PRED ŽALBENIM VIJECEM
Nije službeni dokument
U sastavu : sudija David Hunt, predžalbeni sudija
Sekretar: g. Hans Holthuis
Odluka od: 14. juna 2002.
TUŽILAC
protiv
Miroslava KVOCKE, Mlade RADICA, Zorana ŽIGICA
i Dragoljuba PRCACA
ODLUKA PO ZAHTJEVU OPTUŽBE ZA IZDAVANJE NALOGA ZORANU
ŽIGICU ZA PODNOŠENJE OSNOVA ZA ŽALBU
Tužilaštvo:
g. Christopher Staker
Odbrana:
g. Krstan Simic za Miroslava Kvocku
g. Toma Fila za Mladu Radica
g. Slobodan Stojanovic za Zorana Žigica
g. Jovan Simic za Dragoljuba Prcaca
-
Optužba je tražila izdavanje naloga žaliocu Zoranu Žigicu (dalje
u tekstu: Žigic ) za podnošenje obavijesti sa navedenim "preciznim
osnovama žalbe".( 1 )
Prije donošenja odluke o tome da li ce se udovoljiti Zahtjevu, nužno
je razmotriti položaj Žigica, osobe protiv koje je izrecena osudujuca
presuda i koja ocekuje žalbeni postupak, u odnosu na izmjene Pravilnika
o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) koje su unešene
nakon što je on podnio najavu žalbe i na Prakticno uputstvo koje
je objavljeno nakon toga.
-
U trenutku kad je Žigic podnio najavu žalbe 16. novembra prošle
godine, odredbe Pravilnika nisu od žalioca zahtijevale da navede
osnove za svoju žalbu prije nego što podnese svoj Žalbeni podnesak.(
2 ) Pravilo 108 je, medutim, izmijenjeno u meduvremenu i
njime se sada od žalioca zahtijeva da u svojoj najavi žalbe identifikuje
svoje osnove za žalbu. U slucajevima u kojima je najava žalbe podnešena
prije izmjene pravila 108, obaveza preciznog navodenja osnova za
žalbu ostaje nužno implicirana u formalnom zahtjevu iz Prakticnog
uputstva , prema kojem Žalbeni podnesak žalioca mora da sadrži "argumente
u prilog svakoj osnovi žalbe".(
3 )
-
Prvi Žigicev odgovor na Zahtjev predstavljala je tvrdnja da Prakticno
uputstvo u kojem je postavljen taj formalni zahtjev za njega nije
obavezujuce jer je objavljeno nakon što je on podnio najavu žalbe
i da, analogno pravilu 6(D), Prakticno uputstvo ugrožava prava koja
on ima kao osoba protiv koje je izrecena osudujuca presuda, a koja
ocekuje žalbeni postupak.(
4 ) Pravilo 6(D) propisuje sljedece:
Izmjene i dopune [Pravilnika o postupku i dokazima]
stupaju na snagu sedam dana nakon izdavanja službenog dokumenta
Suda koji sadrži te izmjene i dopune, ali se nece primijeniti
na nacin koji bi ugrozio prava optuženog ili osudenog ili osobe
oslobodene optužbe u bilo kojem predmetu koji je u toku.
Nije na prvi pogled jasno, a ni Žigic nije uspio da pokaže, kako
bi se nametanje obaveze da se osnove za žalbu identifikuju u najavi
žalbe, a ne u Žalbenom podnesku , uopšte moglo smatrati povredom
prava žalioca. Teret uvjeravanja Žalbenog vijeca u valjanost žalbe
leži na žaliocu. Stoga on mora objelodaniti svoje osnove za žalbu
prije pocetka pretresa po njegovoj žalbi. Nije obaveza Žalbenog
vijeca da za njega identifikuje osnove za žalbu. Štetu izazvanu
propustom žalioca da jasno identifikuje te osnove za žalbu snose
ne samo optužba, nego i sam žalilac, jer, ukoliko jasno ne identifikuje
svoje osnove za žalbu, Žalbeno vijece bi moglo previdjeti neki argument
po kojem bi se žalba mogla prihvatiti. Svrha izmjene pravila 108
kojom se od žalioca zahtijeva da u svojoj najavi žalbe identifikuje
osnove za žalbu jeste da se Žalbenom vijecu omoguci da od samog
pocetka razumije koja ce se pitanja pokrenuti u žalbenom postupku.
