MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
 

PREDMET BR: IT-96-23-I

TUŽILAC SUDA
PROTIV
DRAGOLJUBA KUNARCA

 

IZMIJENJENA OPTUŽNICA

 

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Suda, optužuje:

DRAGOLJUBA KUNARCA

da je počino ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kako slijedi:


OSNOVNI PODACI 

1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Republici Bosni i Hercegovini, na granici sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, od 40.513 stanovnika u Foči bilo je 51,6% Muslimana, 45,3% Srba i 3,1 % ostalih nacionalnosti. Političko i vojno preuzimanje opštine Foča počelo je prvim vojnim akcijama u gradu, 7. aprila 1992. Srpske snage, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, krenule su zauzimati dio po dio Foče. Okupacija Foče završena je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su pod opsadom bila do sredine jula 1992.

1.2 Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji lokalnih vojnika i vojnika sa strane, počela je hapsiti Muslimane i Hrvate. Do sredine jula 1992. sakupljali su i hapsili Muslimane, mještane okolnih sela u opštini. Srpske snage odvajale su muškarce od žena i nezakonito zatvarale hiljade Muslimana i Hrvata u razne objekte za duži ili kraći pritvor, ili su ih praktično držali u kućnom pritvoru. Tokom pritvora mnogi civili su ubijeni, tučeni ili seksualno zlostavljani.

1.3 Kazneno-popravni dom u Foči (u daljnjem tekstu: KP Dom), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekat za muškarce. Muslimanske žene, djeca i starci pritvarani su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duži ili kraći pritvor kao što su Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan". Mnoge od zatočenih žena podvrgnute su ponižavajućim i degradirajućim životnim uslovima, okrutnom batinjanju i seksualnom zlostavljanju, uključujući i silovanje.

1.4 Sportska dvorana "Partizan" (u daljnjem tekstu: Partizan) služila je kao centar za pritvor žena, djece i staraca od 13. jula 1992 ili ranije, pa najmanje do 13. avgusta 1992. ili duže. U to vrijeme je u Partizanu bilo najmanje 72 zatočenika. Sve su to bili civili, muslimanske žene, djeca i nekoliko starih ljudi iz sela u opštini Foča.

1.5 Životni uslovi u Partizanu bili su okrutni. Pritvor se odlikovao neljudskim postupanjem, nehigijenskim smještajem, prenatrpanošću, izgladnjivanjem, fizičkim i psihološkim mučenjem, uključujući i seksualno zlostavljanje.

1.6 Odmah pošto su žene prebačene u Partizan, uspostavljen je režim seksualnog zlostavljanja. U Partizan su, obično uveče, ulazili naoružani vojnici, uglavnom u grupama od po tri do pet, i izvodili žene. Kad bi se žene opirale ili sakrivale, vojnici su ih tukli ili im prijetili, ne bi li ih primorali na poslušnost. Vojnici su žene iz Partizana vodili u kuće, stanove ili hotele, da bi ih tamo seksualno zlostavljali i silovali.

1.7 Tri svjedokinje, označene pseudonimima FWS-48, FWS-95 i FWS-50, šesnaestogodišnja djevojčica, bile su zatočene u Partizanu negdje od 13. jula do 13. avgusta 1992. Druge dvije svjedokinje, označene pseudonimima FWS-75 i FWS-87, petnaestogodišnja djevojčica, bile su zatočene u Partizanu negdje od 13. jula do 2. avgusta 1992. Gotovo svake noći za vrijeme njihovog zatočeništva, srpski vojnici izvodili su FWS-48, FWS-95, FWS-50, FWS-75 i FWS-87 iz Partizana i seksualno ih zlostavljali (vaginalna i analna penetracija, te fellatio).

1.8 Negdje oko 13. avgusta 1992, većina zatočenica iz Partizana puštene su i deportovane u Crnu Goru. Ženama koje su otišle konvojem od 13. avgusta u Crnoj Gori je prvi put pružena medicinska njega. Mnoge su od seksualnog zlostavljanja zadobile trajna ginekološka oštećenja. Bar jedna od žena ne može više imati djece. Sve seksualno zlostavljane žene doživjele su psihološka i emotivna oštećenja; neke su još uvijek pod traumom.

