MEĐUNARODNI KRIVIČNI
SUD Predmet br. IT-03-67-PT Sudija: O-Gon Kwon Sekretar suda: g. Hans Holthuis Datum: 28. februar 2003. TUILAC ZAHTEV OPTUBE ZA IZDAVANJE NALOGA ZA IMENOVANJE BRANIOCA RADI PRUANJA POMOĆI VOJISLAVU EELJU U VOĐENJU ODBRANE
Tuilatvo Optueni MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
TUILAC predmet br. IT-03-67-I ZAHTEV OPTUBE ZA IZDAVANJE NALOGA ZA IMENOVA NJE BRANIOCA RADI PRUANJA POMOĆI VOJISLAVU EELJU U VOĐENJU ODBRANE I. Uvod 1. Dana 26. februara 2003. godine optueni je obavestio Pretresno veće da eli sâm da se brani pred ovim većem, a ne da ima branioca koji bi mu u tome pomagao. Na osnovu članova 20 i 21 Statuta ovog Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Statut) i pravila 54 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik), optuba trai da Pretresno veće izda nalog kojim odbacuje zahtev optuenog da se sâm brani i kojim će naloiti da se imenuje branilac koji će pruiti pomoć optuenom u vođenju odbrane. Optueni je javno izrazio nameru da naudi ovom Međunarodnom sudu i da ovaj postupak iskoristi kao podijum za odbranu srpskih nacionalnih interesa, a ne kao sredstvo da se brani od optubi kojima se tereti. Stoga, u ovom slučaju, optuba smatra da nije u interesu pravde dopustiti optuenom da se sam brani. Umesto toga, interesi pravde (kao to stoji u članu 21(4)(d) Statuta) zahtevaju da Veće izda nalog da se imenuje branilac koji će pomoći optuenom u vođenju odbrane. II. Istorijat postupka 2. Dana 24. februara 2003. godine optueni je uhapen i prebačen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija. Dana 26. februara optueni je prvi put stupio pred Pretresno veće. Tokom svog prvog pojavljivanja na sudu optueni je obavestio Veće da ne namerava da trai pomoć branioca za svoju odbranu pred ovim Većem. On je umesto toga izrazio elju da se sâm brani. [1] III. Diskusija 3. Član 20(1) Statuta propisuje sledeće:
4. Član 21(4) Statuta predviđa sledeće:
5. Ograničene garancije koje član 21 daje za slučaj da optueni eli sam da se brani odraavaju pravnu doktrinu koja je najčeća u sistemima “anglosaksonskog prava” i izvesnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. [2] U međunarodnom običajnom pravu ne postoji pravna norma kojom se zabranjuje nametanje branioca optuenom koji eli sâm da se brani. [3] Iako u zemljama s anglosaksonskim pravnim sistemom optueni često ima pravo da se sâm brani, to pravo nije apsolutno i moe se ukinuti kad se optueni namerno “neprimereno ponaa i opstruira rad”. [4] U sistemima kontinentalnog prava, zakonodavstvo često zahteva da se optuenom nametne branilac. Na primer, u Francuskoj, osoba koja je optuena za teko krivično delo mora ili da izabere branioca ili mu ga treba dodeliti [5] i na pretresima ga mora zastupati branilac. [6] U Belgiji je slična situacija. [7] U Nemačkoj je zastupnik obavezan ukoliko je optueni optuen za teko krivično delo. [8] U Danskoj je branilac obavezan u izvesnim krivičnim postupcima. [9] Značajno je da je u Saveznoj Republici Jugoslaviji branilac obavezan u slučaju kad optuenom moe biti izrečena kazna od vie od deset godina ili jo tea kazna. [10] Optuba stoga, uz duno potovanje, smatra da Pretresno veće moe da razmotri mogućnost nametanja branioca optuenom u ovom predmetu. [11] 6. Dalje, sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLJP) ide u prilog predlogu da se optuenom nametne branilac. Član 6(3)(c) Evropske konvencije o ljudskim