PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Wolfgang Schomburg, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 17. decembra 2004.

TUŽILAC
protiv
DARIJA KORDIĆA I MARIJA ČERKEZA


ODLUKA PO ZAHTJEVU TUŽILAŠTVA ZA PRIHVATANJE DODATNIH DOKAZA U VEZI S DARIOM KORDIĆEM I MARIOM ČERKEZOM

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell
gđa Helen Brady

Odbrana Darija Kordića: Odbrana Marija Čerkeza:
g. Mitko Naumovski g. Božidar Kovačić
g. Turner T. Smith, Jr. g. Goran Mikuličić
g. Stephen M. Sayers  

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

RJEŠAVAJUĆI PO povjerljivom "Zahtjevu Tužilaštva za prihvatanje dodatnih dokaza u vezi s Dariom Kordićem i Mariom Čerkezom" (dalje u tekstu: Zahtjev), koji je 3. decembra 2004. podnijelo Tužilaštvo (dalje u tekstu: tužilaštvo), kojim tužilaštvo traži uvrštavanje u spis više dokumenata i dvije izjave svjedoka u žalbenom postupku na osnovu pravila 115 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik);

IMAJUĆI U VIDU "Podnesak Darija Kordića kojim se izražava protivljenje Zahtjevu Tužilaštva za prihvatanje dodatnih dokaza" (dalje u tekstu: Odgovor Kordića) i "Odgovor Marija Čerkeza na Zahtjev Tužilaštva za prihvatanje dodatnih dokaza u vezi s Dariom Kordićem i Mariom Čerkezom" (dalje u tekstu: Odgovor Čerkeza), koji su kao povjerljivi podneseni 7. decembra 2004.;

IMAJUĆI U VIDU povjerljivu "Repliku na odgovore Darija Kordića i Marija Čerkeza na Zahtjev Tužilaštva za prihvatanje dodatnih dokaza" koju je tužilaštvo podnijelo 8. decembra 2004.;

IMAJUĆI U VIDU pravilo 115 Pravilnika[1] i Uputstvo br. IT/201 od 7. marta 2002.;

IMAJUĆI U VIDU da su strane u postupku zatražile da im se odobri da prekorače dopuštenu dužinu svojih podnesaka;[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR, međutim, da tužilaštvo traži uvrštavanje u spis dodatnih dokaza u poodmakloj fazi ovog žalbenog postupka, te izvan roka predviđenog pravilom 115 Pravilnika;

NAGLAŠAVAJUĆI da strana u postupku koja podnosi zahtjev na osnovu pravila 115 nakon okončanja žalbene rasprave mora biti svjesna svoje obaveze da iznese opravdane razloge za tako izuzetno pravno sredstvo;

UZIMAJUĆI U OBZIR da uslov iznošenja opravdanih razloga obavezuje stranu koja podnosi zahtjev da pokaže da nije bila u mogućnosti da ispoštuje rok predviđen Pravilnikom i da je dotični zahtjev podnijela čim je saznala za postojanje dokaza čije prihvatanje traži;

IMAJUĆI U VIDU, međutim, da jedan od dokumenata, dokazni predmet br. P4, zajedno s drugim dokumentima čije se prihvatanje traži, čini dio onoga za šta tužilaštvo tvrdi da predstavlja "novu zbirku dokumenata",[3] ali da je taj dokazni predmet bio dostupan tužilaštvu još u julu 2004.;

IMAJUĆI U VIDU da dokazni predmeti P5 i P6 predstavljaju izjave svjedoka koje su date 29., odnosno, 30. novembra 2004.;

UZIMAJUĆI U OBZIR, međutim, da relevantno vrijeme nije ustvari vrijeme kada je svjedok dao izjavu nego vrijeme kada je svjedok postao dostupan radi davanja izjave strani koja podnosi zahtjev, te da je u cilju pribavljanja tog dokaza trebalo ulagati revnosne i stalne napore;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, u svjetlu argumenata koje je tužilaštvo iznijelo u vezi s pitanjem opravdanih razloga, te objašnjenja navedenog u izjavi priloženoj kao Dodatak 12 Zahtjevu, nisu izneseni opravdani razlozi;

