PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I

U sastavu:

sudija Alphons Orie, predsjedavajući
sudija Amin El Mahdi
sudija Joaquín Martín Canivell

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 14. maj 2004.

TUŽILAC
protiv
MOMČILA KRAJIŠNIKA


ODLUKA PO ZAHTJEVU ODBRANE DA SE IZDA NALOG KOJIM SE DJELIMIČNO UKIDA ODLUKA ZAMJENIKA SEKRETARA OD 3. FEBRUARA 2004.

Tužilaštvo:
g. Mark Harmon
g. Alan Tieger

Odbrana:
g. Nicholas Stewart
gđa Chrissa Loukas

  1. Ovo Pretresno vijeće (u daljem tekstu: Vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud) rješava po takozvanoj "Žalbi odbrane na odluku zamjenika sekretara Suda od 3. februara 2004. koja se odnosi na doprinos optuženog plaćanju troškova njegove odbrane", podnesenoj 19. februara 2004. (dalje u tekstu: Zahtjev odbrane)

  2. Žalilac[1] osporava Odluku zamjenika sekretara Suda od 3. februara 2004.[2] uz obrazloženje da u njoj nije poštovana preporuka Vijeća da "Sekretar treba da uzme u obzir veće prosječne mjesečne troškove [domaćinstava osoba lošeg imovnog stanja ili djelimično lošeg imovnog stanja, koje se nalaze u pritvoru Međunarodnog suda] s obzirom na troškove [porodičnih] posjeta u skladu s kriterijima koje sekretar smatra razumnim".[3]

  3. U relevantnom dijelu Odluke zamjenika sekretara kaže se:

    UZIMAJUĆI U OBZIR da Sekretarijat, poslije pažljive analize ovog prijedloga, smatra da bi takvo povećanje komponente prosječnih mjesečnih troškova u formuli koju je Sekretarijat koristio za procjenu finansijskog stanja nekog optuženog zapravo dovelo do nejednakog tretmana između optuženih potpuno lošeg materijalnog stanja koji ne dobijaju pomoć Međunarodnog suda za svrhu porodičnih posjeta i onih sa znatnijim sredstvima, koji bi dobili dodatna sredstva u okviru pravne pomoći kako bi im se nadoknadili troškovi porodičnih posjeta ako bi Sekretarijat prihvatio prijedlog Pretresnog vijeća.

  4. Prema Zahtjevu odbrane, razlog zamjenika sekretara da odbije preporuku Vijeća "suštinski je suprotan logici i načelima".[4] Odbrana tvrdi sljedeće:

    Neizbježni je rezultat pravne pomoći osobi potpuno lošeg materijalnog stanja da, u mjeri u kojoj navedeni optuženi ima mjesečne troškove iznad nivoa koji može utjecati na njegovo pravo na pravnu pomoć, on ne dobiva nikakav oblik direktne ili indirektne nadoknade za takve troškove. Ako ti uvećani troškovi obuhvataju troškove putovanja radi porodičnih posjeta, to znači da ne postoji mehanizam pomoću kojega bi mu se, direktno ili indirektno, mogli nadoknaditi takvi troškovi. To isto važi ako oni obuhvataju bilo koji oblik razumno potrebnih troškova.[5]

  5. Odbrana, dalje, tvrdi da u slučaju optuženog koji je djelimično lošeg imovnog stanja kao što je žalilac, "svaki razumno neophodan trošak ima za posljedicu smanjenje njegovih neto prihoda, te stoga i njegove ukupne mogućnosti da pokrije troškove svoje odbrane". Odbrana tvrdi da "nije moguće postići jednakost između optuženog potpuno lošeg imovnog stanja i optuženog djelimično lošeg imovnog stanja osim ako se zanemare svi troškovi optuženog djelimično lošeg imovnog stanja (tako da se ni za jednu kategoriju optuženih ne može reći da prima ikakvu direktnu ili indirektnu nadoknadu za takve troškove)". Međutim, odbrana tvrdi da bi to, ukoliko bi se uradilo, "očito bilo u suprotnosti s osnovnim načelom stvarne procjene kolikim prihodima i imovinom optuženi raspolaže kako bi podmirio ili doprinio troškovima svoje odbrane".[6]

  6. Odbrana zaključuje da bi bilo "pravilno da je sekretar sebi postavio pitanje kolike bi stvarne troškove bilo razumno da g. Krajišnik traži za porodične posjete Haagu, a zatim da se taj iznos oduzme od njegovih mjesečnih prihoda u skladu s formulom".[7]

  7. Dana 5. marta 2004. zamjenik sekretara je podnio "Odgovor na žalbu odbrane na odluku zamjenika sekretara", u kojem ne osporava da su porodične posjete pritvorenicima neophodne, niti činjenicu da su troškovi tih posjeta znatan izdatak za porodicu pritvorene osobe.[8] Međutim, zamjenik sekretara tvrdi da te posjete obično finansiraju treće strane, te da "ne predstavljaju troškove koje stvarno snosi optuženi". On tvrdi da bi "stav odbrane imao za posljedicu povećanje sredstava na ime pravne pomoći po osnovu troškova koji su, u suštini, fantomski".[9] Osim toga, on tvrdi: "Ako čak i formalno finansiranje porodičnih posjeta od strane trećih lica nije na raspolaganju optuženom u ovom konkretnom slučaju, istrage Sekretarijata ukazuju na to da posjete njegove porodice finasiraju izvori koji ne spadaju u prijavljena sredstva i prihode optuženog".[10] Zamjenik sekretara takođe tvrdi da je žalilac sakrio od Međunarodnog suda te izvore prihoda, što predstavlja kršenje članova 7(B) i 8(A) Uputstva za dodjelu branioca po službenoj dužnosti. Prema tome, troškove takvih posjeta bilo bi neprimjereno uzeti u obzir u formuli Sekretarijata.[11]

  8. Dana 23. marta 2004. odbrana je podnijela "Repliku na odgovor Sekretarijata na žalbu odbrane na odluku zamjenika sekretara", u kojoj tvrdi da je ta Odluka "neporecivo pogrešna zbog oslanjanja na nevaljan razlog".[12] Žalilac tvrdi da nije primio finansijsku pomoć od neke treće strane.[13] Što se tiče procjene prihoda domaćinstva žalioca u svrhu utvrđivanja njegovog doprinosa troškovima svoje odbrane, odbrana tvrdi da je to pitanje već razriješeno u ranijem sporu i da ga ne treba ponovo pokretati.