pravima predviđa da optueni ima pravo da se sâm brani. Međutim, u predmetu Nemačka protiv Croissanta ESLJP je reio da nemački propis po kojem optueni u svim fazama postupka pred okrunim sudom mora da ima branioca nije protivan Konvenciji. [12] Dakle, ESLJP smatra da, iako u Konvenciji eksplicitno pie da optueni ima pravo da se sâm brani, postoje okolnosti u kojima se branilac moe nametnuti. [13] 7. Optuba ističe da je Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava dola do drugačijeg zaključka o pitanju da li nametanje branioca optuenom predstavlja krenje člana 14(3)(2) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljem tekstu: MPGPP). U predmetu Brian Hill protiv panije [14] Komisija je zaključila da optueni na osnovu član 14(3)(d) MPGPP-a ima pravo da se sâm brani čak i u slučaju da je pravno zastupanje statutarno propisano. Međutim, optuba smatra da odluku u predmetu Hill treba ograničiti na veoma posebne okolnosti tog predmeta, u kojem su prekrene skoro sve garancije propisane članom 14 MPGPP-a. [15] 8. Dale, međunarodno pravo (uključujući međunarodno pravo iz oblasti ljudskih prava) i član 21(4)(d) Statuta doputaju pretresnim većima da optuenom nametnu branioca “kad god to zahtevaju interesi pravde”. [16] Na primer, u postupku u predmetu Barayagwiza koji se vodi na MKSR-u, sudija Gunawardana je zaključio da ova klauzula predstavlja odredbu na osnovu koje se moe imenovati “pomoćni branilac”. [17] Optuba smatra, imajući u vidu upravo argumentaciju sudije Gunawardane, da ova odredba predviđa dodelu branioca u ovim okolnostima. U ovom predmetu, ako se imaju u vidu stav i namere koje je optueni izneo, sloenost ovog predmeta, javni interes da se obnovi mir u bivoj Jugoslaviji i interes da se ovaj predmet dovede do kraja, vidi se da interesi pravde nalau dodelu pravnog zastupnika. 9. U ovom slučaju optueni je vie puta naznačio da ne namerava da se brani od optubi kojima se tereti. On je, umesto toga, iskazao nameru da ovo suđenje iskoristi kao podijum za odbranu srpskih nacionalnih interesa i sredstvo za unitavanje ovog Međunarodnog suda. [18] Međutim, takva politička razmatranja ne bi trebalo da igraju nikakvu ulogu u postupku pred ovim Međunarodnim sudom. [19] Ako optuenom bude doputeno da se sâm brani, od svega bi mogla da ispadne, da upotrebimo reči optuenog, “predstava”. [20] Poto optueni namerava da se usredsredi na svoje političke ciljeve, a ne na optube za krivična dela za koja se tereti, ovaj postupak će postati “predstava”, a ne ozbiljno suđenje za krivična dela, to će naneti trajnu tetu integritetu ovog Međunarodnog suda. Međutim, svako pretresno veće ima inherentnu dunost da titi sprovođenje pravde. [21] Stoga, u cilju očuvanja sprovođenja pravde i integriteta ovog postupka, interesi pravde idu u prilog dodeljivanju branioca optuenom radi pruanja pomoći u vođenju odbrane. 10. Okolnosti u kojima optueni zahteva da se sâm brani jasno se razlikuju od situacije Slobodana Miloevića, jedinog drugog optuenog koji je traio da se sâm brani. U suđenju Miloeviću optuba je traila da se optuenom nametne branilac prvenstveno zbog zabrinutosti da će breme odbrane biti preteko za njegovo zdravstveno stanje. Pretresno veće je s obzirom na okolnosti u tom predmetu odbilo zahtev, mada je zadralo pravo da tu odluku izmeni:
