MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 19. februar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


PRIMEDBE AMICI CURIAE O PRIGOVORIMA OPTUŽENOG NA ODREĐENE ZAŠTITNE MERE ZA SVEDOKE
Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice QC
g. Dirk Ryneveld QC Amici curiae:
g. Steven Kay QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

  1. Dana 13. februara 2003. optuženi je kod Pretresnog veća pokrenuo pitanje dodele pseudonima za svedoke na njegovom suđenju koji to, po svemu sudeći, nisu zatražili unapred, pre svedočenja. On je izneo tvrdnju da to predstavlja ograničenje za njega i njegove saradnike u sakupljanju informacija vezanih za svedoka kojeg je u toj fazi bilo pozvalo Tužilaštvo.

  2. Ovo konkretno pitanje proizašlo je iz njegovog ispitivanja svedoka Tužilaštva Vasiljevića (prethodno C-039). Na početku unakrsnog ispitivanja optuženi je pitao sledeće:

  3. P: Generale, vi svedočite otvoreno, zar ne, javno?
    O: Da.
    P: Jeste li tokom prethodnog postupka ili u kontaktima koje ste imali sa suprotnom stranom tamo tražili da ne svedočite javno, nego da svedočite tajno?
    O: Ne.
    P: Dakle niste tražili da date iskaz na zatvorenoj sednici, tajno?
    O: Ne

    Optuženi je zatim izneo svoj prigovor i rekao da takva "praksa treba da se prekine"[1].

  4. Na početku njegovog svedočenja 5. februara 2003., Tužilaštvo je Pretresnom veću reklo sledeće:

    "Sledeći svedok ima pogodnost pseudonima i moglo se očekivati da će da ustraje u svojoj želji da se kao svedok služi pseudonimom. On je, međutim, odlučio... da svedoči otvoreno."[2]

  5. U toj fazi se odustalo od određenih zaštitnih mera u postupku i svedok, koji je u svrhu svedočenja nosio oznaku C-039, se mogao nazvati svojim pravim imenom, Aleksandar Vasiljević.

    Kontekst

  6. Svedoku Aleksandru Vasiljeviću su mere za zaštitu svedoka odobrene 3. maja 2002.[3] To je urađeno na osnovu ex parte molbe Tužilaštva od 5. aprila 2002. Svedok je potpao pod kategoriju navedenu u paragrafu 9(a) odluke Pretresnog veća, u kojoj se kaže da "se svedoci tokom čitavog postupka pominju samo pod pseudonimom".

  7. Svedok je počeo da svedoči 5. februara 2003.

  8. Drugi svedoci i zaštitne mere

  9. Amici curiae nisu uspeli da pronađu primer nekog prethodnog svedoka koji je tvrdio da nije zatražio zaštitne mere kojima mu je dodeljen pseudonim. Međutim, bilo je ranijih slučajeva u kojima su svedoci dolazili na Sud i nisu ostajali pri zaštitnim merama koje su im prvobitno odobrene[4].

  10. Argumenti

  11. Prigovor optuženog, na prvi pogled sadrži opravdanu kritiku, posebno ako se uzme u obzir način na koji je na pitanje odgovorio svedok Vasiljević. Amici curiae žele da iznesu sledeće argumente:

    1. Preterano ili neopravdano ograničavanje mogućnosti rada optuženog u odnosu na svedoke tokom njegovog suđenja može ograničiti slobodu optuženog da priprema svoju obranu.

    2. Ometaju se legitimni upiti, istraživanje i istraga jer je nemoguće identifikovati svedoka bez određenih procedura za koje je potrebno dobiti odobrenje Suda.

    3. Nepotrebni zahtevi za zaštitu mogli bi ići na štetu optuženog u postupku jer se time stvara atmosfera neprijateljstva prema njemu.

    4. Svedoci bi mogli izgubiti svoju nepristrasnost jer blanko zaštitne mere koje Tužilaštvo obezbedi mogu navesti svedoke da sebe vide više u službi strane koja ih je pozvala, i potkrepljuju ideju da je svedocima potrebna zaštita od optuženog.

  12. U skladu s tim, amici curiae tvrde da bi trebalo usvojiti sledeće dodatne postupke kako bi se ovo pitanje rešilo:

    1. Svaki svedok koji traži zaštitne mere trebao bi da dâ pismenu izjavu pod zakletvom, potvrđujući koje mere traži i iznoseći razloge zbog kojih se traži zaštita.

    2. Pretresno veće na osnovu dostavljenog materijala mora steći uverenje da je konkretni svedok zatražio zaštitne mere i da su one odgovarajuće o odnosu na privatnost i zaštitu svedoka i da nisu u suprotnosti s pravima optuženog u skladu s pravilom 75.

Hag, 19. februara 2003.

/potpis na originalu/
Steven Kay, QC

za amici curiae
Steven Kay, QC
Branislav Tapušković


[1] Transkript, str. 16017-9 od 13. februara 2003.

[2] Vidi Transkript, str. 15757, 5. februar 2003.

[3] ''Prva odluka po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija'',

3. maj 2002.

[4] Na primer: 9. maja 2002, transkript str. 4640-4644 svedok K-4 više nije tražio zaštitu na dan svedočenja; 18. aprila 2002, transkript str. 3368, svedok Vetton Surroi više nije tražio pseudonim.