| PRED ŽALBENIM VIJEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 9. decembra 2004. Momir NIKOLIĆ Javna redigovana verzija ODLUKA PO ZAHTJEVU ZA UVRŠTAVANJE DODATNIH DOKAZA
Zastupnik žalioca: Tužilaštvo: 1. Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud) rješava po povjerljivom "Zahtjevu za uvrštavanje dodatnih dokaza" na osnovu pravila 115 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) od 18. juna 2004. (dalje u tekstu: Zahtjev po pravilu 115), te po povjerljivom "Usklađenom i dopunjenom zahtjevu za uvrštavanje dodatnih dokaza" od 21. juna 2004. (dalje u tekstu: Dodatni zahtjev), koje je podnio zastupnik Momira Nikolića. A. Istorijat postupka 2. Dana 6. maja 2003. Momir Nikolić (dalje u tekstu: žalilac) izjasnio se krivim po jednoj tački Optužnice za progon kao zločin protiv čovječnosti[1] u vezi s događajima u Srebrenici, Potočarima i okolnom području iz 1995. godine. Dana 7. maja 2003. Pretresno vijeće I žaliocu je po toj tački Optužnice izreklo osuđujuću presudu za progon kao zločin protiv čovječnosti[2] i 2. decembra 2003. osudilo ga na 27 godina zatvora.[3] 3. Dana 30. decembra 2003. Momir Nikolić je najavio žalbu.[4] Njegov glavni branilac po službenoj dužnosti, g. Veselin Londrović, nastavio ga je zastupati i u žalbenom postupku, a 19. februara 2004. za sabranioca je imenovana gđa Virginia Lindsay (dalje u tekstu: sabranilac). Dana 24. maja 2004. žalilac je podnio povjerljivi "Uvodni žalbeni podnesak Momira Nikolića" (dalje u tekstu: Žalbeni podnesak), na koji je optužba 5. jula 2004. uložila povjerljivi odgovor.[5] Na taj odgovor žalilac je 20. avgusta 2004. uložio povjerljivu repliku.[6] 4. Što se tiče Žalbenog podneska, Žalbeno vijeće je u svojoj odluci od 1. septembra 2004. djelomično odobrilo tužiočev "Zahtjev da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu".[7] Shodno tome, žalilac je iz svog žalbenog podneska izbrisao Prilog E i nekoliko pasusa teksta samog podneska. Na usmeni nalog predžalbenog sudije da se podnese javna redigovana verzija Žalbenog podneska,[8] žalilac je 21. septembra 2004. podnio "Redigovanu i usklađenu verziju uvodnog podneska u žalbenom postupku" (dalje u tekstu: Redigovani žalbeni podnesak). 5. Dana 18. juna 2004. žalilac je podnio povjerljivi Zahtjev na osnovu pravila 115, u kojem od Žalbenog vijeća traži da uvrsti povjerljive dokumente u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, podnesene kao Prilog E, koji su Odlukom po zahtjevu za brisanje izbrisani iz prvobitne verzije Žalbenog podneska [redigovano] (zbirno dalje u tekstu: medicinska dokumentacija). U prilog svom zahtjevu, žalilac navodi i dijelove svog žalbenog podneska u kojima se govori o medicinskoj dokumentaciji, koji su već ranije izbrisani iz Žalbenog podneska (dalje u tekstu: dijelovi Žalbenog podneska).[9] 6. Žalilac navodi da na pretresu o kazni njegova medicinska dokumentacija nije bila predočena zbog nemara njegovog zastupnika.[10] On tvrdi da je ta medicinska dokumentacija dokaz faktora za ublažavanje kazne i da ona ima veliku dokaznu vrijednost jer pokazuje njegov karakter i kajanje, te argumentira da je ta dokumentacija, da je bila predočena na pretresu o kazni, mogla da bude presudni faktor za Pretresno vijeće prilikom izricanja kazne.[11] Žalilac od Žalbenog vijeća traži i da mu se odobre dodatna sredstva, čime bi mu se omogućilo da ponudi svjedočenje vještaka u vezi s karakterom propusta svog pravnog zastupnika.[12] 7. Dana 21. juna 2004. žalilac je podnio povjerljivi Dodatni zahtjev uz koji je priložio dijelove Žalbenog podneska koji se "omaškom" nisu našli u tekstu prvobitne verzije Zahtjeva po pravilu 115.[13] Nadalje, žalilac je kao Prilog B dostavio pismenu izjavu svog glavnog branioca g. Londrovića (dalje u tekstu: Londrovićeva izjava), zajedno s njenim prijevodom na engleski, priloženu, kako se čini, u svrhu potkrepe navoda o nemaru branioca u obavljanju službene dužnosti. 8. Dana 28. juna 2004. žalilac je podnio povjerljivu "Ispravku prijevoda Priloga B uz Zahtjev Momira Nikolića za uvrštavanje dodatnih dokaza". 9. Istoga dana, optužba je podnijela svoj povjerljivi odgovor na Dodatni zahtjev,[14] u kojem traži da Žalbeno vijeće odbaci Zahtjev po pravilu 115 i Dodatni zahtjev. 