovima koje odredi predsjednik Međunarodnog suda.[1] Odbrana je ranije, 15. decembra 2003. podnijela sličan zahtjev koji sam odbacio kao preuranjen zbog toga što optuženi nije bio u pritvoru, a vrijeme i mjesto njegovog boravka u pritvoru još nisu bili određeni.[2]

3. Optuženi od decembra 2001. privremeno boravi na slobodi do početka suđenja.[3] Jedan od uslova za privremeno puštanje na slobodu optuženog bio je taj da se po povratku u Nizozemsku treba predati nizozemskim vlastima, koje "će zatim prebaciti optuženog natrag u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija" (dalje u tekstu: Pritvorska jedinica).[4] Povratak optuženog u Pritvorsku jedinicu zakazan je za 20. januar 2005.[5]

II. Mjerodavno pravo

4. Pravilo 64 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik Međunarodnog suda) nosi naslov "Pritvor" i predviđa sljedeće:

Nakon prebacivanja u sjedište Međunarodnog suda, optuženi će biti zadržan u pritvoru u objektima koje će obezbijediti zemlja-domaćin ili neka druga zemlja. U izuzetnim okolnostima, optuženi može biti zadržan u objektima i izvan zemlje-domaćina. Predsjednik Suda može, na zahtjev jedne od strana, zatražiti promjenu uslova pritvora za optuženog.

III. Argumenti strana u postupku

5. Odbrana tvrdi da je držanje optuženog u Pritvorskoj jedinici u suprotnosti s osnovnim ljudskim pravima optuženog, uključujući pravo predviđeno u članu 21(3) Statuta Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Statut), koje predviđa da se "optuženi smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivica". Odbrana tvrdi da ovo pravo obuhvata "pravo da ostane na slobodi ako izuzetne okolnosti ne nalažu drugačije,"[6] što mora biti poštivano "u svim fazama postupka pred Međunarodnim sudom."[7]

6. Odbrana navodi da su izuzetne okolnosti na osnovu kojih Međunarodni sud može ograničiti interese slobode optuženog predviđene u pravilu 65 Pravilnika Međunarodnog suda. Pravilo 65 predviđa da Pretresno vijeće, prije nego što odobri privremeno puštanje na slobodu, mora najprije utvrditi da li će se optuženi "pojaviti na suđenju i, ako bude pušten, neće predstavljati opasnost za žrtve, svjedoke i druge osobe." Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće konstatovalo da optuženi "ne predstavlja nikakvu opasnost za žrtve i svjedoke, i [da ne postoji] opasnost bjekstva,"[8] kada je odobrilo "Zahtjev za privremeno puštanje na slobodu"[9] koji je podnijela odbrana, te da i dalje važe isti uslovi.[10]

7. Tužilac tvrdi da nije sasvim umjesno porediti privremeno puštanje na slobodu prije suđenja na osnovu pravila 65 sa izmjenom uslova pritvora tokom suđenja na osnovu pravila 64.[11] Tužilaštvo tvrdi da u slučaju ovog prvog optuženi ostaje unutar "funkcionalno razvijenog i suverenog sistema pravosuđa i uprave", s integrisanim pravosudnim, policijskim i imigracionim sustavom koji je osposobljeniji za sprečavanje bjekstva, obezbjeđenje sigurnosti optuženog i sprečavanje ometanja dokaznog postupka Tužilaštva.[12]

8. Odbrana tvrdi da sve mjere koje preduzima Međunarodni sud, a koje utiču na pravo optuženog da ostane na slobodi moraju biti proporcionalne u odnosu na moguće štetne posljedice njegovog boravka izvan Pritvorske jedinice,[13] te od mene traži da izmijenim uslove pritvora, ne precizirajući na koji način, kako bi se uzeo u obzir ovaj princip.

