MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 31. januar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


OPSERVACIJE AMICI CURIAE O ZAHTEVU OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE TRANSKRIPATA UMESTO SVEDOČENJA VIVA VOCE U SKLADU SA PRAVILOM 92 bis (D), PODNETOM 10. JANUARA 2003.


Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice QC
g. Dirk Ryneveld QC
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
   
  Amici curiae:
g. Steven Kay QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

1. Dana 10. januara 2003. optužba je podnela “Zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis (D)” (u daljem tekstu: Zahtev optužbe).

2. U tom Zahtevu, optužba traži da se umesto svedočenja viva voce prihvate transkripti iskaza 11 svedoka koji su ranije svedočili u predmetima Krnojelac i Kunarac. Tih 11 svedoka svedoče o bazi zločina u Bosni, a posebno o događajima u opštini Foča.

3. Pored toga, optužba traži, u pogledu svakog od tih svedoka, da transkripti njihovog ranijeg svedočenja budu prihvaćeni u dokazni materijal bez unakrsnog ispitivanja od strane optuženog. Optužba takođe traži da se u dokaze, zajedno sa transkriptima, uvrste određeni dokazni predmeti koji su bili predočeni na suđenju.

4. Dana 16. januara 2003. amici curiae su podneli “Zahtev amici curiae za promenu rokova u skladu sa pravilom 127 za dodatno vreme za odgovor na “Zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis (D)”, zaveden 10. januara 2003.”.

5. Dana 17. januara 2003. Pretresno veće je naložilo sledeće: ”daje se rok od 14 dana da amici curiae odgovore na zahtev na osnovu pravila 92 bis (D), koji teče od datuma kada optužba bude obelodanila sve dokazne predmete za koje traži da budu uvršteni u dokaze zajedno sa transkriptima, a optužba će obavestiti Pretresno veće o datumu tog obelodanjivanja.” Optužba je obelodanila te dokazne predmete 23. januara 2003.

6. Amici curiae iznose sledeće opservacije u odnosu na Zahtev optužbe.

Pravna analiza

Pravilo 92 bis

7. Pravilo 92 bis (D) i (E) predviđa:

“(D) Veće može uvrstiti u spis transkript iskaza koje je svedok dao u postupku pred Međunarodnim sudom kojim se dokazuje nešto drugo, a ne dela i ponašanje optuženog.”

“(E).... Pretresno veće će, nakon što sasluša strane, odlučiti da li će, u celosti ili delimično, prihvatiti izjavu ili transkript, i da li će tražiti prisustvo svedoka radi unakrsnog ispitivanja.”

8. Svrha pravila 92 bis (D) izložena je u odluci donetoj u predmetu Tužilac protiv Mladena Naletilića zvanog Tuta i drugih. [1] U toj odluci, Pretresno veće je konstatovalo: “Namjera pravila 92 bis (D) je smanjiti potrebu da se svjedoci u više navrata pojavljuju pred Međunarodnim sudom da bi dali slične iskaze, čime bi se izbjegli nepotrebni troškovi i skratila suđenja u situacijama kada to nije na štetu prava optuženog.” [2] [naglasak dodat].

9. Pravilo 92 bis (D) je diskreciona odredba o izvođenju dokaza. Kada koristi svoje diskreciono pravo da odluči da li će transkripte ranijeg svedočenja prihvatiti u dokaze, Pretresno veće može da razmotri širok dijapazon faktora, koji će se razlikovati od slučaja do slučaja, iako se pretpostavlja da je prioritetni faktor potreba da se obezbedi pravično suđenje, kako to predviđaju članovi 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda.

10. U predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih, Pretresno veće je primetilo da pravilo 92 bis (D) “ne zamjenjuje niti mijenja opšte uslove za usvajanje dokaza postavljene potpravilima 89 (C) i (D) Pravilnika, odnosno da vijeće “može usvojiti sve relevantne dokaze za koje smatra da imaju dokaznu vrijednost” i može isključiti dokaze “ako je njihova dokazna vrijednost znatno manja od potrebe da se osigura pravedno suđenje”. Ovi uslovi moraju biti zadovoljeni u svakom slučaju.” [3]

Dela i ponašanje optuženog

11. Prvo što Pretresno veće treba da utvrdi kada bude odlučivalo o tome da li će transkripte prihvatiti u celini ili delimično jeste da li transkript dokazuje “nešto drugo, a ne dela i ponašanje optuženog”.

12. U svojoj “Odluci po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis”, [4] ovo Pretresno veće je već dalo usku definiciju izraza “dela i ponašanje optuženog”. Naime, da je ta formulacija “običan izraz kojem treba dati njegovo uobičajeno značenje: deeds and behaviour of the accused (postupci i vladanje optuženog). Ono ne bi smelo da se širi maštovitim tumačenjem. Ne spominju se dela i ponašanje navodnih saizvršilaca, podređenih ili ikog drugog”. [5] Značenje izraza “dela i ponašanje optuženog” takođe je nedavno razmotrilo Žalbeno veće u predmetu Galić [6] i izvodi iz te odluke navedeni su u paragrafima 10-13 Zahteva optužbe.

