MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 16. januar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODGOVOR AMICI CURIAE NA “PREDLOG OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE TRANSKRIPATA SVEDOČENJA NA OSNOVU PRAVILA 92 bis (D) TOKOM DELA SUĐENJA KOJE SE ODNOSI NA HRVATSKU I ZAHTEV ZA SKRAĆENJE ROKA”


Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice QC
g. Dirk Ryneveld QC
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
   
  Amici curiae :
g. Steven Kay QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

 

Uvod

1. Dana 15. januara 2003. optužba je dostavila podnesak “Predlog optužbe za prihvatanje transkripata svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D) tokom dela suđenja koje se odnosi na Hrvatsku i zahtev za skraćenje roka”.

2. Optužba traži nalog Pretresnog veća o uvrštavanju u dokazni materijal transkripta svedočenja svedoka dr Vesne Bosanac u predmetu Tužilac protiv Slavka Dokmanovića, u skladu sa pravilom 92 bis (D).

3. Ime dr Vesne Bosanac i rezime svedočenja navedeni su na spisku svedoka optužbe u skladu sa pravilom 65 ter (E) (ii), podnetog 19. juna 2002.

4. Dana 10. januara 2003. strane su obaveštene o tome da dr Bosanac treba da svedoči u periodu od 13. do 17. januara 2003. Zbog zdravstvenog stanja optuženog, suđenje je prekinuto 13. januara, a otkazano 14, 15. i 16. januara 2003. Dana 15. januara 2003. strane u postupku obaveštene su da optužba namerava da pozove dr Vesnu Bosanac sledećeg dana zasedanja, odnosno 17. januara 2003.

Pravilo 92 bis (D) i (E)

5. Optužba traži nalog Pretresnog veća u skladu sa pravilom 92 bis (D), koje predviđa sledeće:

“Veće može uvrstiti u spis transkript iskaza koje je svedok dao u postupku pred Međunarodnim sudom kojim se dokazuje nešto drugo, a ne dela i ponašanje optuženog.” [naglasak dodat]

6. U sadašnjim okolnostima, amici curiae smatraju da je imperativ da strane u postupku dobiju adekvatno obaveštenje o nameri optužbe da traži uvrštavanje materijala u skladu sa pravilom 92 bis (E), koje eksplicitno predviđa sledeće:

“Osim ako se na osnovu pravila 127 ili nekim nalogom ne odredi drugačije, strana koja želi uvrstiti pismenu izjavu ili transkript o tome mora obavestiti suprotnu stranu najmanje četrnaest dana ranije, a suprotna strana se tome može usprotiviti u roku od sedam dana. Pretresno veće će, nakon što sasluša strane, odlučiti da li će, u celosti ili delimično, prihvatiti izjavu ili transkript, i da li će tražiti prisustvo svedoka radi unakrsnog ispitivanja.”

7. U skladu sa pravilom 92 bis (E), ako traži da se u dokazni materijal uvrsti transkript svedočenja nekog svedoka, optužba mora o tome da obavesti optuženog i amici curiae 14 dana ranije, osim ako optužba ne predoči “dovoljan razlog” zbog koga rok za obaveštavanje treba skratiti, i tada Pretresno veće može, na osnovu pravila 127, “skratiti svaki rok propisan”.

8. Pravilo 127 kaže:

“(A) Osim kao što je propisano stavom (C), pretresno veće može nakon što su mu podneskom izneseni dovoljni razlozi

(i) produžiti ili skratiti svaki rok propisan ovim Pravilnikom ili koji proizlazi iz ovog Pravilnika;”

9. Amici curiae tvrde da optužba nije predočila “dovoljan razlog” zbog koga rok za obaveštavanje treba skratiti od 14 dana na dva dana u ovom slučaju. Tvrdnja da “ušteda vremena koja bi se ostvarila bez narušavanja prava optuženog predstavlja dovoljan razlog da se odobri ovaj pravni lek na osnovu pravila 127” ne samo da je nedovoljna, već je i netačna. U vezi sa uštedom vremena, optužba je već priznala da “čak i ako Pretresno veće ne odobri optužbi traženi pravni lek, pretpostavljamo da glavno ispitivanje Vesne Bosanac neće oduzeti mnogo više od jednog sata”. [1]

10. Kao potkrepu svojoj tvrdnji da optuženi neće biti oštećen ako vreme bude skraćeno, optužba tvrdi da je transkript koji ona traži da se uvrsti u dokazni materijal obelodanjen stranama na osnovu pravila 66 (A)(ii) 31. maja 2002. Ova tvrdnja je tačna. Međutim, s obzirom na obim dosad obelodanjenog materijala, sadašnji tempo svedočenja svedoka i složenost suđenja, nerealno je pretpostaviti da je optuženi u stanju da pregleda ovaj materijal u vreme u koje on bude obelodanjen ili čak ubrzo posle toga. Štaviše, sposobnost optuženog da postavi prioritete u pregledanju obelodanjenih materijala koji se odnose na predstojeće svedoke ozbiljno je ograničena u okolnostima kada dostavljeni spisak svedoka obuhvata samo kratke vremenske periode i podložan je promenama. [2] Osim toga, po mišljenju amici curiae, svako skraćenje roka obaveštavanja na osnovu pravila 92 bis (E), po osnovu “uštede vremena” koja bi se mogla ostvariti u vezi sa glavnim ispitivanjem dr Vesne Bosanac, predstavljalo bi kršenje prava optuženog na pravedno suđenje i prava da “ima odgovarajuće vreme... za pripremu odbrane”, u skladu sa članom 21 Statuta.

Zaključak

11. Amici curiae smatraju da, na osnovu pravila 92 bis (E) i u svetlu činjenice da optužba nije predočila “dovoljan razlog” u skladu sa pravilom 127, optužbi ne treba dozvoliti da u dokazni materijal uvrsti transkripte ranijih svedočenja na osnovu pravila 92 bis (E) pre nego što istekne period od 14 dana za obaveštavanje, kako to propisuje gorepomenuto pravilo.

London, 16. januara 2003.
   
  /potpis na originalu/
g. Steven Kay, QC
u ime amici curiae


[1] Vidi fusnotu 2 Predloga optužbe za prihvatanje transkripta svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D) tokom dela suđenja koje se odnosi na Hrvatsku i zahtev za skraćenje roka.

[2] Pretresno veće treba da bude svesno toga da će optuženi, čak i ako svedok bude svedočila 17. januara 2003, o ovoj činjenici biti obavešten samo sedam dana unapred, a samo dva dana unapred o promeni redosleda svedoka.