10. Dana 2. jula 2004. žalilac je podnio povjerljivu repliku[15] u kojoj odbacuje argumente optužbe, te od Žalbenog vijeća traži da usvoji njegov Zahtjev po pravilu 115 i da mu odobri dodatno vrijeme za pripremu,[16] kao i sredstva za angažovanje svjedoka vještaka u vezi s dužnošću zastupnika odbrane da pribavi dokumentaciju od psihijatra.[17] Uz repliku, žalilac je u Prilogu A dostavio dokumente Službe javnog pravobranioca iz Washingtona D.C. pod naslovom "Kontrolni spisak u vezi s istragom" i "Efektivni plan odbrane u vezi s kaznom". Ti dokumenti navodno potkrepljuju tvrdnju da je zastupnik odbrane pokazao nemar u obavljanju svoje dužnosti u istraživanju faktora za ublažavanje kazne. Pored toga, žalilac je u Prilogu B dostavio prijevod na engleski izjave jednog svjedoka iz Bosne (dalje u tekstu: izjava svjedoka), koju je ovaj dao glavnom braniocu g. Londroviću i na koga se Londrović poziva u svojoj izjavi.[18] [redigovano] Nejasno je da li žalilac traži da se izjava svjedoka uvrsti kao dodatni dokaz ili je ona podnijeta samo u prilog navodima o nemaru u obavljanju dužnosti g. Londrovića. 11. Dana 20. avgusta 2004. žalilac je podnio dodatni prilog uz svoj Zahtjev po pravilu 115.[19] U tom novom podnesku, žalilac traži da mu se omogući podnošenje dva nova dokumenta koji potvrđuju da je njegovu medicinsku dokumentaciju zatražio tim odbrane Vidoja Blagojevića, 11. septembra 2003., te da je tim kopije te dokumentacije dobio 15. septembra 2003. godine. 12. Dana 21. septembra 2004. žalilac je podnio "Ispravljeni Usklađeni i dopunjeni zahtjev za uvrštavanje dodatnih dokaza", koji sadrži ispravke prijevoda Priloga B Zahtjeva po pravilu 115. 13. U odluci od 12. oktobra 2004., sekretar je povukao imenovanje g. Londrovića i za glavnog branioca imenovao dotadašnjeg sabranioca, gđu Lindsay, što je stupilo na snagu istog dana kada je ta odluka izdata.[20] B. Vremenske odrednice Zahtjeva po pravilu 115 14. Zahtjev po pravilu 115 podnijet je 18. juna 2004. godine, gotovo četiri mjeseca nakon isteka roka propisanog pravilom 115(A). U Zahtjevu po pravilu 115, žalilac traži da Žalbeno vijeće iskoristi svoje diskreciono ovlaštenje iz pravila 127 Pravilnika i da podnesak prizna kao pravodobno podnesen, na osnovu sljedećih razloga: (1) prijevod presude na B/H/S primljen je 1. aprila 2004.; (2) zakašnjenje je uzrokovano nedoumicom kako da se postupi s obzirom na konfliktnu situaciju sa dotadašnjim glavnim braniocem; (3) najava o podnošenju dodatnih dokaza i osnovi za njihovo uvrštavanje dostavljeni su 24. maja 2004., dakle unutar roka od sedamdeset i pet dana od izdavanja prijevoda presude na B/H/S; i (4) sabranilac žalioca zakašnjenje je prouzrokovao nenamjerno i u dobroj vjeri. U svom Odgovoru, optužba navodi da se ne protivi žaliočevom zahtjevu za produženje roka.[21] 15. Pravilo 115(A) predviđa da se prijedlog za uvrštavanje dodatnih dokaza mora podnijeti najkasnije sedamdeset i pet dana od datuma objavljivanja presude, a za svako zakašnjenje mora se navesti valjani razlog. Žalbeno vijeće stoga mora ispitati da li je pokazan valjan razlog u smislu pravila 115(A). 16. Žalbeno vijeće odbacuje žaliočevo tumačenje pravila 115(A), tj. da rok od sedamdeset i pet dana počinje teći od datuma objavljivanja presude na B/H/S-u. Žalbeno vijeće napominje da se produženje roka za podnošenje žalbenog podneska koji je odobrio predžalbeni sudija[22] primenjuje samo na dostavljanje žalbenog podneska, a ne i na zahtjeve na osnovu pravila 115. Nadalje, žaliočeva najava prijedloga za uvrštenje dodatnih dokaza ne predstavlja valjan razlog jer je bila podnijeta 24. maja 2004., gotovo tri mjeseca nakon propisanog roka. Slično tome, ni navodna dobra vjera sabranioca ne može se smatrati valjanim razlogom. Međutim, Žalbeno vijeće smatra da svi navedeni osnovi zajedno - činjenica da se optužba ne protivi tako kasnom podnošenju predmetnog zahtjeva, nedoumice u vezi s konfliktnom situacijom povodom glavnog branioca, te činjenica da se optužbi zakašnjenjem ne nanosi šteta – predstavljaju valjan razlog u smislu pravila 115. Shodno tome, Zahtjev po pravilu 115 priznaje se kao valjano podnesen. C. Zahtjev za produženje roka i odobravanje dodatnih sredstava 17. Žalbeno vijeće podsjeća na to da je za utvrđivanje iznosa i odobravanje dodatnih sredstava u okviru sistema pravne pomoći nadležan prvenstveno sekretar Suda, shodno relevantnim odredbama Pravilnika i članu 22(A) Uputstva za dodjelu branioca po službenoj dužnosti.