MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Patrick Robinson, predsedavajući
sudija O-Gon Kwon
sudija Iain Bonomy

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 14. decembar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ZAHTEV ZA POTVRDU NA OSNOVU PRAVILA 73(B) RADI ULAGANJA ŽALBE NA ODLUKU PRETRESNOG VEĆA PO ZAHTEVU DODELJENIH BRANILACA ZA POVLAČENJE OD 7. DECEMBRA 2004.

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
g. Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC  
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff  
g. Dermot Groome Dodeljeni branioci:
  g. Steven Kay, QC
  gđa Gillian Higgins

Amicus curiae:
prof. Timothy McCormack

Činjenični kontekst

  1. Pretresno veće je 2. septembra 2004. izdalo usmeni nalog u ovom postupku da se optuženom dodeli branilac po službenoj dužnosti i da sekretar pre svega treba da nastoji da obezbedi imenovanje g. Stevena Kaya i gđe Gillian Higgins za branioce koje dodeljuje Sud.[1] Dana 3. septembra 2004. zamenik sekretara izdao je odluku kojom su gospodin Steven Kay, QC, i gđa Gillian Higgins postavljeni za branioce optuženog po službenoj dužnosti. Tog istog dana, pošto su se branioci saglasili s imenovanjem, Pretresno veće je izdalo "Nalog o modalitetima postupanja branilaca koje je dodelio Sud" (U daljem tekstu: Nalog o modalitetima), kojim je definisalo ulogu branilaca koje je dodelio Sud. Dana 22. septembra 2004. Pretresno veće je izdalo "Obrazloženje odluke o dodeli branioca".

  2. Dana 29. septembra 2004. dodeljeni branioci su uložili interlokutornu žalbu na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca optuženom.[2]

  3. Dana 21. oktobra 2004. Žalbeno veće je saslušalo usmenu argumentaciju svih strana u postupku o pitanju dodele branilaca optuženom.

  4. Dana 26. oktobra 2004. dodeljeni branioci su poslali dopis sekretaru Suda i tražili da se povuku sa dužnosti na osnovu člana 19 Uputstva o dodeli branioca po službenoj dužnosti.[3] Dana 27. oktobra 2004, zamenik sekretara doneo je odluku da taj zahtev za opoziv prosledi Pretresnom veću.[4]

  5. Dana 1. novembra 2004. Žalbeno veće donelo je "Odluku po interlokutornoj žalbi na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca", kojom je potvrdilo odluku Pretresnog veća da dodeli branioce, ali je poništilo njegov Nalog o modalitetima.

  6. Dana 8. novembra 2004. dodeljeni branioci su Pretresnom veću podneli zahtev za povlačenje kako bi dopunili dopis koji su prvobitno poslali sekretaru Suda.[5] Dana 9, 10. i 11. novembra 2004. Pretresno veće je saslušalo usmenu argumentaciju strana u postupku u vezi sa zahtevom za povlačenje, pošto je prethodno utvrdilo da je nadležno da raspravljao o tom pitanju.[6]

  7. Dana 11. novembra 2004. Tužilaštvo je Pretresnom veću podnelo koncept argumentacije u kojem je priznalo da više nema potrebe da dodeljeni branioci postupaju na ovom suđenju:

    "Odlukom Žalbenog veća da nije primereno da dodeljeni branioci budu za upravljačem pada u vodu ukupan reason d'etre naloga Pretresnog veća, pa jednostavno nema potrebe za postupanjem dodeljenog branioca pošto, kako postaje sve jasnije u toku ove argumentacije, on ne bi imao nikakvu značajniju ili valjanu funkciju."[7]

    "U odsustvu dodeljenog branioca, nema velike potrebe ni za amici curiae ... optuženi koji izabere da se brani bez advokata može s vremena na vreme izgubiti koristi koje bi imao zahvaljujući pomoći advokata ... Međutim, optuženi koji izabere da se zastupa sâm trpi takve gubitke koji su neminovna posledica dobitaka koje ostvaruje ostvarivanjem svog prava na samozastupanje. Ne postoji zakon, niti bi trebalo da postoji praksa, koji kaže da optuženi koji postupa na takav način ima pravo na sve prednosti i jedne i druge ili obeju opcija."[8]

    "Prisustvo amici curiae u toku izvođenja dokaza Tužilaštva bilo je razumljivo u tim okolnostima... Pošto je sada pokazano da je on sposoban i voljan da se potpuno angažuje u svemu što mu odgovara ... nema posebnog razloga da mu se angažuju plaćeni profesionalci koji bi nadoknadili nedostatke u zastupanju koje je on sam izabrao."[9]

  8. Dana 7. decembra 2004. Pretresno veće je donelo "Odluku po zahtevu dodeljenih branilaca za povlačenje" u kojoj je zaključilo da (i) "nije utvrđen valjan razlog koji bi opravdao povlačenje branilaca"[10] i "jednostrani prekid njihovog angažovanja ne bi bio u saglasnosti sa odredbama člana 9(B), a posebno člana 9(B)(iv) Profesionalnog kodeksa MKSJ-a".[11] Pretresno veće je naložilo sekretaru Suda da odbije taj zahtev.