1.9 Opština Kalinovik nalazi se dvadesetak kilometara južno od Sarajeva i graniči se sa opštinom Foča. Od sredine maja bila je pod kontrolom srpskih snaga. Nakon što je zauzeta, uslijedile su mjere uperene protiv nesrpskog stanovništva, uključujući i hapšenja. Dok je muško nesrpsko stanovništvo zatočeno u vojnom skladištu Barotni, žene i djeca su zatočeni u Osnovnoj školi u Kalinoviku, koja se nalazi u centru Kalinovika, blizu milicijske stanice. Krajem juna/početkom jula, u Osnovnoj školi su bili zatočeni i stanovnici opštine Gacko uhapšeni dok su prolazili kroz opštinu Kalinovik bježeći u srednju Bosnu.

1.10 DRAGOLJUB KUNARAC i vojnici pod njegovim zapovjedništvom imali su neograničen pristup pritvorskim objektima u sportskoj dvorani Partizan i Osnovnoj školi u Kalinoviku.

OPTUŽENI

2.1 DRAGOLJUB KUNARAC, poznat i kao "Zaga" i "Dragan", od oca Alekse i majke Stojke, rođen je 15. maja 1960. u Foči. Stanuje u ulici Knjaza Nikole 2-5 u Foči, koja je preimenovana u Srbinje. Prije rata je nekoliko godina živio u Tivtu, u Crnoj Gori.

NADREĐENOST

3.1 Od juna 1992, ako ne i prije, pa do februara 1993, DRAGOLJUB KUNARAC bio je komandant specijalne izviđačke jedinice vojske bosanskih Srba. U vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, ta se specijalna jedinica sastojala od dobrovoljaca, uglavnom iz Crne Gore, od kojih je neke optuženi lično regrutirao. Štab DRAGOLJUBA KUNARCA bio je u jednoj kući u ulici Osmana Đikića br. 16 u naselju Aladža u Foči. Poslije preuzimanja Foče, tamo je boravio sa 10 do 15 vojnika. U svojstvu komandanta ovih vojnika, DRAGOLJUB KUNARAC bio je odgovoran za postupke sebi podređenih vojnika i znao je ili imao razloga znati da njegovi podređeni seksualno zlostavljaju Muslimanke u njegovom štabu. Lično je učestvovao u seksualnom zlostavljanju i silovanju žena.

OPĆE POSTAVKE OPTUŽNICE

4.1 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Republici Bosni i Hercegovini, na teritoriji bivše Jugoslavije, trajalo je stanje oružanog sukoba.

4.2 Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi je bio dužan da se pridržava zakona i običaja rata.

4.3 Osim ako se ne navede drugačije, sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u razdoblju od jula 1992. do februara 1993.

4.4 U svakoj tački optužnice koja optuženog tereti za zločine protiv čovječnosti, što je zločin prema članu 5 Statuta Suda, djela i propusti bili su dio rasprostranjenog, masovnog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo, tačnije muslimansko stanovništvo u opštinama Foča i Kalinovik.

4.5 Svjedoci i žrtve u ovoj optužnici identifikovani su šifrovanim imenima ili pseudonimima, na primjer FWS-95, ili inicijalima, na primjer D.B.

4.6 Optuženi DRAGOLJUB KUNARAC pojedinačno je odgovoran za zločine kojima ga tereti ova optužnica, prema članu 7(1) Statuta Suda. Pojedinačna krivična odgovornost obuhvata izvršavanje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili pomaganje i druge vidove sudjelovanja u planiranju, pripremi ili izvođenju bilo kojeg od niže navedenih djela ili propusta.

4.7 Prema tačkama 1 do 4 i 14 do 17, DRAGOLJUB KUNARAC je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran kao nadređeni za svoje podređene, prema članu 7(3) Statuta Suda. Krivična odgovornost nadređenog je odgovornost nadređenog oficira za djela podređenog ako je nadređeni znao ili imao razloga znati da će njegov podređeni počiniti takva djela ili da ih je počinio, a nadređeni nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi daljnja takva djela ili da kazni njihove počinioce. Neizvršavanjem mjera koje se iziskuju od lica u nadređenom položaju, DRAGOLJUB KUNARAC snosi odgovornost za sve zločine navedene u niže iznesenim tačkama optužnice, u skladu sa članom 7 (3) Statuta Suda.