To se smatralo nužnim, kako bi se osiguralo da se na primjereno
obaviješten nacin razmotri neizbježno mnoštvo interlokutornih podnesaka
koji prethode pretresu u žalbenom postupku.(
5 )
-
U svakom slucaju, Prakticno uputstvo nije pravilo o postupku i
dokazima, te Žigiceva analogija sa pravilom 6(D) nije valjana. Ukoliko
ne postoje nikakve indicije koje bi ukazivale na suprotno, svrha
Prakticnog uputstva obicno je kontrola nad prakticnim pitanjima
koja su pokrenuta nakon što je Prakticno uputstvo objavljeno kao
zvanicni dokument Medunarodnog suda. U tekucem predmetu, medutim,
nije neophodno razmatrati ovo pitanje jer, ako se Prakticno uputstvo
ne odnosi na njega (kako tvrdi Žigic), onda se pravila, onako kako
su glasila u vrijeme kad je Žigic podnio svoju najavu žalbe, moraju
nastaviti primjenjivati, i to na temelju istog onog pravila 6(D)
na koje se on u svojoj tvrdnji pozvao. Pravilo 111 je tada od žalioca
zahtijevalo da podnese Žalbeni podnesak "u kojem se iznose osnove
za žalbu [
]". Ovaj Žigicev argument da on nije bio obavezan da
identifikuje svoje osnove za žalbu se odbacuje.
-
U drugom Žigicevom odgovoru na Zahtjev tvrdi se da su njegove
osnove za žalbu u svakom slucaju identifikovane u njegovom Žalbenom
podnesku,( 6 ) u onoj
mjeri u kojoj je izraz "osnove za žalbu" definisan u clanu 25 Statuta
Medunarodnog suda.( 7 )
Clan 25.1 (Žalbeni postupak) odreduje:
-
Žalbeno vijece razmatra žalbe osoba koje su
osudila pretresna vijeca i žalbe tužioca na sljedecim osnovama:
-
greška u primjeni prava koja odluku cini
nevažecom, ili
-
greška u utvrdivanju cinjenicnog stanja
zbog koje je došlo do neostvarenja pravde .
Žigicevo pozivanje na clan 25 jeste pogrešno. Taj clan definiše
jurisdikciju Žalbenog vijeca. Njegova svrha jeste da
se utvrdi da li je došlo do -
-
greške u primjeni prava koja tu odluku cini nevažecom,
ili
-
greške u utvrdivanju cinjenicnog stanja zbog koje je došlo
do
neostvarenja pravde,
cime se ta jurisdikcija ogranicava na žalbe stricto sensu.
Iskljuceno je ponavljanje pretresa ili sudenje de novo.
Clan 25 ne definiše osnove za žalbu u svrhu Pravilnika
ili Prakticnog uputstva.
-
Osnova za žalbu na presudu nije u dovoljnoj mjeri konkretno definisana
pukim pozivanjem na primjenu prava od strane Pretresnog vijeca uz
tvrdnju da se radi o greški koja presudu cini nevažecom, ili pozivanjem
na neki cinjenicni nalaz Pretresnog vijeca uz tvrdnju da se radi
o greški zbog koje je došlo do neostvarenja pravde. Osnova za žalbu
mora da identifikuje kakvu je grešku napravilo Pretresno vijece
u svojoj presudi (ili u odluci ili nalogu izdatom tokom sudenja).(
8 ) Od Žalbenog vijeca se ne može ocekivati da detaljno
razmatra podneske strana ukoliko su oni nejasni, protivrjecni ili
neodredeni, ili ako imaju neke druge formalne i ocigledne nedostatke.(
9 ) Žalilac treba jezgrovito navesti konkretan stav koji
namjerava zastupati u vezi s osporavanom presudom ili nalazom, a
koji pokazuje uzrocnu vezu izmedu navodne greške u primjeni prava
i nevaljanosti odluke ili izmedu navodne greške kod utvrdivanja
cinjenicnog stanja i neostvarenja pravde.(
10 )
-
Tri razlicita primjera, koji se ticu hipotetickih proceduralnih,
cinjenicnih i grešaka u primjeni prava, a navodenje kojih nema za
svrhu poistovjecivanje s tekucim predmetom, mogu poslužiti kao ilustracija
prihvatljivih osnova za žalbu:
-
Odbijanjem zahtjeva žalioca za unakrsno ispitivanje svjedoka
X optužbe Pretresno vijece je žaliocu uskratilo pravicno sudenje.