  9. Potvrda za ulaganje interlokutorne žalbe na osnovu pravila 73(B)

  10. Pravilo 73(B) na sledeći način propisuje postupak ulaganja interlokutorne žalbe Žalbenom veću na odluku Pretresnog veća po usmenom ili pismenom podnesku:

    "(B) Na odluke o svim podnescima interlokutorna žalba može se uložiti samo uz potvrdu pretresnog veća, koje takvu potvrdu može dati ako se odluka tiče pitanja koje bi u značajnoj meri uticalo na pravično i ekspeditivno vođenje postupka ili ishod suđenja, te ako bi, po mišljenju pretresnog veća, promptno rešenje Žalbenog veća suštinski pospešilo postupak."

  11. Podnesci za davanje potvrde

  12. Dodeljeni branioci podnose zahtev za potvrdu za ulaganje žalbe na odluku Pretresnog veća o povlačenju pošto su uzeli u obzir "interese optuženog".[12] Posebno se tvrdi da je u interesu optuženog da ovo pitanje bude predmet interlokutorne žalbe u ovoj fazi, pošto ispravnost odluke Pretresnog veća utiče na ukupnu pravičnost postupka koji je u toku.

  13. Ako je odluka pogrešna i ako je Pretresno veće trebalo da naloži opoziv g. Kaya i gđe Higgins, njihovo neprimereno zadržavanje u ovom postupku pitanje je koje utiče na pravičnost (ili ono što se smatra pravičnošću) suđenja optuženom.

  14. Pored toga, ako optuženi bude osuđen na kraju suđenja, a ovo pitanje se pokrene u žalbi i reši u njegovu korist (odnosno, da je trebalo da g. Kay, Q.C., i gđa Higgins budu opozvani), jedan od mogućih ishoda bilo bi ponovno suđenje, što bi predstavljalo rasipanje sredstava. U ovim okolnostima, tvrdi se da bi promptno rešenje Žalbenog veća "suštinski pospešilo postupak" jer bi to pitanje bilo definitivno razjašnjeno.

  15. Dodeljeni branioci ne traže ponovno pokretanje ili osporavanje odluke Žalbenog veća kojom je potvrđena dodela branioca optuženom od strane Pretresnog veća. Tačna priroda ovog osporavanja odnosi se na (i) odluku Pretresnog veća da oni moraju da ostanu na suđenju s obzirom na konkretni činjenični osnov zahteva za povlačenje; i (ii) kompatibilnost dužnosti datih braniocima koji su dodeljeni jednom prkosnom optuženom sa Profesionalnim kodeksom MKSJ-a, jer po tom pitanju Žalbeno veće uopšte nije presuđivalo, a ono se mora rešiti ako se želi da se uloga u funkcija dodeljenih branilaca primereno shvati u kontekstu suđenja i da se advokati koji izvršavaju tu ulogu primereno zaštite.

  16. Pregled osnova za žalbu

  17. Da bi Pretresnom veću pomogli u razmatranju pitanja pokrenutih u ovoj fazi suđenja, dodeljeni branioci prilažu pregled osnova za žalbu koji će blagovremeno biti razrađeni i dopunjeni, ako se izda potvrda.

    (a) Pretresno veće je donelo pogrešnu diskrecionu odluku time što se usredsredilo na generičko pitanje toga da li se "odluci Pretresnog veća da dodeli branioca jednom prkosnom optuženom uopšte može pripisati praktičan efekat"[13] i nije pridalo dovoljnu težinu konkretnim činjeničnim okolnostima zahteva dodeljenih branilaca za povlačenje.

    (b) Pretresno veće je pogrešilo kada je odbacilo tvrdnju dodeljenih branilaca da branilac kojeg Sud dodeli[14] nekom prkosnom optuženom, koji istovremeno ostvaruje svoje pravo da se zastupa sâm, rizikuje da prekrši Profesionalni kodeks MKSJ-a ako i dalje bude postupao po nalogu Pretresnog veća, a bez uputstava optuženog i protiv njegove volje.

