MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
 

PREDMET BR. IT-00-39-I

 

TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
MOMČILA KRAJIŠNIKA

 

IZMIJENJENA I DOPUNJENA OPTUŽNICA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, na osnovu svog ovlaštenja iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje

MOMČILA KRAJIŠNIKA

za GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATA i TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA kako slijedi:

OPTUŽENI

1) Momčilo KRAJIŠNIK, sin Sretena i Milke (rođene Špirić), rođen je 20. januara 1945. u Zabrđu, opština Novi Grad, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

2) Momčilo KRAJIŠNIK je bio jedan od vodećih članova Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: SDS) od vremena njenog osnivanja u Bosni i Hercegovini. Momčilo KRAJIŠNIK je dugogodišnji saradnik Radovana KARADŽIĆA, bivšeg predsjednika SDS-a. Zajedno sa Radovanom KARADŽIĆEM, Momčilo KRAJIŠNIK je vršio funkcije u raznim tijelima i odborima SDS-a. Dana 12. jula 1991. Momčilo KRAJIŠNIK je izabran u Glavni odbor SDS-a.

3) Momčilo KRAJIŠNIK je bio predsjednik Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: skupština bosanskih Srba) od 24. oktobra 1991. i najmanje do novembra 1995. godine.

4) Od 27. marta 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugim članovima SDS-a, bio član Savjeta za nacionalnu bezbjednost takozvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: srpska republika). Momčilo KRAJIŠNIK je, zajedno sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugim članovima SDS-a, bio član proširenog predsjedništva srpske republike od početka juna 1992. do 17. decembra 1992. Od otprilike 30. novembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, uz Radovana KARADŽIĆA i druge članove SDS-a, bio član vrhovne komande oružanih snaga srpske republike.

TAČKE OPTUŽNICE

5) Između 1. jula 1991. i 30. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, učestvovao u krivičnim djelima za koja se tereti u tekstu koji slijedi kako bi se obezbijedila kontrola nad onim područjima Bosne i Hercegovine koja su proglašena dijelovima Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Ta područja uključuju, među ostalim, slijedeće opštine: Banja Luka, Bijeljina, Bileća, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac, Bratunac, Brčko, Čajniče, Čelinac, Doboj, Donji Vakuf, Foča, Gacko, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Jajce, Ključ, Kalinovik, Kotor Varoš, Nevesinje, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Prnjavor, Rogatica, Rudo, Sanski Most, Šekovići, Šipovo, Sokolac, Teslić, Trnovo, Višegrad, Vlasenica, Vogošća, Zavidovići i Zvornik.

6) Da bi postiglo taj cilj, vodstvo bosanskih Srba, uključujući Momčila KRAJIŠNIKA i Radovana KARADŽIĆA, potaklo je i sprovelo način ponašanja koji je uključivao stvaranje nemogućih uslova za život, uključujući taktiku progona i terora čiji je efekat trebao biti da podstakne ne-Srbe na odlazak iz tih područja, deportaciju onih koji nisu bili voljni otići i likvidaciju drugih. Takav način ponašanja je do 31. decembra 1992. rezultirao smrću ili prisilnim odlaskom značajnog dijela bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih grupa iz tih opšina.

7) Snage bosanskih Srba, što je obuhvatalo vojne i paravojne jedinice te jedinice teritorijalne odbrane i policije (u daljem tekstu: snage bosanskih Srba), SDS i državne vlasti koje su djelovale pod rukovođenjem i kontrolom Momčila KRAJIŠNIKA, Radovana KARADŽIĆA i drugih, preduzele su niz raznih akcija da se značajno smanji broj bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija tih opština.

8) Počevši od kraja marta 1992. snage bosanskih Srba preuzele su fizičku kontrolu nad opštinama navedenim u paragrafu 5, često putem silovitih napada. Ti napadi i preuzimanje vlasti odigravali su se na koordinisani i planirani način. Organizaciju i rukovođenje u preuzimanju vlasti i događajima koji su uslijedili obezbijedili su SDS, vojno i policijsko vodstvo i rukovodeći organi srpskih opština, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva.

TAČKE 1-6

(GENOCID, SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU, ISTREBLJENJE, UBISTVO, HOTIMIČNO LIŠAVANJE ŽIVOTA)

9) Povezujući ih sa tačkama 1-6, tužilac ponovno navodi i uvrštava u njihov sadržaj paragrafe 1-8 i paragrafe 32-58.

10) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje uništenja, u cijelosti ili djelimično, bosanskomuslimanskih i bosanskohrvatskih nacionalnih, etničkih, rasnih ili vjerskih grupa kao takvih, u više opština, među ostalim u Bijeljini, Bratuncu, Bosanskom Šamcu, Brčkom, Doboju, Foči, Ilijašu, Ključu, Kotor Varošu, Novom Gradu, Prijedoru, Rogatici, Sanskom Mostu, Višegradu, Vlasenici, Zavidovićima i Zvorniku. Uništavanje tih grupa u tim opštinama sprovedeno je:

a) ubijanjem bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata koje se odigralo tokom i nakon napada na i unutar tih opština i ubijanjem bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u logorima i zatočeničkim objektima i nakon što su iz njih odvedeni;

b) nanošenjem teških tjelesnih ili duševnih povreda bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima za vrijeme zatočenja u logorima i zatočeničkim objektima i tokom ispitivanja na tim lokacijama, u policijskim stanicama i vojnim kasarnama gdje su zatočenici bili stalno izloženi nečovječnim djelima, ili bili prisiljeni da ih gledaju, uključujući ubistvo, seksualno nasilje, mučenje, premlaćivanja i pljačku; i

c) zatočenjem bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u logorima i zatočeničkim objektima u uslovima života sračunatim da dovedu do fizičkog uništenja, u cjelini ili djelimično, tih nacionalnih, etničkih, rasnih i vjerskih grupa kao takvih.


UBISTVA

11) Ubistva koja su snage bosanskih Srba izvršile tokom i nakon napada na i unutar tih opština uključuju ali nisu ograničena na slijedeća:

  • ubistvo, otprilike 1-2. aprila 1992, najmanje četrdeset i osam muškaraca, žena i djece, bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata u Bijeljini - opština Bijeljina;
  • ubistvo, otprilike 7-8. maja 1992, sedamnaest bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u skladištu u Crkvini - opština Bosanski Šamac;
  • ubistvo, otprilike 4. maja 1992, desetak muškaraca, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, u Hotelu Posavina - opština Brčko;
  • ubistvo, otprilike 10. maja 1992, trideset i četiri civila, bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, iz sela Gornja Grapska - opština Doboj;
  • ubistvo, otprilike 1. maja 1992, više od šezdeset seljana, bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, mještana sela Jeleč - opština Foča;
  • pogubljenje, otprilike 5. juna 1992, osamnaest seljana, bosanskih Muslimana, mještana sela Lješevo - opština Ilijaš;
  • pogubljenja, otprilike 30. maja 1992, mještana sela Prhovo, bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, među kojima su bile žene i djeca, i masovno pogubljenje, otprilike 1. juna 1992, više od stotinu muškaraca, bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, iz sela Velagići - opština Ključ;
  • ubistvo, otprilike 13. avgusta 1992, sedamnaest muškaraca bosanskih Muslimana iz sela Dabovići, i ubistvo, u novembru 1992, oko sto devedeset muškaraca, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, iz sela Grabovica - opština Kotor Varoš;
  • ubistvo, otprilike 23. jula 1992, bosanskih Muslimana mještana sela Čarakovo - opština Prijedor;
  • ubistvo, otprilike 25. maja 1992, više od trideset žena i djece, bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, u selu Hrustovo - opština Sanski Most;
  • pogubljenje, tokom cijelog mjeseca juna 1992, stotina muškaraca, žena i djece, bosanskih Muslimana iz Višegrada, na raznim mostovima na Drini, i ubistvo, 14. juna 1992, više od šezdeset bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, mještana sela Koritnik - opština Višegrad;
  • ubistvo, otprilike 2. maja 1992, oko dvanaest muškaraca bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata iz sela Drum, i ubistvo, otprilike 16. maja 1992, više od šezdeset muškaraca, žena i djece bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata iz sela Zaklopača - opština Vlasenica;
  • ubistvo, otprilike 25. juna 1992, dvadeset i jednog muškarca, bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, iz sela Vozuća - opština Zavidovići;
  • ubistvo, otprilike 9. aprila 1992, petnaest muškaraca bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata iz grada Zvornika - opština Zvornik.


12) SDS i državne vlasti otvorili su logore i objekte za zatočenje u tim opštinama. Nakon napada na opštine, snage bosanskih Srba sakupljale su desetke hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata i prisiljavale ih da pješače do sabirališta gdje su ih okupljali za prebacivanje u logore i objekte za zatočenje. Tokom tih marševa, bosanske Muslimane i bosanske Hrvate su izdvajali iz kolone i pogubljivali ih.

