PRED DVOJICOM SUDIJA PRETRESNOG VIJEĆA I

Rješavaju:

sudija Alphons Orie
sudija Joaquín Martín Canivell

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 16. decembra 2004.

TUŽILAC
protiv
MOMČILA KRAJIŠNIKA


ODLUKA NA OSNOVU PRAVILA 15 bis (D)

Tužilaštvo:
g. Mark B. Harmon
g. Alan Tieger

Odbrana:
g. Nicholas Stewart
gđa Chrissa Loukas

Uvod

  1. Ovu odluku donose sudije Alphons Orie i Joaquín Martín Canivell (dalje u tekstu: sudije) Međunarodnog krivičnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud), na osnovu pravila 15 bis (D) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik).

  2. Na raspravi koja je održana 10. decembra 2004., nakon objavljivanja odluke sudije Amina El Mahdija da se od 14. januara 2005. povuče iz ovog predmeta, predsjedavajući sudija je pozvao optuženog da se izjasni da li pristaje na nastavak postupka s novim sudijom u skladu s pravilom 15 bis (C) Pravilnika.[1]

  3. Dana 14. decembra 2004., optuženi je putem branioca izjavio da "ne pristaje na nastavak postupka nego želi njegovo ponavljanje". Istog dana, predsjedavajući sudija je izvijestio predsjednika Međunarodnog suda da je sudija El Mahdi odlučio dati ostavku na funkciju sudije u ovom predmetu zbog toga što nije ponovno izabran, a očekuje da će postupak u ovom predmetu trajati i nakon isteka njegovog mandata.[2]

  4. Dana 15. decembra 2004., sudije su saslušale mišljenja strana u postupku o tome da li postupak treba nastaviti ili ponovno započeti.

  5. Argumenti strana u postupku

  6. Odbrana tvrdi da, imajući u vidu težinu optužbi protiv ovog optuženog, "on treba biti uvjeren, ako je to uopšte moguće, da će, kada glavni pretres u njegovom predmetu počne, sva trojica sudija biti u mogućnosti da saslušaju i, u odgovarajućoj mjeri, pročitaju sav dokazni materijal tokom cijelog postupka i pod jednakim uslovima". Interesi pravde i imperativ pravičnog suđenja nalažu, tvrdi odbrana, da načelo usmenog svjedočenja treba poštovati i da sudijama treba dati mogućnost da vide i čuju sve bitne svjedoke u sudnici kako bi ocijenili njihovo držanje i kredibilitet. Sve kompromise s tim u vezi "treba svesti na najmanju moguću mjeru". Odbrana dalje, u okviru svog prijedloga za sudski postupak de novo, navodi da neće tražiti da se ponovno otvaraju pitanja u vezi s dokazima koji su do sada uvršteni u spis na osnovu pravila 92 bis Pravilnika, kao ni na tome da se ponovno pozivaju svjedoci na osnovu pravila 92 bis, koji su se tokom ovog postupka već bili prisutni radi unakrsnog ispitivanja. Odbrana predlaže, mada ne bez zadrške u pogledu svog konačnog stava, da se samo određeni "kritični" svjedoci iz grupe onih koji su već saslušani pozovu radi ponovnog davanja iskaza u cjelini ili djelimično. Ostali dosad saslušani iskazi bi se jednostavno uvrstili u spis u pismenom obliku. Odbrana procjenjuje da bi za ponovno saslušanje "kritičnih" svjedoka bilo potrebno 15 dana sudskog postupka.

  7. Branioci naglašavaju da g. Krajišnik želi ponavljanje postupka bez obzira na "sve posljedice u pogledu vremena koje bi to prouzrokovalo". Sudije ne bi trebalo da previše uzimaju u obzir ni javni interes ni blagovremeno okončanje postupka, a ni efikasnost korištenja resursa, odnosno strategiju okončanja rada Međunarodnog suda, pri čemu ovo posljednje uopšte ne bi trebalo uzimati u obzir.