OPTUŽBE

TAČKE 1 do 4

Silovanje FWS-48, FWS-50, FWS-75, FWS-87, FWS-95 i drugih žena u kući u ulici Osmana Šikića br. 16

5.1 Nekoliko grupa počinilaca zlostavljalo je žene zatočene u Partizanu. Jednu grupu, pod zapovjedništvom DRAGOLJUBA KUNARCA, činila je specijalna izviđačka jedinica sastavljena uglavnom od srpskih vojnika iz Crne Gore. Ova grupa imala je štab u jednoj kući u fočanskom naselju Aladža, u ulici Osmana Đikića 16. Najčešće noću, DRAGOLJUB KUNARAC je, u pratnji nekolicine svojih vojnika, odvodio žene iz Partizana i vodio ih u kuću u ulici Osmana Đikića 16, znajući da će ih vojnici pod njegovom komandom tamo seksualno zlostavljati. Nakon što bi žene odveo u svoj štab, DRAGOLJUB KUNARAC bi katkad tamo ostao, odveo neku od žena u jednu sobu, i lično je silovao. Čak i kada DRAGOLJUB KUNARAC nije lično silovao neku od žena, često je ostajao u štabu ili ga je povremeno obilazio dok su drugi vojnici u kući silovali i seksualno zlostavljali žene.

5.2 Između 13. jula i 1. avgusta 1992, DRAGOLJUB KUNARAC je najmanje dvaput odvodio FWS-87 u svoj štab u ulici Osmana Đikića 16. Oba puta su tamo bila prisutna dva crnogorska vojnika pod komandom optuženog, koji su FWS-87 silovali.

5.3 DRAGOLJUB KUNARAC je nekoliko puta odvodio FWS-75 i D.B. u svoj štab u ulici Osmana Đikića 16 u naselju Aladža, gdje su bili smješteni njegovi vojnici. Negdje oko 16. jula 1992, DRAGOLJUB KUNARAC i njegov zamjenik "GAGA" prvi put su u tu kuću doveli FWS-75 i D.B. Kada su stigle u štab, tamo je čekala grupa vojnika. DRAGOLJUB KUNARAC odveo je D.B. u zasebnu sobu i tamo je seksualno zlostavljao, dok je FWS-75 ostala sa drugim vojnicima. Tokom približno tri sata FWS-75 je grupno silovalo najmanje 15 vojnika (vaginalna i analna penetracija i fellatio). Seksualno su je zlostavljali na sve moguće načine. U drugim prilikama, u štabu su je naizmjenično silovali jedan do tri vojnika.

5.4 Dana 2. avgusta 1992, DRAGOLJUB KUNARAC odveo je FWS-75, FWS-87, FWS-50 i D.B. u štab u ulici Osmana Đikića 16. Prisutne su bile i neke žene iz ženskog logora u Kalinoviku. Tom prilikom, DRAGOLJUB KUNARAC i tri druga vojnika silovali su FWS-87. Nekoliko vojnika silovalo je FWS-75 tokom cijele noći. Jedan crnogorski vojnik silovao je FWS-50 (vaginalna penetracija) i prijetio joj da će joj odrezati ruke i noge i odnijeti je u crkvu da je krsti.

5.5 Između 13. jula i 2. avgusta 1992, DRAGOLJUB KUNARAC je najmanje dvaput odvodio FWS-95 iz Partizana u štab u ulici Osmana Đikića 16 radi silovanja. Prvi put je DRAGOLJUB KUNARAC odveo FWS-95 u svoj štab skupa sa još dvije žene. Odveo ju je u jednu sobu i lično je silovao. Potom su FWS-95 u istoj sobi silovala još trojica vojnika. Drugi put, nakon što ju je DRAGOLJUB KUNARAC odveo u ulicu Osmana Đikića 16, FWS-95 su silovala dva ili tri vojnika, ali ne i optuženi lično.

5.6 Gornjim djelima i propustima u odnosu na svjedokinje FWS-50, FWS-75, FWS-87, FWS-95 i druge žene o kojima je u gornjem tekstu bilo riječi, opisanim u paragrafima 5.1 do 5.5, DRAGOLJUB KUNARAC je počinio:

Tačka 1:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (f) (mučenje) Statuta Suda;

Tačka 2:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (g) (silovanje) Statuta Suda;

Tačka 3:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Zajedničkim članom 3 (1) (a) (mučenje) Ženevskih konvencija;

Tačka 4:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Dodatnim protokolom II, član 4 (silovanje) Ženevskih konvencija.