13) Mnogi od bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata koji su preživjeli napade i prisilne marševe odvedeni su u te logore i objekte za zatočenje među kojima su bili i slijedeći:

  • Manjača u opštini Banja Luka, od otprilike 21. aprila do 18. decembra 1992;
  • Batković u opštini Bijeljina, od otprilike 1. juna 1992. do 31. decembra 1992;
  • škola Vuk Karadžić u opštini Bratunac, od 1. maja 1992. pa tokom cijelog perioda za koji se tereti u ovoj optužnici;
  • Luka u opštini Brčko, od 7. maja do početka jula 1992;
  • skladište municije Bare od 1. maja 1992, zatvor Spreča od 1. maja 1992, stanica SUP-a od 1. maja do 31. jula 1992; Perćinov disko od 1. maja 1992; kasarna JNA Ševarlije od 1. maja do 30. juna 1992, i hangari JNA blizu Bosanske plantaže od maja 1992. - sve u opštini Doboj;
  • KP Dom u opštini Foča, od 18. aprila 1992. pa tokom cijelog perioda za koji se tereti u ovoj optužnici;
  • Omarska od 15. maja do 15. avgusta 1992, Keraterm od 15. maja do 6. avgusta 1992. i Trnopolje od 15. maja do 30. septembra 1992, u opštini Prijedor;
  • Rasadnik/Sladara od 1. maja 1992. i tokom cijelog predmetnog perioda optužnice, i škola Veljko Vlahović od 1. maja do 31. avgusta 1992, u opštini Rogatica;
  • Betonirka od 27. maja do 7. jula 1992, u opštini Sanski Most;
  • Sušica od 2. juna do početka septembra 1992. u opštini Vlasenica;
  • Dom kulture u Čelopeku od 29. maja do 30. juna 1992, Ekonomija od otprilike 7. do 22. maja 1992, Tehnička škola u Karakaju od 29. maja do juna 1992. u opštini Zvornik.

14) U tim logorima i zatočeničkim objektima radio je i njima upravljao vojni i policijski kadar, kojim je na najvišoj instanci rukovodilo i koji je kontrolisalo visoko rukovodstvo bosanskih Srba, uključujući Momčila KRAJIŠNIKA i Radovana KARADŽIĆA.

15) Ubistva koja su snage bosanskih Srba počinile nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima u tim logorima i zatočeničkim objektima ili nakon što su iz njih odvedeni, uključuju ali nisu ograničena na slijedeća:

  • pogubljenja po kratkom postupku u maju 1992, kad su pogubljeni bosanski Muslimani zatočeni u logoru Luka - opština Brčko;
  • ubistva tokom maja i juna 1992, kad su ubijeni muškarci u dobi za vojsku bosanski Muslimani i/ili bosanski Hrvati, zatvorenici logora Sušica - opština Vlasenica;
  • ubistva u junu 1992, kad je ubijeno više od trideset muškaraca bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata zatvorenih u Domu kulture u Čelopeku; masovno ubistvo otprilike 1-5. juna 1992, kad je oko sto devedeset zatvorenika bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata ubijeno u Gerinoj klaonici - opština Zvornik;
  • masovno ubistvo otprilike 14. juna 1992, kad je ubijeno četrdeset i sedam muškaraca bosanskih Muslimana iz logora Rajlovac - opština Novi Grad;
  • pogubljenje otprilike 15. juna 1992, kad je pogubljeno najmanje deset muškaraca iz Višegrada, bosanskih Muslimana - opština Rogatica;
  • pogubljenje otprilike 20. jula 1992, kad je više od sto pedeset muškaraca bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata iz prijedorskog područja Brdo pogubljeno u logoru Omarska; pogubljenje otprilike 24-25. jula 1992, kad je oko sto pedeset muškaraca bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata pogubljeno u prostoriji broj 3 u logoru Keraterm; masovno pogubljenje otprilike 21. avgusta 1992, kad je oko sto pedeset muškaraca bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata iz logora Trnopolje pogubljeno na planini Vlašić u Skender Vakufu - opština Prijedor;
  • učestalo premlaćivanje, mučenje i ubijanje tokom mjeseca jula 1992, kad je stradalo trideset i šest bosanskih Muslimana zatočenih u KP Domu u Foči; ubistvo otprilike 5. avgusta 1992, kad je ubijeno više od dvadeset zatočenika bosanskih Muslimana iz opštine Kalinovik koje su doveli u KP Dom u Foči, a zatim ih odveli i ubili blizu Jeleča, opština Foča.


NANOŠENJE TEŠKIH TJELESNIH ILI DUŠEVNIH POVREDA

16) Snage bosanskih Srba i drugi kojima je omogućen nesmetan pristup u logore, izlagali su u logorima i zatočeničkim objektima zatočenike, bosanske Muslimane i bosanske Hrvate iz tih opština, fizičkom i duševnom zlostavljanju, nanijevši im time teške tjelesne i duševne povrede. Posljedica tih nečovječnih djela jeste to što su u periodu od kraja maja do 31. decembra 1992, hiljade bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u tim zatočeničkim objektima izgubili život.