9. Odbrana tvrdi da postoji više faktora koji idu u prilog izmjeni uslova pritvora optuženog tokom suđenja: optuženi se dobrovoljno predao Međunarodnom sudu; u potpunosti se pridržavao uslova privremenog puštanja na slobodu; izrazio je namjeru da se pridržava svih eventualnih uslova koje ja postavim u vezi s njegovim boravkom izvan Pritvorske jedinice.[14]

10. Tužilaštvo tvrdi da pridržavanje od strane optuženog uslova za privremeno puštanje na slobodu prije suđenja, njegov dobrovoljan povratak na Međunarodni sud, te njegovo obećanje da će se pridržavati svih eventualno izmijenjenih uslova pritvora tokom suđenja ne odnose prevagu u njegovu korist budući da svaki taj uslov jeste ili bi bio obavezujući: tj., s obzirom na to da bi optuženom nad glavom visila stroga kazna ponovnog zatvaranja u slučaju njegovog nepridržavanja uslova u periodu prije suđenja, njegov tadašnji izbor da se pridržava tih uslova nema velikog značaja.[15]

11. Odbrana navodi da postoje dva praktična razloga za izmjenu uslova pritvora optuženog. Odbrana tvrdi da bi dopuštenje optuženom da boravi u bezbjednom objektu ili sličan aranžman olakšali njegovu mogućnost da priprema odbranu[16] - po svemu sudeći pod pretpostavkom da se braniocima omogući da se u "bezbjednom objektu" sastaju s optuženim - a imao bi i više mogućnosti da se viđa sa dvoje djece, kojima je on jedini živi roditelj.[17]

12. Tužilaštvo tvrdi da pravilo 67 Pravilnika o pritvoru osoba koje čekaju na suđenje ili žalbeni postupak pred Međunarodnim sudom ili su po drugom osnovu pritvorene po ovlašćenju Međunarodnog suda, s izmjenama i dopunama od 29. novembra 1999. (dalje u tekstu: Pravilnik o pritvoru) "predviđa adekvatne garancije u vezi s pristupom branilaca optuženima" koje, u skladu s važećim odredbama o ljudskim pravima, koristi i "većina drugih pritvorenika" .[18]

IV. Diskusija

13. Odbrana tvrdi da optuženom treba odobriti izmjenu uslova pritvora tokom suđenja, tako da, naprimjer, boravi u bezbjednom objektu u Haagu, i to u velikoj mjeri zbog toga što je optuženom odobreno privremeno puštanje na slobodu do početka suđenja i da se od donošenja te odluke nije promijenio nijedan relevantan faktor.[19] Međutim, ova tvrdnja je u velikoj mjeri zasnovana na nesporazumu. Faktori za utvrđivanje da li treba odobriti privremeno puštanje na slobodu prije suđenja na osnovu pravila 65 Pravilnika Međunarodnog suda razlikuju se od faktora koji se u skladu s pravilom 64 Pravilnika Međunarodnog suda koriste kako bi se utvrdilo da li treba izmijeniti uslove pritvora tokom suđenja.

14. Pravilo 65 konkretno je osmišljeno kako bi se zaštitili interesi slobode optuženih koje treba odvagati u odnosu na opće dobro. Pravilo 65 predviđa sljedeće:

(A) Nakon što je pritvoren, optuženi može biti pušten na slobodu samo na osnovu naloga vijeća. (B) Pretresno vijeće može izdati nalog za puštanje na slobodu samo nakon što zemlji-domaćinu i državi u koju optuženi traži da bude pušten dade priliku da se izjasne, i samo ako se uvjerilo da će se optuženi pojaviti na suđenju i da, u slučaju puštanja na slobodu, neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu.

Iako pravilo 65 predviđa da optuženi snosi teret dokazivanja u pogledu kriterija iz pravila 65(B), Pretresno vijeće u predmetu Tužilac protiv Hadžihasanovića i drugih protumačilo je relevantne međunarodne standarde ljudskih prava da bi naložilo da "de iure pretpretresni pritvor treba biti izuzetak, a ne pravilo krivičnog gonjenja pred međunarodnim sudovima",[20] i Međunarodni sud je tako ustanovio praksu koja je išla u prilog privremenom puštanju na slobodu do početka suđenja, s tim da je teret dokazivanja da su kriteriji iz pravila 65(B) ispunjeni i dalje na optuženom.[21] U predmetu Tužilac protiv Jokića, Pretresno vijeće se pozvalo na obrazloženje odluke Evropskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: Evropski sud) kako bi razvilo kriterije za utvrđivanje kada dalje zadržavanje u pritvoru može biti opravdano.[22] U odluci Evropskog suda navodi se sljedeće:

... dalje zadržavanje u pritvoru može biti opravdano u datom predmetu samo ako postoje konkretni pokazatelji o istinskom postojanju razloga javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, odnosi prevagu u odnosu na odredbe o poštivanju slobode pojedinca. Svaki sistem obaveznog pritvora jeste per se nespojiv s članom 5 paragraf 3 [Evropske konvencije o ljudskim pravima] ... U slučajevima kada mjerodavno pravo predviđa pretpostavke u vezi s faktorima koji su relevantni za pritvor ... postojanje konkretnih činjenica koje odnose prevagu u odnosu na odredbe o slobodi pojedinca moraju se ipak uvjerljivo pokazati.[23]

