|
PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, SEKCIJA A U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Nalog od: 12. decembra 2003. TUŽILAC Tužilaštvo: Odbrana: PRETRESNO VIJEĆE I, SEKCIJA A (u daljnjem tekstu: Pretresno vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljnjem tekstu: Međunarodni sud); IMAJUĆI U VIDU podnesak Dragana Obrenovića o saradnji kojim je dopunjen podnesak o odmjeravanju kazne a koji je odbrana Dragana Obrenovića podnijela povjerljivo 23. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Dodatni podnesak) , SMATRAJUĆI da je u interesu pravde da Dodatni podnesak bude što je više moguće javan, NA OSNOVU pravila 54 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda, OVIM UKIDA djelimično povjerljivost Dodatnog podneska i prilaže redigovanu verziju Dodatnog podneska kao Dodatak I. Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.
[pečat Međunarodnog suda] MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU Predmet br. IT-02-60/2S PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Datum podnošenja: Povjerljivo TUŽILAC PODNESAK DRAGANA OBRENOVIĆA O SARADNJI KOJIM SE DOPUNJAVA Tužilaštvo: Odbrana: IT-02-60/2S PODNESAK DRAGANA OBRENOVIĆA O SARADNJI KOJIM SE DOPUNJAVA PODNESAK O ODMJERAVANJU KAZNE Uvod 1. Dana 30. jula 2003. Tužilaštvo i optuženi Dragan Obrenović podnijeli su svoje podneske o odmjeravanju kazne u ovom predmetu. U ovim podnescima svaka strana u postupku zatražila je dozvolu da svoje podneske dopuni podneskom o saradnji. Na statusnoj konferenciji održanoj 10. septembra 2003. Pretresno vijeće odobrilo je te zahtjeve. U nalogu o rasporedu od 10. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Nalog o rasporedu), Pretresno vijeće naložilo je da se ovi podnesci moraju podnijeti najkasnije do 23. oktobra 2003. Ovaj podnesak je podnesen u skladu s uputama iz Naloga o rasporedu. 2. Zbog predmeta ovog podneska i osjetljivosti informacija koje sadržava s dužnim poštovanjem molimo da se podnesak podvede pod kategoriju Povjerljivo. Argument 3. Značaj saradnje osumnjičenih i optuženih za krivična djela s Međunarodnim sudom naglašen je u pravilu 101(B)(ii), direktno upućujući pretresno vijeće koje izriče kaznu da „[uzme u obzir] sve olakšavajuće okolnosti „uključujući i značajnu saradnju osuđenog s tužiocem prije ili poslije izricanja presude“ (naknadno naglašeno). „Značajna saradnja“ prema tome uživa status jedine „olakšavajuće okolnosti“ konkretno navedene u Pravilniku o postupku i dokazima. Po našem mišljenju taj jedinstven status predstavlja jasno priznanje u Pravilniku o postupku i dokazima da je „značajna saradnja“ onih koji su optuženi za zločine od vitalnog značaja za bit misije Međunarodnog suda. Kako je primijetilo pretresno vijeće koje je izreklo kaznu u predmetu Tužilac protiv Erdemovića, IT 96-22 T-bis, u Presudi o kazni, od 5. marta 1998., par. 21:
Želimo da se utvrdi saradnja g. Obrenovića prije njegovog hapšenja, nakon njegovog hapšenja i nakon njegovog potvrdnog izjašnjavanja o krivici. Saradnja prije hapšenja 4. Pokušali smo da pokažemo Pretresnom vijeću putem izjava svjedoka uvedenih po pravilu 92bis da optuženi Obrenović nije čovjek koji je prolazio kroz život ispoljavajući mržnju i nedostatak poštovanja prema drugim ljudima, kakva god da je bila njihova vjerska ili nacionalna pripadnost. Naprotiv, prije ovih događaja, čini se da