USLOVI SRAČUNATI DA DOVEDU DO FIZIČKOG UNIŠTENJA

17) Uslovi u logorima i zatočeničkim objektima uključivali su neadekvatnu ishranu, često dovoljnu samo za puko preživljavanje, zagađenu vodu, nedovoljnu ili nepostojeću ljekarsku njegu, nedovoljno higijenske uslove i nedostatak prostora.

18) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovođenjem i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 10 do 17, ili da su ih počinile. Momčilo KRAJIŠNIK nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.

Tim djelima i propustima Momčilo KRAJIŠNIK učestvovao je u slijedećem:

Tačka 1: GENOCID, kažnjiv po članovima 4(3)(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Tačka 2: SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU, kažnjivo po članovima 4(3)(e), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Tačka 3: Istrebljenje, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(b), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Tačka 4: Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Tačka 5: Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATA, priznato zajedničkim članom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949, kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Tačka 6: Hotimično lišavanje života, TEŠKA POVREDA ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949, kažnjivo po članovima 2(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.


TAČKA 7
(PROGONI)

19) Povezujući ih sa tačkom 7, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 9-17, paragrafe 23-24 i paragrafe 32-58.

20) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992, Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje progona bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija navedenih u paragrafu 5. Ti progoni uključuju ali nisu ograničeni na slijedeće:

a) ubijanje hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata od strane snaga bosanskih Srba tokom i nakon napada na područja i opštine navedene u paragrafima 10 i 11, i u logorima i zatočeničkim objektima navedenim u paragrafima 12 i 15;

b) prisilno premještanje ili deportacija desetina hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba od strane snaga bosanskih Srba iz opština navedenih u paragrafu 5;

c) nečovječno postupanje i/ili mučenje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 5. Tokom i nakon napada na te opštine, bez obzira na to da li su ih odveli u zatočeničke centre, policijske stanice, vojne kasarne, privatne kuće ili druge lokacije, snage bosanskih Srba izložile su bosanske Muslimane, bosanske Hrvate i druge nesrpske civile okrutnom, nečovječnom postupanju koje je uključivalo svakodnevna premlaćivanja, seksualno nasilje i prijetnje smrću. Mnogi su bili prisiljeni gledati pogubljenja i okrutne napade na druge zatočenike;

d) konstantno ponižavanje i degradiranje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 5 od strane snaga bosanskih Srba. Muškarci i žene, bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugi ne-Srbi, bili su svakodnevno podvrgnuti krajnje nečovječnim uslovima. Zatočenicima je bila uskraćena adekvatna prehrana, adekvatna ljekarska njega, higijensko-sanitarni objekti i bili su prisiljeni trpiti nečovječne uslove. Zatočenici su živjeli u atmosferi stalnog straha koju su stvarale okrutnosti nad nasumično odabranim žrtvama. Zatočenici su neprestano bili izloženi fizičkom nasilju, duševnoj patnji, seksualnom nasilju i drugim degradirajućim i ponižavajućim okolnostima koje predstavljaju fundamentalni napad na njihovu čovječnost;

e) uskraćivanje osnovnih prava bosanskim Muslimanima, bosanskim Hrvatima i drugim ne-Srbima u opštinama navedenim u paragrafu 5 od strane snaga bosanskih Srba, uključujući pravo na rad, slobodu kretanja, pravo na pravosudni proces i pravo ravnopravnog pristupa javnim službama, među ostalim i dostupnost ljekarske njege;

f) bezobzirno razaranje, od strane snaga bosanskih Srba, gradova, naselja i sela bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba u opštinama navedenim u paragrafu 5. Tokom i nakon napada na te opštine, snage bosanskih Srba sistematski su uništavale gradove, naselja, sela i imovinu bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba, uključujući kuće, poslovne prostore i muslimanska i rimokatolička sveta mjesta. Zgrade su uništavane granatiranjem, spaljivanjem i podmetanjem eksploziva. Razaranje je bilo takvih razmjera da su u mnogim od tih opština od zgrada ostali samo dijelovi građevine i šuta. Zgrade povezane sa srpskom pravoslavnom vjerom ostale su netaknute.

21) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992, Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovođenjem i kontrolom čine djela opisana u paragrafu 20 ili da su to učinile. Momčilo KRAJIŠNIK nije preduzeo nužne i neophodne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.

Tim djelima i propustima Momčilo KRAJIŠNIK je učestvovao u slijedećem:

Tačka 7: Progoni na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.


TAČKE 8-9
(DEPORTACIJA, NEČOVJEČNA DJELA)

22) Povezujući ih sa tačkama 8-9, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njihov sadržaj paragrafe 19-21 i paragrafe 32-58.

23) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, djelujući sam i u saradnji, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje prisilnog premještanja i deportacije desetina hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 5.

24) Organizovano prisilno premještanje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija iz tih opština započelo je početkom aprila 1992. Oni su deportovani u područja Bosne i Hercegovine koja su bila pod kontrolom međunarodno priznatih vlasti te u Hrvatsku i Srbiju. Prisilna premještanja i deportacije organizirale su policijske snage bosanskih Srba i drugi opštinski organi bosanskih Srba koji su djelovali po uputstvima kriznih štabova. U mnogim slučajevima se od bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba tražilo da potpišu dokumente u kojima se navodi da svu svoju imovinu predaju republici bosanskih Srba kako bi im vlasti bosanskih Srba dozvolile da odu ili ih pustile iz objekata za zatočenje.

25) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovođenjem i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 23 i 24 ili da su to učinile. Momčilo KRAJIŠNIK nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.

Tim djelima i propustima Momčilo KRAJIŠNIK je učestvovao u slijedećem:

Tačka 8: Deportacija, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(d), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Tačka 9: Nečovječna djela (prisilno premještanje), ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(i), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.


INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

26) Kao aktivni član vodstva bosanskih Srba za vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini, između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, i formalno i de facto imao ovlasti i kontrolu nad snagama bosanskih Srba i svim organima SDS-a i državnim organima koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici.

27) Posebno je, kroz svoje funkcije člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost i člana predsjedništva srpske republike, Momčilo KRAJIŠNIK, sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, kontrolisao snage bosanskih Srba i organe SDS-a i državne organe koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici.

a) Dana 27. marta 1992. skupština bosanskih Srba osnovala je Savjet za nacionalnu bezbjednost srpske republike. Momčilo KRAJIŠNIK je bio jedan od njegovih osam članova. Radovan KARADŽIĆ je bio njegov predsjednik. Radovan KARADŽIĆ je smatrao da odluke Savjeta za nacionalnu bezbjednost moraju biti obavezujuće za sve izvršne organe, policiju i vladu, naročito u hitnim situacijama kada se moraju donositi odluke o ratu, miru i drugim pitanjima vezanim za nacionalnu bezbjednost. Proklamirana funkcija Savjeta za nacionalnu bezbjednost bila je da razmatra politička, pravna, ustavna i druga pitanja od interesa za bezbjednost srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Sve dok 12. maja 1992. nije formirano tročlano predsjedništvo, Savjet za nacionalnu bezbjednost bio je efektivno glavni organ vlasti u srpskoj republici.

b) Radovan KARADŽIĆ izabran je za predsjednika predsjedništva. Momčilo KRAJIŠNIK nastavio je prisustvovati sastancima tog tročlanog predsjedništva dok nije i formalno postao član tog organa kad je on otprilike 1. juna 1992. proširen. Od tada pa do rasformiranja u decembru 1992. Momčilo KRAJIŠNIK je bio aktivni član proširenog predsjedništva srpske republike. Prošireno predsjedništvo je bilo vrhovni komandant vojske bosanskih Srba u miru i ratu i policijskih snaga bosanskih Srba u ratu i drugim vanrednim stanjima. Predsjedništvo je odlučivalo o upotrebi vojske u ratu, te imenovalo, unapređivalo i otpuštalo oficire vojske republike bosanskih Srba. Osim toga, predsjedništvo je primalo izvještaje o aktivnostima jedinica pod svojom komandom.

c) Kao član proširenog predsjedništva, Momčilo KRAJIŠNIK je imao ovlasti da kazni ili pokreće istrage ili postupke protiv svih lica ili pripadnika oružanih snaga pod svojom komandom za koje se mislilo da su počinili krivična djela na teritoriji srpske republike.

d) Dana 17. decembra 1992. prošireno predsjedništvo je rasformirano i Radovan KARADŽIĆ je izabran za jedinog predsjednika srpske republike (Republika Srpska).

28) Povrh toga, kroz svoj položaj člana Glavnog odbora SDS-a, Momčilo KRAJIŠNIK je, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIĆEM i drugima, imao ovlasti i kontrolu nad snagama bosanskih Srba i svim organima SDS-a i državnim organima, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva, koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici:

a) Dana 12. jula 1991. Momčilo KRAJIŠNIK je izabran u Glavni odbor SDS-a. Radovan KARADŽIĆ je bio predsjednik Glavnog odbora. Glavni odbor je, efektivno, bio glavni organ u hijerarhiji stranke - formulisao je politiku stranke i obezbijedio da se ona sprovodi. Glavni odbor i vođe SDS-a imali su direktnu kontrolu nad aktivnostima i politikom na svim nivoima u SDS-u, uključujući opštinske odbore.

b) Glavni odbor naložio je formiranje kriznih štabova SDS-a u opštinama gdje su živjeli Srbi. Predsjednici opštinskih odbora SDS-a često su bili i predsjednici ili članovi kriznih štabova. Među članovima kriznih štabova bili su i vojni i policijski zvaničnici. Krizni štabovi su imali potpunu izvršnu, zakonodavnu i regulatornu vlast u područjima pod svojom kontrolom i kontrolisali su snage bosanskih Srba.

