MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-02-54-T
PRED PRETRESNIM VEĆEM
U sastavu:
sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon
Sekretar: g. Hans Holthuis
Datum: 27. jun 2003.
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
OPSERVACIJE AMICI CURIAE O
TREĆEM ZBIRNOM ZAHTEVU OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA SE IZMENI SPISAK
SVEDOKA I ZAHTEVU ZA ZAŠTETNE MERE ZA SVEDOKE KOJI SU OSETLJIV IZVOR
INFORMACVIJA PODNETOM 23. JUNA 2003.
Tužilaštvo:
|
Optuženi:
|
gđa Carla Del Ponte
|
g. Slobodan Milošević
|
g. Geoffrey Nice, QC
|
|
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
|
|
g. Dermot Groome
|
|
|
Amici curiae:
|
|
g. Steven Kay, QC
|
|
g. Branislav Tapušković
|
|
g. Timothy McCormack
|
Uvod
-
U zahtevu podnetom 23. juna 2003.[1], optužba
traži da joj Pretresno veće dâ dozvolu da izmeni spisak
svedoka optužbe. Konkretno, optužba traži da se doda
sedam svedoka, a da se sa spiska svedoka izostavi šezdeset i
četiri svedoka.
-
Optužba za tri od sedam svedoka traži zaštitne mere
za svedoke koji su "osetljiv izvor" u skladu sa pravilom
69, pravilom 75 i pravilom 79, i to za B-174, B-114 i B-215. Jedna
od mera koju optužba traži jeste odgoda obelodanjivanja.
- Osim toga, optužba traži da se za ova tri svedoka naloži
potpisivanje sporazuma o neobelodanjivanju da bi se obezbedilo sledeće:
"nakon obelodanjivanja neredigovanih izjava svedoka i dokaznih
predmeta... optuženi, imenovani pravni saradnici i amici
curiae smeju obelodaniti te dokumente i ono što znaju o njihovoj
sadržini trećoj strani samo u onoj meri u kojoj je to direktno
i konkretno neophodno za pripremu i izvođenje dokaza odbrane.
Amici curiae ne smeju da obelodanjuju te izjave svedoka i ono što
znaju o njihovoj sadržini... sem ako uvere Pretresno veće
da je to neophodno kako bi ispunili svoj zadatak pružanja pomoći
Pretresnom veću. U oba slučaja optuženi, njegovi imenovani
pravni saradnici i amici curiae obavezuju se da od trećih
strana kojima će izjave ili informacije biti obelodanjene najpre
ishode sporazum o neobelodanjivanju..."
Izmena spiska ~ uslov postojanja valjanog razloga
-
Optužba je u više navrata tokom suđenja tražila
odobrenje za izmenu ili modifikaciju spiska svedoka.[2]
-
Pretresno veće je već najmanje dva puta odlučilo da
će, nakon podnošenja dodatnog materijala optužbe za
deo suđenja koji se odnosi na Hrvatsku i Bosnu, "odobriti
uvrštavanje u spis samo onog dodatnog materijala za koji optužba
pokaže valjan razlog."[3]
-
Postavlja se pitanje da li tražena modifikacija spiska svedoka
ispunjava uslov postojanja "valjanog razloga" koji
zahteva ovo Pretresno veće. Amici curiae iznose sledeće
opservacije:
-
Amici curiae nemaju pristup poverljivim informacijama
iz dodataka B, C i D koje se tiču sedmoro svedoka.
-
Amici curiae smatraju da Pretresno veće najpre mora
da se uveri da je ispunjen uslov postojanja "valjanog
razloga". Posebno je važno da Pretresno veće
utvrdi (a) kada je optužba dobila imena i podatke za kontaktiranje
svedoka; (b) kada je prvi put razgovarano sa sedmoro svedoka;
(c) koji su datumi naknadnih kontakata sa svedocima i (d) datumi
kada su svedoci pristali da svedoče.
- Tek pošto se uveri da je uslov postojanja "valjanog
razloga" ispunjen, Pretresno veće može da pristupi
rešavanju pitanja primerenosti traženih zaštitnih mera
i proceni da li su u suprotnosti s pravima optuženog.
