PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Liu Daqun
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Mehmet GŁney

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 2. aprila 2004.

TUŽILAC
protiv
DRAGE JOSIPOVIĆA


ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA REVIZIJU

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana Drage Josipovića:
g. Ranko Radović

ŽALBENO VIJEĆE (dalje u tekstu: Vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

IMAJUĆI U VIDU "Drugostepenu presudu" (dalje u tekstu: Presuda), "Odluku po zahtjevu branioca Drage Josipovića" i "Odluku po drugom prijedlogu za reviziju", koje je 23. oktobra 2001., 9. jula 2002. i 7. marta 2003., tim redoslijedom, donijelo Žalbeno vijeće;

RJEŠAVAJUĆI PO povjerljivom "Prijedlogu odbrane Drage Josipovića za reviziju predmeta" (dalje u tekstu: Prijedlog za reviziju) koji je 11. septembra 2003. podnio branilac Drage Josipovića (dalje u tekstu: odbrana, odnosno, Josipović) na osnovu pravila 119 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik);

IMAJUĆI U VIDU povjerljivi "Odgovor optužbe na prijedlog branioca Drage Josipovića za reviziju predmeta i zahtjev optužbe za prekoračenje dozvoljenog broja stranica", dostavljen 17. oktobra 2003.;

IMAJUĆI U VIDU povjerljivi "Podnesak kojim branilac odgovara na odgovor tužioca na prijedlog odbrane Drage Josipovića za reviziju predmeta", koji je odbrana dostavila 10. novembra 2003.;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, u Prijedlogu za reviziju, odbrana tvrdi da je Josipović nepravilno osuđen na osnovu svjedočenja svjedoka EE pošto je svjedok EE pogrešno identifikovao Josipovića kao pripadnika grupe koja je 16. aprila 1993. napala kuću Musafera Pušćula u selu Ahmići i ubila Musafera Pušćula tokom tog napada;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se, u prilog ovoj tvrdnji, odbrana poziva na izjave nekoliko stanovnika sela Ahmići, a konkretno:

(i) Saliha Ahmića, koji izjavljuje da je pročitao prvu izjavu svjedoka EE, datu 1993. u Centru za istrage o ratnim zločinima u Zenici, te da u toj izjavi nije pomenut Josipović kao jedan od učesnika u napadu na kuću Musafera Pušćula 16. aprila 1993.;

(ii) Jasminke Ahmić, koja tvrdi da je čula razgovor u kojem je učestvovalo više stanovnika Ahmića, tokom kojeg je svjedokinja EE izjavila da ne prepoznaje napadače na kuću Musafera Pušćula, izuzev jednog koji nije bio maskiran (ali to nije bio Josipović);

(iii) Nasihe Sarajlić, koja izjavljuje da je "u maju ili junu 1993." dok je s djetetom sjedila na klupi u parku u Zenici, čula razgovor u kojem je svjedok EE izjavio da su, tokom napada Hrvata na Ahmiće, maskirani pripadnici HVO-a otišli u kuću Musafera Pušćula i izveli ga iz kuće te da je među njima bio i "izvjesni Vlado" koji nije bio maskiran;

(iv) Hajrije Ahmić, koja se sjeća da je tokom razgovora s više stanovnika Ahmića nakon što je svjedok EE svjedočio na suđenju ustanovila da su se svi iznenadili kada su saznali da je svjedok EE prepoznao Josipovića među napadačima na kuću Musafera Pušćula s obzirom na to da su bili maskirani;

(v) Seibe Osmančević, koja tvrdi da je neistinita tvrdnja da Josipović nije spašavao Muslimane, budući da je spasio njenog muža i poveo je zajedno s njim u kuću Ante Papića da tamo nađe utočište za jednu noć; i

(vi) Svjedokinje CA, koja, inter alia, tvrdi da je u kući jednog stanovnika Ahmića čula kako svjedok EE govori o incidentu koji se dogodio u kući Muharema Pušćula uopšte ne pominjući Josipovića;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, u skladu s članom 26 Statuta Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Statut) i pravila 119 i 120 Pravilnika, strana koja traži reviziju mora zadovoljiti četiri kriterija, a konkretno:

1. mora postojati nova činjenica;

2. ta nova činjenica u vrijeme postupka pred Pretresnim vijećem ili pred Žalbenim vijećem nije smjela biti poznata strani koja traži reviziju;

3. to što nova činjenica nije ranije otkrivena ne smije biti posljedica nedostatka dužne revnosti strane koja traži reviziju; i