11. Međutim, Pretresno veće u predmetu Miloević nije moralo da se bavi okolnostima kakve postoje u ovom predmetu, a ipak, to je značajno, ostavlja otvorenu mogućnost da u naročitim okolnostima nametne branioca. Kao bivi ef drave, optueni Miloević nema potrebe da remeti ili opstruira postupak, ili da izaziva skandale kako bi zadrao panju javnosti. Stoga, iako on ne priznaje Međunarodni sud kao takav, kao ni njegova ovlaćenja, Miloevićevo dosadanje učeće u suđenju je većim delom bilo primereno. Od optuenog eelja treba očekivati suprotno. Optueni eelj ivi od izazivanja skandala, zavera i publiciteta. [23] Ratoborne izjave koje je u javnosti davao o optunici i budućem “suđenju” ukazuju na nameru optuenog eelja da ovo Pretresno veće iskoristi kao svoju sledeću političku pozornicu i izvor medijske panje. [24] Na primer, na mitingu koji je organizovan veče uoči njegovog odlaska iz Beograda u Hag, optueni eelj je rekao da će on da sudi “Americi, Hakom tribunalu i NATO-u”. [25] Nakon to je podignuta optunica, optueni eelj je za tampu izjavio: “Uveren sam da sam u stanju da pobedim Haki tribunal i da pobijem zapadne optube na račun srpskog naroda. Idem da se borim protiv Hakog tribunala”. [26] 12. Optueni eelj zaista je započeo svoju “borbu” protiv ovog Međunarodnog suda čak pre nego to je protiv njega podignuta optunica. Na konferenciji za tampu 9. februara 2003. godine optueni eelj je izneo u javnost poverljive beleke sa razgovora sa svedokom optube koji treba da svedoči protiv Miloevića. Optueni eelj je na sledeći način pretio ovom i drugim potencijalnim svedocima:
13. Za razliku od Slobodana Miloevića, takve provokativne javne pretnje i govori protiv nesrba puni mrnje su uobičajena praksa optuenog eelja jo od ranih godina sukoba u bivoj Jugoslaviji. [28] Ako bi se optuenom eelju dala jo jedna prilika da javno daje takve hukačke izjave, to bi delovalo razorno na jedan od osnovnih ciljeva ovog Međunarodnog suda: da doprinese obnovi mira u bivoj Jugoslaviji. [29] Pored toga, optueni je izrazio nameru da brani srpski nacionalizam kao i čitav srpski narod, a ne sebe. [30] Međutim, ovaj Međunarodni sud je, između ostalog, osnovan kako bi razbio mit o kolektivnoj krivici za zločine i podrao načelo individualne krivične odgovornosti za teka krenja međunarodnog humanitarnog prava. [31] Strategija odbrane optuenog eelja bi, okretanjem ove ideje naglavačke, naruila rad i reputaciju ovog Međunarodnog suda. Osim toga, imajući u vidu činjenicu da optueni namerava da se usredsredi na odbranu srpskog nacionalizma i srpskog naroda, potreban mu je branilac koji će ga braniti od navoda optunice. Stoga interesi pravde u slučaju ovog “izuzetnog” optuenog iziskuju da mu se za pomoć u vođenju odbrane dodeli pravni zastupnik. 14. Dalje, budući da su postupci pred ovim Sudom u sutini akuzatornog tipa, u ovom izuzetnom predmetu bi bilo problematično u postupak uneti bez ikakvih ograda praksu koja inače spada u kontinentalno pravo, koja optuenom omogućava direktnu ulogu u postupku, čak i kada mu je dodeljen branilac. [32] Međutim, optueni bi i dalje u ograničenoj meri, uz odobrenje veća, mogao direktno da učestvuje u postupku, pod uslovom da ne ometa normalno vođenje postupka. [33] 15. Iz svih gorenavedenih razloga, optuba smatra da interesi pravde zahtevaju da se imenuje pravni zastupnik radi pruanja pomoći optuenom u pripremanju i vođenju odbrane. IV. Traeni pravni lek Da Pretresno veće izda nalog kojim se sekretaru nalae da imenuje pravnog zastupnika radi pruanja pomoći optuenom eelju u pripremanju i vođenju odbrane.