13. Shodno datim definicijama o “delima i ponašanju optuženog”, pregled transkripata pokazao je da nema direktnog pominjanja dela ili ponašanja optuženog Slobodana Miloševića.

Pitanja diskrecionog prava

14. U svom Zahtevu, optužba navodi da je ranije unakrsno ispitivanje 11 svedoka bilo sveobuhvatno i efikasno, pošto su ga vršili oni optuženi koji su u suštini imali sličan interes kao i g. Milošević za to da ospore i pobiju iskaze. [7] Stoga se može smatrati da su na taj način adekvatno obrađena pitanja koja su relevantna za njegovu odbranu. Pored toga, ti svedoci daju iskaze koji se odnose na bazu zločina i optužba smatra da “dokaz o bazi zločina ne čini 'ključni element' izvođenja dokaza protiv ovog optuženog za optužnice za Hrvatsku i Bosnu”. [8]

15. Međutim, sudeći po načinu vođenja njegove odbrane, potpuno je jasno da je g. Milošević tokom suđenja koristio svaku priliku da ispita svedoke i da će biti protiv Zahteva optužbe.

16. U pogledu korišćenja diskrecionog prava Pretresnog veća da odluči o tome da li treba da se transkripti prihvate u dokaze, amici curiae smatraju sledeće:

(a) optuženi ima pravo na pravično i javno suđenje na osnovu člana 21(2) Statuta Međunarodnog suda. U kontekstu njegovog suđenja, pomenutih 11 svedoka nisu svedočili javno.

(b) optuženi ima pravo na to da mu se sudi u njegovom prisustvu i na to da sebe brani sām ili uz pravnu pomoć po sopstvenom izboru, kako to predviđa član 21(4)(d) Statuta. Unakrsno ispitivanje 11 svedoka ne bi obavio ni on ni branilac izabran u njegovo ime.

(c) optuženi ima pravo, na osnovu člana 21(4)(e) Statuta, da ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svedoci koji svedoče protiv njega.

(d) unakrsno ispitivanje 11 svedoka u drugim postupcima nije izvršeno po uputstvima g. Miloševića, te bi zato bilo pogrešno zaključiti da su zadovoljeni interesi zajednički i njemu i drugima. Sveobuhvatnost ispitivanja u svakom predmetu zavisi od pitanja koje svaka pojedinačna strana za svoje svrhe smatra važnim ili ih dovodi u pitanje, po uputstvima svog klijenta. Zato nije moguće tvrditi da je ranije unakrsno ispitivanje bilo adekvatno i da su njime zadovoljene potrebe ovog optuženog.

(e) argumentacija optužbe protiv g. Miloševića po prirodi, obimu i individualnoj krivičnoj odgovornosti kojom se tereti potpuno se razlikuje od argumentacije optužbe u predmetima Kunarac i Krnojelac. [9] Samo u delovima optužnice koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu, g. Milošević se tereti po 61 tački, na osnovu kako člana 7(1), tako i člana 7(3), uključujući po tački za genocid i za učešće u genocidu. Međutim, g. Kunarac je, na primer, bio optužen po 16 tačaka, od kojih su se samo četiri odnosile na individualnu krivičnu odgovornost na osnovu člana 7(3). [10] Priroda i obim argumentacije optužbe protiv optuženog direktno utiču na prirodu, obim i razmere unakrsnog ispitivanja koje treba da bude izvršeno. Netačna je tvrdnja da bi ranije obavljena unakrsna ispitivanja u ovom slučaju mogla biti adekvatna i da su njima zadovoljene potrebe ovog optuženog, s obzirom na prirodu i obim argumentacije optužbe protiv Slobodana Miloševića.

f) Pred ovim Pretresnim većem nema dokaza da su sudije u ranijim postupcima prihvatile svedočenja 11 svedoka kao pouzdan materijal koji ima dokaznu vrednost. Na primer, u vezi sa prethodnim svedočenjem svedoka B1015, svedok je odbio da sarađuje sa braniocem i odgovori na pitanja. [11] On je takođe bio odbojan prema braniocu. [12] To može da znači da njegovo svedočenje nije pouzdano. Moguće je da unakrsno ispitivanje od strane branioca nije bilo kompetentno, pošto su iznete očigledno neprecizne činjenice. [13] Branioca je kritikovao i sudija Pretresnog veća. [14]

17. Iz tih razloga, amici curiae smatraju da tih 11 svedoka treba saslušati viva voce u neposrednom ispitivanju od strane optužbe i da transkripte ne treba prihvatiti u dokaze na osnovu pravila 92 bis (D).

Prihvatanje dokaznih predmeta

18. Pored transkripata 11 iskaza, optužba traži da se u dokaze uvrste određeni dokazni predmeti koji su navedeni u poverljivom Dodatku A Zahtevu optužbe. Iako pravilo 92 bis (D) ne dotiče to pitanje, u predmetu Tužilac protiv Naletilića [15] smatralo se da “dokazni predmeti koji su priloženi uz transkripte predstavljaju neodvojiv i neophodan dio iskaza i mogu se prihvatiti zajedno s transkriptima”. Dokazni predmeti obuhvataju izjave svedoka u slučaju svedoka B1121, B1536, B1542, B1543 i B1618.

