MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 1. maj 2003.

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA


OPSERVACIJE AMICI CURIAE
O ZAHTEVU OPTUŽBE NA OSNOVU PRAVILA 73bis DA SE IZMENI ODLUKA PRETRESNOG VEĆA O TOME KOJI ĆE SVEDOCI BITI POZVANI I ZAHTEVU ZA PRODUŽENJE ROKA ZA IZVOĐENJE DOKAZA


Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice, QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
   
  Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

1. U zahtevu od 17. aprila 2003, optužba je na osnovu pravila 73bis(D) zatražila od Pretresnog veća da izmeni svoju odluku od 25. jula 2002. o tome koji će svedoci biti pozvani. Pored toga, optužba je, na osnovu pravila 73(F), zatražila dodatno vreme za izvođenje dokaza.

2. U dodacima priloženim uz zahtev optužbe nabrojani su svedoci koje optužba namerava da pozove da svedoče viva voce ili na osnovu pravila 92bis. Ti svedoci vezani su prvenstveno za delove suđenja koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu i u vezi s njima se može napraviti sledeći pregled:

(i) U Dodatku B, optužba navodi 130 svedoka viva voce[1] koje smatra ključnim za svoje izvođenje dokaza.[2] Od toga, 39 svedoka nije na spisku po pravilu 65ter koji je optužba dostavila 31. maja 2002.[3]

(ii) U Dodatku C, optužba navodi još 44 svedoka koje smatra da treba saslušati.[4] Njih petoro se ne nalazi na spisku po pravilu 65ter koji je optužba dostavila 31. maja 2002.

(iii) U Dodatku D, navedeno je još 242 svedoka koje optužba namerava da pozove da svedoče na osnovu pravila 92bis.[5] Njih četvoro se ne nalazi na spisku po pravilu 65ter koji je optužba dostavila 31. maja 2002.

3. Stoga, od 17. aprila 2003, optužba traži da pozove još 174 svedoka viva voce i 242 svedoka na osnovu pravila 92bis. Predviđa se da će znatan broj predloženih svedoka na osnovu pravila 92bis svedočiti viva voce i odgovarati na pitanja optužbe nakon čega će uslediti unakrsno ispitivanje. Do 17. aprila 2003. godine, u fazama ovog suđenja koja se odnose na Hrvatsku i Bosnu, optužba je pozvala 44 svedoka viva voce i 9 svedoka na osnovu pravila 92bis.

4. Zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog zbog kojeg su izgubljeni dani u sudnici, Pretresno veće je odobrilo optužbi još 54 dana za izvođenje dokaza.[6]

5. Tražeći ovaj pravni lek, optužba traži ukidanje svakog roka u vezi sa svojim izvođenjem dokaza.

Istorijat postupka

6. Dana 1. februara 2002. Žalbeno veće je donelo odluku da se po optužnicama za Kosovo, Hrvatsku i Bosnu vodi jedan postupak, te da se u okviru tog jedinstvenog postupka ove tri optužnice smatraju jednom optužnicom.[7] Pored toga, Žalbeno veće je naložilo da, kao što je planirano, suđenje počne 12. februara 2002. izvođenjem dokaza koji se odnose na optužnicu u vezi sa Kosovom.

7. Dana 5. aprila 2002, optužba je podnela dopis u vezi s daljim vođenjem postupka.[8] Optužba nije tražila neki konkretan pravni lek u tom dopisu, koji je podnela kao odgovor na naznaku Pretresnog veća da od nje očekuje saradnju u vezi s predviđenom dužinom suđenja.[9]

8. Dana 10. aprila 2002. sudija May je obavestio optužbu da Pretresno veće razmatra donošenje “opšteg naloga o dužini izvođenja dokaza optužbe”. U svom odgovoru na tu naznaku Pretresnog veća, optužba je pomenula više od 1.000 svedoka čije je svedočenje o “bazi zločina” neophodno “na ovaj ili onaj način, kako bi se utvrdili svi incidenti za koje se optuženi tereti”.[10] Nakon što je uz dužnu pažnju razmotrilo ta pitanja i saslušalo obe strane u postupku, Pretresno veće je naložilo optužbi da svoje izvođenje dokaza završi u roku od dvanaest meseci, ne računajući dva meseca koja su već bila potrošena. Pretresno veće je iznelo stav da “nijedno izvođenje dokaza optužbe ne bi trebalo duže da traje”.[11]