-
Nalaz Pretresnog vijeca da je žalilac licno ucestvovao u ubistvu
osobe Y zasnovan je iskljucivo na iskazu svjedoka Z optužbe,
cije je svjedocenje, kako je na sudenju dokazano, nepouzdano.
Stoga je to bio zakljucak do kakvog nije mogao doci nijedan
razuman presudilac o cinjenicama.
-
U vezi s optužbom za progon po clanu 5(h) Statuta Medunarodnog
suda, Pretresno vijece je donijelo odluku da, ako je optužba
dokazala da je žalilac pocinio djelo s namjerom da diskriminira
žrtvu po bilo kojem od navedenih osnova, onda ona nije obavezna
i da dokaže da je tim djelom žrtva zaista i bila diskriminisana.
Ovakva odluka kosi se sa jurisprudencijom Medunarodnog suda,
uspostavljenom presudom Pretresnog vijeca u predmetu Tužilac
protiv Tadica. Buduci da optužba nije dokazala da je djelom
žalioca žrtva zaista i bila diskriminisana, tom je odlukom žaliocu
uskracena mogucnost izricanja oslobadajuce presude po toj optužbi.
U vezi sa svakom osnovom za žalbu neophodno je i identifikovati
(a) osporavanu odluku ili nalaz, uz konkretno navodenje broja stranice
i paragrafa presude ili datuma objavljivanja i/ili broja stranice
transkripta ili bilo koje druge odluke ili naloga , i (b) tacan
pravni lijek koji se traži u slucaju da žalba po tom osnovu bude
usvojena . Premda su ova dva dodatna elementa po prvi put izricito
navedena u Pravilniku i Prakticnom uputstvu tek nakon što je poceo
tekuci žalbeni postupak, ti su zahtjevi uvijek postojali u praksi
Medunarodnog suda i oni su primjenjivi na osnove za žalbu koje treba
da budu identifikovane u ovom žalbenom postupku.
-
Optužba je usmeno obavijestila Žalbeno vijece da ne namjerava
uložiti repliku na odgovor koji je podnio Žigic. Ona stoga ne osporava
Žigicevu tvrdnju da su u njegovom Žalbenom podnesku u dovoljnoj
mjeri identifikovane osnove za žalbu,(
11 ) premda je u Zahtjevu šturo i bez obrazloženja navela
da to nije tako. Žigic je u tom odgovoru identifikovao svoje osnove
za žalbu kao svako spominjanje clana 25 Statuta u njegovom Žalbenom
podnesku,( 12 ) te
se pozvao i na druge paragrafe tog podneska u kojima su, kako tvrdi,
njegove osnove za žalbu "opisane u [sic] drugaciji, ali vrlo prepoznatljiv
nacin".( 13 ) Žigic
ove reference ne smatra sveoubuhvatnim, nego cak i dodaje da su
"osnove za žalbu gotovo uvijek isprepletene".(
14 ) Njegov branilac je zakljucio odgovor ponudom da objasni
svoju proceduru optužbi.(
15 )
-
Za žaljenje je to što optužba na ovaj odgovor nije reagovala tako
što bi pažnju Žalbenog vijeca usmjerila na konkretne poteškoce koje
je imala u vezi sa formom Žalbenog podneska. Optužba je to ucinila
onda kada je po prvi put usvojena njena žalba na formu takvog podneska.(
16 ) Njen propust da to ucini i u ovom predmetu mogao bi
uputiti na to da se žalba optužbe zasniva prije na odsustvu forme,
a ne sadržaja. Vrlo je ocigledno, naravno, da je Žigicev branilac
pogrešno shvatio znacenje izraza "osnova za žalbu", te da nije upoznat
sa praksom Medunarodnog suda u vezi sa žalbenim postupkom. Takode
je vrlo ocigledno da on nije dostavio numerisan spisak osnova za
žalbu sa svim detaljima koje takva praksa zahtijeva. Medutim, u
slucajevima kad je žalilac u stvari identifikovao svoje osnove za
žalbu u prihvatljivo jasnoj mjeri, optužba ne bi trebala da zauzme
sitnicav stav u vezi sa formom osnova za žalbu samo zbog toga što
je ta forma manjkava . Svrha postojanja Žalbenog vijeca nije kažnjavanje
strana za ociglednu nesposobnost ili propust njihovih zastupnika
da djeluju u skladu s Pravilnikom u slucajevima kada time neka od
strana nije stekla neprimjerenu prednost.(
17 ) Od optužbe se ocekuje da ukaže na teškoce koje ima
sa Žalbenim podneskom, a ne da se samo osloni na nedostatak forme.