  8. Tužilaštvo tvrdi da interesi pravde nalažu da se u ovom predmetu imenuje sudija koji će zamijeniti sudiju El Mahdija i da se postupak u ovom predmetu nastavi tamo gdje je prekinut. Tužilaštvo tvrdi da pravilo 15 bis podrazumijeva da se može imenovati sudija koji će zamijeniti odsutnog sudiju, pod uslovom da se on upozna sa spisom suđenja. Spis koji sadrži iskaze svjedoka i dokazne predmete u ovom predmetu jeste dostupan i može se staviti na raspolaganje novom sudiji kako bi se on upoznao s predmetom. Tužilaštvo je navelo mogućnost da se neki svjedoci ponovno pozovu radi daljnjeg ispitivanja na zahtjev sudije koji bude imenovan kao zamjena. Tužilaštvo je izrazilo stav da odbrana time praktično traži drugu mogućnost da unakrsno ispita svjedoke.

  9. Diskusija

  10. Sudije kao preliminarnu napomenu iznose i podsjećaju na stanovište Žalbenog vijeća da "u okolnostima u kojima se primjenjuje pravilo 15 bis (D), nije na stranama u postupku da daju prijedloge sudu nego to pravilo dopušta preostalim sudijama da preuzmu inicijativu i postupe po svom nahođenju ... Strane imaju pravo da budu saslušane prije donošenja odluke, ali ne snose teret dokazivanja da će nastavljanje ili nenastavljanje postupka bolje poslužiti interesima pravde".[3] To pitanje treba da riješe sudije, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti.

  11. Pravilo 15 bis u relevantnom dijelu predviđa sljedeće:

  12. (C) Ako sudija zbog smrti, bolesti, odlaska s Međunarodnog suda ili zato što nije ponovo izabran više ne može da učestvuje u već započetom suđenju tokom razdoblja koje će vjerovatno biti duže od kratkotrajnog, predsjedavajući sudija će o tome obavijestiti predsjednika koji može imenovati drugog sudiju za taj predmet, te naložiti ili ponavljanje pretresa ili nastavak suđenja tamo gdje je prekinuto. Međutim, nakon što su održane uvodne riječi predviđene pravilom 84, ili nakon što je počelo izvođenje dokaza predviđeno pravilom 85, nastavak postupka može se naložiti samo uz pristanak optuženog, osim u slučaju iz stava (D).

    (D) Ako u okolnostima opisanim u zadnjoj rečenici stava (C) optuženi uskrati pristanak, preostali sudije mogu ipak odučiti da nastave postupak pred pretresnim vijećem sa sudijom koji će zamijeniti odsutnog sudiju, ako, uzevši u obzir sve okolnosti, jednoglasno ocijene da bi to bilo u interesu pravde. Na tu odluku bilo koja od strana može izjaviti žalbu direktno punom sastavu Žalbenog vijeća. Ako se žalba ne izjavi ili Žalbeno vijeće potvrdi odluku pretresnog vijeća, predsjednik u postojeći sastav vijeća imenuje sudiju koji može postati članom vijeća tek nakon što potvrdi da se upoznao sa spisom postupka. Prema odredbama ovog stava može se izvesti samo jedna zamjena.

  13. Na osnovu drugog gorenavedenog paragrafa, sudije koji su ostali ovlašteni su da odluče da se postupak nastavi i suprotno željama optuženog ako se obojica slažu da će, s obzirom na sve okolnosti, interesima pravde "bolje poslužiti"[4] nastavak postupka, a ne njegovo ponovno započinjanje. Kako je to formulisala odbrana u ovom predmetu, sudije se suočavaju sa "zadatkom odvagivanja". Rješenje do kog se dođe u interesu pravde mora biti u skladu s temeljnim zahtjevom za sveukupnu pravičnost postupka (član 21 Statuta Međunarodnog suda). Prema shvatanju ovih sudija, "pravičnost postupka" znači da se postupak ukupno uzevši, uključujući način na koji su izvedeni dokazi, može smatrati pravičnim.[5]