5. Nakon preuzimanja komande nad brigadom 1998. godine, sarađivao je s vlastima SFOR-a na konstruktivan način kako bi se održao mir nametnut Dejtonskim sporazumom (Dodatak 1, kopija plakete koju mu je dodijelio potpukovnik Richard A. Totleben, Jr., Vojska SAD-a, komandant, borbene snage I – 5 konjica, za period od 20. marta do 20. septembra 1999.) Optuženi je dobio plaketu od gore navedenog oficira SFOR-a. (Tužilaštvo nas je obavijestilo da nemaju prigovor na usvajanje u dokaz ovog dodatka). 6. Dana 6. marta 1998. optuženi se sastao s tužiocima i istražiteljima Tužilaštva kako bi im dozvolio pretres imovine njegove brigade. Izvještaj s tog sastanka koji uključuje i opis njegovog ponašanja tokom sastanka, priložen je u Dodatku 2. (Ovaj izvještaj dobijen je od Tužilaštva u okviru objelodanjenog materijala). Stoga smo uvjereni da će Tužilaštvo potvrditi da im je optuženi stavio na raspolaganje značajnu količinu naoružanja brigade u svrhu balističke provjere. Koliko smo shvatili, rezultati svih tih provjera su bili negativni u smislu da nije ustanovljena veza između dotičnog vatrenog oružja i krivičnog djelovanja. Uvjereni smo da će optužba potvrditi da se u svim ovim prilikama optuženi prema njima odnosio uljudno i s poštovanjem. 7. Kao što je navedeno u našem podnesku o izricanju kazne (Podnesak o izricanju kazne Draganu Obrenoviću, 30. jula 2003., strana 9), optuženi se dobrovoljno odazvao na pozive Tužilaštva tri puta. Iako nije priznao krivičnu odgovornost tokom tih razgovora, smatramo da će se Tužilaštvo saglasiti da je bio pristojan i pun poštovanja u svom odnosu prema njima i da su im inforacije koje je inače pružio bile od koristi. Kao što smo takođe zabilježili, prilikom trećeg poziva, ponudio je da im se preda ukolika ga obavijeste o podizanju optužnice i rekao im kako ga mogu kontaktirati. Uhapšen je bez incidenata u blizini njegove kuće oko pet mjeseci kasnije. Saradnja nakon hapšenja (prije potvrdnog izjašnjavanja o krivici) 8. Nakon hapšenja i pritvora u Pritvorskoj jedinici UN-a u aprilu 2001., Tužilaštvo je zatražilo da optuženi pristane na intervju u vezi s njihovom istragom o navodnim ratnim zločinima koje su počinile muslimanske vojne snage nad srpskom vojskom i civilima u području Zvornika tokom 1991-92. Ovi zločini obuhvataju i masovno ubistvo više od osamdeset (80) vojnika iz njegove brigade koje su izvršile muslimanske snage jednom prilikom u tom periodu. Kao osoba protiv koje je podignuta optužnica i koja čeka suđenje, optuženi i njegov advokat dobrovoljno su se sastali s predstavnicima Tužilaštva i cijeli jedan dan on je odgovarao na sva njihova pitanja. Da bi to učinio, dobrovoljno se odrekao svog prava na ćutanje i razgovarao s istražiteljima bez ikakvih garancija da će od tog sastanka imati ikakve koristi, i shvatajući u cijelosti da sve što kaže može biti iskorišteno ne samo protiv osumnjičenih u toj istrazi već i protiv njega samog. Pismo koje potvrđuje njegov sastanak s tužiocima koji je trajao cijeli dan u toj odvojenoj istrazi priloženo je našem podnesku o izricanju kazne kao „tabulator B“. 