MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-02-54-T
PRED PRETRESNIM VEĆEM
U sastavu:
sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon
Sekretar: g. Hans Holthuis
Datum: 27. septembar 2003.
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
ARGUMENTI KOJIMA AMICI CURIAE ODGOVARAJU
NA NALOG PRETRESNOG VEĆA OD 24. SEPTEMBRA 2003.
U VEZI S IMPLIKACIJAMA ZDRAVSTVENOG STANJA OPTUŽENOG
Javni dokument
Tužilaštvo: |
Optuženi: |
gđa Carla Del Ponte |
g. Slobodan Milošević |
g. Geoffrey Nice QC |
|
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff |
|
g. Dermot Groome |
|
|
Amici curiae: |
|
g. Steven Kay QC |
|
g. Branislav Tapušković |
|
g. Timothy McCormack |
Uvod
-
Dana 23. septembra 2003. godine, optužba je podnela “Predlog
Tužilaštva da se zakaže pretres na kojem će se
razmatrati implikacije često lošeg zdravstvenog stanja optuženog”.
Rešavajući po tom predlogu Pretresno veće je naložilo
stranama u postupku, uključujući amici curiae[1],
da najkasnije do 29. septembra 2003. godine dostave podneske o pravnom
osnovu za predloge koje je iznela optužba. Rasprava za iznošenje
usmenih argumenata o tim pitanjima zakazana je za 30. septembar 2003.
godine.
-
Predlog optužbe tiče se prekida u postupku do kojih dolazi
zbog često lošeg zdravstvenog stanja optuženog. Optužba
navodi da se zbog toga svedoci dovode u nezgodan položaj, otežava
planiranje i znatno uvećavaju troškovi. S obzirom na navedeno,
a u cilju izbegavanja pomenutih teškoća, optužba traži
da Pretresno veće razmotri nove mere za rešavanje ovog problema,
pa čak i izmenu Pravilnika Međunarodnog suda. Optužba
je predložila da se razmotri niz mera:
-
Svedočenje putem zapisa u vidu vanpretresnog iskaza ili
video snimka u slučaju da svedoci dođu na suđenje,
ali da se usled bolesti optuženog njihovo svedočenje
ne može saslušati. Upoznavši se sa zapisom optuženi
svedoke kasnije može podvrgnuti unakrsnom ispitivanju.
-
Iskazi svedoka dati putem video snimaka, koji nisu snimljeni
u redovnom toku suđenja, kao šira primena procedure
predviđene pravilom 92 bis, s tim što optuženi
ima pravo da pogleda video snimak; da zatraži da se svedok
pojavi da bi potvrdio istinitost iskaza i da bi bio unakrsno ispitan.
Optužba predlaže da se u okviru procedure ublaže
postojeći postupci overavanja.
-
Izmene rasporeda suđenja u cilju prilagođavanja zdravstvenom
stanju optuženog.
- Branioca koji bi zastupao optuženog – eventualno jednog
od amici curiae.
Pravna pitanja
-
Svedočenje u obliku vanpretresnog iskaza
Pravilom 71 Pravilnika o postupku i dokazima predviđa se
mogućnost svedočenja u obliku vanpretresnog iskaza datog
neposredno predsedavajućem službeniku ili putem video konferencije.[2] Pretresno veće proprio motu
ili na zahtev jedne od strana ovaj postupak može primeniti na
suđenju ukoliko je to u interesu pravde, bez obzira na to da
li je svedok u mogućnosti da se lično pojavi i svedoči
pred Međunarodnim sudom ili nije. Pravilo 71 spada u Peti deo
Pravilnika koji se odnosi na pretpretresni postupak, ali je
primenjivano i u toku glavnog pretresa.[3]
-
U pravilu se izričito navodi da će, ukoliko se zahtev
odobri, strana na čiji zahtev se uzima vanpretresni iskaz u razumnom
roku o tome obavestiti drugu stranu, koja ima pravo da prisustvuje
uzimanju vanpretresnog iskaza i unakrsno ispituje osobu čiji
se vanpretresni iskaz uzima.[4] Iako je Pravilnik
izmenjen i više nisu potrebne izuzetne okolnosti, postupak
jasno predviđa da strana u postupku ima pravo da u razumnom
roku bude obaveštena, kao i pravo da prisustvuje uzimanju
vanpretresnog iskaza. Ono što je najvažnije, ovo pravilo
takođe jasno predviđa da u vreme uzimanja vanpretresnog
iskaza strana u postupku ima pravo na unakrsno ispitivanje
kao deo tog postupka. Osim ukoliko ih se ne bi odrekao, optuženom
bi ova prava bila na raspolaganju nezavisno od toga da li ga neko
zastupa ili ne. Stoga procedura za koju Tužilaštvo predlaže
da se razmotri kako bi se usvojila kao praksa u slučaju da je
optuženi, usled lošeg zdravlja, sprečen da uzme učešća
u suđenju ne bi mogla da se odvija bez njegovog pristanka. S
obzirom na činjenicu da se optuženi više puta protivio
tome da se u njegovom odsustvu daju svedočenja ili vodi postupak,
njegov pristanak je malo verovatan.