[1] Pravilo 45(G) predviđa da “osumnjičeni ili optueni koji odluči da se sâm brani o tome odmah pismeno obavetava sekretara”. Optueni je sekretara o tome obavestio 25. februara 2003. godine. [2] Na primer, na sudovima u Engleskoj i Velsu, kad optueni izrazi elju da se sam brani, to mu se mora i dopustiti, i ne treba mu dodeljivati branioca protiv njegove volje. Ernest Isaac Woodward, (1948), Cr. App. R. 159, str. 161. U predmetu Faretta protiv Kalifornije Vrhovni sud Sjedinjenih Drava je zaključio da sud ne sme nametnuti branioca optuenom koji je pismen, kompetentan i razuman, ako se on svojevoljno odrekao prava na pomoć branioca. 422 U.S. 806 (1975). U Kanadi, “merodavno pravilo jeste da se optuenom ne moe dodeliti branilac protiv njegove volje”. Regina protiv Bowlesa i Danylaka, 21. C.C.C. (3d) 540, 20. avgust 1985. Član 14(3)(d) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima garantuje da svakome ko je optuen za krivična dela mora biti doputeno da se “brani sâm ili putem pravnog zastupnika po sopstvenom izboru; … i da mu se dodeli pravni zastupnik kad god to zahtevaju interesi pravde, …” U Njujorku, 16. decembra1966. godine, Generalna skuptina Ujedinjenih nacija, Rezolucija 2200. Član 6(1)(C) Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sadri sličan tekst. U Rimu, 4. novembra 1950. U.N.T.S 221. [3] Ne postoji jasna i dosledna praksa drava koja je otrebna da bi neto postalo norma međunarodnog običajnog prava. Tokom pretpretresnog postupka u predmetu Miloević, Pretresno veće je bilo miljenja da bi nametanje branioca optuenom “predstavljalo krenje stavova iz međunarodnog običajnog prava”. Predmet br. IT-99-37-PT, 30. avgust 2001. godine, transkript suđenja, str. 18. Uz duno potovanje prema Pretresnom veću u predmetu Miloević, optuba smatra da je ova izjava u suprotnosti kako sa praksom drava tako i s jurisprudencijom. [4] Faretta protiv Kalifornije, fusnota 46. [5] Vidi član 274 francuskog Code de Procédure Pénale. [6] Vidi član 317 francuskog Code de Procédure Pénale. [7] Ovo sledi iz člana 294 Code d’ instruction criminelle. [8] Vidi član 140 Zakona o krivičnom postupku koji propisuje da je advokat odbrane obavezan u slučaju da se glavni pretres u prvostepenom postupku vodi pred sudom drugog stepena ili okrunim sudom. [9] Poglavlje 731 danskog Zakona o sudskom postupku. [10] Vidi član 71 Zakona o krivičnom postupku SRJ. [11] Ovaj zaključak je potkrepljen pravilom 62(i) u kojem se potvrđuje da će se prilikom prvog stupanja nekog optuenog pred ovaj Međunarodni sud Pretresno veće ili sudija “uveriti da je potovano pravo optuenog na branioca” (kurziv dodat). U ovom pravilu ne pominje se pravo optuenog da se sâm brani. [12] Predmet Croissant protiv Nemačke, Evropski sud za ljudska prava, br. 62/1991/314/385, 25. septembar 1992. godine, A237-B, paragraf 27, drugi stav. Valja primetiti da Croissant nije pokrenuo pitanje pravne zasnovanosti nametanja branioca per se. [13] Tako je u predmetu Croissant ESLJP je istakao da u izvesnim slučajevima interesi pravde mogu iziskivati da se optuenom nametne vie branilaca. [14] Predmet Michael i Brian Hill protiv panije, br. 526/1993 (stavovi usvojeni 2. aprila 1997. na 59. sednici Komisije), Izvetaji Komisije za ljudska prava, tom II, dokumentacija Generalne skuptine, dodatak 40 (A/52/40). [15] Činjenice u predmetu Hill pokazuju da je panski sistem imao veoma nepravičan