PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I

U sastavu:

sudija Alphons Orie, predsjedavajući
sudija Amin El Mahdi
sudija Joaquín Martin Canivell

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 21. septembra 2004.

TUŽILAC
protiv
MOMČILA KRAJIŠNIKA


ODLUKA PO ZAHTJEVU ODBRANE ZA ODGODU GLAVNOG PRETRESA
(PISMENO OBRAZLOŽENJE)

Tužilaštvo:
g. Mark Harmon
g. Alan Tieger

Odbrana:
g. Nicholas Stewart, QC
gđa Chrissa Loukas

  1. Dana 14. jula 2004., Vijeće je rješavalo po zahtjevu odbrane za odgodu glavnog pretresa. Tužilaštvo je zauzelo neutralan stav.[1] Taj zahtjev je usmeno riješen 16. jula, nakon rasprave na kojoj je odbrana iznijela daljnje argumente. Odbivši zahtjev, Vijeće je najavilo da će uslijediti pismeno obrazloženje.

  2. Odbrana se u svom zahtjevu pozvala na garancije pravičnog suđenja sadržane u članu 21 Statuta Međunarodnog suda te zatražila odgodu glavnog pretresa do 4. oktobra 2004. kako bi dobila još vremena za pripremanje svoje teze. Kako je odbrana s pravom navela, "suštinski element pravičnog suđenja jeste mogućnost da se ispita svaki aspekt teze Tužilaštva" (par. 3) To pretpostavlja adekvatno vrijeme i resurse za pripremanje odbrane. Najvažnije pitanje, kako je istaknuto u paragrafu 7 zahtjeva, jeste to da li je odbrani stavljeno na raspolaganje dovoljno vremena .

  3. U cilju utvrđivanja da li je odbrana na raspolaganju imala dovoljno vremena da se pripremi, Vijeće ukratko podsjeća na relevantan razvoj događaja u ovom predmetu:[2]

  4. - optuženi je prvi put stupio pred Međunarodni sud 7. aprila 2000. i od tada ga zastupa branilac. U sastavu tima odbrane početkom maja 2003. bili su g. Dejan Brashich (glavni branilac), g. Goran Nešković (kobranilac), i drugi uključujući g. Nikolu Kosticha (pravni savjetnik). Ovaj tim je raspušten kada je advokatska komora New Yorka suspendovala praksu g. Brashicha.[3] Odbrana je do tog momenta utrošila veliki broj sati određenih za pravnu pomoć na pripremi predmeta, pri čemu je g. Neškoviću isplaćen iznos za 5.135 sati.

    - Sekretarijat je obavio konsultacije s optuženim u vezi s dodjelom novog branioca. Optuženi se više puta sastao s g. Nicholasom Stewartom, QC. Dana 30. jula 2003., sekretar Suda je, u skladu s izraženim željama optuženog, imenovao g. Stewarta za glavnog branioca. Dana 16. septembra 2003., za kobranioca je imenovana gđa Chrissa Loukas.

    - Novom glavnom braniocu i kobraniocu i dalje pomaže, pored ostalih, g. Nešković.[4] Gospođa Tatjana Čmerić, koordinator sadašnjeg tima odbrane, radila je i u starom timu do tri ili četiri mjeseca prije njegovog raspuštanja.[5]

    - Tokom jedne sedmice u augustu 2003., novi glavni branilac i kobranilac sastajali su se s bivšim braniocem g. Brashichem. Navodno su se pojavili veliki problemi u vezi s prijenosom materijala sa starog na novi tim; došlo je do znatnih odugovlačenja u komunikaciji a materijal je u dosta nesređenom stanju.

    - Dana 18. decembra 2003., tokom neformalnog sastanka s dvoje sudija i drugim osobljem sudskog vijeća, predstavnici tima odbrane su izjavili kako nisu spremni za daljnji postupak, predloživši da se, umjesto zakazanog redovnog rasporeda od 2. februara 2004. nadalje, omogući da se u periodu od 2. februara do 1. augusta 2004. vanredno odredi ukupno 70 dana tokom kojih Vijeće neće zasjedati.