Za žaljenje je i to što optužba nije prihvatila ponudu Žigicevog
branioca da joj pojasni formu svog Žalbenog podneska. Od zastupnika
strana se ocekuje da razgovaraju kako bi riješili probleme prije
nego što ulože ishitrene podneske koji bi se mogli pokazati nepotrebnima.(
18 )
-
Primjer kako su se diskusijom izmedu zastupnika strana mogli ispraviti
brojni nedostaci nevješto opisane osnove za žalbu, koja ne zadovoljava
zahtjeve Medunarodnog suda, nalazi se u paragrafu 18 Žalbenog podneska.(
19 ) Nakon dugackog i nepovezanog niza uopštenih navoda
u prethodnim paragrafima, žalilac navodi:
Medutim, nema "ispravne" odluke bez dobro obrazloženog
mišljenja koje je rezultat opsežnog i racionalnog razmatranja
svih dokaza izvedenih na sudenju. Sudenje samo po sebi
podrazumijeva ovu proceduru i njeno odsustvo, opet samo po sebi,
predstavlja kako nacelnu grešku u utvrdivanju cinjenicnog stanja,
tako i ozbiljnu grešku u primjeni prava, cime se zasigurno ispunjavaju
uslovi iz clana 25 Statuta.
U prihvatljivoj je mjeri jasno da se žalilac ovdje žali na to
da Pretresno vijece nije obrazložilo svoje odluke po pitanjima prava
niti svoje cinjenicne nalaze u skladu sa clanom 23.2 Statuta, te
da je zbog tog propusta Pretresnog vijeca sudenje bilo nepravicno.
Osnova za žalbu zasnovana na takvoj tvrdnji ima odredenu vrijednost
.( 20 ) Ostaje da
se vidi da li ce ona biti i usvojena. Ono što nedostaje u paragrafu
18 jeste bilo kakva identifikacija odluka i nalaza za koje se tvrdi
da su pogrešni, te priroda svake od grešaka koje su navodno napravljene.
Unatoc donekle cudnoj tvrdnji, iznesenoj u sljedecem paragrafu Žalbenog
podneska, da bi bilo nepravicno "prisiliti" žalioca da dokaže da
je Pretresno vijece pogriješilo prilikom procjenjivanja cinjenicnog
stanja time što takvu procjenu nije ni napravilo, nema sumnje da
ce Žigic biti u stanju da iz ostatka svog Žalbenog podneska izvuce
konkretne greške na koje se ta tvrdnja odnosi.
-
I pored toga, medutim, samo na osnovu pomnog citanja Žalbenog
podneska jasno je da se njime ne daje dovoljno indikacija optužbi
ili Žalbenom vijecu o pitanjima cije razmatranje Žigic traži od
Žalbenog vijeca, a i ono malo indikacija koje podnesak sadrži mogu
se izvuci samo nepotrebnim trošenjem znatnog vremena i truda, pri
cemu nema nikakvih garancija da su zakljucci do kojih se na takav
nacin dode tacni. Unatoc žaljenja vrijednom propustu optužbe da
ukaže na konkretne probleme oko pripreme njenog podneska respondenta,
u ovoj situaciji ona ima pravo na odobrenje pravnog lijeka koji
traži.