19. Ako Pretresno veće, suprotno goreiznetim argumentima, odluči da u dokaze prihvati transkripte izjava svedoka u skladu sa pravilom 92 bis (D), amici curiae smatraju da izjave svedoka koje su na ranijem suđenju predočene kao dokazni predmet treba isključiti. Takve izjave sadrže pitanja koja nisu izvedena kao dokazi prilikom neposrednog ispitivanja od strane optužbe i, tehnički gledano, informacije sadržane u izjavama svedoka nisu deo transkripta u punom značenju te reči. Izjave tih svedoka ne bi inače bile među dokazima na suđenju ovom optuženom, sem isključivo u slučaju da kao rezultat unakrsnog ispitivanja ili ponovljenog ispitivanja postanu dokazni predmeti. Svi ostali dokazni predmeti proistekli su iz svedočenja datih na prethodnom suđenju.

Unakrsno ispitivanje od strane optuženog

20. Ako transkripti ranijih izjava 11 svedoka budu prihvaćeni u dokaze, ostaje da se utvrdi da li će optuženom biti dozvoljeno da unakrsno ispita te svedoke, što će iziskivati da se oni pojave pred Pretresnim većem.

21. Optužba tvrdi da je obaveza optuženog da utvrdi neadekvatnost unakrsnog ispitivanja i da precizira dodatne smernice unakrsnog ispitivanja da bi bilo dozvoljeno ponovno ispitivanje svedoka.

22. U predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih, smatralo se da “[g]lavni kriterijum na osnovu kojeg se utvrđuje da li u skladu sa pravilom 92 bis (E) od svjedoka treba tražiti da dođe na unakrsno ispitivanje jeste prvenstvena obaveza vijeća da u skladu sa članovima 20 i 21 Statuta osigura pravedno suđenje”. [16]

23. Amici curiae navode pitanja pokrenuta u paragrafima 15 i 16(a)-(f) kao razloge koji optuženom daju pravo da u svoje ime ispita svakog od tih svedoka.

Zaključak

24. Amici curiae smatraju da, iako se transkripti svedočenja predloženih 11 svedoka ne odnose na “dela i ponašanje optuženog”, iz razloga predočenih u paragrafima 15 i 16(a)-(f) Pretresno veće treba da upotrebi svoje diskreciono pravo i ne prihvati transkripte u dokaze. Ako, suprotno argumentima amici curiae, Pretresno veće prihvati transkripte kao dokaze, optuženom se, iz razloga predočenih u paragrafima 15 i 16(a)-(f), mora dozvoliti da izvrši celovito unakrsno ispitivanje svakog od tih 11 svedoka.

U Hagu, 31. januara 2003.
   
  /potpis na originalu/
g. Steven Kay QC,
u ime amici curiae
   
   
g. Steven Kay QC
g. Branislav Tapušković


[1] Tužilac protiv Mladena Naletilića zvanog Tuta i Vinka Martinovića zvanog Štela, predmet br. IT-98-34-T, Odluka po najavi tužioca o namjeri da se ponude transkripti u skladu sa pravilom 92 bis (D), od 9. jula 2001. Vidi paragraf 7.

[2]

[3] Tužilac protiv Sikirice, Došena i Kolundžije, predmet br. IT-95-8-T, Odluka po molbi optužbe da se transkripti uvrste u dokaze u skladu sa pravilom 92 bis, od 23. maja 2001.

[4] Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, od 21. marta 2002.

[5] Ibid. Vidi paragraf 22.

[6] Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-AR73.2, Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C), od 7. juna 2002.

[7] Zahtev opužbe, paragraf 18.

[8] Zahtev optužbe, paragraf 20.

[9] Prema optužnici, g. Kunarac je bio komandant specijalne izviđačke jedinice u sastavu Fočanske taktičke grupe vojske bosanskih Srba. Gospodin Krnojelac je bio upravnik zatočeničkog objekta KP dom.

[10] Na suđenju, na osnovu treće izmenjene optužnice, povlačenja tačaka 14-17 iz optužnice i oslobađajuće presude Pretresnog veća u korist optuženog Dragoljuba Kunarca po tački 13, optuženi je optužen po 16 tačaka, od kojih su se samo četiri odnosile na član 7(3).

[11] Vidi transkript svedočenja svedoka na str. 2201, 2214.

[12] Vidi transkript svedočenja svedoka na str. 2207.

[13] Vidi transkript svedočenja svedoka na str. 2213.

[14] Vidi transkript svedočenja svedoka na str. 2218-9.

[15] Tužilac protiv Naletilića zvanog Tuta i Vinka Martinovića zvanog Štela, Odluka po najavi tužioca o namjeri da se ponude transkripti u skladu sa pravilom 92 bis (D), zavedena 9. jula 2001.

[16] Tužilac protiv Sikirice i drugih, predmet br. IT-95-08-T, “Odluka po molbi optužbe da se transkripti uvrste u dokaze u skladu sa pravilom 92 bis”, 23. maj 2001, par. 3.