  14. Sudije se takođe slažu s odbranom da, u idealnom slučaju, ista trojica sudija trebaju saslušati sve iskaze u dotičnom predmetu, i to iz prve ruke. Odbrana dopušta da to nije uvijek moguće, i slaže se s tim da Pravilnik predviđa mogućnost iznalaženja "druge najbolje" alternative kako bi se izbjegli nepotrebni prekidi ili ponavljanja postupka. Žalbeno vijeće je napomenulo "svoju opredijeljenost za to da sve sudije neposredno saslušaju sve iskaze. Međutim, taj uslov nije apsolutan. Pravilnik i neki predmeti pokazuju da se mogu praviti izuzeci. Izuzeci se mogu odnositi čak i na dokaze koji su skopčani s ocjenjivanjem držanja [svjedoka], pri čemu postoji više načina na koji se može pomoći novom sudiji da prevlada sve teškoće".[6] Ali ostaje načelo onako kako je to navela odbrana, činjenica da, napominju sudije, primjena pravila 15 bis (D) nije neograničena: nastavak postupka sa zamjenom dopušten je samo jednom.

  15. Pitanje s kojim se suočavaju sudije jeste, dakle, da li okolnosti koje idu u prilog nastavku postupka s novim sudijom odnose prevagu u odnosu na nedostatke ovakvog toka postupka, a naročito da li se na bilo koji način derogira gorenavedeno načelo. Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, nastavak postupka bi bio u interesu pravde više nego alternativna mogućnost (ponavljanje postupka) .

  16. Linija razgraničenja nije jasna u apstraktnom smislu. Žalbeno vijeće je konstatovalo da "ne smatra korisnim da se postavi čvrsta i neposredna veza između omjera broja svjedoka koji su već svjedočili i primjene ovlaštenja da se naloži nastavak suđenja s novim sudijom. ... Faze do kojih se došlo u svakom predmetu ne moraju uvijek biti iste".[7] Sudije se slažu s ovakvim pristupom. S obzirom na to da će se postupak u ovom predmetu po svom karakteru i toku vjerovatno bitno razlikovati od drugih, preporučljivo je da se sud ograniči na ocjenu konkretnih okolnosti imajući u vidu primjenjiva načela.

  17. U ovom predmetu je saslušano nešto više od jedne trećine svjedoka optužbe. Po mišljenju sudija, novi sudija ne bi trebalo da ima previše teškoća u ovladavanju predmetom u razumnom roku. Vjerodostojnost i dostupnost sudskog spisa u ovom predmetu su na vrlo visokom nivou (video zapis postupka, vjerodostojnost transkripata, veliko oslanjanje na dokazne predmete u štampanom obliku, bitno oslanjanje na dokaze na filmovima i trakama), tako da je vrlo mala razlika između iskustva iz prve ruke u ovom predmetu do sada i uvida u postupak iz druge ruke.

  18. Sudije se slažu da razlika između stepena uvida između sudija koji nastavljaju rad i sudije koji će biti imenovan kao zamjena i dalje ostaje, barem teoretski. U okolnostima ovog predmeta sudije primjećuju da postoji samo neznatna razlika u tom smislu, koja neće imati većih praktičnih posljedica. Pretresno vijeće u novom sastavu može naravno ponovno pozvati nekog svjedoka ako bi to moglo biti od pomoći novom sudiji,[8] i to po zahtjevu strana ili na svoju inicijativu. To bi smanjilo svaku razliku te vrste.