[23] Stoga, u skladu s propisanim postupkom, žalilac zahtjev za dodjelu dodatnih sredstava mora uložiti Sekretarijatu Suda, a ne Žalbenom vijeću.[24] Žalbeno vijeće stoga neće razmatrati žaliočevu zahtjev za dodjelu dodatnih sredstava za pribavljanje izjava vještaka u vezi sa dužnošću branilaca da istraže dokaze olakšavajućih okolnosti. 18. Nadalje, Žalbeno vijeće smatra da je žalilac već dostavio dokaze koji su Žalbenom vijeću dovoljni da mjerodavno riješi po njegovom Zahtjevu po pravilu 115, te da nije potrebno podnositi daljnje izjave vještaka ili domaćih organa u vezi s navodom o nemaru u obavljanju dužnosti zastupnika odbrane. Žalbeno vijeće nadalje napominje da je od podnošenja Zahtjeva po pravilu 115 i objavljivanja ove odluke proteklo gotovo šest mjeseci, što znači da je žalilac imao vremena na pretek da provede dodatna istraživanja po ovom pitanju. Žalbeno vijeće stoga odbija žaliočev zahtjev da mu se dodatno produži rok. D. Mjerodavno pravo 19. Uvrštavanje dodatnih dokaza regulisano je pravilom 115 Pravilnika, koje utvrđuje sljedeće: Pravilo 115
20. Kako bi bili prihvatljivi na osnovu pravila 115, predloženi dokazi moraju ispunjavati više kriterija. Ti kriteriji se razlikuju zavisno o dostupnosti dokaza za vrijeme suđenja. 21. Opšte uzevši, žalilac mora da dokaže da mu dodatni dokazi koji se predlažu za žalbeni postupak nisu bili dostupni u vrijeme suđenja ni uz pokazanu dužnu revnost.[25] Dužnost žalioca da postupa s objektivno mogućom revnošću podrazumijeva "adekvatnu primenu svih mehanizama zaštite i prinude koje predviđaju Statut i Pravilnik Međunarodnog suda da bi se pred Pretresno veće izneli dokazi u ime optuženog".[26] Branilac, dakle, mora obavijestiti Pretresno veće o bilo kakvim problemima s pribavljanjem dokaza, uključujući i one proistekle iz zastrašenosti svedoka ili nemogućnosti da se oni lociraju.[27] Isto tako, zainteresovana strana takođe mora da od Pretresnog vijeća zatraži pomoć u osiguravanju saradnje nekooperativnog željenog svjedoka.[28] Za pravnog zastupnika koji postupa na taj način obično će se smatrati da je postupao sa dužnom revnošću.[29] 22. Međutim, Žalbeno vijeće je priznalo izuzetak u odnosu na uslov da novi dokazi "nisu bili dostupni", naročito u slučajevima kada je pokazan grubi nemar u obavljanju dužnosti sa strane pravnog zastupnika.[30] Shodno tome, strana koja traži uvrštavanje dodatnih dokaza može ispuniti prvi kriterijum propisan pravilom 115 ako dokaže grubi nemar pravnog zastupnika u obavljanju dužnosti.[31] Kriterij prihvatljivosti ako dokazi nisu bili dostupni u vrijeme suđenja 23. U slučaju kada dokazi nisu bili dostupni na suđenju, predlagač dokaza mora pokazati kako to da su dokazi relevantni za neko materijalno pitanje i vjerodostojni, tako i to da su mogli uticati na presudu o kazni. Drugačije rečeno, dokazi moraju biti takvi da se njima, u kontekstu ukupnih dokaza izvedenih na suđenju, može pokazati da presuda o kazni nije osnovana.[32] Strana koja traži uvrštavanje dodatnih dokaza ima obavezu da jasno i konkretno navede kakav bi uticaj na odluku Pretresnog vijeća mogli da imaju dodatni dokazi.[33] Kriterij prihvatljivosti ako su dokazi bili dostupni u vrijeme suđenja 24. Ako dokazi jesu bili dostupni na suđenju, ipak se može dozvoliti njihovo uvrštenje u žalbenom postupku ako žalilac može ispuniti obavezu dokazivanja da bi, ako se ti dokazi isključe, pravda ostala nezadovoljena jer bi, da su bili dostupni na suđenju, uticali na presudu o kazni.[34] U predmetu Krstić, Žalbeno vijeće je istaknulo da se tim "povišenim standardom nastoji […] osigurati konačnost presuda i spremnost branilaca da na suđenju ulože maksimalne napore u cilju pribavljanja i izvođenja relevantnih dokaza", dok on istovremeno "ne dopušta da se održi presuda zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, čime se garantuje podjednako značajan interes tačnosti presuda".[35] 25. Bez obzira na to da li su dokazi bili dostupni na suđenju ili ne, Žalbeno vijeće je u više navrata priznalo da se dokazi ne smiju ocjenjivati izolirano, nego u kontekstu ukupnih dokaza izvedenih na suđenju.[36] E. Argumenti i diskusija 1. Materijal podnijet na osnovu pravila 115 26. Žaliočev zahtjev je donekle nejasan i zbrkan u pogledu dokumenata za koje on traži da se uvrste kao dodatni dokazi. Razni dokumenti priloženi su uz različite podneske, a da žalilac nigdje nije precizno naveo da li traži da na osnovu pravila 115 budu uvršteni kao dodatni dokazi. Pažljivo proučivši Zahtjev po pravilu 115, Dodatni zahtjev i Repliku, Žalbeno vijeće, koliko je moglo da shvati, smatra da se kao dodatni dokazi na uvrštenje predlažu sljedeći dokumenti:
27. Preostali dokumenti koji se pominju uključeni su u te podneske, kako se čini, kao potkrepa navoda žalioca o nemaru u obavljanju dužnosti od strane branioca. 28. Što se tiče izjave svjedoka, Žalbeno vijeće napominje da taj dokazni materijal nije naveden u Zahtjevu po pravilu 115, nego je podnesen sa Replikom. Takvim postupkom žalilac je optužbi uskratio pravo na odgovor. Takav način podnošenja šteti pravičnosti postupka. Stoga Žalbeno vijeće ne želi razmatrati taj dokaz i baviće se samo pitanjem prihvatljivosti medicinske dokumentacije u kontekstu pravila 115. 2. Dostupnost dokaza 29. Nijedna od strana ne smatra spornim da medicinska dokumentacija jeste bila dostupna na suđenju. Međutim, žalilac tvrdi da njegov branilac, iako je znao da ona postoji, tu dokumentaciju nije pribavio kako bi je podnio za pretres o kazni zbog toga što nije ispravno shvatio svoju dužnost da istraži dokaze o faktorima za ublažavanje kazne.[37] Žalilac tvrdi da taj propust predstavlja grubi nemar u obavljanju dužnosti: "zbog težine optužbi protiv Momira Nikolića, podaci sadržani u medicinskoj dokumentaciji bili su od apsolutno suštinskog značaja radi donošenja stručnih odluka i dobivanja stručnog savjeta u vezi s predočivanjem dokaza o faktorima za ublažavanje kazne".[38] U prilog toj svojoj tvrdnji, žalilac je podnio Londrovićevu izjavu u kojoj g. Londrović, njegov glavni branilac na suđenju, objašnjava zašto je odlučio da ne pribavi medicinsku dokumentaciju za suđenje. 30. Optužba osporava da je nepredočavanje medicinske dokumentacije posljedica grubog nemara u obavljanju dužnosti od strane branioca.[39] Optužba tvrdi da je branilac na suđenju, nakon što je proveo obimnu istragu [redigovano], donio taktičku odluku da te dokaze ne predoči Pretresnom vijeću kako se optužbi ne bi dala prilika da te dokaze pobija.[40] Optužba tvrdi da su glavni branilac na suđenju, sabranilac na suđenju i žalilac zaključili da ne bi bilo u interesu žalioca da se podnesu dokazi o njegovom karakteru za 1992. i 1995. godinu.[41] Optužba dodaje da je glavni branilac u svojoj izjavi potvrdio da se žalilac u vezi s tim pitanjem predomislio tek kad je novi sabranilac izrazio drugačije mišljenje o tome.[42] 31. Žalilac replicira da se grubi nemar u obavljanju dužnosti sastoji u tome što glavni branilac na suđenju nije pribavio tu dokumentaciju iako je znao da ona postoji, a ne u tome što je nije predočio Pretresnom vijeću, kako tvrdi optužba.[43] Žalilac tvrdi da se u pravosuđima s akuzatornim sistemom dužnošću advokata odbrane u svakom postupku smatra pribavljanje objektivno dostupne i relevantne medicinske dokumentacije. Tu dokumentaciju on je priložio upravo kako bi potkrijepio taj argument.[44] Nakon što je naveo da su oba njegova zastupnika na suđenju stručno obrazovanje stekli u neakuzatornim pravnim sistemima, on tvrdi da nemar u obavljanju dužnosti njegovih zastupnika proizlazi iz te neakuzatorne pravne podloge i njihove nestručnosti u pogledu postupka odmjeravanja kazne,[45] te dodaje da "ne bi smjelo da se dogodi da optuženo lice mora izabrati advokata stručno osposobljenog u akuzatornom pravosudnom sistemu kako bi moglo biti sigurno da će advokat u okviru svoje dužnosti provesti i kompetentnu istragu o ličnim prilikama optuženoga".[46] 32. Žalilac nadalje tvrdi da na to da propust branilaca da provedu istraživanje doseže nivo grubog nemara u obavljanju dužnosti upućuju sljedeći elementi:
33. Što se tiče tvrdnje optužbe da medicinska dokumentacija nije predočena Pretresnom vijeću zbog toga što je donijeta takva strateška odluka, žalilac tvrdi da, "bez kompetentnog istraživanja" zastupnik odbrane "nije imao nikakvu objektivnu niti stručnu osnovu za donošenje strateških odluka o tome da li će se ta dokumentacija koristiti u pregovorima o sporazumu o izjašnjavanju o krivici ili će biti ponuđena kao dokaz".[47] Žalilac tvrdi da je predmetnu medicinsku dokumentaciju pribavio tim Blagojevićeve odbrane, koji je vodio advokat koji je studije završio u SAD-u,[48] i to mnogo prije nego što je pribavljena medicinska dokumentacija za samog Blagojevića.[49] Na osnovu svega što je iznio, žalilac zaključuje da se činjenica da njegova dokumentacija nije bila pribavljena ne može smatrati izrazom razumnog stručnog rasuđivanja i da ona, dakle, predstavlja grubi nemar u obavljanju dužnosti.[50] 34. Pored toga, žalilac tvrdi da se odluka o tome da se medicinska dokumentacija ne ponudi kao dokaz olakšavajućih faktora ne može pripisati njemu.[51] To obrazlaže time da nikad tokom pretresa o kazni nije bez rezerve prihvatao odluke svog zastupnika koji ga je zastupao u prvostepenom postupku: samoinicijativno je predlagao naloge i napisao dopis Pretresnom vijeću, te podnosio dokaze u vezi sa 1992. godinom jer to nije činio njegov advokat.[52] Žalilac tvrdi da "ne bi smjelo da se dogodi da optuženi svojem advokatu govori kako da istražuje predmet, nego da optuženi ima pravo da se uzda u stručnu pomoć zasnovanu na razumnom stepenu revnosti u istraživanju, kako pravnih tako činjeničnih pitanja u predmetu".[53] 35. Kako je već rečeno, žalilac ima obavezu da dokaže da dokazi predloženi za uvrštenje u žalbenom postupku ili nisu bili dostupni u vrijeme suđenja, ili se nisu mogli otkriti čak niti uz svu dužnu revnost. Dužna revnost je obaveza pravnog zastupnika koji brani lica optužena ili osuđena pred Međunarodnim sudom. Međutim, ovaj standard ipak ima jedan izuzetak, a to su upravo slučajevi dokazanog grubog nemara u obavljanju dužnosti. 36. Žalbeno vijeće podsjeća na svoj stav da, kada je potrebno utvrditi da li postoji osnovana sumnja da je došlo do grubog nemara u obavljanju dužnosti, valja poći od čvrste pretpostavke da je zastupnik optuženog postupao sa dužnom revnošću, odnosno, drugačije rečeno, da način na koji je pravni zastupnik obavio svoj posao ulazi u okvir razumno očekivane stručne pravne pomoći.[54] Prilikom donošenja ocjene o tome da li je pravni zastupnik pokazao "grubi nemar", vijeće u razmatranju takvih navoda mora primijeniti objektivni standard razumnosti. Prilikom utvrđivanja da li je pravni zastupnik svoj posao obavio ispod tog standarda, postupanje zastupnika mora se ocjenjivati u kontekstu okolnosti kakve su one bile u predmetnom trenutku.[55] 37. Prije nego što donese nužno potrebnu ocjenu o tome, Žalbeno vijeće želi da napomene da pravni zastupnici imaju široka diskreciona ovlaštenja u pogledu načina kako će postupati u predmetu, a odluke koje pravni zastupnik koristeći ta diskreciona ovlaštenja donosi često su delikatne, na primjer poput odluke o tome za koju se taktiku opredijeliti.[56] Strateška odluka ne može predstavljati grubi nemar samo zato što drugi branilac eventualno donosi drugačije odluke o načinu vođenja predmeta, a pogotovo ne zato što se za odluke donošene u toku suđenja, gledano u retrospektivi, može učiniti da su bile pogrešne. Nešto što je samo greška ne doseže nivo grubog nemara u obavljanju dužnosti u smislu pravila 115. 38. U okolnostima ovog predmeta, Žalbeno vijeće se slaže s tim da je moguće da pravni zastupnik nije postupao s dužnom revnošću s obzirom na nepribavljanje medicinske dokumentacije. Kako priznaje sam g. Londrović, da su imali priliku da prouče medicinsku dokumentaciju, i on i žalilac bi te dokumente Pretresnom vijeću ponudili kao dokaze olakšavajućih okolnosti. Međutim, materijali dani na uvid Žalbenom vijeću pokazuju da je glavni zastupnik odbrane istraživao istoriju bolesti Momira Nikolića [redigovano]. Čak ako glavni pravni zastupnik žalioca i nije fizički pokušao da pribavi medicinsku dokumentaciju, iz gore iznesenog može se izvesti zaključak da mu je u opštim crtama bio poznat njen sadržaj. Žalbeno vijeće napominje da je, u okolnostima u datom trenutku, glavni branilac zaključio da ne bi bilo u interesu žalioca da se izvode dokazi o njegovom karakteru iz 1992. i 1995. godine. Shodno tome, donio je stratešku odluku da se usredsredi na istraživanje drugih pitanja, a ne na pribavljanje medicinske dokumentacije. Žalbeno vijeće smatra da je, u datom trenutku i u datoj fazi postupka, ta odluka bila objektivno razumna i taktičke prirode, iako je neko drugi, dalekovidnije i sagledavajući situaciju u svjetlu dužine kazne i zaključaka Pretresnog vijeća, mogao prosuditi da takva odluka nije ispravna. 