9. Dana 16. aprila 2002. optužba je zatražila dozvolu za podnošenje interlokutorne žalbe na odluku Pretresnog veća kojom se tužiocu nalaže da svoje izvođenje dokaza okonča u roku od dvanaest meseci, počev od 10. aprila 2002.[12]

10. Dana 25. aprila 2002. Žalbeno veće je odbacilo molbu optužbe za dozvolu za podnošenje interlokutorne žalbe. Žalbeno veće je 16. maja 2002. podnelo “Razloge odbijanja da se optužbi dozvoli da podnese žalbu na odluku o odgodi”, u kojima konstatuje da je “Pretresno veće imalo razloga da postupi na ovaj način i nije pokazano da je ono počinilo grešku u proceni”.[13] Žalbeno veće se nije uverilo da je predmetni nalog optužbi, kao što ona tvrdi, naneo štetu.[14] Nije bilo primedbi na način na koji Pretresno veće vodi ovaj predmet. Konkretno, nije bilo primedbi na stav da “nijedno izvođenje dokaza optužbe ne bi trebalo da traje duže od četrnaest meseci”.[15]

11. Dana 31. maja 2002. optužba je podnela pretpretresni podnesak za delove suđenja koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu[16] i spisak svedoka po pravilu 65ter(E)(ii).[17]

12. Dana 12. juna 2002. optužbi je izdat nalog da do 19. juna 2002. dostavi dodatne informacije u vezi sa spiskom svedoka po pravilu 65ter i pretpretresnim materijalom.[18]

13. Dana 19. juna 2002. optužba je podnela “Podnesak optužbe u skladu s nalogom o rasporedu koji se odnosi na materijal po pravilu 65ter”.[19]

14. Dana 25. jula 2002. na pretpretresnoj konferenciji održanoj na osnovu pravila 65ter u vezi s delovima objedinjene optužnice koji se odnose na Bosnu i Hrvatsku, Pretresno veće je u vezi sa svedocima i rokovima naložilo sledeće:

(i) da se u vezi s optužnicom za Hrvatsku pozove 71 svedok viva voce;

(ii) da se u vezi s optužnicom za Bosnu pozove 106 svedoka viva voce;

(iii) da ukupan broj svedoka viva voce bude 177;[20]

(iv) da optužba do 31. jula 2002. dostavi spisak svedoka koje do Božića namerava da pozove u vezi s optužnicama za Hrvatsku i Bosnu;

(iv) da optužba završi izvođenje dokaza do 16. maja 2003;[21]

(v) da se, tamo gde je to primereno, dopusti dovođenje svedoka na osnovu pravila 92bis;

(vi) da optužba može u skladu s odgovarajućim pravilom da traži izmenu naloga ukoliko se tokom suđenja izmene okolnosti. Izmena može da se izvrši samo uz valjan razlog.

15. Dana 31. jula 2003. optužba je podnela “Podnesak Tužilaštva u vezi s nalogom izdatim tokom pretpretresne konferencije” u kojem je dostavila spisak 56 svedoka koje namerava da pozove do Božića.

16. Dana 11. decembra 2003. optužba je podnela “Izveštaj Tužilaštva o vremenu preostalom za izvođenje dokaza optužbe”. Optužba je u ovom izveštaju priložila drugi spisak u kojem je navela koje će preostale dokaze da izvede kako bi završila izvođenje dokaza.

Merodavno pravo

Određivanje rokova i navođenje imena svedoka

17. Na osnovu člana 20(1) Statuta ovog Međunarodnog suda, pretresno veće je obavezno da obezbedi pravično i ekspeditivno suđenje, te da se postupak vodi u skladu s Pravilnikom o postupku i dokazima uz puno poštovanje prava optuženog i dužnu brigu o zaštiti žrtava i svedoka. U okviru Pravilnika su razrađeni postupci koji omogućuju da se suđenja vode u skladu s ovim članom.

