PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

Sudija:

sudija Theodor Meron, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 26. marta 2004.

TUŽILAC
protiv
NASERA ORIĆA


JAVNA REDIGOVANA VERZIJA
"ODLUKE PO INTERLOKUTORNOJ ŽALBI
U VEZI S PRAVILOM 70" OD 24. MARTA 2004.

Odbrana:
gđa Vasvija Vidović
g. John Jones

1. Nakon potvrde koju je izdalo Pretresno vijeće na osnovu pravila 73 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda[1] (dalje u tekstu: Pravilnik), optuženi Naser Orić (dalje u tekstu: optuženi) žalio se na odluku Pretresnog vijeća[2] kojom je ono odbilo njegov zahtjev za primjenu pravila 70(F) na informacije koje su mu trebale biti dostavljene.

2. Nakon što se optuženi raspitao, davalac informacija je saopštio da je spreman na saradnju i pružanje pomoći odbrani u kontaktiranju potencijalnih svjedoka odbrane i davanju odbrani drugih informacija pod uslovom da se zajamči zaštita povjerljivosti informacija. Zahtijevao je da optuženi zatraži od Pretresnog vijeća da izda nalog na osnovu pravila 70(F). Optuženi je nakon toga podnio zahtjev kojim traži primjenu pravila 70 na materijal koji je trebao biti dostavljen.[3] Pretresno vijeće je odbilo Zahtjev obrazloživši to njegovom preuranjenošću.[4]

3. Po odbijanju zahtjeva optuženog, davalac informacija je ponovno obavijestio optuženog da će pomoći odbrani da pribavi tražene informacije samo ako Pretresno vijeće izda nalog na osnovu pravila 70 (F) kojim će zaštititi povjerljivost tih informacija.[5] Optuženi je zatim podnio zahtjev Pretresnom vijeću da preispita svoju odluku, uz koji je priložio pismo davaoca informacija u kojem je jasno stavljeno do znanja da davalac neće pomoći optuženom bez prethodnog naloga Pretresnog vijeća o primjeni pravila 70 na informacije koje se dostave.[6] Optuženi je zatražio od Pretresnog vijeća da ponovno razmotri njegov zahtjev ili alternativno, da izda potvrdu za ulaganje žalbe. Pretresno vijeće se opredijelilo da izda potvrdu za ulaganje žalbe na osnovu pravila 73(B).[7]

4. Pravilo 70, u relevantnom dijelu, predviđa sljedeće:

(B) U slučaju da tužilac posjeduje informaciju koja mu je data u povjerenju i koja je korištena samo za dobijanje novih dokaza, tu početnu informaciju i njeno porijeklo tužilac neće objelodaniti bez pristanka osobe ili tijela koje je pružilo početnu informaciju, a ni u kom slučaju je neće upotrijebiti kao dokaz a da je prije toga ne objelodani optuženom.

(F) Pretresno vijeće može, na zahtjev optuženog ili njegovog branioca, naložiti da se, u interesu pravde, odredbe ovog pravila primijene mutatis mutandis na određene informacije u posjedu optuženog.

5. Pravilo 70(F) predviđa da odbrana može podnijeti zahtjev za zaštitu informacija na osnovu pravila 70 na one informacije koje su "u posjedu optuženog". Iako Pretresno vijeće to nije izričito navelo, iz njegovog obrazloženja može se zaključiti da je Zahtjev optuženog preuranjen zbog toga što su informacije za koje je optuženi tražio zaštitu na osnovu pravila 70(F) one za čiju dostavu je optuženi pregovarao s davaocem, a ne informacije koje on u stvarnosti posjeduje. Pretresno vijeće nije iznijelo svoje stanovište u vezi s okolnošću da potencijalni davalac tih informacija nije spreman pružiti pomoć odbrani u odsustvu naloga kojim bi se priznala povjerljivost te informacije, bez obzira na bilo kakav problem u vezi s daljnjim objelodanjivanjem tih informacija od strane odbrane.