TAČKE 5-8
Silovanje FWS-48

6.1 Negdje oko 13. jula 1992, DRAGOLJUB KUNARAC odveo je FWS-48 i još dvije žene u hotel "Zelengora". FWS-48 je odbila da ide s njim i DRAGOLJUB KUNARAC ju je udario nogom i odvukao napolje. U hotelu "Zelengora", FWS-48 su stavili u zasebnu sobu, gdje su je DRAGOLJUB KUNARAC i lokalni vojni zapovjednik ZORAN VUKOVIĆ silovali (vaginalna penetracija i fellatio). Oba počinitelja su joj rekla da će roditi srpsku djecu.

6.2 Negdje oko 18. jula 1992, GOJKO JANKOVIĆ, vojni zapovjednik jedne druge lokalne jedinice, odveo je FWS-48, FWS-95 i još jednu ženu u jednu kuću u blizini autobuske stanice. Odatle je DRAGOLJUB KUNARAC odveo FWS-48 u drugu kuću u naselju Donje Polje i tamo je silovao (vaginalna penetracija i fellatio).

6.3 Gornjim djelima i propustima u odnosu na svjedokinju FWS-48, opisanim u paragrafima 6.1 i 6.2, DRAGOLJUB KUNARAC je počinio:

Tačka 5:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (f) (mučenje) Statuta Suda;

Tačka 6:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (g) (silovanje) Statuta Suda;

Tačka 7:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Zajedničkim članom 3 (1) (a) (mučenje) Ženevskih konvencija;

Tačka 8:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Dodatnim protokolom II, član 4 (silovanje) Ženevskih konvencija.


TAČKE 9 i 10
Silovanje FWS-87 u Karamanovoj kući u Miljevini
 

7.1 Negdje oko 2. avgusta 1992, DRAGOLJUB KUNARAC je sa Perom Elezom, vojnim zapovjednikom jedne srpske jedinice iz Miljevine u opštini Foča, prebacio FWS-75, FWS-87 i još dvije žene iz Partizana u Miljevinu, gdje su zatočene u napuštenoj muslimanskoj kući poznatoj kao Karamanova kuća, u kojoj su boravili PERO ELEZ i njegovi vojnici.

7.2 Negdje u septembru ili oktobru 1992, DRAGOLJUB KUNARAC je posjetio Karamanovu kuću i silovao FWS-87 (vaginalna penetracija).

7.3 Gornjim djelima u odnosu na svjedokinju FWS-87, opisanim u paragrafima 7.1 i 7.2, DRAGOLJUB KUNARAC je počinio:

Tačka 9:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (g) (silovanje) Statuta Suda;

Tačka 10:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Dodatnim protokolom II, član 4 (silovanje) Ženevskih konvencija.


TAČKE 11-13
Silovanje FWS-183 i pljačka imovine

8.1 Jedne noći, sredinom jula 1992, DRAGOLJUB KUNARAC i dvojica njegovih vojnika optužili su svjedokinju FWS-183 da šalje poruke radio-vezom. Opljačkali su svjedokinjin stan i odveli je na obalu rijeke Ćehotine u Foči, blizu Velečeva. Tamo je optuženi ispitivao svjedokinju o novcu i zlatu koje u njenom stanu drže ona i drugi Muslimani. Tokom ispitivanja, svjedokinji je prijećeno da će biti ubijena, a njezin sin zaklan. Nakon prijetnji, svjedokinju su sva trojica vojnika vaginalno silovala. Za vrijeme silovanja, DRAGOLJUB KUNARAC je svjedokinju ponižavao, govoreći da oni (vojnici) nikad neće znati čiji je to sin. Vrativši svjedokinju u njezin stan, optuženi joj je opljačkao sav novac i zlato koje je sakrila.

8.2 Gornjim djelima i propustima u odnosu na svjedokinju FWS-183, opisanim u paragrafu 8.1, DRAGOLJUB KUNARAC je počinio:

Tačka 11:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Zajedničkim članom 3 (1) (a) (mučenje) Ženevskih konvencija;

Tačka 12:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Dodatnim protokolom II, član 4 (silovanje) Ženevskih konvencija;

Tačka 13:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 (e) (pljačka privatne imovine) Statuta Suda.


