MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC
OPTUŽNICA Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlašćenjem iz člana 18. Statuta Međunarodnog suda, optužuje: RADISLAVA KRSTIĆA za GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kako slijedi:
1. Nakon izbijanja oružanog sukoba u Republici Bosni i Hercegovini u proljeće 1992. godine, vojne i paravojne snage bosanskih Srba zauzele su gradove, mjesta i sela u istočnom dijelu zemlje i učestvovale u valu etničkog čišćenja što je kao posljedicu imalo masovni bijeg bosanskih Muslimana u enklave Srebrenice, Goražda i Žepe. 2. Dana 16. aprila 1993. godine Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, postupajući u skladu sa poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija, usvojio je rezoluciju broj 819, kojom je od svih strana u sukobu u Republici Bosni i Hercegovini zatraženo da se prema Srebrenici i okolini Srebrenice odnose kao prema "zaštićenoj zoni" koja neće biti izložena oružanim napadima niti bilo kakvom drugom činu neprijateljstva. 3. Dana 6. jula 1995, ili približno tog datuma, jedinice Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba (VRS-a) granatirale su Srebrenicu i napale posmatračka mjesta Ujedinjenih nacija unutar zaštićene zone na kojima su bili Holanđani. Drinski korpus je nastavio s napadima na zaštićenu zonu Srebrenice do 11. jula 1995. godine, kad su snage "Drinskih vukova", Bratunačke brigade i drugih jedinica VRS-a ušle u Srebrenicu. 4. Bosanski Muslimani, muškarci, žene i djeca, koji su ostali u Srebrenici nakon početka napada VRS-a, postupili su tada na jedan od dva načina. Nekoliko hiljada žena, djece i nešto uglavnom starijih muškaraca pobjeglo je u krug baze UN-a u Potočarima, unutar srebreničke zaštićene zone, tražeći zaštitu holandskog bataljona. U Potočarima i okolini civili bosanski Muslimani ostali su od 11. do 13. jula 1995. godine, kad su pod kontrolom VRS-a evakuisani autobusima i kamionima. 5. Druga grupa, u kojoj je bilo otprilike 15.000 muškaraca bosanskih Muslimana, a uz njih i nešto žena i djece, okupila se uveče 11. jula 1995. u selu Šušnjari kod Srebrenice i u ogromnoj koloni krenula kroz šumu prema Tuzli. Otprilike jednu trećinu grupe činili su naoružani bosanski Muslimani pripadnici vojske. Ostali su bili nenaoružani pripadnici vojske i civili. 6. Dana 12. jula 1995. godine, ili približno tog datuma, Ratko Mladić i RADISLAV KRSTIĆ, uz druge predstavnike VRS-a i civilnih vlasti bosanskih Srba, sastali su se u hotelu "Fontana" u Bratuncu sa holandskim vojnim starješinama i predstavnicima izbjeglica bosanskih Muslimana koji su tada bili u Potočarima. Na tom sastanku je Ratko Mladić objasnio prisutnima da će on nadgledati "evakuaciju" izbjeglica iz Potočara i da želi da vidi sve muškarce bosanske Muslimane starosti između otprilike 16 i 60 godina radi provjere da među njima nema ratnih zločinaca. 7. Dana 12. jula 1995. godine, ili približno tog datuma, u prisustvu Ratka Mladića i RADISLAVA KRSTIĆA, u blizinu vojne baze UN-a u Potočarima stiglo je pedesetak ili šezdesetak autobusa i kamiona. Ubrzo nakon dolaska tih vozila počeo je i postupak deportacije izbjeglica bosanskih Muslimana. Kad su bosanski Muslimani - žene, djeca i muškarci - počeli ulaziti u autobuse i kamione, bosanski Srbi, pripadnici vojske, odvajali su muškarce od žena i djece i pritvarali ih u Potočarima i oko Potočara. 8. Od večeri 11. jula 1995. do jutra 12. jula 1995. bosanski Muslimani okupljeni u Šušnjarima formirali su ogromnu kolonu i krenuli da se kroz šumu pješice probiju do Tuzle. 9. Snage bosanskih Srba (REDIGOVANO), i uz podršku oklopnih transportera, tenkova, oruđa protivvazdušne odbrane i artiljerije, zauzeli su položaje duž ceste Bratunac-Milići u nakani da presretnu kolonu. Neke naoružane osobe iz kolone bosanskih Muslimana u povlačenju ušle su u borbu sa snagama bosanskih Srba. Na hiljade bosanskih Muslimana iz kolone u povlačenju bilo je zarobljeno ili su se sami predali vojnim snagama bosanskih Srba kojima su komandovali i rukovodili Ratko Mladić, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO). 10. Od 11. jula 1995. do 18. jula 1995. godine, snage VRS-a kojima su komandovali i rukovodili Ratko Mladić, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) učestvovale su u nizu oportunističkih ubistava muškaraca bosanskih Muslimana, koristeći situaciju nakon zarobljavanja tih ljudi, a takođe i sistematski po kratkom postupku likvidirale one muškarce bosanske Muslimane koji su prvo pritvarani, a potom odvoženi na razna mjesta po teritoriji pod kontrolom Drinskog korpusa VRS-a gdje su i pogubljeni. Pripadnici snaga VRS-a, pod komandom i rukovodstvom Ratka Mladića, RADISLAVA KRSTIĆA (REDIGOVANO) smaknuli su hiljade muškaraca bosanskih Muslimana. 11. Od 10. jula 1995. do 18. jula 1995. godine, snage VRS-a kojima su komandovali i rukovodili Ratko Mladić, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) istjerale su ili ubile najveći dio populacije bosanskih Muslimana u srebreničkoj enklavi. Takvi postupci su doveli do toga da su snage VRS-a praktički eliminirale postojanje bosanskih Muslimana u području srebreničke enklave, nastavivši na taj način etničko čišćenje koje se počelo provoditi u proljeće 1992. godine.
