PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Mohamed Shahabuddeen, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Florence Mumba
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 22. marta 2004.

TUŽILAC
protiv
Miroslava KVOČKE, Mlađe RADIĆA, Zorana ŽIGIĆA i Dragoljuba PRCAĆA


ODLUKA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana:
g. Krstan Simić za Miroslava Kvočku
g. Toma Fila za Mlađu Radića
g. Slobodan Stojanović za Zorana Žigića
g. Jovan Simić za Dragoljuba Prcaća

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

RJEŠAVAJUĆI PO povjerljivom i ex parte "Zahtjevu Žalbenom vijeću za pružanje pravne pomoći u žalbenom postupku" (dalje u tekstu: Zahtjev), koji je 26. februara 2004. podnio lično žalilac Žigić (dalje u tekstu: žalilac), u kojem žalilac između ostalog tvrdi da optužba prikriva dokaze i ne pridržava se svojih obaveza iz pravila 68, izražavajući "veliku zabrinutost zbog Odluke od 16. februara 2004. o izvođenju dodatnih dokaza na osnovu pravila 115";[1]

UZIMAJUĆI U OBZIR da se drugi dio Zahtjeva može smatrati zahtjevom za preispitivanje "Odluke po prijedlozima odbrane za uvrštavanje u spis dodatnih dokaza na osnovu pravila 115", koju je 16. februara 2004. donijelo Žalbeno vijeće (dalje u tekstu: Odluka od 16. februara 2004.);

IMAJUĆI U VIDU "Nalog" koji je 10. marta 2004. izdalo Žalbeno vijeće, kojim je sekretaru Suda naloženo da zahtjev zavede kao povjerljiv i inter partes i naložilo optužbi da do 17. marta 2004. dostavi odgovor na Zahtjev, a žaliocu da, ukoliko to želi, dostavi repliku do 19. marta 2004.;

IMAJUĆI U VIDU "Dopunu 'Zahtjeva Žalbenom vijeću za pružanje pravne pomoći u žalbenom postupku' od 25. februara 2004." (dalje u tekstu: Dopuna), koju je žalilac dostavio na povjerljivoj osnovi 12. marta 2004., u kojoj on tvrdi da je optužba od njega do 12. marta 2004. prikrivala jednu izjavu koja je 28. februara 2004. data tužiocu, te da je Žalbeno vijeće zamoljeno da uzme u obzir tu izjavu na osnovu pravila 115 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik);

IMAJUĆI U VIDU "Repliku optužbe na 'Zahtjev Žalbenom vijeću za pružanje pravne pomoći u žalbenom postupku' i 'Dopunu Zahtjeva Žalbenom vijeću za pružanje pravne pomoći u žalbenom postupku'", koju je 16. marta 2004. na povjerljivoj i ex parte (u odnosu na druge žalioce u ovom predmetu) osnovi dostavila optužba (dalje u tekstu: Odgovor optužbe), u kojem optužba tvrdi da nema osnova za žaliočeve pritužbe na optužbu,[2] da je optužba detaljno obrazložila objelodanjivanje na osnovu pravila 68 Pravilnika u pet statusnih izvještaja dostavljenih u žalbenom postupku,[3] da je optužba na osnovu pravila 68 objelodanila žaliocu sve materijale iz predmeta Tužilac protiv Predraga Banovića (predmet br. IT-02-65/1), kao i detalje sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici iz tog predmeta,[4] da su optužnice iz predmeta Tužilac protiv Dušana Meakića i drugih (predmet br. IT-03-65-PT) i Tužilac protiv Duška Sikirice i drugih (predmet br. IT-95-8-T) javne i da su svi materijali iz pravila 68 i povjerljivi prilozi uz optužnice vjerovatno bili objelodanjeni žaliocu,[5] da su, u vezi s žaliočevom tvrdnjom da su optuženi u predmetu Tužilac protiv Duška Sikirice i drugih (predmet br. IT-95-8-T) sklopili tajne sporazume o izjašnjavanju o krivici, sporazumi o potvrdnom izjašnjavanju o krivici, kako ističe optužba, u stvari svi zavedeni kao javni 2001. godine[6] i da optužba nije razmatrala izjavu za koju se u Dopuni navodi da sadrži materijal iz pravila 68, već informacije koje su u skladu sa zaključcima Pretresnog vijeća o jednom incidentu premlaćivanja;[7]