9. Optuženi je u pritvoru u Pritvorskoj jednici UN-a od 15. aprila 2001. Za to vrijeme u cijelosti je poštovao Pravila o pritvoru i uputstva stražara i „sve vrijeme je u srdačnim odnosima s ostalim pritvorenicima“. (Interni memorandum Tima McFaddena, upravnika Pritvorske jedinice UN-a upućen Hansu Holthiusu, sekretaru MKSJ-a, 1. oktobra 2003.) (Dodatak 3). Saradnja nakon potvrdnog izjašnjavanja o krivici 10. Dana 21. maja 2003. ili približno tog datuma optuženi se izjasnio krivim za progone za koje se tereti u Izmijenjenoj zajedničkoj optužnici (tačka 5). Kao dio njegovog sporazuma o izjašnjavanju o krivici, pristao je da sarađuje s Tužilaštvom u istazi i krivičnom gonjenju drugih koji su učestvovali u zločinima počinjenim u vezi s padom Srebrenice 1995. godine. Očekivana saradnja obuhvata i uvjet kojim se traži da se on sastane s tužiocima i istražiteljima u svakom trenutku kad oni smatraju da je takav sastanak potreban i da svjedoči na svim suđenjima pred Međunarodnim sudom u vezi sa Srebrenicom. /redigirano/ 11. Nakon potvrdnog izjašnjavanja o krivici, optuženi se sastao nekoliko puta s tužiocima i njihovim istražiteljima da bi im prenio svoja saznanja o događajima u vezi sa Srebrenicom. Uvjereni smo da će Tužilaštvo potvrditi da je on u cjelosti sarađivao u tom pogledu, odgovorivši na sva pitanja koja su mu postavljena i pruživši informacije koje su od direktne i suštinske pomoći u njihovim naporima. 12. /redigirano/ 13. Optuženi očekuje da će se kao rezultat njegovog potvrdnog izjašnjavanja o krivici, od njega tražiti da svjedoči na suđenjima ili žalbenim postupcima sljedećim osobama za koje ima razloga da vjeruje da su optuženi u vezi s operacijom „Srebrenica 1995“:
(Optuženi shvata da možda ima i drugih osoba protiv kojih je podignuta tajna optužnica za koje on ne zna. U skladu s uslovima njegovog sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici, obećao je da će svjedočiti istinito i protiv svih takvih nepoznatih osoba.) Izricanje kazne i zaključak 14. /redigirano/ 15. Optuženi je imao opciju da postane bjegunac zajedno s drugim osobama čija su imena sada poznata Međunarodnom sudu. Ta opcija bi uključivala i materijalnu podršku njemu i njegovoj porodici a u očima mnogih njegovih sunarodnika nastavio bi da uživa počasnu ulogu u društvu. Umjesto toga, suočio se s optužbama koje su protiv njega podignute. Kad je uhapšen, pregledao je dokaze i donio odluku da se potvrdno izjasni o krivici, prizna svoja djela i sarađuje s vlastima u istrazi i krivičnom gonjenju za zločine počinjene u Srebrenici. 16. S punim uvažavanjem tvrdimo da ovdje navedeni dokazi pokazuju više od „značajne saradnje“ optuženog s Tužilaštvom. Optuženi je uradio sve što se od njega tražilo sporazumom o potvrdnom izjašnjavanju o krivici i više od toga. Ispunio je svoja obećanja bez rezerve i učinio je to pred očima svijeta. Njegovo potvrdno izjašnjavanje o krivici i saradnja predstavljaju prelomnu tačku u tragičnoj priči o Srebrenici i on je omogućio da značajno napreduje krivično gonjenje izvršilaca „operacije Srebrenica“. Takođe je učinio neodrživim kredibilitet onih koji negiraju da je čak i došlo do tih zločina. (Vidi „Ponovna posjeta Srebrenici“, uvodnik, The Wall Street Journal Europe, 14. oktobar 2003.) (Dodatak 5). 