|
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC SUDA
OPTUŽNICA 1. Na dan 6. marta 1992 Republike Bosna i Hercegovina (BiH) proglasila je svoju nezavisnost. 2. Već od 3. jula 1992, Hrvatska zajednica Herceg - Bosna ("HZ - HB") proglasila se nezavisnom političkom cjelinom unutar Republike Bosne i Hercegovine. 3. Najkasnije od januara 1993. i najmanje do kraja maja 1993. oružane snage HZ - HB, poznate kao Hrvatsko vijeće obrane ("HVO") bile su u oružanom sukobu s oružanim snagama vlade Republike Bosne i Hercegovine. 4. Od početka neprijateljstava u januaru 1993, pripadnici HVO sistematski su napadali sela u lašvanskoj dolini u srednjem dijelu Bosne i Hercegovine, pretežno nastanjena bosanskim Muslimanima, i pritom ubili i ranili mnoge civile. Rezultat tih napada su brojni mrtvi i ranjeni civili. 5. Progoni bosanskih Muslima civila učestali su početkom 1993, a kulminirali su istovremenim napadima širom lašvanske doline 16. aprila 1993. 6. 16. aprila 1993, oko 0530 sati, snage HVO napale su grad Vitez i susjedna sela Donja Večeriska, Sivrino Selo, Šantići, Ahmići, Nadioci, Stara Bila, Gaćice, Pirići i Preočica. Sva sela nalaze se u krugu od 10 km od sela Ahmići. 7. Širom područja napadi su izvršeni na isti način. Sela su prvo granatirana iz raznog oružja uključujući minobacače, raketne bacače i protuavionske topove. Zatim su grupe vojnika HVO išle od kuće do kuće ubijajući i ranjavajući Muslimane civile i na kraju paleći kuće, štale i stoku. Nakon što su napadi utihnuli, pritvoren je velik broj civila. Ofanziva, koja je trajala nekoliko dana, bila je dobro koordinirana vojna operacija u kojoj je učestvovalo stotine pripadnika HVO. 8. Poslije napada na sela, bosanski Muslimani civili su uhapšeni i odvedeni u razne centre za pritvor. Za vrijeme pritvora, HVO je zatvorenike muškarce bosanske Muslimane dovodio na prve linije fronta da kopaju rovove, izlažući pritom zatvorenike unakrsnoj vatri između vojske HVO i armije BiH. 9. Pirići, mali zaselak pored Ahmića kod Viteza, bilo je jedno od sela u kojem su zatvorenici bosanski Muslimani tjerani da kopaju rovove usred snajperske vatre.
10. Zoran KUPREŠKIĆ, sin Ante i brat Mirjana, rođen je 23. septembra 1958. u selu Pirići. Bio je vojnik HVO na području Ahmića. Prije rata zajedno sa bratićem Vlatkom KUPREŠKIĆEM vodio je privatnu firmu u Ahmićima. 11. Mirjan KUPREŠKIĆ, sin Ante, rođen je 21. oktobra 1963. u gradu Vitezu. Bio je vojnik HVO u Ahmićima kao i njegov brat Zoran i bratić Vlatko KUPREŠKIĆ. 12. Vlatko KUPREŠKIĆ, sin Franje, rođen je 1. januara 1958. u selu Pirići. Živio je i radio u Ahmićima, gdje je prije rata imao privatnu firmu sa svojim bratićem Zoranom KUPREŠKIĆEM. On i njegovi bratići, Zoran i Mirjan KUPREŠKIĆ, bili su vojnici HVO. 13. Vladimir ŠANTIĆ poznat i kao "Vlado", rođen je 1. aprila 1958. u Donjoj Večeriskoj. Prije rata živio je u Vitezu, a po zanimanju je bio policajac. Bio je vojnik HVO u Vitezu. 14. Stipo ALILOVIĆ poznat i kao "Brko" rođen je u Nadiocima. Živio je u Vitezu i bio vojnik HVO u Vitezu. 15. Drago JOSIPOVIĆ, sin Nike, rođen je 14. februara 1955. u Šantićima. Prije rata bio je kemijski tehničar. Bio je vojnik HVO u Šantićima. 16. Marinko KATAVA, pripadnik HVO u Vitezu. On je također živio u Vitezu, a supruga mu je bila farmaceut. 17. Dragan PAPIĆ rođen je u selu Šantići 15. jula 1967. Živio je u Ahmićima kod Viteza i bio vojnik HVO.
18. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se tokom aprila 1993. u području lašvanske doline u Republici Bosni i Hercegovini na teritoriji bivše Jugoslavije. 19. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, na području Republike Bosne i Hercegovine na teritoriji bivše Jugoslavije, trajalo je stanje međunarodnog oružanog sukoba i djelomične okupacije. 20. Sva djela i propusti navedeni kao teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. (teške povrede) i navedene u članu 2 Statuta Suda, dogodili su se za vrijeme tog oružanog sukoba i djelomične okupacije. 21. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, žrtve navedene u optužnici bile su osobe zaštićene Ženevskim konvencijama iz 1949. 22. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi su bili dužni pridržavati se zakona i običaja koji određuju vođenje rata. 23. Svaki optuženi pojedinačno je odgovoran za zločine navedene protiv njega u ovoj optužnici prema članu 7(1) Statuta Suda. Pojedinačna krivična odgovornost obuhvata izvršavanje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili na drugi način pomaganje i podsticanje planiranja, pripreme ili izvođenja bilo kojeg od zločina navedenih u članovima 2 do 5 Statuta Suda. 24. Opći navodi sadržani u paragrafima 1 do 9 i 18 do 23 su ponovo navedeni i uključeni u svaku od niže navedenih optužbi.
25. Kada su snage HVO 16. aprila 1993. napale sela i gradove na području lašvanske doline, selo Ahmići pretrpjelo je najveće ubijanje i razaranje. Smješteno oko pet kilometara istočno od Viteza, selo Ahmići je imalo oko 466 stanovnika, među kojima je prije 16. aprila 1993, 356 stanovnika bilo muslimanske nacionalnosti, a 87 hrvatske. Poslije napada, u Ahmićima nije ostao ni jedan bosanski Musliman. 26. Koristeći sličan način napada kao i u drugim selima, cilj napada HVO u Ahmićima bile su kuće, štale, šupe i stoka vlasništvo muslimanskih civila. HVO je prvo granatirao Ahmiće izdaleka, a zatim su grupe vojnika išle od kuće do kuće i napadale civile i njihovu imovinu koristeći zapaljive svjetleće metke i eksploziv. Nekoliko kuća uništeno je tako što su izvana ili iznutra polivene zapaljivom tekućinom i zapaljene. Svaka muslimanska kuća u Ahmićima je zapaljena, a u mnoge je nenaoružane Muslimane civile namjerno i sistematski pucano. Ubijen je najmanje 41 civil, i mnogo ih je više ranjeno. 27. U predjelu Žume u Ahmićima, svjedoci su vidjeli kako stotinjak vojnika HVO odlaze u selo i kako se vraćaju iz sela deset minuta kasnije. U međuvremenu, brojne kuće u Žumi su zapaljene i velik dio muslimanskih stanovnika ubijen. 28. Oko 150 - 200 Muslimana civila potražilo je spas u kući jednog Muslimana civila u Gornjim Ahmićima. Kada su snage britanskog bataljona UNPROFOR - a došle u selo oko 1200 sati, HVO je prestao pucati, ali je pucnjava nastavljena čim je britanski bataljon otišao. Snage HVO su tada iz protuavinskog topa i ostalog artiljerijskog oruđa pucale direktno u kuću u kojoj su se sakrivali civili. Oko 2000 sati, 150 - 200 civila uspjelo je napustiti kuću i pobjeći do džamije u Vrhovinama, dva kilometra sjeverno od Ahmića. 29. Brojni bosanski Muslimani civili uhapšeni su i odvedeni u centre za pritvor. Zatvorenicima je rečeno da ih drže radi razmjene, ali i kao taoce u slučaju da HVO izgubi na frontu od vojske BiH. Mnogi zatvorenici odvedeni su na prve linije fronta u blizini Ahmića, u selo Piriće, da kopaju zaštitne rovove. 30. Najmanje 103 Muslimana civila ubijena su u Ahmićima ili okolo Ahmića. Od 103 ubijene osobe, 33 su bile žene i djeca. Uništeno je svih 176 muslimanskih kuća u Ahmićima kao i džamija.