    - Vijeće je uzelo u obzir teškoće koje je navela odbrana i prilagodilo je raspored suđenja tako da ono traje samo 18 (od 48) dana između 2. februara i 12. aprila.

    - Dana 8. aprila 2004., odbrana je zatražila daljnju odgodu.[6] Istovremeno, strane u postupku, ohrabrene od strane Vijeća, počele su da ispituju mogućnost daljnjeg postizanja saglasnosti o činjenicama i drugim pitanjima na koja se odnosi optužnica. Vijeće je naložilo odgodu postupka u trajanju od četiri sedmice (od kraja aprila do kraja maja).

    - Na osnovu pozitivnih izvještaja obiju strana, u skladu s probnim pregovorima pokazano je da je moguće sporazumjeti se o preko 90 procenata činjenica o kojima je riječ, Vijeće je odobrilo odgodu pretresa od kraja juna nadalje; to je trajalo sve do 12. jula, kada je odbrana obavijestila Vijeće kako je odlučila da prekine pregovore. Vijeće nije obaviješteno o eventualnoj saglasnosti o činjenicama koja bi proizašla iz ovog postupka.

    - Uslijedio je zahtjev odbrane od 14. jula 2004.

  5. Sveukupno, dakle, od 2. februara 2004. do datuma u julu kada je donesena usmena odluka po zahtjevu odbrane, odbrana je imala na raspolaganju 75 radnih dana tokom kojih nije bilo sudskih zasjedanja. Štaviše, vanrednih 18 dana tokom kojih sud nije zasjedao zakazano je za august i septembar, čime je ukupan broj radnih dana van suda koji su stavljeni na raspolaganje odbrani iznosio 93 dana.

  6. Odbrani su date i druge značajne povlastice. Vrijeme za pravnu pomoć koje je sekretar odobrio sadašnjem timu odbrane za pripreme za suđenje bilo je 2.100 radnih sati branioca i 3.000 sati za pomoćno osoblje. Za predmete treće kategorije (u koje spada i ovaj) trenutno je određeno 2.800 radnih sati branioca u pretpretresnoj fazi. Međutim, sekretar je razumljivo uzeo u obzir da je bivši tim u ovom predmetu obavio pripremne radnje koje mogu biti od koristi za novi tim odbrane, na koje je kako je gore navedeno utrošena ogromna količina sati.[7] Ali, sekretar je, imajući u vidu izuzetne okolnosti, odobrio odbrani i da veliki broj radnih sati odobrenih za pretpretresnu fazu prenese u fazu glavnog pretresa.

  7. Iz argumenata odbrane po svemu sudeći proizlazi da je, do početka suđenja u februaru 2004., novi tim ispostavio račun za oko 1.045 radnih sati. Vijeću je najprije stavljeno do znanja da branilac nije radio puno radno vrijeme na predmetu, nego je to započeo tek krajem 2003. Međutim, Vijeće primjećuje da je čak i u decembru 2003. i januaru 2004. glavni branilac ispostavio račun u ukupnom iznosu manjem od 200 sati. U martu 2004., kada nisu vođene sudske rasprave, glavni branilac je zbog drugih profesionalnih i ličnih obaveza utrošio samo oko 100 sati radeći na predmetu. Vijeće naravno prihvata da se svi sati utrošeni na rad na predmetu ne mogu obračunati u skladu sa važećim sistemom naknade troškova na Međunarodnom sudu.[8]

  8. Kako je gore navedeno, odbrana je do sredine jula imala na raspolaganju vanrednih 75 dana tokom kojih nije bilo sudskih zasjedanja, tj. ukupno 150 dana za branioce pojedinačno. Ako se po svakom danu računa prosječno po 7,5 sati, dobije se iznos od 1.125 sati. Kada se taj iznos doda na period koji je prethodio početku suđenja (1.045) dobije se iznos od 2.170 sati. Odbrana je stoga za pripremu praktično imala na raspolaganju više sati nego što joj je odobrio sekretar Suda. Kada se uzme u obzir dodatnih 18 dana u kojima nije bilo sudskog zasjedanja (2 x 18 x 7,5 = 270 sati) tokom augusta i septembra, dobije se ukupan iznos od 2.440 radnih sati branilaca.

