PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

Nije službeni dokument

U sastavu:

sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba, predsjedavajuća
sudija Sharon A. Williams
sudija Per-Johan Viktor Lindholm

Sekretar: g. Hans Holthuis

Nalog od: 1. augusta 2002.

TUŽILAC

protiv

BLAGOJA SIMIĆA

MIROSLAVA TADIĆA

SIME ZARIĆA

Tužilaštvo:

g. Gramsci Di Fazio
g. Phillip Weiner
gđa Aisling Reidy

Odbrana:

g. Igor Pantelić i g. Srđan Vuković za Blagoja Simića
g. Novak Lukić i g. Dragan Krgović za Miroslava Tadića
g. Borislav Pisarević i g. Aleksandar Lazarević za Simu Zarića

OVO PRETRESNO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljnjem tekstu: "Međunarodni sud"),

RJEŠAVAJUĆI PO "Zajedničkom zahtjevu odbrane da se poništi svjedočenje Hasana Subašića" (u daljem tekstu: "zahtjev") koji je odbrana Blagoja Simića, Miroslava Tadića i Sime Zarića (u daljnjem tekstu: "odbrana") uložila 23. jula 2002.,

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor Tužilaštva na zajednički zahtjev odbrane da se poništi svjedočenje Hasana Subašića" (u daljnjem tekstu: "odgovor"), koji je Tužilaštvo (dalje u tekstu: "optužba") dostavilo 26. jula 2002.,

IMAJUĆI U VIDU argumente koje je odbrana iznijela u svom zahtjevu, u kojem, inter alia, kaže:

1. Svjedočenjem Hasana Subašića prekršeno je pravilo 90(C) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: "Pravilnik"): "Ako svjedok prati suđenje putem interneta, to je praktički jednako kao da je "prisutan" za vrijeme svjedočenje drugog svjedoka";
2. prekršene su upute iz brošure "Obavještenja za svjedoke" koje Odjeljenje za žrtve i svjedoke Međunarodnog suda daje svakom svjedoku, a u kojoj se navodi da svjedocima nije dopušteno da prate svjedočenje drugih svjedoka i da ni sa kim ne smiju razgovarati o svom svjedočenju;
3. "Hasan Subašić je na sudu prepoznao okrivljene nakon što je na internetu vidio druge svjedoke koji su prepoznali okrivljene"; i
4. svjedočenje Hasana Subašića nije dobiveno na korektan način i njime se krši pravilo 89(B) Pravilnika i član 21 Statuta Međunarodnog suda,

IMAJUĆI U VIDU da odbrana u svom zahtjevu traži da Pretresno vijeće "poništi svjedočenje Hasana Subašića",

IMAJUĆI U VIDU argumente optužbe koja u svom odgovoru, inter alia, kaže da:

1. "način na koji odbrana tumači pravilo 90(C) ne nalazi potvrdu ni u sudskoj praksi Međunarodnog suda ni u nacionalnim pravosuđima";
2. tvrdnja odbrane da je "svjedok pratio svjedočenje nekih svjedoka nakon što je u brošuri Odjeljenja za žrtve i svjedoke upozoren na politiku izolacije svjedoka Međunarodnog suda" nije potkrepljena dokazima;
3. "pošto Hasan Subašić dugo poznaje okrivljene, navodi o nevaljanosti identifikacije zbog nedozvoljenog posmatranja ne nalaze potvrdu ni u činjenicama niti su legitimno pitanje u ovom predmetu"; i
4. "pošto dokazi ne potvrđuju ni da je svjedok namjerno prekršio nalog o izolaciji ni da su okrivljeni oštećeni zbog postupaka svjedoka, nema osnove da se izuzme svjedočenje ovog svjedoka",

IMAJUĆI, TAKOĐE, U VIDU tvrdnju u odgovoru Tužilaštva da su "okrivljeni dugo živjeli u malom mjestu gdje su ih poznavali svi mještani" i da se "dakle, od svjedoka traži da "prepoznaju" ljude koje poznaju mnogo godina",

UZIMAJUĆI U OBZIR da pravilo 90(C) predviđa da "svjedok koji nije vještak i koji još nije svjedočio ne može biti prisutan kada drugi svjedok daje iskaz. Međutim, svjedok koji je čuo svjedočenje drugog svjedoka neće samo na osnovu tog razloga biti izuzet od svjedočenja ₣naglasak dodanğ,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je ovo Pretresno vijeće u svojim "Razlozima za odluku o prihvatanju "Varijante A i B" dokumenta "[1] (dalje u tekstu: "Odluka o prihvatanju") u ovom predmetu napomenulo da:

"Praksa Međunarodnog suda naginje tome da se dokazi prihvataju ukoliko imaju dokaznu vrijednost. Međutim, treba razlučiti prihvatljivost dokumentarnih dokaza od težine koja će se tim dokazima na kraju pripisati. Prigovori koji se odnose na dokaze iz druge ruke, nedostatak utemeljenosti i autentičnosti, potpis ili relevantnost, i bilo koji drugi prigovori, govore isključivo o težini koju treba pripisati dokazu, a ne o njegovoj prihvatljivosti. Težina koju treba pripisati dokumentima prihvaćenim kao dokazni materijal se, stoga, procjenjuje prilikom razmatranja cjelokupnog dokaznog materijala na kraju suđenja."

UZEVŠI U OBZIR da su mjerila koja je Pretresno vijeće primijenilo u svojoj Odluci o prihvatanju jednako primjenjiva na prihvatanje sudskih iskaza,

UZEVŠI U OBZIR, stoga, da samo prihvatanje sudskih iskaza u ovom predmetu ne ukazuje na to koliku će važnost Pretresno vijeće dati tim iskazima,

UZEVŠI U OBZIR da na svim suđenjima pred Međunarodnim sudom, uticaj medijskog izvještavanja prije početka suđenja predstavlja faktor koji se mora uzeti u obzir prilikom procjene pouzdanosti svjedokâ, a kada se to pitanje postavi tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka, dužnost je Pretresnog vijeća da ga uzme u obzir prilikom procjene svjedočenja dotičnog svjedoka,[2]

UZEVŠI U OBZIR da treba biti posebno obazriv[3] prije nego što se prihvati svjedočenje o prepoznavanju pošto zavisi od raznih okolnosti i treba ga razmotriti zajedno s drugim dokazima koje je optužba izvela protiv optuženog,

UZEVŠI, MEĐUTIM, U OBZIR da je prethodno poznavanje identifikovanih lica faktor koji Pretresno vijeće može uzeti u obzir pri razmatranju pouzdanosti svjedočenja,[4]

UZEVŠI U OBZIR da je u konačnici na Pretresnom vijeću da utvrdi, u svjetlu svih relevantnih faktora, dokaznu vrijednost svjedočenja Hasana Subašića u ovom predmetu,

OVIME ODBACUJE zahtjev.

Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu se mjerodavnim smatra engleski tekst.

/potpis na originalu/
Florence Ndepele Mwachande Mumba,
predsjedavajući sudija

Dana 1. augusta 2002.
U Hagu,
Nizozemska

[pečat Međunarodnog suda]

[2] Vidi u opštim crtama Tužilac protiv Duška Tadića, predmet br. IT-94-1-T, Mišljenje i presuda, 7. maj 1997., par. 544.

[3] Vidi, općenito, Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca et al., predmet br. IT-96-23-T, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 3. juli 2000., par. 8 i 19.

[4] Tužilac protiv Clémenta Kayisheme i Obeda Ruzindane, predmet br. ICTR-95-1-A, Presuda po žalbi, par. 233.