IMAJUĆI U VIDU povjerljivu "Repliku Zorana Žigića na odgovor optužbe na zahtjev Žalbenom vijeću za pružanje pravne pomoći u žalbenom postupku i dopunu zahtjeva Žalbenom vijeću za pružanje pravne pomoći u žalbenom postupku", koju je 19. marta 2004. dostavio žalilac (dalje u tekstu: Žigićeva replika), u kojoj on odgovara na samo jedan paragraf Odgovora optužbe tvrdeći, između ostalog, da je "razumio iz glasina" kako je protiv jednog od optuženih pred Međunarodnim sudom, Duće Kneževića, podignuta "povjerljiva optužnica" za ubistva nekih pojedinaca za koja je žalilac proglašen krivim na svom suđenju;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, u vezi s obavezom optužbe na osnovu pravila 68 Pravilnika, Žalbeno vijeće izjavilo u jednom drugom predmetu da "prema pravilu 68, prvotnu odluku o tome da li su dokazi osloba|aju}i donosi tu`ilac. Bez dodatnih dokaza da je Tu`ila{tvo donijelo nevaljanu ocjenu, @albeno vije}e nije sklono da se mije{a u diskreciono pravo Tu`ila{tva";[8]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je optužba dala detaljna objašnjenja u odgovoru na više navoda žalioca o kršenjima pravila 68, te da žalilac nije pobio objašnjenja koja je optužba dala u svom Odgovoru;

UZIMAJUĆI U OBZIR da navodi koje je iznio žalilac u svom Zahtjevu, Dopuni i Replici nisu osnovani, pošto žalilac nije dokazao da je optužba zloupotrijebila svoju ocjenu na osnovu pravila 68 Pravilnika;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, kako podsjeća optužba, "Žalbeno vijeće u ranijim odlukama već zaključilo da svako vijeće može ponovo razmotriti svoju odluku, i to ne samo u slučajevima kada su se okolnosti promijenile, ako je uvjereno da je njegova prethodna odluka pogrešna i da je njome nanesena šteta. Hoće li vijeće ponovo razmotriti svoju odluku pitanje je koje takođe ulazi u okvir diskrecionog ovlaštenja vijeća";[9]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, u prilog svom zahtjevu za preispitivanje, žalilac izdvojio stavke 8, 9 i 13 svog drugog prijedloga na osnovu pravila 115[10] i stavku 6 svog prvog prijedloga na osnovu pravila 115;[11]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je, u Odluci od 16. februara 2004. Žalbeno vijeće, premda je konstatovalo da su dotični dokazni predmeti uz dužnu revnost mogli biti dostupni za suđenje, zaključilo da "nije pokazano da bi ti dokazi uticali na izrečenu presudu";

UZIMAJUĆI U OBZIR, stoga, da je Žalbeno vijeće propisno razmotrilo suštinu dokaznih predmeta na koje se žalilac poziva u Zahtjevu za preispitivanje Odluke od 16. februara 2004.;

UZIMAJUĆI U OBZIR nadalje da nema potrebe za preispitivanjem Odluke od 16. februara 2004. pošto žalilac nije uvjerio Vijeće da je ranija odluka pogrešna i da je prouzrokovala nepravdu;

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA, OVIM ODBACUJE i Zahtjev i Dopunu.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

  /potpis na originalu/
  Mohamed Shahabuddeen,
  predsjedavajući sudija
Dana 22. marta 2004.,  
U Haagu,  
Nizozemska  

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Zahtjev, par. 15.

[2] Replika optužbe, par. 15.

[3] Ibid., par. 17.

[4] Ibid., par 19.

[5] Ibid., par. 20.

[6] Ibid., par.21.

[7] Ibid., par. 22.

[8] Tužilac protiv Tihomira Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, "Odluka po zahtjevu žalioca za dostavu materijala, za suspenziju odnosno izmjenu rasporeda podnošenja podnesaka, te po dodatnim podnescima", Žalbeno vijeće, 26. septembar 2000., par. 39.

[9] Tužilac protiv Zdravka Mucića i drugih, predmet br. IT-96-32-Abis; Presuda po žalbi na kaznu, Žalbeno vijeće, 8. april 2003., par. 49.

[10] Povjerljivi drugi prijedlog Zorana Žigića za izvođenje dodatnih dokaza, 11. april 2003.

[11] Povjerljivi prijedlog za izvođenje dodatnih dokaza - odbrana Zorana Žigića, 22. august 2002., i dopuna od 13. juna 2003.