12. RADISLAV KRSTIĆ je prije oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini bio potpukovnik JNA. Krstić je bio na dužnosti komandanta 2. romanijske motorizovane brigade, koja je pripadala Sarajevsko-romanijskom korpusu dok u novembru 1992. godine nije pretpočinjena Drinskom korpusu. On je i dalje ostao komandant brigade i na toj je dužnosti bio do kraja 1994. godine. Od januara 1995. do 14. jula 1995. godine bio je načelnik štaba/zamjenik komandanta Drinskog korpusa VRS-a. U junu 1995. godine unapređen je u čin general-majora. Komandu Drinskog korpusa preuzeo je najkasnije 14. jula 1995. godine. Saopćenje o tome da je preuzeo dužnost komandanta javno je objavljeno 20. jula 1995. godine. U aprilu 1998. godine unapređen je u čin general-potpukovnika, a trenutno je na dužnosti komandanta 5. korpusa VRS-a u Sokolcu. 13. (REDIGOVANO) 14. (REDIGOVANO)
15. U momentu kad je započinjala operacija Srebrenica, 6. jula 1995. ili približno tog datuma, RADISLAV KRSTIĆ je imao čin general-majora i obavljao dužnost načelnika štaba, odnosno zamjenika komandanta Drinskog korpusa. Kao načelnik štaba odnosno zamjenik komandanta Drinskog korpusa, RADISLAV KRSTIĆ je bio odgovoran za upravljanje djelatnostima štaba korpusa. Bio je odgovoran za praćenje aktivnosti svih jedinica i aktivnosti u zoni odgovornosti korpusa, a uz to je bio i savjetnik svom nadređenom starješini, komandantu korpusa. Kao načelnik štaba istovremeno je obavljao i dužnost zamjenika komandanta korpusa, s ovlašćenjem da u odsustvu komandanta u njegovo ime izdaje naređenja i da daje dodatna naređenja koja su trebala da obezbijede da će naređenje komandanta biti izvršeno. Kada je najkasnije 14. jula 1995. RADISLAV KRSTIĆ postao komandant Drinskog korpusa, njegove su se odgovornosti povećale, obuhvaćajući i planiranje i rukovođenje aktivnostima svih potčinjenih jedinica u njegovoj zoni odgovornosti, kao i praćenje njihovih aktivnosti kako bi osigurao da se njegova naređenja izvršavaju. 16. (REDIGOVANO) 17. (REDIGOVANO)
18. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Republici Bosni i Hercegovini postojalo je stanje oružanog sukoba. 19. Za sve to vrijeme RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) bili su obavezni da se pridržavaju zakona i običaja ratovanja. 20. Sva djela i propusti koji se terete kao zločini protiv čovječnosti bili su dio rasprostranjenog i sistematskog napada na civile bosanske Muslimane u Srebrenici i okolini Srebrenice. 21. RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) snose pojedinačnu odgovornost za zločine za koje se terete u ovoj optužnici, prema članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Pojedinačna krivična odgovornost uključuje činjenje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili pomaganje i učešće na bilo koji drugi način u planiranju, pripremi i izvršenju bilo kojeg drugog krivičnog djela iz članova 2 do 5 Statuta Međunarodnog suda. 22. RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) kao komandanti takođe, ili alternativno, snose krivičnu odgovornost za postupke svojih potčinjenih u skladu sa članom 7 (3) Statuta Međunarodnog suda. Takva krivična odgovornost jeste odgovornost nadređenih za postupke svojih podređenih ako su nadređeni znali, ili je bilo razloga da znaju, da će njihovi podređeni počiniti takva djela, ili su ih već počinili, a oni nisu preduzeli potrebne i razumne mjere da to spriječe ili da kazne počinioce. 23. Opšti navodi iz stavova 18 do 22 ponovo se navode i sadržani su u svakoj pojedinoj tački optužnice koja slijedi.