6. Ukoliko se, međutim, pravilo 70(F) sagleda u kontekstu pravila 70 u cjelini, postaje jasno da je Pretresno vijeće pogriješilo opredjeljujući se za tako striktno tumačenje pravila 70(F). Na osnovu pravila 70(B), informacije koje optužba pribavi na povjerljivoj osnovi automatski podliježu zaštiti povjerljivosti na osnovu pravila 70. Stoga, kada optužba traži od neke treće strane da joj dostavi povjerljive informacije, ona može u to vrijeme jamčiti davaocu informacija da će njihova povjerljivost biti zaštićena. Pravilo 70 (F) predviđa da se, na zahtjev odbrane, odredbe pravila 70 koje važe za optužbu primjenjuju mutatis mutandis na "određene informacije u posjedu optuženog". Ukoliko se zaštita koja je odobrena optužbi treba mutatis mutandis primjenjivati na odbranu, pravilo 70(F) treba tumačiti tako da ono odbrani omogućava da od Pretresnog vijeća traži da joj se dozvoli da na sličan način kao i optužba obeća potencijalnom davaocu informacija da će materijal ostati zaštićen ako se objelodani odbrani. Svrha pravila 70(F) jeste da podstakne treće strane da povjerljive informacije dostavljaju odbrani, isto kao što pravilo 70(B) podstiče treće strane da to čine za optužbu,[8] bez obzira na svako eventualno buduće objelodanjivanje tih povjerljivih informacija.

7. Stoga, kada se sagleda u kontekstu ovog pravila i imajući u vidu njegovu svrhu, pominjanje u pravilu 70(F) "određenih informacija u posjedu optuženog" nije uslov za donošenje naloga o primjeni navedenog pravila; radi se samo o naznaci o tome na šta će se ovo pravilo primjenjivati nakon donošenja naloga o njegovoj primjeni. Okolnost da je optuženi sada u posjedu takvih informacija stoga nije relevantna.

Dispozitiv

8. Iz gorenavedenih razloga, Žalbeno vijeće dopušta da se uloži interlokutrorna žalba i ukida pobijanu odluku. Zahtjev optuženog vraća se Pretresnom vijeću na daljnje razmatranje u svjetlu ove odluke.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.

Dana 26. marta 2004. /potpis na originalu/
U Haagu, sudija Theodor Meron
Nizozemska predsjedavajući

[pečat Međunarodnog suda]


[1] "Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga o primjeni pravila 70 na određene informacije koje trebaju biti dostavljene odbrani", donesena 25. februara 2004., kao povjerljiva i ex parte (dalje u tekstu: pobijana odluka).

[2] "Hitna žalba na Odluku po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga o primjeni pravila 70 na određene informacije koje trebaju biti dostavljene odbrani", 1. mart 2004., (dalje u tekstu: žalbeni podnesak).

[3] "Hitni, povjerljivi i ex parte zahtjev odbrane za izdavanje naloga o primjeni pravila 70 na određene informacije koje tebaju biti dostavljene odbrani ", 23. februar 2004. (dalje u tekstu: Zahtjev)

[4] "Povjerljiva i ex parte Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje naloga o primjeni pravila 70 na određene informacije koje trebaju biti dostavljene odbrani ", 16. februar 2004. (dalje u tekstu: Odluka).

[5] Žalbeni podnesak, dodatak A.

[6] "Hitni, povjerljivi i ex parte zahtjev odbrane za izdavanje naloga o primjeni pravila 70 na određene informacije koje trebaju biti dostavljene odbrani ", 16. februar 2004. (dalje u tekstu: Zahtjev za ponovno razmatranje)

[7] Pobijana odluka, str. 2-3.

[8] Vidi, općenito, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-AR108bis & AR73.3, "Javna verzija povjerljive odluke o tumačenju i primjeni pravila 70", 23. oktobar 2003., par. 19.