odnos prema engleskim okrivljenicima te da su advokati koji su bili na raspolaganju i koji su nametnuti optuenima bili nekompetentni. Optuenima ni u jednoj fazi postupka nisu pruene odgovarajuće usluge tumača kako bi mogli da komuniciraju sa panskim vlastima i daju uputstva svojim pravnim zastupnicima. Dalje, pravni zastupnici koji su im dodeljeni veoma su se malo pripremali za izvođenje dokaza. Stoga su se optueni najvećim delom sami pripremali za izvođenje dokaza. Na suđenju je jedan od optuenih zatraio da se sâm brani, ali je pretresni sudija odbacio njegov zahtev. Međutim, pravni zastupnik koji mu je dodeljen izveo je veoma neadekvatnu odbranu i nije postavljao relevantna pitanja niti je osporavao dokaze optube. Suđenje je trajalo jedva 40 minuta, tokom kojih je sudija pokazao da je već ranije odlučio da osudi optuene, te su oni osuđeni i izrečena im je kazna od est godina zatvora. [16] Predmet Tuilac protiv Jean-Boscoa Barayagwize, predmet br. ICTR-97-19-T, “Odluka po zahtevu branioca za povlačenje”, od 2. novembra 2000. godine, Saglasno i izdvojeno miljenje sudije Gunawardane, str. 10. Uz to, pitanje prava optuenog da se sâm brani pokrenuto je pred albenim većem u predmetu Akayesu. Akayesu je osporio dve odluke Pretresnog veća: odluku o odbacivanju Akayesuovog zahteva da se sâm brani tokom suđenja i odluku kojom mu se doputa da se sâm brani na raspravi o odmeravanju kazne. albeno veće je odbilo albu na osnovu merituma predmeta, te se zbog toga nije izjasnilo o pravnim pitanjima koja su pokrenuta Akayesuovom albom, pa ni o pitanju da li optueni ima apsolutno pravo da se sam brani. Tuilac protiv Jen-Paula Akayesua, “Presuda”, predmet br. ICTR-96-4-A, 1. juni 2001. to se tiče prvog pitanja, albeno veće je zaključilo da se Akayesu nije na jasan način odrekao svog prava na branioca i da se zapravo čini da je potvrdio da eli da ima zastupnika. Vidi paragrafe 65 i 66. to se tiče drugog pitanja, albeno veće je zaključilo da se Akayesu odrekao svog prava na zastupnika te da je u vezi sa kaznom izneo opsene i relevantne tvrdnje. Vidi paragrafe 391-399. [17] Ibid. Valja primetiti da je “pomoćni branilac” mehanizam koji se razvio u sudskoj praksi Sjedinjenih drava. Sudija moe da dodeli rezervnog branioca optuenom bez branioca čak i protiv njegove volje, kako bi mu pomogao kada i ukoliko se to od njega zatrai i bio na raspolaganju da zastupa optuenog u slučaju da postane neophodno da se optueni vie ne brani sam. Vidi Faretta protiv Kalifornije, 422. U.S. 806: 95 S. Ct. 2525; 45 L Ed. 562; 1975 U.S. LEXIS 83 str. 18, paragraf 46. [18] Na primer, 9. februara 2003. godine, kada su ga na konferenciji za tampu upitali da li će se predati MKSJ-u “iz ideolokih razloga”, optueni je odgovorio: “Da. Iz ideolokih razloga jer smatram da je Haki Tribunal sad izvanredan poligon gde ja mogu da branim, titim srpske nacionalne interese i za srpsku nacionalnu ideju spreman sam i svoj ivot u svakom trenutku da rtvujem” [vidi prilog B(1) ovde]. Dana 4. februara 2003. godine beogradski dnevnik “Blic Politika” pisao je da je optueni na konferenciji za tampu 3. februara rekao da potencijalni krivični postupak na MKSJ-u vidi kao: “dobar poligon da titi nacionalne interese” [vidi prilog B(2) ovde]. Dana 3. februara 2003. nemačka novinska agencija “Deutsche Presse Agentuur” javila je da je optueni rekao da će rado otputovati u Hag da “uniti” sud za ratne