29) Od 24. oktobra 1991. nadalje, Momčilo KRAJIŠNIK je koristio svoj položaj predsjednika skupštine bosanskih Srba da bi rukovodio uspostavljanjem odvojenih srpskih opštinskih vlasti u područjima koja je SDS proglasio za svoja područja. Od Jugoslovenske narodne armije (u daljem tekstu: JNA) tražio je oružje, municiju i drugu vojnu opremu za zaštitu onih teritorija Bosne i Hercegovine u kojima su se bosanski Srbi i drugi građani glasanjem izjasnili za ostanak u Jugoslaviji pod srpskom dominacijom. Momčilo KRAJIŠNIK je podsticao poslanike SDS-a u skupštini bosanskih Srba da podrže preuzimanje vlasti i obezbjeđivanje kontrole SDS-a nad teritorijom za koju je SDS proglasio da pripada srpskoj republici, pozvavši jednom prilikom na etničko razdvajanje. Zaključci koje je donosila skupština bosanskih Srba odmah su prosljeđivani vlastima srpskih opština koje su ih sprovodile u djelo.

30) Momčilo KRAJIŠNIK je takođe imao ovlasti i kontrolu nad organima i institucijama navedenim u paragrafima 26 do 29 na osnovu svoje tijesne povezanosti sa Radovanom KARADŽIĆEM, predsjednikom SDS-a, predsjednikom predsjedništva srpske republike, a kasnije i predsjednikom srpske republike, i na osnovu njihove zajedničke uloge glavnih kreatora politike SDS-a.

31) Između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992, kako na osnovu svojih gorenavedenih formalnih funkcija, tako i na osnovu svoje de facto vlasti, Momčilo KRAJIŠNIK je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod kontrolom vodstva bosanskih Srba čine krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici ili da su ih počinile, a nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi ta djela ili kazni njihove počinioce.

OPŠTE POSTAVKE

32) Sva djela i propusti za koja se ovom optužnicom optužuje za genocid ili saučesništvo u genocidu počinjena su sa namjerom da se unište, u cjelini ili djelimično, bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa, kao takva.

33) Sva djela i propusti za koja se ovom optužnicom optužuje za zločine protiv čovječnosti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i/ili drugih nesrpskih civilnih populacija Bosne i Hercegovine.

34) U svo vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Bosni i Hercegovini je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba i djelimične okupacije.

35) Sva djela i propusti za koja se ovom optužnicom optužuje za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. (u daljem tekstu: teške povrede) dogodili su se za vrijeme oružanog sukoba i djelimične okupacije Bosne i Hercegovine.

36) Momčilo KRAJIŠNIK se morao pridržavati zakona i običaja koji regulišu vođenje oružanih sukoba, uključujući Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole.

37) Momčilo KRAJIŠNIK je individualno odgovoran za krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici, na osnovu člana 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična odgovornost uključuje planiranje, podsticanje, naređivanje, počinjenje ili pomaganje i podržavanje na neki drugi način planiranja, pripremanja ili izvršenja bilo kojeg od krivičnih djela navedenih u članovima 2 do 5 Statuta Međunarodnog suda.

38) Momčilo KRAJIŠNIK je, dok je bio na nadređenim položajima navedenim u prethodnim paragrafima, krivično odgovoran i za djela svojih potčinjenih na osnovu člana 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je odgovoran za djela svojih podređenih ako je nadređeni znao ili imao razloga znati da će njegovi podređeni počiniti takva djela ili da su ih počinili, a nadređeni nije poduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili kazni njihove počinioce.
 

DODATNE ČINJENICE

39) SDS je bio jedna od tri nacionalno orijentisane stranke koje su se pojavile u Bosni i Hercegovini u vrijeme kad su se pripremali višestranački izbori koji su trebali biti održani u novembru te godine. Od samog osnivanja Radovan KARADŽIĆ je bio predsjednik stranke SDS, a Momčilo KRAJIŠNIK njen vodeći član. Svaka od tri stranke bila je povezana sa jednom od tri glavne etničke grupe u Bosni: SDS je bila glavna srpska nacionalna stranka, Stranka demokratske akcije (u daljem tekstu: SDA) bila je glavna stranka bosanskih Muslimana, a Hrvatska demokratska zajednica (u daljem tekstu: HDZ) bila je glavna hrvatska nacionalna stranka. Rezultati izbora pokazali su dominaciju te tri glavne nacionalne stranke. Na republičkom nivou, SDA je osvojila najviše mjesta u Skupštini, a slijedili su je SDS i zatim HDZ. Ostatak mjesta podijelile su ostale stranke, među njima i bivša komunistička stranka.