15. Pretresno vijeće u predmetu Jokić zaključilo je da, kao opšte pravilo, odluka da se neki optuženi privremeno pusti na slobodu treba da se zasniva na procjeni o tome da li razlozi javnog interesa, bez obzira na pretpostavku nevinosti, odnose prevagu u odnosu na pravo optuženog na slobodu ličnosti. Ovo odvagivanje vrši se tako što se najprije ispituje da li su ispunjene pretpostavke iz pravila 65(B), kako bi se utvrdilo da li je optuženi podoban za privremeno puštanje na slobodu do početka suđenja. U tom slučaju, ako je optuženi podoban za puštanje na slobodu, prije donošenja odluke o tome treba uzeti u obzir sljedeće faktore koji nisu iscrpno navedeni:

- težinu optužbi protiv optuženog;

- zdravlje optuženog;

- vrijeme do početka suđenja

- uticaj koji puštanje optuženog može imati na javni red;

- bezbjednost optuženog;

- dostupnost i djelotvornost nadzora države domaćina nad optuženim; i

- dužinu pritvora[24]

16. Pretresno vijeće u predmetu Halilović analiziralo je niz dodatnih faktora, odnosno, činjenicu da se optuženi dobrovoljno predao; da suđenje neće početi odmah; da se optuženi tereti po samo jednoj tački na osnovu člana 7, stav 3 Statuta Međunarodnog suda; da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine zajamčila konkretne mjere zaštite za optuženog, svjedoke i žrtve; te da optuženi treba da se stara za bolesnog sina.[25]

17. Postoje dva faktora po kojima se razlikuju razlozi na osnovu pravila 64 od onih na osnovu pravila 65. Prvo, primjena pravila 64 nije nužna za zaštitu interesa slobode optuženog. Pravilo 64 dopušta predsjedniku da izmijeni uslove pritvora kako bi se izašlo u susret konkretnim potrebama optuženog ili Tužilaštva, ali, pretpostavka - zasnovana na razlozima koji se odnose na troškove Međunarodnog suda, Nizozemske, sigurnost optuženog, te želju da se održe standardni uslovi pritvora za optužene - jeste da pritvorenike treba držati u Pritvorskoj jedinici. Ova pretpostavka može se prevazići samo u izuzetnim okolnostima. Drugo, pritvorenik boravi u Nizozemskoj isključivo u svrhu postupka pred Međunarodnim sudom, čije je sjedište u Haagu, tako da nije u cijelosti i automatski integriran pod nadzor organa državne uprave koji bi ga kontrolirali i obezbijedili njegovu sigurnost dok boravi na slobodi.

18. Kabinet predsjednika je ranije samo u dva navrata razmatrao zahtjeve za izmjenu uslova pritvora tokom suđenja. U prvom slučaju, u predmetu Tužilac protiv Blaškića,[26] predsjednik je odobrio zahtjev da pritvorenik boravi u bezbjednom objektu, na osnovu toga što je optuženi ispunjavao preduslove za privremeno puštanje na slobodu,[27] pošto se dobrovoljno predao Međunarodnom sudu u vrijeme kada ga Hrvatska nije mogla formalno uhapsiti i predati,[28] i zato što je sam snosio troškove boravka u bezbjednom objektu.[29]

19. Karakteristično je da su u Odluci u predmetu Blaškić razmatrana tri tipa pritvora tokom suđenja koji odražavaju čitav niz načina zadiranja u interese slobode optuženog. U predmetu Blaškić napravljena je razlika između "kućnog pritvora", drugih oblika "pritvaranja u prostorijama van Pritvorske jedinice", te pritvaranja u Pritvorskoj jedinici.[30] U predmetu Blaškić konstatovano je da kućni pritvor pruža veću zaštitu interesima slobode optuženog jer mu omogućava da živi s porodicom i sastaje se s braniocima na lokaciji na kojoj je pritvoren,[31] dok pritvor u bezbjednom objektu nužno ne omogućava takve uslove, ali dopušta optuženom da boravi u objektu koji sam izabere.[32]