zločine u slučaju da pokrenu postupak protiv njega. /prevod s engleskog/ [vidi prilog B(3) ovde]. U intervjuu za francuski film “Crimes at Criminels” /Zločini i zločinci/ 1994. godine, na pitanje kako će se braniti ako MKSJ bude pokrenuo krivični postupak protiv njega optueni je odgovorio: “Nemam nameru da se branim, ja mogu samo da napadam.” /prevod s engleskog/ [vidi prilog B(4) ovde]. Jo 1993. godine optueni je rekao: “U Hagu mogu da mi sude samo za srpski nacionalizam, kao srpskom nacionalisti. Spreman sam da branim srpski nacionalizam pred celim svetom, i da ukaem na sve zločine koje je međunarodna zajednica počinila nad srpskim narodom”. Izjave sa TV foruma SRT-a otprilike 14. maj 1993. godine /prevod s engleskog/ [vidi prilog B(5) ovde]. [19] Barayagwiza, “Odluka po zahtevu advokata odbrane za povlačenje”, paragraf 15. Na primer, u predmetu Miloević, jedinom dosadanjem postupku na ovom međunarodnom sudu u kojem se optueni sam brani, Pretresno veće je neprestano moralo da opominje optuenog da ne dri “govore” i da se bavi relevantnim pitanjima. Predmet br. IT-02-54-T, transkript suđenja, str. 19, 30. avgust 2001. godine, transkript suđenja , str. 683, 20. februar 2002. godine, transkript suđenja str. 1330, 28. februar 2002. godine, transkript suđenja str. 1802, 8. mart 2002. godine, transkript suđenja str. 2244, 14. mart 2002. godine, transkript suđenja str.2671, 9. april 2002. godine. [20] U filmu “Crimes et Criminels” (prilog B(4)), optueni je rekao: “Ja lično ne priznajem Haki tribunal. Smatram da on nema pravne osnove, ali ako me pozovu u Hag rado ću smesta otići. Ni za ivu glavu ne bih propustio tu predstavu.” (kurziv dodat) /prevod s engleskog/. [21] Vidi predmet Tuilac protiv Tihomira Blakića, “Presuda po zahtevu Republike Hrvatske za preispitivanje odluke Pretresnog veća II od 18. jula 1997. godine”, predmet br. IT-95-14-AR 108 bis, od 29. oktobra 1997. godine, paragraf 33 (u kojoj ono smatra da ovaj Međunarodni sud ima inherentno pravo da donosi sudske odluke neophodne za obavljanje svojih osnovnih sudskih dunosti i očuvanje svoje sudske uloge). Na osnovu pravila 77(A), Međunarodni sud “koristeći svoje inherentno pravo”, moe da proglasi krivim za nepotovanje suda onoga ko svesno i namerno ometa sprovođenje pravde. [22] Predmet br. IT-02-54-T, transkript suđenja str.14574, 18. decembar 2002. godine. [23] Na primer, u subotu, 1. februara 2003. godine (trinaest dana pre podizanja optunice), optueni eelj je navodno izjavio za tampu da je na njega izvren pokuaj “otmice” s ciljem da se izruči Hakom tribunalu, ali su članovi Srpske radikalne stranke koji su obezbeđivali njegovu kuću osujetili tu “otmicu”. Kako kae optueni eelj, javnost u Srbiji je trebalo da bude obavetena da je otputovao dobrovoljno. tavie, eelj je rekao da je grupa agenata britanske elitne vojne jedinice SAS-a doputovala u Beograd radi hapenja drugih optuenih. “Danas”, 3. februar 2003. (http://www.danas.co.yu/20030203/hronika1.htm). [Vidi prilog B(6) ovde]. Nakon to je protiv njega potpisana optunica, eelj je za “Blic news” rekao: “Hteli su da me otmu između 31. januara i 1. februara, da sud tamo dovedu pred svren čin”. “Spremaju se veliki obračuni u Srbiji… veliko krvoproliće…da se uhapsi …Mladić… da se ubiju Legija i Frenki.” http://blicnews.gates96.com/aktuelno/2intervju/Intervju1.htm. [Vidi prilog B(7)]. [24] Kad mu je, nakon to je podignuta