-
Iskazi na osnovu pravila 92 bis dati putem video snimka
kao način svedočenja
U skladu s pravilom 92 bis, postupak dokazivanja činjenica
na način koji nije usmeno svedočenje predviđa uvrštavanje
u spis pismenih izjava ili transkripta svedočenja
umesto usmenog svedočenja, kad se njima dokazuje nešto drugo,
a ne dela i ponašanje optuženog.[5] Ovaj postupak zahteva da
pismena izjava bude overena na tačno utvrđen način[6] i da transkript
bude transkript svedočenja datog u postupku pred Međunarodnim
sudom.[7]
-
Ovaj postupak treba da se primenjuje izričito onda kada su
posredi pismene izjave, bile one izjave svedoka ili transkripti. Postupak
ne predviđa predočavanje izjava zabeleženih video zapisom.
Postupak je regulisan i nalaže Pretresnom veću da razmotri
razne faktore “za” i “protiv” toga da se svedočenja
uvrštavaju u spis na ovaj način, mada svi faktori nisu pobrojani.[8] Ovaj postupak
ne predviđa da se, kao revidirani oblik svedočenja, iskazi
po bilo kom osnovu neselektivno prihvataju. Pretresno veće je
takođe donelo odluku o pitanju prihvatanja glavnih iskaza svedoka
u pismenom obliku umesto svedočenja viva voce i iznelo
svoj stav o Pravilniku.[9]
-
Pri sastavljanju Pravilnika Međunarodnog suda polazilo se od
toga da će svedoci svedočiti u usmenom ili, kada
to dopuštaju interesi pravde, pismenom obliku.[10] Beleženje
svedočenja na nekom drugom mestu – pri čemu se iskaz
ne daje pred Pretresnim većem i pod svečanom izjavom[11] –
značilo bi smanjenje ovlašćenja i kontrole suda nad
postupkom, što ne bi bilo poželjno. Statut Međunarodnog
suda nalaže da pretresi budu javni[12], kao i da optuženi, dok se presuđuje
o optužbama protiv njega, ima pravo na pravično i javno
suđenje.[13] Ako se kao dokazni predmet
podnese svedočenje koje je putem video snimka zabeleženo
van sudnice, to svedočenje nije javno. Video snimak može
sadržati neprihvatljivo ispitivanje nad kojim u vreme svedočenja
sud nije imao kontrolu. Ispitivanje svedoka može biti u celosti
neispravno ukoliko počiva na pogrešnom osnovu, pošto
postupak mora biti u skladu sa pravilima o dokazivanju koja se tiču
uslova prihvatljivosti dokaza navedenih u potpravilima 89 (C) i (D).[14] Optuženi bi u unakrsnom
ispitivanju bio oštećen ukoliko se direktno ispitivanje
ne bi vodilo na adekvatan način i ukoliko bi delovi video snimka
bili izostavljeni. To bi se moglo odraziti na strukturu i pripreme
njegovog unakrsnog ispitivanja. Moglo bi se odraziti i na to kako
samo Pretresno veće razume svedočenje.