40) Centralna ideja političkog programa SDS-a, onako kako su ga formulisali Momčilo KRAJIŠNIK i Radovan KARADŽIĆ, bilo je ujedinjenje svih Srba unutar Jugoslavije kao jedini način da se zaštite srpski nacionalni interesi. Ta ideja bila je povezana sa koncepcijom "Velike Srbije" koja je krajem osamdesetih godina počela otvoreno kružiti Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom (u daljem tekstu: SFRJ). SDS je izdvajanje Bosne i Hercegovine iz jugoslovenskog saveznog sistema smatrao prijetnjom interesima Srba koji žive u Bosni i Hercegovini.

41) Rezultati izbora u novembru 1990. značili su da SDS, kako vrijeme bude odmicalo, neće imati dovoljno političke vlasti da Bosnu i Hercegovinu zadrži u Jugoslaviji demokratskim političkim procesima. U proljeće 1991. SDS je počeo organizovati neka područja Bosne i Hercegovine u formalne regionalne strukture, koristeći koncept zajednica opština koje su postojale u jugoslovenskom ustavnom uređenju iz 1974. godine.

42) Uporedo sa svojom organizacijskom strukturom koja je postojala na nivou republike, regije, opštine i mjesne zajednice, vodstvo SDS-a je 1991. razvilo zatvoreni i tajni interni sistem rukovođenja, komandovanja i komuniciranja. U tom sistemu glavna vlast pripadala je centralnim stranačkim organima SDS-a, a posebno predsjedniku i Glavnom odboru stranke, čime je vodstvo stranke obezbijedilo potpunu kontrolu.

43) Krajem juna 1991. SFRJ se počela raspadati u nizu ratova u Sloveniji i Hrvatskoj nakon što su te dvije republike 25. juna proglasile nezavisnost. JNA se povukla iz Slovenije nakon veoma kratkog vremena, omogućivši njeno otcjepljenje od SFRJ. Međutim, u Hrvatskoj su se borbe nastavile tokom cijelog ljeta i u jesen 1991. godine.

44) JNA je za rat u Hrvatskoj izdavala naloge za mobilizaciju muškim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Vlada Bosne i Hercegovine se tim nalozima usprotivila i uputila nalog stanovnicima da se mobilizaciji ne moraju odazvati. Kao rezultat toga, veoma malo bosanskih Muslimana i Hrvata odazvalo se pozivima. S druge strane, bosanski Srbi odazivali su se u velikom broju, podsticani na to od strane SDS-a.

45) Kako je rat u Hrvatskoj odmicao, postajalo je sve vjerovatnije da će i Bosna i Hercegovina proglasiti nezavisnost od SFRJ. SDS je, međutim, htio da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji. Kad je postalo jasno da neće moći zadržati Bosnu i Hercegovinu u jugoslovenskoj federaciji, SDS se ozbiljno prihvatio stvaranja odvojene srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Do septembra 1991. SDS je proglasio jednu srpsku autonomnu regiju i četiri srpske autonomne oblasti (u daljem tekstu: SAO). SAO su postali prvi teritorijalni osnov na kojem će biti utemeljena srpska republika.

46) Sa stanovišta vođa SDS-a, značajan broj bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-srpskih populacija koje su živjele u područjima na koje je SDS polagao pravo bio je veliki problem u stvaranju i kontroli srpske teritorije. Zbog toga je značajan aspekt plana za stvaranje nove srpske države bilo trajno uklanjanje ili "etničko čišćenje" gotovo cjelokupne populacije bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija iz tih područja, nakon čega bi ostao samo mali broj ne-Srba koji bi pristali na uslove života u državi kojom dominiraju Srbi.

47) U jesen 1991. JNA je počela povlačiti svoje snage iz Hrvatske i razmještati ih u Bosni i Hercegovini. Postupajući u sprezi s određenim elementima u JNA, SDS je počeo potajno naoružavati civilno stanovništvo bosanskih Srba.

48) Dana 24. oktobra 1991. formirana je odvojena skupština bosanskih Srba, u kojoj je dominirao SDS, kao najviši predstavnički i zakonodavni organ Srba u Bosni.