Zaštitne mere
- Jedna od mera koju optužba traži je odgoda obelodanjivanja
za navedena tri svedoka (B-174, B-114 i B-215). Konkretno, optužba
traži sledeće:
"neredigovane izjave i relevantni dokazni predmeti B-174,
B-114 i B-215 obelodaniće se amici curiae najmanje
30 dana, a optuženom i njegovim imenovanim pravnim saradnicima
najmanje 10 dana pre očekivanog svedočenja."
[naglasak dodat]
-
Optužba se poziva na činjenicu da je Pretresno veće
u svojoj odluci od 3. maja 2002. prihvatilo zaštitne mere odgode
obelodanjivanja izjava svedoka i njihovog identiteta.[4]
Međutim, Pretresno veće je tom Odlukom odgovorilo na zahtev
za odgodu obelodanjivanja izjava svedoka relevantnih za suđenje
za Bosnu i Hrvatsku koje u to vreme još nije počelo i trebalo
je da počne tek za nekoliko meseci.
-
U vezi s datim zahtevom za zaštitnu meru odgode obelodanjivanja,
amici curiae iznose sledeće opservacije:
-
Pravilo 69(A) predviđa da "u izuzetnim okolnostima,
tužilac može od sudije ili pretresnog veća zatražiti
da nalože da se ne obelodanjuje identitet žrtve ili
svedoka koji može biti u opasnosti ili izložen riziku
sve dok se ta osoba ne stavi pod zaštitu Međunarodnog
suda." [naglasak dodat]
-
Pravilo 69(B) predviđa da "uzevši u obzir odredbe
pravila 75, identitet žrtve ili svedoka mora se obelodaniti
dovoljno rano pre početka suđenja da bi se ostavilo
dovoljno vremena za pripremu odbrane." [naglasak
dodat]
-
Pravilo 75(A) predviđa da "sudija ili pretresno
veće mogu, proprio motu ili na zahtev bilo koje od
strana, žrtve ili svedoka o kojem se radi, ili Službe
za žrtve i svedoke, nalogom odrediti odgovarajuće mere
za privatnost i zaštitu žrtava i svedoka, pod uslovom
da one nisu u suprotnosti s pravima optuženog."
[naglasak dodat]
-
Pretresno veće je već u nekoliko navrata donelo odluku
u pogledu potrebe da optužba pokaže opravdanost konkretnih
zaštitnih mera za svakog svedoka pojedinačno da bi se
ispoštovao uslov izuzetnih okolnosti iz pravila 69(A).[5]
-
Pretresno veće je utvrdilo i nekoliko kriterijuma koje treba
uzeti u obzir u vezi sa zahtevima za konkretne zaštitne mere
za svedoke u skladu sa pravilom 69(A). Ti kriterijumi uključuju:
"(a) verovatnoću da će se na svedoke optužbe
vršiti uticaj ili da će se zastrašivati nakon što
se njihov identitet obelodani optuženom i njegovom braniocu,
ali ne i javnosti; (b) do koje mere ovlašćenje za izdavanje
naloga za zaštitne mere može da se koristi da se zaštite
pojedinačne žrtve ili svedoci u nekom konkretnom postupku,
i mera u kojoj će optužbi ubuduće biti jednostavnije
da krivično goni druge osobe; i (c) koliko vremena pre
suđenja se identitet žrtava i svedoka mora obelodaniti
optuženom (dozvoljeno vreme za pripremu mora biti pre početka
suđenja a ne pre početka svedočenja tog svedoka)."[6]
-
Osim toga, iz formulacija u Pravilniku je očito da sve zaštitne
mere koje je odobrilo Pretresno veće ne smeju biti u suprotnosti
s pravima optuženog.[7]
-
Konkretno, prema članu 21 Statuta, "prilikom presuđivanja
o svakoj optužbi protiv optuženog u skladu s ovim Statutom,
optuženi ima, sa punom ravnopravnošću, pravo
na sledeća minimalna jamstva... da ima odgovarajuće
vreme i sredstva za pripremu odbrane."
-
Deo suđenja koji se odnosi na Bosnu traje već nekoliko
meseci.