- Izmene rasporeda suđenja
Predlog o dodatnoj izmeni rasporeda zasedanja suda posledica je lošeg
zdravstvenog stanja optuženog. Od 19. septembra 2003. optuženi
je bio suviše bolestan da uzme učešća u suđenju
i ovo je jedan u nizu prekida postupka iz istog razloga. Amici
curiae su već ranije dostavljali podneske o ovom pitanju
i u svojim Poverljivim opservacijama od 7. novembra 2003. dali pregled
zdravstvenih izveštaja podnetih od njegovog pritvaranja.[15] U vezi s ovde iznetim
argumentima upućujemo Pretresno veće na taj podnesak. Tokom
čitavog suđenja savet lekara koji su o zdravstvenom stanju
optuženog dostavljali izveštaje Pretresnom veću bio
je da celodnevna zasedanja suda optuženom ne pružaju odgovarajuću
priliku za odmor.[16] Trajanje i broj sudskih pretresa u toku
nedelje smanjen je od početka suđenja.[17]
-
Nedavni lekarski izveštaj,[18] kao i
svi prethodni, potvrđuje da je njegovo zdravstveno stanje zaista
loše. U njemu se, kao i uvek, navode medicinski nalazi koji idu
u prilog pritužbama optuženog o uticaju suđenja na
njegovo zdravlje i radnu sposobnost. Poslednji savet je da se isproba
režim od četiri dana odmora i tri dana u sudnici, uz pažljivo
nadgledanje da se ne bi vratilo sadašnje stanje. Amici curiae
smatraju da se ovaj savet mora poslušati.
-
Bojazni amici curiae u vezi s ovim pitanjem su višestruke.
-
Ovaj savet je pokušaj da se vidi da li je optuženi
u stanju da se povinuje ovakvom rasporedu i on mora biti pod nadzorom
kako nastavak rada po tom režimu ne bi negativno uticao na
njega.
-
Kardiolog konsultant dr Dijkman je optuženom savetovao
period odmora u trajanju od četiri dana. Suđenje je
u fazi u kojoj optužba još uvek menja spisak svojih
svedoka tako što dodaje nove svedoke i podnosi novi materijal,
a najavila je još izmena i dodataka. Takođe su predložili
da sud pozove jednog novog svedoka i u tu svrhu nedavno je doneta
jedna poverljiva odluka.[19] Vreme koje optuženi
provodi van sudnice ne može se smatrati “odmorom”.
Pretresno veće bi trebalo da razmotri koliko je poželjno
da se optužbi i dalje odobrava da uvodi nove dokaze u postupak
na uštrb vremena koje optuženi ima za odmor.[20]
- Zastupanje optuženog od strane branioca
Pretresno veće je 4. aprila 2003. dalo “Obrazloženje
odluke po predlogu tužioca za dodelu branioca”. O ovom
pitanju usmeno je odlučeno na pretresu 18. decembra 2002. Ovo
pitanje je u okviru postupka postavljeno zbog lošeg zdravstvenog
stanja optuženog. Amici curiae ponavljaju argumente iz
svog podneska“Opservacije amici curiae o nametanju
branioca optuženom” od 18. novembra 2003. Njima se,
ukratko, daje podrška pravu optuženog da se sam zastupa
ako to želi. Amici curiae se protive tome da se optuženom
nametne branilac, bez obzira na činjenicu što je u predmetu
Šešelj imenovan ”branilac u pripravnosti”.[21] Tvrdi se da pravično
suđenje nije moguće uz nametanje branioca optuženom,
kada optuženi advokatu ne daje uputstva niti ga obaveštava
o tome kako da vodi odbranu.
Potpis
/potpis na originalu/
Steven Kay QC
London
27. septembar 2003.
za amici curiae Steven Kay QC i Branislav Tapušković
[1] “Nalogom kojim se poziva
određivanje amicus curiae” od 30. avgusta 2001. godine,
određeno je da će amici curiae pomagati Pretresnom veću,
inter alia, “(b) pripremajući
sve podneske ili prigovore u vezi sa dokaznim materijalom koji su u pravilnom
postupku na raspolaganju optuženom tokom postupka suđenja...
... (d) postupajući na bilo koji drugi način koji će tako
određeni pravni zastupnik smatrati primerenim nastojanju da se obezbedi
pravično suđenje…”
[2]
Pravilo 71 (D).