-
U skladu s tim, nalaže se Zoranu Žigicu da u roku od cetrnaest
dana od datuma izdavanja ove odluke podnese novi dokument u kojem
ce jasno i koncizno pobrojati svaku osnovu za žalbu na koju se poziva,
te identifikovati stranice i paragrafe u kojima se te osnove za
žalbu obraduju u njegovom Žalbenom podnesku. Svaka od tih osnova
za žalbu mora biti oznacena brojem i Žigic mora navesti koju odluku
ili nalaz osporava (uz konkretni navod broja stranice i paragrafa
Presude), te kakav pravni lijek traži u slucaju da njegova osnova
za žalbu bude usvojena. Pod jednom osnovom za žalbu on može da konsoliduje
sve medusobno jasno povezane prigovore koje je naveo u svom Žalbenom
podnesku i ne mora uz svaki takav povezani prigovor navoditi posebnu
osnovu za žalbu. On mora jezgrovito navesti na koji je nacin Pretresno
vijece navodno pogriješilo u vezi sa svakom od tih osnova za žalbu.
Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri cemu je
mjerodovan engleski tekst.
Dana 14. juna 2002.
U Hagu,
Nizozemska
/potpis na originalu/
sudija David Hunt,
predžalbeni sudija
[pecat Medunarodnog suda]
1 - Zahtjev optužbe za podnošenje izjave
o osnovama za žalbu, 24. maj 2002. (dalje u tekstu: Zahtjev), par. 1.
2 - Pravilo 108 nije propisivalo nikakve
formalne zahtjeve vezane za najavu žalbe, ali je pravilo 111 zahtijevalo
od žalioca da u svom Žalbenom podnesku izloži osnove za žalbu.
3 - Prakticno uputstvo o zvanicnim zahtjevima
za žalbu na presudu (IT/201), 7. mart 2002. (dalje u tekstu: Prakticno
uputstvo), par. 4(b).
4 - Odgovor na Zahtjev optužbe za podnošenje
izjave o osnovama za žalbu - odbrana Zorana Žigica, 30. maj 2002. (dalje
u tekstu: Odgovor), par. 3.
5 - Tužilac protiv Kordica i Cerkeza, IT-95-14/2-A,
Odluka po drugim prijedlozima za produženje roka za podnošenje žalbenog
podneska, 2. juli 2001., par. 14.
6 - Odgovor, par. 5.
7 - Ibid, par. 6.
8 - Tužilac protiv Kupreškica, IT-95-16-A,
Presuda u žalbenom postupku, 23. oktobar 2001. (dalje u tekstu: drugostepena
presuda u predmetu Kupreškic), par. 27.
9 - Tužilac protiv Kayisheme i Ruzindane,
ICTR-95-1-A, Obrazloženje presude, 1. juni 2002., par. 137; Tužilac
protiv Kunarca i drugih, IT-96-23 & 23/1A, Presuda, 12. juni 2002.,
par. 43.
10 - Tužilac protiv Kordica i Cerkeza,
Nalog za podnošenje izmijenjenih osnova za žalbu, 18. februar 2002.,
str. 3.
11 - Odgovor, par. 5.
12 - Ibid, par. 6.
13 - Ibid, par. 7.
14 - Ibid, par. 11.
15 - Ibid, par. 12.
16 - To je bilo u predmetu Tužilac protiv
Kordica i Cerkeza (gore).
17 - Tužilac protiv Kordica i Cerkeza,
Odluka po zahtjevu Darija Kordica za dozvolu za podnošenje dodatne replike,
22. maj 2002., par. 9.
18 - Naravno, u slucajevima kad predstavnici
strana postignu sporazum, nužno je podnijeti nekakav dokument u kojem
ce se izložiti takav sporazum, kako bi se Žalbenom vijecu pružila pomoc
na koju ima pravo.
19 - Žalbeni podnesak žalioca - odbrana
optuženog Zorana Žigica, 21. maj 2002. (dalje u tekstu: Žalbeni podnesak).
20 - Tužilac protiv Furundžije, IT-95-17/1-A,
Presuda, 21. juli 2000., par. 69; Drugostepena presuda u predmetu Kupreškic,
par. 32.
|