  19. Sudije smatraju da tokom ovog postupka nije bilo nepravilnosti koje bi bacile sumnju na njegovu pravičnost. Nepravilnosti u postupku bi pomjerile jezičak na vagi u korist njegovog ponavljanja. Odbrana je ponovno podsjetila na svoje argumente u vezi s onim što smatra nedostatkom vremena koje je imala na raspolaganju da pripremi svoju tezu. Pretresno vijeće se više puta bavilo tim pitanjem.[9] Nastavak postupka bi dao odbrani dodatno vrijeme da pripremi svoju tezu dok se novi sudija upozna sa sudskim spisom. Štaviše, sudije smatraju relevantnom činjenicu da su sami prisustvovali cijelom toku postupka tako da nisu propustili nijedan izvedeni dokaz.

  20. Odbrana insistira na tome da bi ponavljanje postupka u skladu s njezinim prijedlogom imalo male ili beznačajne posljedice u pogledu troškova. Sudije ne prihvataju taj stav, te smatraju da bi bilo preporučljivije da se glavni pretres nastavi. Troškovi (finansijski i drugi) ponavljanja postupka bili bi znatni. Dodatno bi se ponovnim pozivanjem opteretili svjedoci koji su već svjedočili. Postoji opasnost da dokazi ne budu na raspolaganju. Drugi s tim povezani troškovi uključivali bi promjenu sadašnjeg sastava ili strategije tima odbrane. Zbog dodatnog vremena koje bi trebalo odobriti u ovom predmetu, drugi optuženi bi morali duže čekati do početka svog suđenja. Sudije su prilikom odvagivanja argumenata pridale određenu težinu tim faktorima.

  21. Što je najvažnije, razlike u stepenu ovladavanja predmetom između novog sudije i sudija koji su ostali u sastavu Vijeća vjerovatno neće imati većeg praktičnog značaja.

  22. Iz gorenavedenih razloga, sudije zaključuju da jezičak na vagi preteže u prilog nastavku postupka sa sudijom koji će biti imenovan kao zamjena, čak i kada se uzme u obzir da nikakve daljnje zamjene na osnovu pravila 15 bis nisu dopuštene.

  23. Konačno, sudije primjećuju da nisu nadležni - ili da barem nisu u najboljem položaju - da utvrde kako će Pretresno vijeće u novom sastavu (u kom možda neće biti nijedan od dosadašnjih sudija) odlučivati o pitanjima dokazivanja u postupku koji bi počeo iznova.

  24. IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA,

    NA OSNOVU PRAVILA 15 bis (D) Pravilnika,

    SUDIJE OVIM:

    RJEŠAVAJU da se postupak u ovom predmetu nastavi sa sudijom koji će biti imenovan kao zamjena.

    Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

    Dana 16. decembra 2004.
    U Haagu,
    Nizozemska

/potpis na originalu/ /potpis na originalu/
Joaquín Martín Canivell Alphons Orie

[pečat Međunarodnog suda]


[1] T. 9481-9486.

[2] Izvještaj (predsjedniku) na osnovu pravila 15 bis (C), 14. decembar 2004.

[3] Tužilac protiv Karemere i drugih, Obrazloženje odluke po interlokutornoj žalbi u vezi s nastavkom postupka s drugim sudijom i po zahtjevu Nzirorere da se dopusti razmatranje novog materijala, 22. oktobar 2004., par. 52.

[4] U francuskoj verziji Pravilnika piše "sert mieux l'intéret de la justice".

[5] Vidi Kostovski v. The Netherlands, Evropski sud za ljudska prava, 20. novembar 1989., par. 39.

[6] Tužilac protiv Nyiramasuhokua i drugih, "Odluka u vezi s postupkom na osnovu pravila 15 bis (D)", 24. septembar 2003., par. 25.

[7] Ibid, par. 27.

[8] Vidi ibid., par. 35.

[9] Odluka po zahtjevu odbrane za odgodu glavnog pretresa, 16. juli 2004. (T. 4515-4520); "Odluka po zahtjevu odbrane za odgodu glavnog pretresa (pismeno obrazloženje), 21. septembar 2004.