18. U vezi sa pretpretresnom fazom postupka, pravilo 65ter(E) predviđa da optužba, između ostalog, navede sporna pitanja u datom predmetu, svedoke koje tužilac namerava da pozove, ukupan broj svedoka, procenu ukupnog vremena izvođenja dokaza optužbe i spisak dokaznih predmeta.

Pravilo 65ter(E) predviđa:

“(E) Nakon što se reše svi postojeći preliminarni podnesci podneseni u roku predviđenom pravilom 72, pretpretresni sudija će naložiti tužiocu da, po prijemu izveštaja višeg pravnika, i unutar roka koji odredi pretpretresni sudija, a najmanje šest nedelja pre pretpretresne konferencije predviđene pravilom 73 bis, dostavi sledeće:

(i) konačnu verziju pretpretresnog podneska optužbe koji, za svaku tačku optužnice, sadrži sažetak dokaza koje optužba namerava da izvede u vezi sa počinjenjem krivičnog dela za koje se tereti i oblik odgovornosti kojem optuženi podleže; podnesak treba da sadrži izjavu o svim pitanjima o kojima su se strane složile i o pitanjima koja se ne osporavaju, kao i izjavu o spornim činjeničnim i pravnim pitanjima;

(ii) spisak svedoka koje tužilac namerava da pozove, u kojem se navodi:

(a) ime ili pseudonim svakog svedoka;

(b) sažeti prikaz činjenica o kojima će svedočiti pojedini svedok;

(c) elementi optužnice o kojima će svedočiti pojedini svedok, sa konkretno navedenim tačkama i relevantnim paragrafima optužnice;

(d) ukupan broj svedoka i broj svedoka koji će svedočiti protiv pojedinog optuženog i po pojedinoj tački optužnice;

(e) da li će svedok svedočiti lično ili na osnovu pravila 92 bis, putem pismene izjave ili korišćenjem transkripta svedočenja iz drugih postupaka pred Međunarodnim sudom; i

(f) procena trajanja svedočenja svakog od svedoka i procena ukupnog vremena izvođenja dokaza optužbe.

(iii) spisak dokaznih predmeta koje tužilac namerava da predloži u kojem, gde je to moguće, treba navesti da li odbrana ima prigovor na njihovu autentičnost. Tužilac će odbrani uručiti kopije dokaznih predmeta sa tog spiska.

19. Nakon što, na osnovu pravila 65ter, bude obavešteno o ovim pitanjima, Pretresno veće na pretpretresnoj konferenciji:

(i) može pozvati tužioca da skrati procenjeno vreme glavnog ispitivanja svedoka[22] i

(ii) odrediće broj svedoka koje tužilac može da pozove.[23]

20. Nakon početka suđenja, tužilac može, ukoliko smatra da je to u interesu pravde, podneti zahtev da se ponovo prihvati prvobitni spisak svedoka ili da se promeni odluka o tome koji će svedoci biti pozvani na osnovu pravila 73bis(D).[24]

21. Da bi molba na osnovu pravila 73bis(D) bila usvojena, smatra se da Pretresno veće mora da odluči da su ponovno prihvatanje ili promena spiska svedoka “u interesu pravde”.[25] Pri proceni interesa pravde, pretresna veća su uzimala u obzir “pitanja kao što su relevantnost svedočenja, složenost predmeta, šteta koja se nanosi odbrani, uključujući element iznenađenja, istrage koje su u toku, zamene i potkrepljenost dokaza. Statutom propisana obaveza optužbe da izvede najbolje raspoložive dokaze kako bi potvrdila svoju tezu mora se odvagati u odnosu na pravo optuženog na adekvatno vreme i sredstva potrebna za pripremu odbrane i njegovo pravo da mu se sudi bez nepotrebnog odlaganja.[26]

22. Ako se podnese molba na osnovu pravila 73bis(D) i Pretresno veće odobri ponovno prihvatanje ili promenu, ono će ponovo odrediti vreme koje optužba ima na raspolaganju za izvođenje dokaza.[27]

23. Ukoliko optužba tokom suđenja podnese zahtev za dodatno vreme za izvođenje dokaza, Pretresno veće će taj zahtev odobriti samo ako smatra da je to u interesu pravde.[28]

24. Pored toga, svakom pretresnom veću “je inherentno ovlašćenje da kontroliše odvijanje postupka u toku suđenja”.[29] Ovo se odnosi na opšta pitanja u vezi s pozivanjem svedoka i ograničavanjem vremena, kao i sa svim drugim pitanjima vezanim za suđenje.