49) Krajem decembra 1991. vođe SDS-a započele su pripreme za fizičko preuzimanje vlasti u onim opštinama u Bosni i Hercegovini u kojima Srbi nisu imali izrazitu kontrolu, i sa pripremama za kasnije sprovođenje generalnog plana etničkog čišćenja područja koja su smatrali srpskim. Preuzimanje vlasti vršeno je prema uputstvima koja je izdalo vodstvo SDS-a, često putem kriznih štabova koji su stvoreni za tu svrhu.

50) Krizni štab je bio formiran po uzoru na tijelo koje je postojalo kao dio odbrambenog sistema SFRJ i za koje je bilo predviđeno da preuzme funkcionisanje opština, odnosno republičke vlade, u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja kada skupština, inače najviši organ vlasti, ne može da zasjeda.

51) Krizni štabovi počeli su funkcionisati u opštinama na koje je SDS polagao pravo krajem decembra 1991. Radili su na regionalnom i na opštinskom nivou vlasti, kao tijela koja će biti odgovorna za koordinaciju izvršenja najvećeg dijela operativne faze plana etničkog čišćenja.

52) Predsjedništvo je 31. maja i 10. juna 1992. naredilo preimenovanje kriznih štabova u ratna predsjedništva, a kasnije i ratna povjereništva u opštinama. Ratna predsjedništva, odnosno ratna povjereništva, zadržala su istu strukturu i gotovo ista ovlašćenja kao i krizni štabovi, i u javnosti su i dalje bili poznati kao krizni štabovi.

53) Krizni štabovi su trebali prestati sa radom kada skupštine ponovo mogu zasjedati ili raditi. Tada nastavljaju sa radom redovni opštinski organi, uglavnom pod rukovodstvom istih vođa SDS-a. Ti opštinski organi su tada potvrđivali ili verifikovali poteze Kriznih štabova.

54) Dana 9. januara 1992. skupština bosanskih Srba, pod vodstvom Momčila KRAJIŠNIKA, proglasila je "Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu". Proglašeno je da teritorija te republike obuhvata "teritorije srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih etničkih cjelina u Bosni i Hercegovini, uključujući i područja u kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim izvršen u Drugom svjetskom ratu", i da čini dio jugoslovenske savezne države.

55) Od kraja marta 1992. snage bosanskih Srba počele su preuzimati fizičku kontrolu nad etnički miješanim opštinama koje su proglašene dijelom srpske države, među ostalim opštinama navedenim u paragrafu 5. Ti napadi i preuzimanje vlasti odigrali su se na sličan koordinisani i isplanirani način. Napade, preuzimanje vlasti i događaje koji su uslijedili, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomogli i podržali krizni štabovi, ratna predsjedništva, ratna povjereništva i drugi organi SDS-a i državni organi koji su djelovali pod kontrolom i rukovođenjem vodstva SDS-a, uključujući Momčila KRAJIŠNIKA i Radovana KARADŽIĆA.

56) Dana 15. aprila 1992. vršioci predsjedničkih dužnosti u srpskoj republici izdali su i potpisali proglas u kojem se objavljuje neposredna ratna opasnost.

57) Skupština bosanskih Srba je 12. maja takođe izglasala formiranje Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: VRS), čime su u biti jedinice JNA koje su preostale u Bosni i Hercegovini i druge oružane snage koje su sarađivale sa njima u Bosni i Hercegovini pretvorene u komande nove vojske. Skupština bosanskih Srba imenovala je Ratka MLADIĆA za komandanta Glavnog štaba VRS. Ratko MLADIĆ je u tom svojstvu bio direktno podređen predsjedništvu.

58) JNA se "zvanično" povukla iz Bosne i Hercegovine 19. maja 1992, ali su vojne operacije uperene protiv nesrpskog stanovništva nastavili sprovoditi VRS i policija bosanskih Srba. JNA, koje je tokom transformacije SFRJ u SRJ u aprilu 1992. preimenovana u Vojsku Jugoslavije (u daljem tekstu: VJ), nastavila je održavati tijesne veze sa VRS-om. Pružala je bitnu borbenu, finacijsku i logističku podršku vojnim naporima bosanskih Srba. Mnogi oficiri, komandanti, vojnici, logistički centri i veliki dio opreme i sredstava bivše JNA ostavljeni su za potrebe bosanskih Srba. Bivši oficiri JNA prekomandovani su sa svojih dužnosti u jedinicama JNA u nasljednike tih istih jedinica u VRS, i većina je nastavila komandovati tim jedinicama tokom cijelog sukoba u Bosni i Hercegovini. Plate oficira VRS-a i dalje je plaćao Beograd. Osim toga, povremeno su i nakon 19. maja 1992. elementi VJ-a imali neposrednu ulogu u sukobu u Bosni i Hercegovini i pružali su ključnu borbenu podršku VRS-u.

/potpis na originalu/
Carla Del Ponte
tužilac

Dana 21. marta 2000.