optunica, postavljeno pitanje da li namerava da se pojavi pred ovim Međunarodnim sudom, optueni eelj je odgovorio: “Nisam lud. Ukazala mi se ivotna ansa da se proslavim irom sveta.” … Ibid. [25] “eelj stie u Hag”, Reuters, http://www.reuters.com/, /prevod s engleskog/ [Vidi prilog B(8)]. Uz to, optueni eelj je sledećim rečima komentarisao svoju optunicu: Svojim glupim optubama namerili su se na najveći ivi pravni um u Srbiji. Razbiću ih. (kurziv dodat) /prevod s engleskog/, “eelj dismisses Hague Indictment” /eelj odbacuje haku optunicu/, AP, ponedeljak, 17. februar 2003. godine, http://www.ap.org. [Vidi prilog B(9) ovde]. [26] “eelj, predstavnik srpske tvrde struje, pozvan u Hag”, petak, 14. februar 2003. http://www.b92.net; http://www.reuters.com. /prevod s engleskog/ [Vidi prilog B(10)]. [27] Konferencija za tampu Srpske radikalne stranke, nedelja, 9. februar 2003. godine, [Vidi prilog B(1)]. [28] U maju 1992. godine, na primer, optueni eelj je pozivao na progon Hrvata iz Srbije. Onim Srbima kojima se takav način ne sviđa obećao je mesta u kamionima s Hrvatima. Borba, 25. maj 1992. godine [Vidi prilog B11) ovde]. U oktobru 1997. godine optueni eelj je rekao: “Mi nismo faisti. Mi smo samo ovinisti koji mrze Hrvate”. http://news.bbc.co.uk/1/hi/europe/2793899.stm. /prevod s engleskog/ [Vidi prilog B(12)]. [29] Vidi Rezoluciju 808 Ujedinjenih nacija (1993); koja je potvrđena Rezolucijom 1166 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija (1998). [30] Osim izjava navedenih u fusnoti 18 gore, koje je optueni eelj dao pre dolaska u Hag, on je za Blic news rekao: “Verovatno imaju neke političke namere. Verovatno ele sve Srbe da osude kao narod… To mora biti političko suđenje, jer i ratna propaganda je politička propaganda.” (kurziv dodat). http://blicnews.gates96.com/aktuelno/2intervju/Intervju1.htm. [Vidi prilog B(7)]. Kako javlja BBC, eelj je rekao: “Ne znam kada ću se vratiti ali u Hagu neću gubiti vreme. Razotkriću tamonju antisrpsku zaveru”. http://news.bbc.uk/1/hi/world/europe/2793899.stm /prevod s engleskog/ [Vidi prilog B(12)]. eelj je na konferenciji za tampu rekao da svoje predstojeće suđenje vidi kao priliku “da brani srpske interese”. Deutsche Presse Agentuur, 3. februar 2003. godine /prevod s engleskog/ [Vidi prilog B(13)]. [31] U Prvom godinjem izvetaju ovog Međunarodnog suda predsednik Cassese je istakao da se “…na ovom Međunarodnom sudu ne moe suditi ni organizacijama ni pravnim licima ni dravama: postupak se moe pokrenuti samo protiv pojedinaca. Prema međunarodnom humanitarnom pravu, koncept “kolektivne” odgovornosti sve vie uzmiče pred idejom individualne odgovornosti.” Citirano u M. Cherif Bassiouni, The Law of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia”, (Njujork: Transnational Publishers, Inc., 1996), str. 344. [32] Na primer, u nemačkom Zakonu o krivičnom postupku, član 240 propisuje da predsedavajući sudija mora dozvoliti optuenom da vri direktno ispitivanje svakog svedoka. Isto tako, član 318 Zakona o krivičnom postupku SRJ doputa optuenom da ispituje svedoke. Obično se to čini preko predsedavajućeg veća. Međutim, član 331 doputa optuenom i da direktno ispituje svedoka uz odobrenje predsedavajućeg sudije. [33] Član 104 argentinskog Zakona o krivičnom postupku navodi da “optueni ima pravo da se sâm brani samo ako to ne ide na tetu efikasnosti odbrane i ne ometa vođenje postupka”. |