Argumenti

25. Prema tvrdnji amici curiae, optužba zapravo traži da se na osnovu pravila 73bis(D) ponovo prihvati veliki broj svedoka sa spiska po pravilu 65ter. Pored toga, ona traži da se izmeni spisak svedoka koji će biti pozvani da svedoče tako što će uneti dodatne svedoke, koji nisu bili navedeni na prvobitnom spisku po pravilu 65ter. Optužba je zbog ovih zahteva morala da traži dodatno vreme za izvođenje dokaza.

26. Amici curiae smatraju da Pretresno veće treba da odbije zahtev optužbe iz sledećih razloga:

(i) Član 20(1) Statuta ovog Međunarodnog suda predviđa da “pretresna veća moraju da obezbede da suđenje bude pravično i ekspeditivno, te da se postupak vodi u skladu s pravilima o postupku i dokazima uz puno poštovanje prava optuženog i dužnu brigu o zaštiti žrtava i svedoka”. Amici curiae tvrde da suđenje ovom optuženom ne bi bilo pravično i ekspeditivno ukoliko bi zahtev optužbe bio odobren.

(ii) Ukoliko bi zahtev bio odobren, izvođenje dokaza optužbe bi se produžilo za otprilike jednu godinu. Optuženi bi, stoga, bio suočen sa izvođenjem dokaza optužbe u trajanju od ukupno dve i po godine. To je veoma dugačak vremenski period.

(iii) Tako dugačko izvođenje dokaza optužbe moglo bi se smatrati opresivnim. Ako se i izuzme pitanje slabog zdravstvenog stanja optuženog, moglo bi se reći da bi ovako dug period narušio fizičko i mentalno zdravlje čak i zdrave osobe. Ovaj predmet je složen i problematičan, i uključuje veliki broj dokumenata zbog čega je već došlo do gomilanja materijala. Ukoliko bi se ovo breme još uvećalo, strane u postupku bi se veoma teško nosile s obimom suđenja.

(iv) Strana koja iznosi tezu (na primer, optužba) mora da poštuje načelo ekspeditivnosti kako bi se smanjilo breme s kojim je suočen optuženi koji se brani na suđenju.

(v) Količina dokaza koji bi se ponudili tokom tako dugog perioda (kako u vidu svedočenja tako i dokaznih predmeta) postala bi prevelika i bilo bi je teško savladati.

(vi) Suđenje ovom optuženom po datim optužnicama mora se organizovati tako da se obezbedi ekspeditivno suđenje. Pretresno veće mora da posveti dužnu pažnju ukupnoj dužini postupka.

(vii) Produženjem vremena će se završiti samo izvođenje dokaza optužbe. Nakon toga će Pretresno veće morati da odobri još vremena optuženom, najmanje isto koliko i optužbi, za izvođenje dokaza odbrane.[30] U okviru rasporeda suđenja biće potrebno i vreme za eventualno pobijanje navoda odbrane. Biće potrebno još vremena da strane u postupku iznesu završne argumente, da sudije razmotre dokaze i da Pretresno veće sastavi pravosnažnu presudu. Kada se u celini sagleda ovo obimno suđenje, ono bi se moglo pretvoriti u poduhvat od 3-5 godina.

(viii) Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju podleže vremenskom ograničenju, te je dužinu ovog konkretnog predmeta neophodno sagledati u kontekstu mandata ovog Međunarodnog suda, i pritom imati na umu ograničen broj sudnica i veliki broj pritvorenika koji čekaju na suđenje.

(ix) Pretpretresni postupci na Međunarodnom sudu su zamišljeni tako da pretresnim većima omoguće da obezbede da se suđenja vode u skladu s članom 20 Statuta.[31] Na primer, svrha pravila 65ter jeste da se obezbedi da, već od pretpretresne faze suđenja, optuženi bude primereno obavešten o prirodi i dužini postupka koji se protiv njega vodi. Davanje takvog obaveštenja je od suštinskog značaja kako bi optuženi imao odgovaraju}e vreme i sredstva za pripremu obrane, na osnovu člana 21(4)(b).