17. Jasno je da je optuženi svojom saradnjom pomogao Međunarodnom sudu u ostvarivanju njegove „dužnosti da kroz svoje pravosudne funkcije pridonese razrješenju širih pitanja odgovornosti, pomirenja i utvrđivanja istine oko zala počinjenih u bivšoj Jugoslaviji“, Tužilac protiv Erdemovića IT-96-22 T-bis, Presuda o kazni, 5. mart 1998., par. 21. Predavši se bez rezervi pružanju pomoći Međunarodnom sudu u njegovom radu i pokazavši bez uzdržavanja tu obavezu javno, pred Pretresnim vijećem, s puno uvažavanja tvrdimo da Međunarodni sud može sasvim primjereno „pokazati da se s onima koji imaju poštenja da priznaju postupa pošteno u okviru procesa koji počiva na principima pravde, pravičnog suđenja i zaštite fundamentalnih prava pojedinaca“ (Id.) 18. Uzevši u obzir stepen saradnje optuženog i vrijednost te saradnje za Tužilaštvo i misiju Međunarodnog suda i uključujući i argumente izložene u našem Podnesku o izricanju kazne od 30. jula 2003., s puno uvažavanja smatramo da bi primjerena kazna u odnosu na cijeli ovaj predmet bila u rasponu od osam do dvanaest (8 – 12) godina. Ova kazna bi bila primjereno teška za optuženog zbog njegove uloge u toj krivičnoj aktivnosti, dok bi u isto vrijeme primjerno priznala njegovu veoma značajnu saradnju s Međunarodnim sudom. /redigirano/ S poštovanjem podnjeli: /potpisano/ /potpisano/ Dodatak 1 Kopija plakete koju je potporučniku Draganu Obrenoviću Borbene snage 1 – 5 Konjica LOJALNOST Baza Dobol, Bosna Potpukovnik Richard A. Totleben, Jr. Dodjeljuje potpukovniku Draganu Obrenoviću U znak priznanja za vaše napore u pravcu trajnog i dugoročnog SFOR 5 20. mart – 20. septembar SFOR /potpisano/ Dodatak 2 Dodatak 3 Datum: 1. oktobar 2003. Ref: OBRD. 5 Prima: Hans Holtius, Sekretar MKSJ Kopija: Monica Martinez, vršilac dužnosti šefa, OLAD Šalje: Tim McFadden, upravnik Pritvorske jedinice UN Predmet: Izvještaj o ponašanju Dragana Obrenovića u pritvoru Gospodin Dragan Obrenović je u pritvoru u Pritvorskoj jedinici UN-a od 15. aprila 2001. do danas. Za vrijeme provedeno u pritvoru pokazao je poštovanje prema upravi i osoblju jedinice i pridržavao se i Pravilnika o pritvoru i uputa stražara. Sve vrijeme je imao srdačne odnose s ostalim pritvorenicima. Poštovanje, Dodatak 4 Dodatak 5 Uvodnik, Wall Street Journal Europe, 14. oktobar 2003. „Ponovo u posjeti Srebrenici“ THE WALL STREET JOURNAL EUROPE 14. oktobar 2003. /napisano rukom/ REVIEW & OUTLOOK Ponovo u posjeti Srebrenici Balkanski ratovi su, bogu hvala, jučerašnja vijest. Ali su se suđenja u Haagu, koja se bave ratnim zločinima počinjenim u to vrijeme, ponovo vratila u svijest svijeta preokupiranog Irakom i Afganistanom. Predmeti pred Međunarodnim sudom ovih dana pokazuju da suđenje vođama odgovornim za protekle strahote, na sudu osnovanom da se konkretno pozabavi tim zločinima, može ipak da ostvari izvjesnu mjeru pravde. Najnovija otkrića na sudu barem pomažu da se isprave pogrešne istorijske činjenice za ljude koji se bore da izgrade stabilna društva. Međunarodni sud osnovan je 1993. i prošao je kroz početničke patnje izrastanja. Ali Sud je ostvario nekoliko nedavnih pobjeda. Trebalo je vremena i strpljenja. Sukobi ne prestaju kad se zaustave borbe. Uspjeh se ponekad ne mjeri sedmicama i mjesecima već godinama. Ova mala lekcija s Balkana može biti vrijedna ponavljanja u odnosu na Irak i Afganistan. Hipnotizirajuće svjedočenje poslednjih dana odnosi se na Srebrenicu. Dana 11. jula 1995. snage bosanskih Srba pod komandom generala Ratka Mladića pregazile su ovu izolovanu muslimansku „bezbjednu zonu“ koju je štitila laka pješadija sastavljena od holandskih pripadnika mirovnih snaga UN-a. Žene i djeca odvojeni su od muškaraca. Dana 14. jula i tokom narednih četiri dana, bosanski Srbi ubili su oko 7.500 muškaraca muslimanske nacionalnosti. To je bio najgori masakr