39. Žalbeno vijeće nadalje napominje da je g. Londrović izjavio sljedeće: "Opredijelio sam se da tako postupim, i još uvijek sam ubijeđen da je to opredjeljenje bilo ispravno u datom trenutku i datoj fazi postupka".[57] Po mišljenju Žalbenog vijeća, glavni branilac donio je razumnu odluku, dosljednu njegovoj strategiji odbrane. Žalbeno vijeće stoga smatra da se ta taktička odluka ne može smatrati grubim nemarom u obavljanju dužnosti. 40. Što se tiče argumenta da se ta taktička odluka ne može smatrati žaliočevom odlukom, Žalbeno vijeće podsjeća na svoj stav iz Odluke po pravilu 115 u predmetu Tadić: "stručnost i dužna revnost branioca obično se, i u smislu oba kriterijuma, smatraju stručnošću i dužnom revnošću optuženog".[58] U pravilu, za optuženo lice je način kako se u njegovo ime vodi postupak obavezujući. Naime, "/j/edinstvo identiteta između branjenika i branioca neophodno je za funkcionisanje Međunarodnog suda. Ako je branilac postupio protivno željama žalioca, a ovaj u tom trenutku nije izrazio protivljenje i ne postoje vanredne okolnosti (koje u ovom slučaju ne postoje), mora se smatrati da se isti složio, čak i ako je to nerado uradio".[59] Budući da je Žalbeno vijeće zaključilo da branilac, time što je odlučio da ne pribavi medicinsku dokumentaciju, nije ispoljio grubi nemar u obavljanju dužnosti, ono ne smatra potrebnim da mijenja taj svoj nalaz. Dakle, u kontekstu primjene pravila 115, treba da se smatra da je medicinska dokumentacija bila dostupna na suđenju. 41. Pored toga, Žalbeno vijeće odbacuje pogrešnu tvrdnju sabranioca u vezi sa stručnošću advokata obrazovanih u takozvanom neakuzatornom pravnom sistemu. Čini se da sabranilac time želi da kaže da samo pravnici obrazovani u akuzatornom sistemu posjeduju dovoljnu stručnost da djelotvorno brane interese optuženog u pogledu odmjeravanja kazne i da na ispravan način istražuju lične okolnosti optuženog. Žalbeno vijeće ovu tvrdnju smatra u najblažu ruku pravno neosnovanom. Kako god bilo, takav pogrešan nazor vjerovatno se može protumačiti kao neupućen i pogrešan utisak o uvaženim kolegama sabranioca koji potiču iz drugačijih pravosudnih sistema. 3. Neostvarenje pravde 42. Nakon što je konstatovalo da je medicinska dokumentacija bila dostupna na suđenju i nakon što ju je ocijenilo relevantnom i vjerodostojnom, Žalbeno vijeće prelazi na pitanje da li je žalilac dokazao da bi neuvrštavanje predmetne medicinske dokumentacije rezultiralo neostvarenjem pravde, utoliko što treba da se pokaže da bi ti dokazi, da su predočeni Pretresnom vijeću, izvjesno uticali na presudu o kazni. 43. Žalilac tvrdi da predmetna medicinska dokumentacija predstavlja snažan dokaz o njegovom karakteru i kajanju kao o faktorima za ublaženje kazne.[60] On tvrdi da bi ti dokazi dali odgovor na pitanja koja je postavilo Pretresno vijeće i da bi, da su bili predočeni u prvostepenom postupku, izmijenili utisak Pretresnog vijeća o njegovoj iskrenosti i kajanju.[61] Žalilac tvrdi da je pravda ostala nezadovoljena utoliko što je je on dobio kaznu veću od one koja bi mu bila dosuđena da su gorenavedeni dokumenti predočeni Pretresnom vijeću.[62] 44. Optužba odgovara da žalilac nije pokazao da bi dodatni dokazi uticali na presudu o kazni.[63] Ona tvrdi da su se obje strane u prvostepenom postupku iscrpno bavile karakterom i kajanjem žalioca, te da je Pretresno vijeće sve što je bilo iznijeto eksplicitno uzelo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene kazne.[64] Optužba nadalje tvrdi da, suprotno tvrdnjama žalioca, medicinska dokumentacija ne sadrži nikakve odgovore na bilo koje od pitanja koje je postavilo Pretresno vijeće.[65] 45. U svojoj Replici, žalilac ističe težinu podataka u smislu olakšavajućih okolnosti koje medicinska dokumentacija sadrži.[66] Žalilac tvrdi da se iz pitanja koja su postavljale sudije Pretresnog vijeća i izrečene kazne, koja je mnogo veća od raspona koji je preporučila optužba, može izvesti zaključak da je Pretresno vijeće imalo ozbiljne rezerve u pogledu njegovog karaktera i kajanja.