(x) Na pretpretresnoj konferenciji od 25. jula 2002. Pretresno veće je donelo “upućenu” odluku prilikom određivanja kako broja svedoka optužbe koji će biti pozvani tako i roka za okončanje izvođenja dokaza optužbe. Ta odluka je zasnovana na spojenoj optužnici, pretpretresnim podnescima tužioca i spiskovima svedoka i dokaznih predmeta. Pretresno veće je razmotrilo sav ovaj materijal i konstatovalo da smatra da “svi kojih se ovo suđenje tiče treba da znaju da su raspoloživo vreme i broj svedoka ograničeni. Svrha ovoga jeste da suđenje bude pravično i savladivo za sve kojih se ono tiče…” Ovu odluku je donelo Pretresno veće koje ima veliko iskustvo u vođenju predmeta na MKSJ-u.

(xi) Da bi Pretresno veće naložilo ponovno prihvatanje ili izmenu spiska svedoka, ono mora smatrati da je to u interesu pravde. Prema tvrdnji amici curiae, optužba nije pokazala dovoljan razlog da se izmena odobri u ovako kasnoj fazi suđenja. Optužba je bila primereno obaveštena o definitivnom stavu Pretresnog veća u vezi s tim da li joj je odobreno adekvatno vreme. Pretresno veće smatra da nijedno izvođenje dokaza optužbe ne bi trebalo da traje duže od četrnaest meseci.[32] To što se optužba u svom zahtevu poziva na svoje odlučne napore irelevantno je za pitanje “dovoljnog razloga” za produženje roka ili povećanje broja svedoka koji će biti pozvani.

(xii) U paragrafu 21 svog zahteva optužba traži od Pretresnog veća da prihvati da je “razumno” pozvati sve preostale svedoke. Ovaj kriterijum nije primenljiv u datoj fazi suđenja, gde Pretresno veće nastoji da pomiri pitanja koja se odnose i na pravičnost i na ekspeditivnost.

(xiii) Pri izvođenju dokaza optužba je isključivo po svom nahođenju mogla da odluči koje će svedoke pozvati. U raznim fazama, Pretresno veće je postavljalo pitanje da li je potrebno da tužilac izvede još neke dokaze po pojedinim pitanjima, no, optužba je po svom nahođenju odlučila da izvede nove dokaze (na primer, pitanje obrazovanja na Kosovu i u Račku). U predmetu koji je obiman i složen kao što je ovaj, tužilac treba da vodi računa o obimu navoda koje izabere da iznese i potrebi da se materijal strogo ograniči na onaj koji je relevantan.

(xiv) Obim i težina zločina za koje optužnica tereti optuženog, kao i njegov položaj, jesu pitanja koja je Pretresno veće uzelo u obzir pri donošenju odluke u vezi sa svedocima i vremenom.

(xv) Optužba traži od Pretresnog veća da navede koji svedoci optužbe treba da se pozovu. Amici curiae tvrde da bi Pretresno veće, ako se poduhvati ove uloge, nužno aktivno učestvovalo u krivičnom gonjenju optuženog, što bi bilo u suprotnosti s načelom nepristrasnosti suda.

Zaključak

27. Iz gorenavedenih razloga, amici curiae smatraju da bi zahtev optužbe u celini trebalo odbiti. Pored toga, u ovoj fazi suđenja amici curiae smatraju da bi optužbi trebalo naložiti da dostavi konačni spisak svedoka koje će da pozove. Na taj način će se optuženom dati dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu.

 

U Hagu, 1. maja 2003.
/potpis na originalu/
Steven Kay, QC

Za amici curiae
Steven Kay, QC
Branislav Tapušković


[1] Nekoliko redova u Dodatku B sadrži više od jednog svedoka. U Dodatku B se pominje 131 svedok, ali je od 1. maja 2003. saslušan samo jedan (C048).

[2] Poverljivi Dodatak B: Kosovo = 7 svedoka; Hrvatska = 8 svedoka; Bosna = 83 svedoka; Bosna/Hrvatska = 12 svedoka; Bosna/Hrvatska/Kosovo = 14 svedoka; Bosna/Kosovo = 3 svedoka.