TAČKE 14 do 17
Porobljavanje i silovanje FWS-101

9.1 Dana 2. avgusta 1992, u prisustvu službenika opštine Kalinovik, DRAGOLJUB KUNARAC je, skupa s Perom Elezom i nekolicinom njihovih vojnika, odveo FWS-101, FWS-186, FWS-191 i još 5 djevojaka i žena iz Osnovne škole u Kalinoviku i odvezao ih u štab DRAGOLJUBA KUNARCA u ulici Osmana Đikića 16 u Foči. Tamo su žene i djevojke, od kojih su četiri bile iz Gackog, a četiri iz Kalinovika, pri čemu su neke imale samo dvanaest ili petnaest godina, podijeljene među prisutnim vojnicima radi seksualnog zlostavljanja. Dok su druge djevojke i žene iste noći odvedene na različita mjesta, FWS-101 je ostala u kući u ulici Osmana Đikića 16.

9.2 Između 2. avgusta 1992. i 9. avgusta 1992, ako ne i duže, FWS-101, koja je u to vrijeme bila sedam mjeseci trudna, bila je zatočena u štabu DRAGOLJUBA KUNARCA u ulici Osmana Đikića 16. Za sve vrijeme svog zatočeništva u toj kući, FWS-101 je stalno silovana. Pored toga, svjedokinju su i tukli. Morala je i da čisti kuću i da se pokorava svim naređenjima optuženog i njegovih podređenih. Sa FWS-101 se postupalo kao sa ličnim vlasništvom DRAGOLJUBA KUNARCA i njegove jedinice. Jedan vojnik koji se na FWS-101 sažalio napokon ju je odveo u sportsku dvoranu Partizan, odakle je 13. avgusta 1992. prebačena u Crnu Goru.

9.3 Gornjim djelima i propustima u odnosu na svjedokinju FWS-101, opisanim u paragrafima 9.1 i 9.2, DRAGOLJUB KUNARAC je počinio:

Tačka 14:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (c) (porobljavanje) Statuta Suda;

Tačka 15:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (g) (silovanje) Statuta Suda;

Tačka 16:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Dodatnim protokolom II, član 4 (silovanje) Ženevskih konvencija.

Tačka 17:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Zajedničkim članom 3 (1) (c) (povreda ličnog dostojanstva) Ženevskih konvencija.


TAČKE 18 do 21
Porobljavanje i silovanje FWS-186, FWS-191 i J.G.

10.1. Dana 2. avgusta 1992, optuženi DRAGOLJUB KUNARAC je, skupa sa svojim zamjenikom "GAGOM" i GOJKOM JANKOVIĆEM, zapovjednikom jedne druge fočanske jedinice, odveo FWS-186, FWS-191 i J.G. iz kuće u ulici Osmana Đikića 16 u napuštenu kuću Halida Čedića u Trnovačama. Tamo su muškarci među sobom podijelili djevojke i iste noći ih silovali. Tom prilikom je DRAGOLJUB KUNARAC silovao FWS-191.

10.2 FWS-186 i FWS-191 držane su u ovoj kući oko 6 mjeseci, dok je J.G. prebačena u Karamanovu kuću u Miljevini radi silovanja. Za sve vrijeme dok je FWS-186 bila zatočena u Trnovačama, GOJKO JANKOVIĆ ju je stalno silovao, a optuženi DRAGOLJUB KUNARAC stalno je silovao FWS-191 barem dva mjeseca. Na kraju je jedan drugi vojnik zaštitio FWS-191 od daljnjih silovanja. Nakon 6 mjeseci, taj je vojnik obje svjedokinje odveo iz kuće.

10.3 Sa FWS-186 i FWS-191 postupalo se kao sa ličnim vlasništvom DRAGOLJUBA KUNARCA i GOJKA JANKOVIĆA. Pored toga što su silovane i na drugi način seksualno zlostavljane, FWS-186 i FWS-191 morale su da obavljaju sve kućne poslove i izvršavaju sve zahtjeve.

10.4 Gornjim djelima i propustima u odnosu na svjedokinje FWS-186, FWS-191 i J.G., opisanim u paragrafima 10.1 do 10.3, DRAGOLJUB KUNARAC je počinio:

Tačka 18:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (c) (porobljavanje) Statuta Suda;

Tačka 19:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
kažnjiv prema članu 5 (g) (silovanje) Statuta Suda;

Tačka 20:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Dodatnim protokolom II, član 4 (silovanje) Ženevskih konvencija.

Tačka 21:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA
kažnjivo prema članu 3 Statuta Suda i utvrđeno Zajedničkim članom 3 (1) (c) (povreda ličnog dostojanstva) Ženevskih konvencija.


Dana 13. jula 1998. Louise Arbour,
Tužilac

/potpis na originalu/