4. nova činjenica, da je njeno postojanje dokazano, mogla je biti odlučujući faktor kod donošenja prvobitne odluke;[1]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, čak i da se iskazi Saliha Ahmića, Jasminke Ahmić i Hajrije Ahmić odnose na nove činjenice u smislu pravila 119 Pravilnika, postojanje ovih potencijalniih svjedoka bilo poznato odbrani još u toku žalbenog postupka u ovom predmetu, jer su oni bili potpisnici peticije koju je dostavila odbrana (tadašnja odbrana Mirjana i Zorana Kupreškića), a koju je Žalbeno vijeće odbacilo, te da stoga nije ispunjen ni drugi ni treći od gorenavedenih kriterija;[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR, nadalje, da se iskazi ovih svjedoka ne odnose na činjenice koje bi imale dovoljnu snagu da, ako se dokažu, budu odlučujući faktor kod donošenja prvobitne odluke u smislu pravila 120 Pravilnika;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, čak i kada bi se smatralo da se iskaz Nasihe Sarajlić odnosi na nove činjenice u smislu pravila 119, nijedna od tamo navedenih činjenica nema dovoljnu snagu da je, kada bi se dokazala, mogla biti odlučujući faktor kod donošenja prvobitne presude u smislu pravila 120 Pravilnika;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je svjedok CA već svjedočio tokom suđenja[3] te da je izjava ovog svjedoka uvrštena u spis i razmotrena u Presudi;[4]

UZIMAJUĆI U OBZIR da, uz pretpostavku da iskaz svjedoka CA zadovoljava prvi kriterij pravila 119 Pravilnika, taj iskaz nema dovoljnu snagu da je, kada bi bio dokazan, mogao biti odlučujući faktor kod donošenja prvobitne odluke u smislu pravila 120 Pravilnika;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je u Odluci po drugom zahtjevu za reviziju već detaljno razmotreno svjedočenje Seibe Osmančević (i njenog supruga Mirsada) te da ga, stoga, nije potrebno ponavljati;[5]

IMAJUĆI U VIDU zahtjev odbrane da se svjedok AT pozove radi svjedočenja;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se u tom zahtjevu ne iznose nikakve nove činjenice u smislu pravila 119 Pravilnika i da je uticaj iskaza svjedoka AT na osudu Josipovića već pažljivo ispitan u Presudi;[6]

IMAJUĆI U VIDU to da je odbrana dostavila peticiju koju je potpisalo 27 stanovnika Ahmića, u kojoj se tvrdi da je Drago Josipović nevin (dalje u tekstu: Peticija);

UZIMAJUĆI U OBZIR da je 10 potpisnika Peticije već potpisalo sličnu peticiju koju je Žalbeno vijeće odbacilo,[7] te da se u Peticiji, iako ona odražava mišljenje nekih stanovnika Ahmića, ne iznose nikakve nove činjenice kojima bi se potkrijepila tvrdnja da Josipović nije bio jedan od učesnika napada na kuću Musafera Pušćula;

KONSTATUJUĆI da, iz gorenavedenih razloga, Zahtjev za reviziju ne ispunjava kriterije propisane pravilom 119 i 120 Pravilnika;

OVIM ODBACUJE Zahtjev za reviziju.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.

  /potpis na originalu/
  sudija Theodor Meron,
  predsjedavajući
Dana 2. aprila 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Vidi takođe Tužilac protiv Drage Josipovića, predmet br. IT-95-16-R2, "Odluka po drugom prijedlogu za reviziju", 7. mart 2003., par. 12 (dalje u tekstu: Odluka po drugom prijedlogu za reviziju); i Tužilac protiv Duška Tadića, predmet br. IT-94-1-R, "Odluka po zahtjevu za reviziju", 30. juli 2002., par. 20.

[2] Vidi Tužilac protiv Zorana, Mirjana i Vlatka Kupreškića, Drage Josipovića i Vladimira Josipovića, predmet br. IT-95-16-A, "Zahtjev žalilaca Zorana i Mirjana Kupreškića na osnovu pravila 115 za prihvatanje dodatnih dokaza", 6. juli 2001. (povjerljivo), str. 8; i, u istom predmetu, "Odluka po zahtjevu Zorana Kupreškića i Mirjana Kupreškića za prihvatanje dodatnih dokaza", 17. juli 2001. (povjerljivo), str. 3.

[3] Vidi Prvostepenu presudu, par. 273-276.

[4] Vidi Presudu, par. 349-353.

[5] Vidi Odluku po drugom zahtjevu za preispitivanje, str. 7-8.

[6] Vidi Presudu, par. 338-348.

[7] Fusnota 2, supra.