- Prema tvrdnji amici curiae, odobravanje zaštitne mere
odgode obelodanjivanja izjava svedoka i dokaznih predmeta za Bosnu,
u okolnostima kada deo suđenja koje se odnosi na Bosnu traje već
nekoliko meseci, kosi se s pravima optuženog da ima odgovarajuće
vreme za pripremu odbrane. Optuženom, njegovim imenovanim pravnim
saradnicima i amici curiae treba neodložno obelodaniti sve
preostale materijale u predmetu da bi se obezbedila pravičnost
suđenja.
Sporazumi o neobelodanjivanju
-
Što se tiče zahteva da optuženi i njegovi imenovani
pravni saradnici ne obelodanjuju materijal trećim stranama sem
u meri u kojoj je to direktno i konkretno neophodno za pripremu i
izvođenje dokaza odbrane (a amici curiae samo u meri koja
je potrebna da bi pomogli Pretresnom veću) i da pre toga ishode
sporazume o neobelodanjivanju, amici curiae su svesni sadašnjeg
stava Pretresnog veća u vezi s takvim zahtevima.[8] Mora se uvažiti
da takvi zahtevi mogu predstavljati opterećenje za strane u postupku
i sprečiti ih da efikasno obavljaju svoj posao.
-
Pretresno veće je ranije u vezi sa postupkom za Bosnu odbilo
da naloži optuženom i amici curiae da ishode potpisivanje
sporazuma o neobelodanjivanju sa trećim stranama pre nego što
im se dostavi materijal i vođenje evidencije o takvom obelodanjivanju.
Međutim, Pretresno veće je takođe izdavalo takve naloge
u specifičnim okolnostima, utvrdivši da postoje "izuzetni
bezbednosni rizici vezani za ove svedoke, čiji broj je ograničen."[9]
-
Tvrdi se da bi nalog Pretresnog veća u odnosu na obelodanjivanje
materijala trećim stranama i potrebu da se od trećih strana
ishodi potpisivanje sporazuma o neobelodanjivanju bio primeren jedino
ako Pretresno veće zaključi da svedoci B-174, B-114 i B-215
spadaju u kategoriju "izuzetnog bezbednosnog rizika" iz
gornjeg teksta.
Dana 27. juna 2003.
Hag
/potpis na originalu/
Steven Kay, QC
Za amici curiae
Steven Kay, QC
Branislav Tapušković
[1] "Treći zbirni zahtev
optužbe za dozvolu da se izmeni spisak svedoka i zahtev za zaštitne
mere za svedoke koji su osetljiv izvor informacija", podnet 23. juna
2003.
[2] "Zahtev optužbe
za odobrenje da izmeni spisak svedoka i zatraži zaštitne mere
za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", podnet 5. februara
2003; "Novi okvirni zahtev optužbe za dozvolu da izmeni spisak
svedoka i zatraži zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi
izvor informacija", podnet 11. aprila 2003; "Zahtev optužbe
na osnovu pravila 73bis da se izmeni odluka Pretresnog veća
o tome koji svedoci treba da budu pozvani i zahtev za produženje
roka za izvođenje dokaza", 17. april 2003.
[3] "Odluka po zahtevu Tužilaštva
za saglasnost Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja
podnesaka", 18. april 2002, str. 3; "Odluka po zahtevu optužbe
za dalju izmenu spiska svedoka i zaštitne mere za svedoke koji su
osetljivi izvor informacija", 1. maj 2003, str. 2.
[4]
"Prva odluka po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere
za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", 3. maj 2002.
[5] "Odluka po zahtevu optužbe
za privremene zaštitne mere", 19. februara 2002; "Odluka
po zahtevu optužbe za zaštitne mere za žrtve i svedoke",
19. mart 2002.
[6] Vidi "Prvu odluku po
zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere za svedoke koji su
osetljivi izvor informacija", 3. maj 2002, str. 3.
[7]
Vidi pravilo 75(A).
[8]
"Odluka po zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje
zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija",
13. mart 2003; "Prva odluka po zahtevu Tužilaštva za zaštitne
mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", 3. maj 2002.
[9]
"Prva odluka po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere
za svedoke koji su osetljivi izvor informacija", 3. maj 2002.
|