TAČKE 1-2 24. U periodu od otprilike 11. jula 1995. do 1. novembra 1995. godine, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) u namjeri da unište dio bosansko-muslimanskog naroda kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu a) ubijali su pripadnike te grupe, i b) nanosili teške tjelesne i duševne povrede pripadnicima te zajednice. 25. U periodu od otprilike 11. jula 1995. do 1. novembra 1995. godine RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) planirali su, podsticali, naređivali ili na drugi način pomagali i učestvovali u planiranju, pripremi i izvršenju oportunističkih ubistava koja su pripadnici VRS-a, koristeći situaciju, vršili nad zarobljenim muškarcima bosanskim Muslimanima iz zaštićene zone Srebrenica. 26. U periodu od otprilike 11. jula 1995. do 1. novembra 1995. godine, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) planirali su, podsticali, naređivali ili na drugi način pomagali i učestvovali u planiranju, pripremi i izvršenju planiranog i organiziranog masovnog pogubljenja hiljada zarobljenih muškaraca bosanskih Muslimana iz zaštićene zone Srebrenica. 27. Među mnogobrojnim i organiziranim ubistvima muškaraca bosanskih Muslimana što su se od 11. jula 1995. do 18. jula 1995. dešavala na nekoliko raznih lokacija unutar srebreničke enklave i oko nje, bila su i sljedeća ubistva:
28. Ni u toku ni nakon oportunističkih ubistava i masovnih smaknuća koja su se dešavala od 11. jula do 18. jula 1995. godine, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) nisu preduzeli istragu ni kaznili bilo koga od potčinjenih pripadnika VRS-a koji su bili odgovorni za ta ubistva i smaknuća. Štaviše, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO), kao i jedinice pod njihovom komandom, učestvovali su u organiziranom i složenom radu kome je cilj bio da se ubistva i smaknuća prikriju, tako što su tijela žrtava zakopavana na osamljenim mjestima širom tog područja. 29. Kad je postalo jasno da je međunarodna zajednica saznala za ubistva i pogubljenja proizašla iz napada na zaštićenu zonu Srebrenice, RADISLAV KRSTIĆ, (REDIGOVANO), kao i jedinice pod njihovom komandom, učestvovale su u još jednom pokušaju da prikriju ubistva i smaknuća tako što su raskopali prvobitne masovne grobnice, vadili tijela i prebacivali ih u druge grobnice. Pripadnici VRS-a ili njihovi predstavnici, pod komandom RADISLAVA KRSTIĆA (REDIGOVANO), raskopali su sljedeće grobnice i tijela prebacili na druga mjesta:
Svojim djelima i propustima opisanim u stavovima 24. i 29. RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) počinili su
alternativno,
30. Povezujući ih s ovom tačkom optužnice, Tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj stavove od broja 25. do broja 29. Svojim djelima i propustima opisanim u stavovima 24. i 27. RADISLAV KRSTIĆ, (REDIGOVANO) počinili su djelo
31. Povezujući ih s ovom tačkom optužnice, Tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj stavove od broja 25. do broja 29. Svojim djelima i propustima opisanim u stavovima 24. i 27. RADISLAV KRSTIĆ, (REDIGOVANO) počinili su
32. Povezujući ih s ovom tačkom optužnice, Tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj stavove od broja 25. do broja 29. 33. Počevši od 11. jula 1995. godine pa sve do 1. novembra 1995. godine, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) počinili su, planirali, podsticali, naređivali ili na drugi način pomagali i učestvovali u planiranju, pripremi i izvršenju zločina protiv čovječnosti, to jest, progona civila bosanskih Muslimana na političkim, rasnim ili vjerskim osnovama, u Srebrenici i okolici Srebrenice. 34. Krivično djelo progona počinjeno je, izvršeno i izvedeno sljedećim putem odnosno na sljedeći način:
Tim djelima i propustima, te djelima i propustima opisanim u stavovima 25. do 29, RADISLAV KRSTIĆ (REDIGOVANO) počinili su
30. oktobar 1998. /potpisano na originalu/ |