20. U predmetu Blaškić predsjednik je proveo istraživanje prakse pojedinih država u vezi s kućnim pritvorom i utvrdio da postoji više "negativnih" i "pozitivnih" preduslova.[33] Negativni preduslovi su oni koji ne smiju biti prisutni, dok su pozitivni preduslovi oni koji ponekad, ali ne uvijek, moraju postojati. Istraživanje prakse država pokazuje da među opšte negativne preduslove spadaju sljedeći: "opasnost da će pritvorenik pobjeći; vjerojatnost da bi mogao uništiti dokazni materijal ili ugroziti moguće svjedoke; vjerojatnost da bi mogao nastaviti s vršenjem krivičnih djela; potencijalna opasnost po javni red i mir."[34] U "praksi nacionalnih sudija i sudova", izmijenjeni uslovi pritvora mogu doći u obzir:

"kada optuženik pati od teške duševne ili tjelesne bolesti, kada je visoke starosti ili u drugim slučajevima kada bi uvjeti života u zatvoru mogli ozbiljno ugroziti njegov život ili duševno zdravlje; ili kada postoje druge okolnosti koje opravdavaju primjenu kućnog pritvora kao mjere kojom se nagrađuje ponašanje optuženika (npr., ako je on dragovoljno pružio dokazni materijal koji nisu zatražili tužitelj ili istražni sudac)."[35]

21. Određivanje kućnog pritvora u predmetu Blaškić odbijeno je iz razloga koji podjednako važe i u ovom predmetu: "boravak [optuženog] na teritoriju Nizozemske predstavlja opasnost za javni red i mir, ako ni zbog čega drugog a ono poradi tisuća izbjeglica iz bivše Jugoslavije koje borave u Nizozemskoj", a on nije ni bolestan ni u poodmaklim godinama.[36]

22. S druge strane, pritvor u bezbjednom objektu odobren je u predmetu Blaškić - iako je do toga došlo iz razloga koji ne važe u ovom predmetu. Prvo, pritvor u bezbjednom objektu odobren je pod uslovom da se Blaškiću dopusti da članove porodice i branioce viđa samo u Pritvorskoj jedinici u skladu s Pravilnikom o pritvoru;[37] ti uslovi učinili bi sasvim bespredmetnim svrhu koja se navodi u Halilovićevom zahtjevu (lakši pristup advokatima i djeci). Drugo, Blaškić je dobrovoljno pristao da plaća svoj boravak u bezbjednom objektu, dok g. Halilović nije u mogućnosti da snosi znatne dodatne troškove koji bi bili skopčani s boravkom u bezbjednom objektu.[38]

23. U drugom predmetu, Biljana Plavšić je zatražila da boravi u bezbjednom objektu pošto, kako je ustvrdila, Pritvorska jedinica nema adekvatne pogodnosti za prijem i boravak pritvorenica.[39] Optužena je kasnije povukla svoj zahtjev da bude pritvorena izvan Pritvorske jedinice te umjesto toga zatražila da se izmijene uslovi u Pritvorskoj jedinici.[40] Predsjednik je odobrio zahtjev Plavšićeve da joj se odobri da nasamo koristi još jednu prostoriju kako bi pripremala svoju odbranu.[41]

24. Za razliku od predmeta Plavšić, odbrana u ovom predmetu nije navela nijedan konkretan razlog zbog kog boravak u Pritvorskoj jedinici ne bi zadovoljio minimalne standarde za pritvor ili priznate posebne potrebe optuženog. Shodno tome, neće se odobriti nikakva izmjena uslova pritvora u Pritvorskoj jedinici, a prema optuženom će se postupati shodno odredbama Pravilnika o pritvoru.

V. Dispozitiv

25. Iz gorenavedenih razloga, Ponovni zahtjev odbrane se ODBIJA.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 24. januara 2005.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
sudija Theodor Meron,
predsjednik

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Tužilac protiv Halilovića, "Ponovni zahtjev odbrane u vezi s uslovima pritvora tokom suđenja", predmet br. IT-01-48-PT, 30. decembar 2004.

[2] Tužilac protiv Halilovića, "Odluka po zahtjevu odbrane u vezi s uslovima pritvora", predmet br. IT-01-48-PT, 12. februar 2004., par. 3, 4.

[3] Tužilac protiv Halilovića, "Odluka po zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu prije suđenja", predmet br. IT-01-48-PT, 13. decembar 2001.

[4] Id., str. 4.