  9. Vijeće smatra da zamjenik sekretara ne može razumno navoditi nejednakost tretmana između optuženih lošeg materijalnog stanja i optuženih koji su dobrog materijalnog stanja/djelimično lošeg materijalnog stanja kao razlog za odbijanje da se poveća iznos prosječnih mjesečnih troškova domaćinstva žalioca. Činjenica da Međunarodni sud ne nadoknađuje troškove porodičnih posjeta pritvorenicima koji su lošeg materijalnog stanja nije opravdanje da se oni ne uzmu o obzir pri izračunavanju razumnih prosječnih mjesečnih troškova domaćinstava optuženih koji su djelimično lošeg materijalnog stanja ili dobrog materijalnog stanja. Nerazumni karakter Odluke postaje očevidan kada se argument nejednakosti primjeni na troškove ishrane ili stanovanja porodica zatočenih osoba. Domaćinstva pritvorenika lošeg materijalnog stanja nemaju pravo na nadoknadu tih troškova od Međunarodnog suda. To, međutim, ne sprječava Međunarodni sud da ih uzme u razmatranje pri izračunavanju prihoda kojima raspolažu domaćinstva pritvorenika djelimično lošeg materijalnog stanja ili dobrog materijalnog stanja u svrhu procjene doprinosa koji ona mogu dati za pokrivanje troškova odbrane svojih pritvorenih rođaka.

  10. Pravo pritvorenika da prima odgovarajuće posjete je osnovno pravo sadržano u paragrafu 37 Minimalnih standardnih pravila Ujedinjenih nacija o postupanju sa zatvorenicima, koja je usvojio Prvi kongres Ujedinjenih nacija o sprječavanju zločina i postupanju prema prestupnicima, održan 1955. u Ženevi, a odobrio Ekonomsko-socijalni savjet svojom Rezolucijom br. 663 C (XXIV) od 31. jula 1957. i 2076 (LXII) od 13. maja 1977. Član 38 tih Pravila glasi: "Zatvorenicima se dozvoljava, pod neophodnim nadzorom, da komuniciraju sa svojom porodicom i prijateljima u redovnim razmacima, kako u vidu korespondencije, tako i primanjem posjeta." Ovo pravo garantira član 63 (A) "Pravilnika o pritvoru osoba koje čekaju na suđenje ili žalbeni postupak pred Međunarodnim sudom ili su iz nekog drugog razloga pritvorene po ovlaštenju ovog suda", prema kojem "[p]ritvorenici imaju pravo primati posjete obitelji" i drugih, pod određenim uslovima.

  11. S obzirom na to da se na osnovu Pravilnika Međunarodnog suda većina optuženih osoba nalazi u pritvoru u Haagu, na znatnoj udaljenosti od njihovih porodica u bivšoj Jugoslaviji, pritvorenicima bi bez finansijskih sredstava bilo teško, ako ne i nemoguće, da primaju posjete svojih porodica. Vijeće smatra da se gorepomenuto pravo pritvorenika ne unapređuje odbijanjem da se putni troškovi uračunaju kao standardni izdatak u procijenjenim mjesečnim troškovima domaćinstava optuženih koji su djelimično lošeg materijalnog stanja ili dobrog materijalnog stanja.

  12. Vijeće smatra da argumenti koje je zamjenik sekretara naveo u svom Odgovoru od 5. marta 2004., prema kojima se troškovi posjeta žaliocu finansiraju iz neprijavljenih izvora ili iz izvora trećih strana, nisu valjano raspravljeni. Zamjenik sekretara možda želi da njih ili eventualne druge pravne ili činjenične argumente razradi u sljedećoj odluci koju bude donio.

  13. IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA

    VIJEĆE,

    NA OSNOVU PRAVILA 18 (C) UPUSTVA ZA DODJELU BRANIOCA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI:

    DAJE UPUTSTVO zamjeniku sekretara da preispita svoju odluku od 3. februara 2004. u skladu s preporukom Vijeća na koju se podsjeća u paragrafu 2 gore, te u svjetlu ove Odluke.

    Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

  /potpis na originalu/
  Alphons Orie,
  predsjedavajući sudija
Dana 14. maja 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Vijeće će Momčila Krajišnika u kontekstu ove administrativne odluke nazivati žaliocem.

[2] Zavedena 4. februara 2004.

[3] "Odluka po zahtjevu odbrane da se izda nalog o ukidanju odluke sekretara kojom se Momčilo Krajišnik proglašava djelomično slabog imovnog stanja u svrhu dodjeljivanja pravne pomoći", 20. januara 2004., par. 53.

[4] Zahtjev odbrane, par. 6.

[5] Ibid, par. 6(1).

[6] Ibid, par. 6(2).

[7] Ibid, par. 6(4).

[8] Odgovor zamjenika sekretara, par. 7.

[9] Ibid, par. 8.

[10] Ibid, par. 15.

[11] Ibid., par. 21.

[12] Replika na Odgovor Sekretarijata, par. 7.

[13] Ibid., par. 16.