  9. Čak i kada se oduzme odgovarajući broj (na kraju beskorisnih) sati koji su utrošeni na neuspio pokušaj da se postigne saglasnost o činjenicama, zajedno sa satima koji su utrošeni na nenaplative aktivnosti, čini se da je odbrana na raspolaganju imala broj sati koji je približan onome koji je sekretar odredio u svrhu priprema za suđenje. (Vijeću nisu predočeni razlozi za vjerovanje da je takva sekretarova odluka bila nerazumna). Vijeće prihvata tvrdnju da je ovaj predmet složen, ali takođe primjećuje da je odgovarajući period za suđenje sa svim pratećim mogućnostima za pripremu izdvojen radi njegovog završetka.

  10. Sveukupno financijsko stanje odbrane u zahtjevu nije navedeno kao sporno pitanje, a bilo je predmet sudske rasprave u drugom kontekstu.[9] Odbrana navodi da je sastav sadašnjeg tima, u kojem su i dva pomoćnika koji govore srpsko-hrvatski jezik, adekvatan i da su članovi tima dobro kvalificirani.[10]

  11. Vijeće sada prelazi na pitanje da li je vrijeme za pripremu bilo "adekvatno". Praksa međunarodnih tijela, kao što je Evropski sud za ljudska prava i Komitet UN-a za ljudska prava, ne nudi mnogo smjernica kada je riječ o donošenju odluka o konkretnim pitanjima u određenom predmetu. Međutim, uopšte uzevši, okolnosti i složenost predmeta smatraju se ključnim faktorima.

  12. Prošle i sadašnje činjenične okolnosti u vezi s pripremanjem dokaza odbrane ne čine se spornim. Kako je gore navedeno, sadašnji tim odbrane je imao teškoća pri preuzimanju posla od bivšeg tima. Koliko je Vijeću poznato, dva člana sadašnjeg tima odbrane bili su i u bivšem timu, iako uz određene prekide. Komunikacija s optuženim, koji je u pritvoru, i koji komunicira na srpsko-hrvatskom, nesumnjivo uzima dosta vremena, kao i putovanja članova tima odbrane u bivšu Jugoslaviju.

  13. Preostaje još složenost predmeta. Odbrana naročito naglašava složenost činjeničnih navoda, a konkretno navodne zločine u desetinama opština koji obuhvataju veliki broj počinilaca i žrtava, i odgovarajuću veliku količinu objelodanjenog dokumentarnog materijala.

  14. Kompleksnost ovog predmeta takođe se odnosi na pravna pitanja. Primjera radi, iz optužnice i relevantnih dokumenata proizlazi da pravna odgovornost optuženog, prema navodima iz optužnice, obuhvata udruženi zločinački poduhvat i druge aspekte odgovornosti po članu 7(1), pored komandne odgovornosti po članu 7(3) Statuta.

  15. Po mišljenju Vijeća, složenost predmeta pred Međunarodnim sudom je očigledna, a naročito treća kategorija predmeta koja se odnosi na rukovodioce. Stoga se postavlja pitanje šta u kontekstu ove vrste predmeta znači adekvatno vrijeme.

  16. Predmet u kojem više događaja i struktura vlasti i odgovornosti na kojima su zasnovane optužbe za krivična djela obuhvata veliku teritoriju, duže vremensko razdoblje i mnogo žrtava, ne može se realno obraditi na jednako detaljan način kao u predmetu manjih razmjera. To čini nužnim i opravdava ograničenja dokaznog postupka strana. To nalaže stranama u postupku da navedu one aspekte predmeta kojima treba posvetiti veću ili manju pažnju, te da iznađu ravnotežu među tim aspektima. U kontekstu navedenih ograničenja, ispitivanje recimo istorijskog konteksta oružanog sukoba nužno oduzima vrijeme koje bi bilo potrebno da se provjere ili uvedu pojedinosti dokaza o "bazi zločina", ili da se razjasne međusobni odnosi i djelovanje ljudi u okolnostima u kojima se navodi da je djelovao i optuženi. Od iskusnih branilaca se očekuje da iznađu odgovarajuću ravnotežu među tim aspektima, a to se od njih očekuje i na složenim suđenjima pred domaćim sudovima.