u Europi od Drugog svjetskog rata. Satelitske fotografije, ekshumacije i svjedočenja potvrdili su činjenice o pokolju. Ali sud je sada pomogao da se utvrdi da je taj masakr planiran unaprijed i izvršen s preciznošću. Direktna odgovornost pada na generala Mladića, protiv kojeg je podignuta optužnica za ratne zločine a koji je, za nevjerovati, još uvijek na slobodi. Ali nove informacije mogu pomoći da se osudi bivši srpski predsjednik Slobodan Milošević, prvi šef države kojem je ikad suđeno za ratne zločine. Tužiocima je ostalo još 42 dana suđenja da izvedu svoje dokaze. Na jednom drugom suđenju o Srebrenici, dogodilo se da su bivši načelnik obavještajne službe i komandant brigade bosanskih Srba pristali da svjedoče protiv svoja dva saborca u okviru sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici. To je samo po sebi predstavljalo uspjeh. Tužioci napokon uspijevaju u pronalaženju snažnih svjedoka. Od maja je osam osoba sklopilo sporazum o potvrdnom izjašnjavanju o krivici, u poređenju s osam u protekloj deceniji. Svjedočenje Momira Nikolića i Dragana Obrenovića, kako ih je prenijela štampa, bilo je jezivo. Gospodin Nikolić, obavještajni oficir, ispričao je da je general Mladić odlučio da se ubiju muškarci i upravljao preciznom operacijom. U nastojanju da se taj pokolj sakrije, g. Nikolić je izjavio da je rekao lokalnim komandantima da izbjegavaju korištenje telefona. Gospodin Obrenović, komandant brigade, rekao je da su zatvorenike prebacivali naokolo da bi izbjegli da ih primijete Crveni krst ili UN. Na pitanje advokata odbrane o tome zašto je ignorisao Ženevske konvencije kad je riječ o tretmanu ratnih zarobljenika, g. Nikolić je uzvratio: „Da li stvarno mislite da se u operaciji u kojoj je pobijeno 7.000 ljudi neko pridržavao Ženevskih konvencija?“ Ovo svjedočinje je užasni tok događaja postavilo na svoje mjesto. Neki srpski političari tvrdili su da nikad nije ni došlo do masakra. Sada su dva vjerodostojna svjedoka, po nacionalnosti bosanski Srbi, objasnila kako se to desilo. Neki bosanski Muslimani brinuli su se da nikad neće saznati detalje ili dočekati da pravda pobjedi. Na stranu pravda, sad barem znaju šta se desilo. Intrigantni detalj ovog svjedočenja u predmetu Srebrenica je da su masakr izveli vojska i policija bosanskih Srba, od kojih su neki primali plate iz Beograda. Sama ova činjenica bi ojačala već postojeću snažnu vezu između srpskog rukovodstva, uglavnom Slobodana Miloševića, i razbojnika koji su činili zločine na terenu u Bosni, gdje je 200.000 ljudi poginulo između 1992. i 1995. Na odvojenom suđenju u predmetu Milošević u četvrtak, bivši britanski general Rupert Smith opisao je sastanak koji je imao s Miloševićem na dan kad su ubijeni muškarci iz Srebrenice. Na tom sastanku pojavio se general Mladić. „Bilo je jasno da je Milošević nadređen Mladiću“, rekao je general Smith. Bivši general Wesley Clark i Richard Holbrooke, koji su vodili pregovore za Dejtonski mirovni sporazum, takođe su tvrdili da je g. Milošević lično upravljao kampanjom u Bosni. Točkovi pravde okretali su se vrlo sporo u bavljenju balkanskim zločinima. Ali sada se okreću brže i napokon dobijamo jasnije svjedočenje kojim se definiše ko je kriv. Sljedeće pitanje je da li će novo srpsko rukovodstvo prihvatiti svoju odgovornost da pomogne da se osumnjičeni koji su još uvijek na slobodi uhapse i izruče Haagu. |
|||||||||||||