31. U razdoblju između 16. aprila 1993. i 25. aprila 1993. ili otprilike tog datuma, svi optuženi bili su vojnici HVO koji su učestvovali u protuzakonitom napadu na civilno stanovništvo i pojedine građane u selu Ahmići čije su posljedice bile smrt i povreda civilnog stanovništva i pojedinih građana te potpuno razaranje muslimanskih kuća u selu. Gore navedenim djelima i propustima optuženi su pojedinačno ili u saradnji sa drugima počinili sljedeće zločine:
TAČKE 3 - 9 32. Kada je rano ujutro 16. aprila 1993, počeo napad na Ahmiće, Sakib AHMIĆ stanovao je sa sinom Naserom AHMIĆEM, Naserovom suprugom Zehrudinom, i njihovo dvoje djece Elvisom (4 godine) i Sejadom (tri mjeseca starosti). 33. Naoružan automatskom puškom, Zoran KUPREŠKIĆ ušao je u Ahmića kuću, pucao u Nasera AHMIĆA i ubio ga. Zoran KUPREŠKIĆ je zatim pucao i ranio Zehrudinu. 34. Kada je Mirjan KUPREŠKIĆ ušao u Ahmića kuću, polio je zapaljivu tekućinu po namještaju da bi zapalio kuću. Tada je paljba usmjerena prema dvoje djece, Elvisu u Sejadu AHMIĆU. Kada je Sakib AHMIĆ pobjegao iz zapaljene kuće, ranjena Zahrudina bila je još živa, ali je na kraju nastradala u požaru. 35. Naser AHMIĆ, Zehrudina AHMIĆ, Elvis AHMIĆ i Sejad AHMIĆ su svi umrli, a Sakib AHMIĆ je zadobio opekotine po glavi, licu i rukama. Gore navedenim djelima i propustima optuženi su pojedinačno i u saradnji sa drugima izvršili sljedeće zločine:
36. Prije napada 16. aprila, vojnici HVO naoružani automatskim puškama, sakupili su se kod kuće Vlatka KUPREŠKIĆA u Ahmićima. Kada je napad započeo, nekoliko jedinica HVO krenulo je od kuće Vlatka KUPREŠKIĆA. Drugi vojnici HVO za sve vrijeme trajanja napada pucali su iz kuće Vlatka KUPREŠKIĆA na bosanske Muslimane civile. 37. Kako se pucanje nastavljalo, članovi porodice PEZER, bosanski Muslimani, sakupili su se u svom skloništu da bi se sakrili od vojnika HVO. Ubrzo poslije toga, porodica PEZER i drugi bosanski Muslimani koji su se sakrili u tom skloništu odlučili su se na bijeg kroz šumu. 38. Dok su članovi porodice PEZER bježali prema šumi zajedno sa drugim bosanskim Muslimanima, Vlatko KUPREŠKIĆ i ostali vojnici HVO počeli su pucati po grupi iz dvorišta kuće Vlatka KUPREŠKIĆA. Fata PEZER, supruga Ismaila PEZERA, pogođena je i ubijena, dok su njihova kćerka Dženana PEZER i još jedan bosanski Musliman civil pogođeni i ranjeni. Gore navedenim djelima i propustima optuženi su pojedinačno i u saradnji s drugima počinili sljedeće zločine:
39. U drugom dijelu Ahmića, brojni vojnici HVO napali su kuću Musafera i Šuhrete PUŠĆUL dok je porodica spavala. 40. Nekoliko vojnika HVO koji su učestvovali u napadima, bili su komšije porodice PUŠĆUL, kao što je to bio Željo Livančić (pok.). Među ostalim vojnicima HVO koji su učestvovali u napadu i koje je porodica PUŠĆUL poznavala bili su sljedeći optuženi: Vladimir ŠANTIĆ, Stipo ALILOVIĆ, Drago JOSIPOVIĆ i Marinko KATAVA. 41. Nakon što je neidentificirani vojnik HVO istjerao iz kuće Musafera PUŠĆULA i njegovu porodicu, Željo LIVANČIĆ (pok.), Vladimir ŠANTIĆ, Drago JOSIPOVIĆ i Marinko KATAVA odveli su Musafera PUŠĆULA iza obližnje šupe, pucali u njega i ubili ga, dok je Stipo ALILOVIĆ držao upereno oružje u Musaferovu porodicu. 42. Zatim su svi vojnici HVO uključujući i zapovjednika grupe, Vladimira ŠANTIĆA, ušli u Pušćulovu kuću, porazbijali stvari i zapalili kuću. Nakon što su napustili kuću, vojnici HVO su ispalili zapaljive metke u kuću i na taj način zapalili požare na raznim mjestima u kući. Gore navedenim djelima i propustima optuženi su pojedinačno i u saradnji s drugima počinili sljedeće zločine:
TAČKE 15 - 16 43. Poslije napada na Ahmiće 16. aprila, bosanski Muslimani odvedeni su u pritvor i tjerani na prisilni rad. Dragan PAPIĆ i ostali vojnici HVO tjerali su ih da kopaju zaštitne rovove u Pirićima, selu pored Ahmića. Dok su kopali rovove, zatvorenici su dobijali samo jedan obrok hrane dnevno i često su bili izloženi unakrsnoj vatri između vojske HVO i armije BiH. Najmanje jedan bosanski Musliman ubijen je hicem nepoznatog snajperiste dok je kopao rovove u Pirićima. Gore navedenim djelima i propustima, optuženi su pojedinačno i u saradnji sa drugima počinili sljedeće zločine:
TAČKE 17 - 18 44. Optuženi Dragan PAPIĆ i ostali vojnici HVO nastavili su tjerati zatvorene bosanske Muslimane da kopaju rovove od otprilike 16. aprila 1993. do otprilike 25. aprila 1993. 45. U tom razdoblju, jedan od zatvorenih bosanskih Muslima, Jusuf IBRAKOVIĆ poznat i kao "Jusa", pokušao je pobjeći. Uhvaćen je i pretučen od strane Dragana PAPIĆA i ostalih vojnika HVO. Optuženi Dragan PAPIĆ i još jedan vojnik HVO zatim su pucali i ubili Jusufa IBRAKOVIĆA dok je ležao na zemlji u nesvijesti. Gornjim djelima i propustima optuženi je pojedinačno i u saradnji sa drugima počinio sljedeće zločine:
2. novembar 1995. /potpisano/
|