  17. Dana 16. jula 2004., Vijeće je nastavilo rješavati o tome da li rokovi koji su odobreni u za pripremanje u ovom predmetu odbrani razumno dopuštaju - i da li bi razumno dopustili - da razvije kompetentnu strategiju. Naravno, bilo bi neprihvatljivo kada bi rokovi dosad odobreni odbrani bili kraći od minimuma koji je potreban da bi suđenje bilo pravično u odnosu na optuženog.

  18. Kako bi izvršilo potrebne procjene, Vijeće je uzelo u obzir:

  19. - kasniji početak rada sadašnjeg tima odbrane i teškoće s kojima se on suočavao i još se suočava;

    - hronologiju događaja od dodjele novog branioca (kako je navedeno u zahtjevu), uključujući okolnosti na koje optuženi i tim odbrane ne mogu uticati;

    - složenost predmeta kako je gore navedeno;

    - sve druge relevantne argumente odbrane.

  20. Gorenavedena argumentacija je ocijenjena u odnosu na sljedeće faktore:

  21. - sadašnju praksu Međunarodnog suda da se braniocima odobrava 2.800 radnih sati za cjelokupnu pretpretresnu fazu u predmetima treće kategorije;

    - informacije koje je odbrana dala u vezi s radnim satima o kojima je Sekretarijat obaviješten;

    - vrijeme koje je stajalo na raspolaganju odbrani za pripremu, prije početka suđenja, kao i u toku samog suđenja;

    - veličinu i sastav tima odbrane, uključujući savjete koje bi optuženi (koji svoju odbranu priprema već godinama) bio u mogućnosti da pruži odbrani;

    - kvalifikacije tima odbrane.

  22. Prilikom ocjenjivanja ovih informacija, Vijeće se na koncu nije uvjerilo da raspored suđenja narušava pravo optuženog na adekvatno pripremanje odbrane, ili da taj raspored jeste ili bi mogao biti u suprotnosti s načelom pravičnosti suđenja. Štaviše, Vijeće je zajamčilo odbrani da će i dalje sve vrijeme trajanja sudskog postupka pažljivo pratiti nivo spremnosti njezinog tima.

  23. Iz gorenavedenih razloga, Vijeće je odbilo zahtjev i naložilo da se nastavak glavnog pretresa zakaže do kraja oktobra 2004.

  24. Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleska verzija mjerodavna.

  /potpis na originalu/
  sudija Alphons Orie,
  predsjedavajući
Dana 21. septembra 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] T. 4448-9, 4500-05.

[2] U dodatku A zahtjevu, odbrana je navela veći dio hronološkog pregleda.

[3] Brashich je odlukom sekretara od 2. marta 2003. opozvan sa dužnosti branioca.

[4] T. 4501.

[5] T. 4468-9.

[6] Odbrana je pokrenula ovo pitanje u pismu od 8. aprila 2004., a o njemu je razgovarano na sastanku strana u postupku održanom 16. aprila u prisustvu predsjedavajućeg sudije, te dalje na raspravi 23. aprila.

[7] Npr. sadašnji branilac nije morao da pripremi i podnese pretpretresni podnesak; određeno stručno znanje koje su stekli članovi starog tima odbrane je očuvano, s obzirom da je preneseno na novi tim ili na drugi način bilo od pomoći novom braniocu.

[8] T. 4464-6, 4510-11.

[9] Vidi "Odluku po zahtjevu odbrane za preispitivanje odluke sekretara suda od 30. jula 2004.", od 1. septembra 2004.", i relevantni istorijat postupka.

[10] T. 4471.