[3]
Tužilac protiv Kupreškića, Odluka po žalbi
od 15. jula 1999. Tužilac protiv Kordića, Odluka od 3.
novembra 1999. Ove odluke su donete dok je pravilo 71 sadržalo i
sintagmu “izuzetne okolnosti”, a pravilo 90(A) predviđalo:
“Svedoke će, u načelu, veće neposredno saslušavati
osim ako veće ne izda nalog da se svedok sasluša putem vanpretresnog
iskaza predviđenog pravilom 71.” Pored toga, u predmetu
Kordić strane su se dogovorile da se koristi ova procedura.
[4]
Pravilo 71(C).
[5]
Pravilo 92 bis (A).
[6]
Pravilo 92 bis (B).
[7]
Pravilo 92 bis (D).
[8]
U pravilu 92 bis (A)(i) navode se faktori koji idu u prilog prihvatanju
svedočenja: (a) kumulativni karakter svedočenja; (b) govori
o relevantnom istorijskom, političkom ili vojnom kontekstu; (c) sadrži
opštu ili statističku analizu nacionalne strukture stanovništva
u mestima na koja se odnosi optužnica; (d) govori o uticaju zločina
na žrtve; (e) govori o karakteru optuženog; (f) govori o faktorima
koje treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. U pravilu 92 bis(A)(ii)
navode se faktori protiv prihvatanja: (a) opšti interes nalaže
da se svedočenje dâ usmeno; (b) strana koja se protivi može
pokazati da je taj dokaz nepouzdan, te da je šteta koju može
proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje drugi
faktori zbog kojih je primereno prisustvovanje svedoka radi unakrsnog
ispitivanja.
[9]
“Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje glavnih iskaza svedoka
optužbe u pismenom obliku”, 16. april 2003.
[10]
Pravilo 89 (F).
[11]
Pravilo 90 (A).
[12]
Član 20.
[13]
Član 21(2).
[14]
Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i
drugih.
[15]
Amici curiae su 29. avgusta 2002. podneli “Napomene
amici curiae o izveštaju o zdravlju optuženog”;
dana 7. novembra 2002. podnete su “Poverljive opservacije amici
curiae o zdravstvenom stanju optuženog i budućem vođenju
postupka”.
[16]
Dr Rodrigues i dr Crosse, 19. juli 2002; dr Dijkman, 19. avgust 2002.
[17]
Od 09:00 do 13:45 umesto od 09:00 do 13:00 i od 14:30 do 16:30 i obično
četiri dana nedeljno, mada je ovo prekoračeno posle letnje pauze,
u nedelji od 25. do 29. avgusta 2003, kada se zasedalo svih pet dana.
Predloženo je da se u nedelji od 15. do 19. septembra 2003. i od
3. do 7. novembra 2003. zaseda pet dana nedeljno.
[18]
Dr van Dijkman, 24. septembar 2003.
[19]
Nalog od 4. septembra 2003.
[20]
Tj. amici curiae su pokrenuli pitanje poželjnosti ovog procesa
u svom podnesku od 12. februara 2003. “Opservacije amici curiae
o zahtevu optužbe za odobrenje da izmeni spisak svedoka od 5. februara
2003.” “Poverljiva replika amici curiae na objedinjeni
zahtev optužbe za dozvolu da doda svedoke na spisak svedoka i za
prihvatanje dokaza u skladu s pravilom 92 bis (D)” od 8.
avgusta 2003. Dana 25. septembra 2003. Pretresno veće je donelo “Odluku
kojom se odobrava zahtev amici curiae za izdavanje potvrde radi
ulaganja žalbe na odluku Pretresnog veća”. Ova odluka
tiče se vremena koje treba odobriti optuženom za pripremu odbrane.
Vreme koje mu treba ostaviti za tu pripremu je u najtešnjoj vezi
sa problemom njegovog zdravstvenog stanja i vremenom koje je on trenutno
u stanju da posveti pripremi odbrane. U svom Odgovoru od 24. septembra
2003. optužba se usprotivila zahtevu amici curiae za izdavanje
potvrde radi ulaganja žalbe na tu Odluku.
[21]
Predmet br. IT-03-67-PT “Odluka po zahtevu optužbe za izdavanje
naloga o imenovanju branioca radi pružanja pomoći Vojislavu
Šešelju pri vođenju odbrane”, 9. maj 2003.
|