[67] 46. [redigovano] 47. [redigovano] Žalbeno vijeće takođe ističe da je Pretresno vijeće razmotrilo kajanje i karakterne osobine žalioca i uvažilo ih kao faktore za ublažavanje kazne.[68] 48. Žalbeno vijeće stoga konstatira da žalilac nije pokazao da bi izuzimanje medicinske dokumentacije imalo za posljedicu neostvarenje pravde. Žalbeno vijeće smatra da medicinska dokumentacija, da je bila predočena u prvostepenom postupku, ne bi utjecala na presudu o kazni. F. Dispozitiv 49. Na osnovu svega navedenog, Žalbeno vijeće konstatuje da dodatni dokazi koje je žalilac predložio za žalbeni postupak ne zadovoljavaju uslove za uvrštenje iz pravila 115 Pravilnika te, shodno tome, odbija Zahtjev po pravilu 115 i Dodatni zahtjev. Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku. Mjerodavan je tekst na engleskom. Dana 9. decembra 2004., /potpis na originalu/ [pečat Međunarodnog suda] [1] Tužilac protiv Vidoja Blagojevića, Dragana Obrenovića, Dragana Jokića i Momira Nikolića, IT-02-60-PT, Zajednički prijedlog za razmatranje sporazuma o izjašnjavanju o krivici između Momira Nikolića i Tužilaštva, 6. maj 2003. [2] Tužilac protiv Vidoja Blagojevića, Dragana Obrenovića, Dragana Jokića i Momira Nikolića, IT-02-60-PT, pretres s izjašnjavanjem o krivici, 7. maj 2003., T. 294. [3] Tužilac protiv Momira Nikolića, IT-02-60/1-S, Presuda o kazni, 2. decembar 2003. [4] Vidi Izmijenjenu najavu žalbe Momira Nikolića, 26. oktobar 2004. [5] Podnesak s odgovorom optužbe u žalbenom postupku, 5. juli 2004. Vidi i povjerljive "Ispravke uz Podnesak s odgovorom optužbe u žalbenom postupku" od 30. jula 2004., "Ispravke uz Podnesak s odgovorom optužbe u žalbenom postupku" od 2. novembra 2004., te "Obavještenje o uklanjanju statusa povjerljivosti sa 'Ispravaka uz Podnesak s odgovorom optužbe u žalbenom postupku' od 30. jula 2004.", zavedeno 9. novembra 2004. [6] Žaliočev podnesak s replikom u žalbenom postupku, povjerljivo, 20. avgusta 2004. Vidi i "Ispravke uz Žaliočev podnesak s replikom u žalbenom postupku" zavedene povjerljivo 1. septembra 2004. te "Obavještenje o povlačenju Dijela II.A. Žaliočevog podneska s replikom i relevantnih dijelova argumentacije s tim u vezi", 15. septembar 2004. [7] Odluka (Zahtjev da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu, Zahtjev za produženje roka, Zahtjev da se dozvoli ulaganje duplike na repliku tužioca), 1. septembar 2004. (dalje u tekstu: Odluka po zahtjevu za brisanje). [8] Vidi transkript, 26. juli 2004. (statusna konferencija), str. 8. [9] Paragrafi 130-135 (dio V.B.2) i paragrafi 219-224 (dio V.D.4) Žalbenog podneska (dalje u tekstu: dijelovi Žalbenog podneska). Paragrafi 130-135 Žalbenog podneska odnose se na argument žalioca da njegovi zastupnici na pretresu o kazni nisu predočili žaliočevu medicinsku dokumentaciju zbog toga što nisu dobro shvatili svoju dužnost da istraže dokaze u vezi s faktorima za ublaženje kazne koji proizlaze iz događaja iz 1992. godine. Stoga se u paragrafima 219-224 Žalbenog podneska razrađuje žaliočev navod da bi njegova medicinska dokumentacija, da je bila predočena na pretresu o kazni, uticala na presudu o kazni, jer ona dokazuje žaliočevo kajanje. [10] Zahtjev po pravilu 115, par. 10. [11] Zahtjev po pravilu 115, par. 10. [12] Zahtjev po pravilu 115, par. 23. [13] Dodatni zahtjev, str. 2, fusnota 4 i Prilog A. [14] Odgovor optužbe na "Usklađeni i dopunjeni zahtjev za uvrštavanje dodatnih dokaza", 2. juli 2004. [15] Žaliočeva Replika na Odgovor optužbe na "Usklađeni i dopunjeni zahtjev za uvrštavanje dodatnih dokaza", zavedeno 2. jula 2004. (dalje u tekstu: Replika). [16] Replika, fusnota 6, par. 19 i zaključak. [17] Replika, zaključak. [18] Originalna verzija na BCS-u Priloga B uz Repliku žalioca na Odgovor optužbe na "Usklađeni i dopunjeni zahtjev za uvrštavanje dodatnih dokaza" podnijeta je povjerljivo 12. jula 2004. [19] Dodatni Prilog kojim se potkrepljuje žaliočev "Usklađeni i dopunjeni zahtjev za uvrštavanje dodatnih dokaza", 20. avgust 2004. (dalje u tekstu: Dodatni prilog). [20] Odluka zamjenika sekretara, 12. oktobar 2004. [21] Odgovor, par. 4. [22] Odluka po zahtjevu za izmjenu roka, 22. januar 2004.; Odluka po Drugom zahtjevu odbrane za izmjenu rokova, 13. april 2004. [23] Uputstvo za dodjelu branioca po službenoj dužnosti, IT/73/REV.10, izmijenjeno i dopunjeno 28. jula 2004. [24] Vidi Tužilac protiv Milana