    (c) Pretresno veće je pogrešilo kada je zaključilo da se sadašnji Profesionalni kodeks MKSJ-a može "protumačiti i primeniti" na sadašnje okolnosti u kojima je Sud dodelio branioca "da postupa u skladu s interesima" nekog prkosnog optuženog koji istovremeno ostvaruje svoje pravo da se zastupa sâm.[15]

    (d) Pretresno veće je pogrešno primenilo svoje diskreciono pravo jer nije uzelo u obzir tvrdnje sadržane u konceptu argumentacije Tužilaštva od 11. novembra 2004, kojim je Tužilaštvo priznalo da više nema potrebe za postupanjem dodeljenog branioca u toku suđenja.[16]

    (e) Pretresno veće je pogrešno primenilo svoje diskreciono pravo jer je zanemarilo "savetodavno mišljenje Disciplinskog odbora Udruženja branilaca koji postupaju pred MKSJ-om", koje se konkretno bavi pitanjem povlačenja dodeljenih branilaca i time da li bi takvo povlačenje predstavljalo povredu Profesionalnog kodeksa.[17]

    (f) Pretresno veće je pogrešno primenilo pravo kada je na činjenične okolnosti ovog predmeta primenilo načela navedena u Odluci Žalbenog veća u predmetu Blagojević.[18]

  18. Traženo pravno sredstvo

  19. Iz gorenavedenih razloga, uz dužno poštovanje tražimo od Pretresnog veća da izda potvrdu na osnovu pravila 73(B) kako bi dodeljeni branioci mogli da podnesu interlokutornu žalbu na "Odluku po zahtevu dodeljenih branilaca za povlačenje" koju je donelo Pretresno veće.

  20. Potpisano
    Steven Kay, QC
    Gillian Higgins

    London,
    Dana 14. decembra 2004.

/potpisi na originalu/


[1] Transkript na str. 32391, 2. septembar 2004.

[2] "Žalba na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca" od 29. septembra 2004. Videti takođe sledeće podneske vezane za žalbu na dodelu branilaca: "Zahtev za potvrdu na osnovu pravila 73(b) radi ulaganja žalbe na nalog Pretresnog veća u vezi sa zastupanjem optuženog od 2. septembra 2004", 8. septembar 2004. Dana 10. septembra 2004. Tužilaštvo je podnelo "Odgovor Tužilaštva na 'Zahtev za potvrdu na osnovu pravila 73(b) radi ulaganja žalbe na nalog Pretresnog veća u vezi sa zastupanjem optuženog od 2. septembra 2004' koji su 8. septembra 2004. podneli dodeljeni branioci". Dana 10. septembra 2004. Pretresno veće je izdalo "Nalog po zahtevu za potvrdu radi ulaganja žalbe na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca". Dana 5. oktobra 2004. Tužilaštvo je podnelo "Zahtev Tužilaštva da se odbaci osnov za žalbu naveden pod (3) iz 'Žalbe na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca' koju su podneli dodeljeni branioci". Dana 8. oktobra 2004. dodeljeni branioci su podneli "Odgovor odbrane na 'Zahtev Tužilaštva da se odbaci osnov za žalbu naveden pod (3) iz 'Žalbe na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca' koju su podneli dodeljeni branioci'". Dana 11. oktobra 2004. Tužilaštvo je podnelo odgovor na žaliočevu "Žalbu na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca". Dodeljeni branioci su 15. oktobra 2004. podneli repliku da taj odgovor: "Replika žalioca na 'Odgovor Tužilaštva na 'Žalbu na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca' i "Odgovor odbrane na 'Zahtev Tužilaštva da se odbaci osnov za žalbu naveden pod (3) iz 'Žalbe na odluku Pretresnog veća o dodeli branioca' koju su podneli dodeljeni branioci'".

[3] Uputstvo br. IT/73/Rev.10, 28. jul 2004.

[4] Prosleđivanje zahteva za opoziv od 27. oktobra 2004.

[5] "Zahtev dodeljenih branilaca za povlačenje sa Prilogom A" od 8. novembra 2004.

[6] Pretres od 9. novembra 2004, T. na str. 33192. Videti i paragraf 12 "Odluke po zahtevu dodeljenih branilaca za povlačenje" od 7. decembra 2004: "S obzirom na to da je prvobitna odluka da se dodeli branilac doneta kako bi se osigurala pravičnost suđenja, iz toga sledi da je zahtev kojim se praktično i suštinski osporava ta odluka u nadležmosti Pretresnog veća."

[7] Dodatak Koncepta argumentacije za pretres od 11. novembra 2004, par. 3.

[8] Ibid., par.14.

[9] Ibid., par.15.

[10] "Odluka po zahtevu dodeljenih branilaca za povlačenje" od 7. decembra 2004, par. 26.