[5] Tužilac protiv Halilovića, "Nalog po zahtjevu odbrane za izmjenu sudskog naloga", predmet br. IT-01-48-PT, 14. januar 2005. Ovim nalogom izmijenjen je "Nalog po zahtjevu odbrane da se odredi datum početka suđenja" od 8. decembra 2004.

[6] Tužilac protiv Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, "Ponovni zahtjev odbrane u vezi s uslovima pritvora tokom suđenja", 30. decembar 2004., par. 8 (dalje u tekstu: Ponovni zahtjev odbrane).

[7] Ibid., par. 9, u kom se citira Izvještaj generalnog sekretara u skladu sa stavom 2 Rezolucije Savjeta bezbjednosti br. 808 (1993), 3. maj 1993., par. 106.

[8] Ibid., par. 14.

[9] Tužilac protiv Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, "Odluka po zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu prije suđenja", 13. decembar 2001.

[10] Ponovni zahtjev odbrane, par. 14.

[11] Tužilac protiv Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, "Obavijest Tužilaštva o odgovoru na ponovni zahtjev odbrane u vezi s uslovima pritvora", 12. januara 2005., POVJERLJIVO, Dodatak I, par. 10.

[12] Ibid., par. 11.

[13] Ponovni zahtjev odbrane, par. 11.

[14] Ibid., Dodatak A.

[15] Tužilac protiv Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, "Obavijest o odgovoru Tužilaštva na ponovni zahtjev odbrane u vezi s uslovima pritvora", 12. januar 2005., POVJERLJIVI Dodatak I, par. 16, 17.

[16] Ponovni zahtjev odbrane, par. 16.

[17] Ibid., par. 16.

[18] Tužilac protiv Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, "Obavijest o odgovoru Tužilaštva na ponovni zahtjev odbrane u vezi s uslovima pritvora", 12. januar 2005., POVERLJIVI Dodatak I, par. 18.

[19] Ponovni zahtjev odbrane, par. 11.

[20] Tužilac protiv Hadžihasanovića i drugih, predmet br. IT-01-47-PT, "Odluka kojom se odobrava privremeno puštanje na slobodu Amira Kubure, 19. decembar 2001., par. 7. (naglasak dodat).

[21] Tužilac protiv Jokića, predmet br. IT-01-42-PT, "Nalog po zahtjevu Miodraga Jokića za privremeno puštanje na slobodu", 20. februar 2002., par. 18 (dalje u tekstu: Nalog za privremeno puštanje na slobodu Jokića).

[22] Nalog o privremenom puštanju na slobodu Jokića, par. 19.

[23] Nalog o privremenom puštanju na slobodu Jokića, par. 19, u kom se citira predmet Ilijkov v. Bulgaria, Tužba br. 33977/96, Evropski sud, 26. juli 2001.

[24] Vidi, npr. Nalog o privremenom puštanju na slobodu Jokića, par. 19-25.

[25] Tužilac protiv Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, "Odluka po zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu prije suđenja", 13. decembar 2001., str. 2.

[26] Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-14-PT, "Odluka po zahtjevu odbrane na osnovu pravila 64 Pravilnika o postupku i dokazima", 3. april 1996. (dalje u tekstu: Odluka u predmetu Blaškić).

[27] Odluka u predmetu Blaškić, par. 21.

[28] Odluka u predmetu Blaškić, par. 22.

[29] Odluka u predmetu Blaškić, par. 22.

[30] Odluka u predmetu Blaškić, par. 21-22.

[31] Odluka u predmetu Blaškić, par. 20.

[32] Odluka u predmetu Blaškić, par. 24.

[33] Odluka u predmetu Blaškić, par. 19 (istraživanje prakse u vezi s kućnim pritvorom, koje omogućava korisnu usporedbu u vezi s bezbjednim objektom koji se primjenjuje tokom suđenja).

[34] Odluka u predmetu Blaškić, par. 19.

[35] Odluka u predmetu Blaškić, par. 19.

[36] Ibid., par. 21.

[37] Odluka u predmetu Blaškić, par. 24.

[38] Vidi Tužilac protiv Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, Odluka Sekretarijata, 27. septembar 2001.

[39] Tužilac protiv Plavšićeve, predmet br. IT-00-40-I, "Nalog predsjednika po zahtjevu odbrane za izmjenu uslova pritvora optužene", str. 2. (dalje u tekstu: Nalog u predmetu Plavšić).

[40] Nalog u predmetu Plavšić, str. 5.

[41] Ibid.