UZIMAJUĆI U OBZIR nadalje da se nijedan od dokaza čije se prihvatanje traži ne odnosi na osnove za žalbu tužilaštva,[4] te da, u principu, tužilaštvo u takvim okolnostima ne može tražiti prihvatanje dokaza na osnovu pravila 115 kako bi potkrijepilo osuđujuću presudu;[5]

UZIMAJUĆI U OBZIR da Odluka od 30. maja 2002. Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za Ruandu u predmetu Bagilishema[6] ne navodi na drugačiji zaključak, budući da su situacija i interes optuženog na koga se odnosi žalba tužilaštva na oslobađajuću presudu različiti od onih s kojima se suočava tužilaštvo kada neki optuženi uloži žalbu na osuđujuću presudu;

IMAJUĆI U VIDU, u svakom slučaju, i da je Zahtjev podnesen u skladu s Pravilnikom, analiza Žalbenog vijeća u vezi s argumentima i dokazima koje on sadrži bi navela Vijeće na zaključak da nijedan od dokaza čije se prihvatanje traži, čak i da se smatrao nedostupnim na suđenju, nije mogao uticati na presudu, shodno odredbama pravila 115 Pravilnika;[7]

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA,

ODOBRAVA molbe strana za prekoračenje dopuštenog broja stranica njihovih podnesaka, te

ODBACUJE Zahtjev.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 17. decembra 2004.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
Wolfgang Schomburg, predsjedavajući sudija

Sudija Weinberg de Roca uz ovu Odluku prilaže Izdvojeno mišljenje.

[pečat Međunarodnog suda]


IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE WEINBERG DE ROCA

Slažem se s Dispozitivom zbog toga što nisu izneseni opravdani razlozi.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 17. decembra 2004.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
sudija Weinberg de Roca

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Odnosno, pravilo 115 u verziji kakva je bila prije njegove izmjene i dopune od 29. jula 2002. Vidi i pravilo 6(D), u kom se navodi da dejstvo izmjena i dopuna nije da se "primijeni na način koji bi ugrozio prava optuženog ili osuđenog ili osobe oslobođene optužbe u bilo kojem predmetu koji je u toku."

[2] Vidi Uputstvo IT/184 Rev. 1, 5. mart 2002., str. 3.

[3] Zahtjev, par. 92.

[4] Vidi Uputstvo br. IT/201, par. 11.

[5] Usp. Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, "Odluka o dokazima", 31. oktobar 2003., str. 5. U predmetu Blaškić, tužilaštvo nije uložilo žalbu na prvostepenu presudu. Međutim, ono jeste zatražilo prihvatanje materijala kojima se pobijaju dodatni dokazi koje je žalilac predložio u žalbenom postupku. U svojoj odluci, Žalbeno vijeće je navelo da je "materijal u svrhu pobijanja prihvatljiv ako se izravno odnosi na suštinu dodatnih dokaza koje je prihvatilo Žalbeno vijeće."Ibid. str. 5. Dakle, "materijal u svrhu pobijanja" kojim se samo potkrepljuje činjenični zaključak koji je donijelo Pretresno vijeće jeste prihvatljiv.

[6] Tužilac protiv Bagilisheme, predmet br. ICTR-95-1A-A, Odluka po zahtjevima na osnovu pravila 115, 30. maj 2002.

[7] Zahtjevi pravila 115 navedeni su u brojnim odlukama Žalbenog vijeća. Vidi npr. Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, "Odluka o dokazima", 31. oktobar 2003., str. 3; Tužilac protiv Krstića, predmet br. IT-98-33-A, Odluka po zahtjevima za prihvatanje dodatnih dokaza u žalbenom postupku, 5. august 2003., str. 3-4; Tužilac protiv Naletilića i Martinovića, predmet br. IT-98-34-A, "Odluka po zahtjevu za izvođenje dodatnih dokaza", 18. novembar 2003.