[3] Optužba je dostavila prvobitni spisak na osnovu pravila 65ter 31. maja 2002: “Podnošenje spiska svedoka koje optužba namerava da pozove na osnovu pravila 65ter(E)(ii)”. Optužbi je naloženo da do 19. juna 2002. dostavi dodatne informacije u vezi sa pretpretresnim materijalom. Dana 19. juna 2002, optužba je podnela revidiran spisak na osnovu pravila 65ter: “Podnesak optužbe u skladu s nalogom o rasporedu koji se odnosi na materijal po pravilu 65ter”.

[4] Poverljivi Dodatak C: Kosovo =9 svedoka; Hrvatska = 11 svedoka; Bosna = 18 svedoka; Bosna/Hrvatska = 4 svedoka; Bosna/Hrvatska/Kosovo = 2 svedoka. Na osnovu procene vremena koju je napravila optužba čini se da je namera da ovi svedoci svedoče viva voce.

[5] Poverljivi Dodatak D: Hrvatska = 67 svedoka; Bosna = 175 svedoka.

[6] Vidi sudija May, 173. dan suđenja. Transkript suđenja 18481.

[7] “Odluka po interlokutornoj žalbi tužioca na odbijanje zahteva za spajanje postupka,” 1. februar 2002.

[8] “Stav Tužilaštva u vezi sa vođenjem pretresnog postupka i režimom izvođenja i prihvatanja dokaza sa komentarima u vezi sa pitanjima koja se tiču zdravlja optuženog,” 5. april 2002.

[9] Transkript suđenja, 10. april 2002, str. 2749.

[10] Tokom usmenih obraćanja strana, sudija May je, odgovarajući na predlog optužbe da se pozove više od 1.000 svedoka, konstatovao da “se u takvim okolnostima ne može voditi nijedno suđenje”.

Vidi i “Razloge odbijanja da se optužbi dozvoli da podnese žalbu na odluku o odgodi”, Žalbeno veće, 16. maj 2002, par. 2.

[11] Transkript suđenja, 10. april 2002, str. 2784.

[12] “Molba Tužilaštva za dozvolu za podnošenje interlokutorne žalbe”, 16. april 2002.

[13] “Razlozi odbijanja da se optužbi dozvoli da podnese žalbu na odluku o odgodi”. Vidi paragraf 16.

[14] Ibid. paragraf 17.

[15] Transkript suđenja, 10. april 2002, str. 2782-2784. Vidi i fusnotu 12, paragraf 3.

[16] “Drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (Hrvatska i Bosna i Hercegovina)”, 31. maj 2002.

[17] Podnesak optužbe na osnovu pravila 65ter(E)(ii) i spisak svedoka koje optužba namerava da pozove, 31. maj 2002.

[18] “Nalog o rasporedu koji se odnosi na materijal po pravilu 65ter,” predmet br. IT-02-54-T, 12. juni 2002.

[19] Vidi “Podnesak optužbe na osnovu pravila 65ter(E)(ii), Spisak svedoka u vezi s optužnicom za Hrvatsku,” podnet 19. juna 2002. “Podnesak optužbe na osnovu pravila 65ter(E)(ii), Spisak svedoka u vezi s optužnicom za Bosnu,” podnet 19. juna 2002.

[20] Na osnovu pravila 73bis(C)

[21] Na osnovu pravila 73bis(E).

[22] Pravilo 73bis(B).

[23] Pravilo 73bis(C).

[24] Pravilo 73bis(D).

[25] Tužilac protiv Alfreda Museme. Odluka od 20. aprila 1999. (ICTR-96-13-T).

[26] Tužilac protiv Nahimane, Ngezea i Barayagwize, “Odluka po usmenoj molbi tužioca za dozvolu da izmeni spisak izabranih svedoka”, 26. juni 2001, ICTR-99-52-I.

[27] Pravilo 73bis(E).

[28] Pravilo 73bis(F).

[29] “Razlozi odbijanja da se optužbi dozvoli da podnese žalbu na odluku o odgodi”, 16. maj 2002.

[30] Vidi član 21(1) Statuta: “Sve su osobe ravnopravne pred Međunarodnim sudom”.

[31] Vidi, na primer, pravila 65ter i 73bis.

[32] Transkript suđenja, 10. april 2002, str. 2784.