Milutinovića, Dragoljuba Ojdanića i Nikole Šainovića, Odluka po interlokutornoj žalbi na zahtjev za dodjelu dodatnih sredstava, 13. novembar 2003., par. 19. [25] Tužilac protiv Duška Tadića, IT-94-1-A, Odluka po Zahtevu žalioca za produženje roka i izvođenje dodatnih dokaza, 15. oktobar 1998. (dalje u tekstu: Odluka po pravilu 115 u predmetu Tadić), par. 35-45; Tužilac protiv Kupreškića i dr., IT-95-16-A, Drugostepena presuda, 23. oktobar 2001. (dalje u tekstu: Odluka po pravilu 115 u predmetu Kupreškić), par. 50; Tužilac protiv Radoslava Krstića, IT-98-33-A, Odluka po zahtjevima za prihvatanje dodatnih dokaza u žalbenom postupku, 5. avgust 2003. (dalje u tekstu: Odluka po pravilu 115 u predmetu Krstić), str. 3. [26] Odluka po pravilu 115 u predmetu Tadić, par. 47. [27] Odluka po pravilu 115 u predmetu Tadić, par. 40; Drugostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 50. [28] Tužilac protiv Radoslava Krstića, IT-98-33-A, Obrazloženje odluka po zahtjevima za prihvatanje dodatnih dokaza u žalbenom postupku, 6. april 2004. (dalje u tekstu: Obrazloženje u predmetu Krstić), par. 10. [29] Idem. [30] Odluka po pravilu 115 u predmetu Tadić, par. 48 i 50; Tužilac protiv Kupreškića i dr., IT-95-16-A, Odluka po zahtjevima žalilaca Vlatka Kupreškića, Drage Josipovića, Zorana Kupreškića i Mirjana Kupreškića za prihvaćanje dodatnih dokaza, 26. februar 2001. (dalje u tekstu: Odluka po pravilu 115 u predmetu Kupreškić), par. 16; Tužilac protiv Kupreškića i dr., IT-95-16-A, Odluka o prihvaćanju dodatnih dokaza nakon pretresa 30. marta 2001., 11. april 2001. (dalje u tekstu: Odluka iz predmeta Kupreškić od 11. aprila 2001.), par. 23; Drugostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 51. [31] Odluka po pravilu 115 iz predmta Kupreškić, par. 16; Odluka iz predmeta Kupreškić od 11. aprila 2001., par. 24. [32] Tužilac protiv Jelisića, IT-95-10-A, Odluka po zahtjevu za prihvatanje dodatnih dokaza, str. 3; Drugostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 54 i 68. [33] Drugostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 69. [34] Odluka po pravilu 115 u predmetu Krstić, str. 4. [35] Obrazloženje u predmetu Krstić, par. 12. [36] Odluka po pravilu 115 u predmetu Krstić, str. 4; Odluka po pravilu 115 u predmetu Kupreškić, par. 12; Odluka iz predmeta Kupreškić od 11. aprila 2001., par. 8; Drugostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 66 i 75; Obrazloženje u predmetu Krstić, par. 13. [37] Dodatni zahtjev, par. 9 i 20. [38] Zahtjev po pravilu 115, par. 20. [39] Odgovor, par. 11-12. [40] Odgovor, par. 11-22. [41] Odgovor, par. 15, gdje se citira Londrovićeva izjava, par. 6. i 7. [42] Odgovor, par. 16, gdje se citira Londrovićeva izjava, par. 5. [43] Replika, fusnota 2, te par. 10 i 15. [44] Replika, Prilog A. [45] Replika, fusnota 4, te par. 17-18. [46] Replika, par. 18. Žalilac takođe napominje da relevantnu stručnu obuku u ovoj oblasti braniocima nisu omogućili ni Sekretarijat Međunarodnog suda ni Udruženje branilaca. [47] Replika, par. 11. [48] Replika, fusnota 18. [49] Dodatni prilog, par. 5-6. [50] Replika, par. 15. [51] Replika, par. 12-13. [52] Replika, par. 13, u kojem se citira transkript pretresa o kazni, str. 1670-73, 1678:1-6, 1678-80. [53] Replika, par. 13. [54] Odluka po pravilu 115 u predmetu Tadić, par. 48. [55] Odluka iz predmeta Kupreškić od 11. aprila 2001., par. 24. [56] Vidi Tužilac protiv Delića, IT-96-21-R-R119, Odluka po Prijedlogu za reviziju, 25. april 2002., par. 15. [57] Londrovićeva izjava, par. 5. [58] Odluka po pravilu 115 u predmetu Tadić, par. 50; Drugostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 50. [59] Odluka po pravilu 115 u predmetu Tadić, par. 65 (fusnota izostavljena), gdje se govori o Uputstvu za dodjelu branioca po službenoj dužnosti, IT/73/Rev. 5, kojim su predviđeni načini rješavanja nezadovoljstva optuženog svojim pravnim zastupnikom. Mogućnosti koje se predviđaju su zahtjevi za povlačenje branioca po službenoj dužnosti i za imenovanje novog branioca. [60] Zahtjev, par. 24. [61] Zahtjev, 24-25; Dodatni zahtjev, Prilog A, str. 10 i 12. [62] Dodatni zahtjev, par. 10 i 24. [63] Odgovor, par. 24. [64] Odgovor, par. 25-27. [65] Odgovor, par. 28-29. [66] Replika, par. 20. [67] Replika, par. 22-23. [68] Presuda o kazni, par. 159-164. |