[11] Ibid., par.29.

[12] "Nalogom o modalitetima postupanja branilaca koje je dodelio Sud" od 3. septembra 2004. Pretresno veće je odredilo da je dužnost branilaca koje je dodelio Sud da "postupaju sve vreme u skladu s interesima optuženog".

[13] Vidi paragrafe 12 i 17 "Odluke Pretresnog veća po Zahtevu dodeljenih branilaca za povlačenje". Par. 12: "Pitanje pokrenuto zahtevom za povlačenje branilaca po tom osnovu zadire u suštinu pitanja o tome da li se odluci Pretresnog veća da dodeli branioca jednom prkosnom optuženom uopšte može pripisati praktičan efekat". Par. 17: "Ako su argumenti dodeljenih branilaca, detaljnije obrazloženi u paragrafima 5(a), (b) i (c) gore, tačni, to znači da Pretresno veće praktično ne može da dodeli branioca bez saradnje optuženog."

[14] Pretresno veće nije razumelo da, u okolnostima kada Sud dodeli branioca optuženom, branilac ima prevashodno dužnost prema optuženom pošto je dodeljen njemu.

[15] Tvrdi se da bi značajni delovi sadašnjeg Profesionalnog kodeksa MKSJ-a morali da se odbace ili preinače (a ne "protumače") da bi se braniocu dozvolilo da učestvuje u tezi optuženog bez opasnosti da će prekršiti odredbe Profesionalnog kodeksa, naročito član 3(iv): "branioci su obavezni na lojalnost prema svojim klijentima uporedo sa svojom dužnošću prema Međunarodnom sudu da u sprovođenju pravde postupaju s osnova nezavisnosti"; član 8(B)(i): "U zastupanju klijenta branilac je dužan: (i) poštovati odluke klijenta u vezi s ciljevima zastupanja"; član 8(B)(ii): "U zastupanju klijenta branilac je dužan: (ii) savetovati se s klijentom o načinu na koji te ciljeve treba postići, pri čemu odluka klijenta ne obavezuje branioca"; član 10(v): "U zastupanju svog klijenta, branilac: (v) nikad ne sme dozvoliti da se spoljnim pritiscima kompromituju njegova nezavisnost, integritet i standardi"; član 11: "U zastupanju klijenta branilac mora postupati revnosno i pravovremeno kako bi na najbolji mogući način štitio njegove interese"; član 12: "Branilac klijenta mora stalno informisati o statusu predmeta pred Sudom, a u kojem je klijent zainteresovana strana, te mora odmah udovoljavati svim razumnim zahtevima za informacijama"; i član 14(A): "Dužnost branioca je da bude lojalan svom klijentu." Pretresno veće nije dovoljno obratilo pažnju na tvrdnju dodeljenih branilaca da bi trebalo sačiniti novi profesionalni kodeks kako bi se osigurali i optuženi i dodeljeni branioci.

[16] Stav koji je zauzelo Tužilaštvo odražava profesionalne teškoće sa kojima se suočavaju dodeljeni branioci. Vidi par. 3 "Dodatka koncepta argumentacije za pretres od 11. novembra 2004: "Odlukom Žalbenog veća da nije primereno da dodeljeni branioci budu za upravljačem pada u vodu ukupan reason d'etre naloga Pretresnog veća, pa jednostavno nema potrebe za postupanjem dodeljenog branioca pošto, kako postaje sve jasnije u toku ove argumentacije, on ne bi imao nikakvu značajniju ili valjanu funkciju." U paragrafu 8 odluke Pretresnog veća uopšte se ne navodi koncept argumentacije Tužilaštva koji je iznet trećeg dana pretresa o pitanju opoziva, pa je stoga stav Tužilaštva pogrešno predstavljen.

[17] Taj dokument je Udruženje branilaca (u daljem tekstu: ADC) dostavilo dodeljenim braniocima 9. novembra 2004. poslepodne. On je sudijama dostavljen 10. novembra 2004. tokom suđenja. Ne postoji razlog da Pretresno veće taj dokument shvati kao nešto više od legitimnog savetodavnog mišljenja relevantnog za postupak.

[18] Tužilac protiv Vidoja Blagojevića, Žalbeno veće, "Javna i redigovana verzija obrazloženja odluke po žalbi Vidoja Blagojevića da se zamijeni njegov tim odbrane" od 7. novembra 2003. U predmetu Blagojević, okrivljeni nije tražio da se zastupa sâm, već da zameni branioce. U tom predmetu nije rešavano pitanje kompatibilnosti uloge branioca dodeljenog nekom prkosnom optuženom, koji se istovremeno zastupa sâm, sa Profesionalnim kodeksom MKSJ-a.