MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-02-54-T
PRED PRETRESNIM VEĆEM
U sastavu:
sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon
Sekretar: g. Hans Holthuis
Datum: 17. april 2003.
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
ZAHTEV OPTUŽBE NA OSNOVU PRAVILA 73bis
DA SE IZMENI ODLUKA PRETRESNOG VEĆA O TOME KOJI SVEDOCI TREBA
DA BUDU POZVANI I ZAHTEV ZA PRODUŽENJE ROKA ZA IZVOĐENJE DOKAZA
Tužilaštvo: |
Amicus curiae: |
gđa Carla Del Ponte |
g. Steven Kay |
g. Geoffrey Nice |
g. Branislav Tapušković |
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff |
g.Timothy MacCormack |
g. Dermot Groome |
|
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
Predmet br. IT-02-54-T
ZAHTEV OPTUŽBE NA OSNOVU PRAVILA
73bis
DA SE IZMENI ODLUKA PRETRESNOG VEĆA
O TOME KOJI SVEDOCI TREBA DA BUDU POZVANI
I ZAHTEV ZA PRODUŽENJE ROKA ZA IZVOĐENJE DOKAZA
- Ovo je zahtev optužbe na osnovu potpravila 73 (D) da se izmeni
odluka Pretresnog veća od 25. jula 2002. godine o tome koji svedoci
treba da budu pozvani. Osim toga, ovo je i zahtev optužbe na osnovu
pravila 73 (F) da Pretresno veće, u interesu pravde, odobri optužbi
još vremena za izvođenje dokaza.
I Činjenični kontekst
-
Na kraju pretpretresne konferencije održane 25. jula 2003.
godine Pretresno veće je, u skladu sa potpravilom 73 bis
(C), navelo da u delovima suđenja koji se odnose na Hrvatsku
i Bosnu[1] optužba
može da pozove 71, odnosno 106 svedoka da svedoče viva
voce, što ukupno čini 177 svedoka. Veće
je, osim toga, na osnovu pravila 73 bis (E), izdalo nalog optužbi
da izvede dokaze do 16. maja 2003. godine. Veće je dalje objasnilo
da, pod jedan: “Naravno, onde gde je to primereno, optužba
će imati priliku da predloži svedoke na osnovu pravila 92
bis” i pod dva: “Ukoliko se tokom suđenja
izmene okolnosti, optužba može da podnese zahtev za promenu
ovog naloga u skladu s pravilom. Međutim, takva promena će
se izvršiti samo uz valjan razlog”.[2]
-
Optužba uvažava da je, pri određivanju gorenavedenog
roka i rasporeda suđenja, Pretresno veće do sada zbog lošeg
zdravstvenog stanja optuženog pomerilo rok za 54 dana.[3] Zdravstveno stanje optuženog,
stoga, nema nikakve veze s ovim zahtevom, te Pretresno veće ne
bi trebalo da ga uzme u obzir prilikom donošenja odluke o tome
koliko dokaznog materijala treba odobriti optužbi radi dokazivanja
navoda iz optužnice.
- Na broj svedoka optužbe, kao ni na vreme kojim ona raspolaže
za izvođenje dokaza, ne bi smelo da utiče uzimanje u obzir
ukupne dužine suđenja prouzrokovane prekidima suđenja
da bi se amici curiae omogućilo do pripreme eventualni podnesak
za odbacivanje optužbi zbog nedovoljnih dokaza. Njihov predlog
da se suđenje odgodi za tri meseca[4] je prilično
nerealan i predstavlja pogrešno tumačenje svrhe takvih podnesaka.
Oni treba da budu kratki, neposredni i obavezujući; treba da budu
zasnovani na kontinuiranoj proceni dokaznog materijala tokom suđenja;
i svakako ne treba da budu proizvod dugotrajnog istraživanja ili
akademskog rada, kojim se Veće primorava da za pripremu odluke
odredi još nekoliko meseci.[5]
II Pravni okvir
-
Iako se ovaj zahtev podnosi na osnovu pravila 73 bis, optužba
ima na umu dictum Tročlanog žalbenog veća u
vezi s rokom koji je Pretresno veće prvobitno odredilo, gde se
ističe opšte načelo da “Pretresno veće
može uvek da revidira neku svoju odluku, i to ne samo zbog nepredviđenih
okolnosti”.[6]
-
Interes pravde je kriterijum koji je naveden i u paragrafu (D) i
u paragrafu (F) pravila 73 bis. U skladu s potpravilom 73 bis
(D) na tužiocu je da odluči da li je podnošenje potrebnog
zahteva u interesu pravde. Tužilac se bez oklevanja opredelio
da interesi pravde zahtevaju izmenu odluke o tome koji će svedoci
biti pozvani. Razmere i težina zločina za koje se optuženi
tereti u optužnici i njegov položaj visokog funkcionera
u bivšoj Jugoslaviji zajedno dovode do ogromnog interesa javnosti
da se ovaj predmet vodi na primeren način.
-
Tužilac takođe smatra da je tokom suđenja neophodno
ponovo se pozabaviti ograničenjima određenim na početku
postupka. U ovoj fazi suđenja, kada su svi parametri već
“poznati”, strogo pridržavanje ograničenja koja
su na bilo koji način proizvoljna onemogućilo bi Pretresno
veće da vodi postupak u vezi sa znatnim delovima potvrđene
optužnice, koji je iz vremenskih razloga već drastično
redukovan. Štaviše, bez obzira na okolnosti, tužilac
ne smatra da je predviđena dužina ovog postupka opresivna
ili nepravična.
-
Optužba smatra da bi na osnovu potpravila 73 bis (F)
Pretresno veće trebalo da donese sličan zaključak o
tome da je odobravanje dodatnog vremena za izvođenje dokaza u
interesu pravde, naročito ako se imaju u vidu odlučni napori
optužbe i dosadašnji rezultati u ostvarivanju prvobitnih
ciljeva Pretresnog veća.
-
Dole u tekstu su navedeni faktori na koje se oslanja optužba.
U svetlu kriterijuma iz pravila 73 bis i dictuma Tročlanog
žalbenog veća navedenog u paragrafu 3 gore, ovi faktori
se ne ograničavaju na nepredviđene ili izmenjene okolnosti:
zapravo se radi o nizu okolnosti koje su tokom suđenja postale
jasnije.[7]
- Optužba je tokom suđenja na svaki način nastojala
da obavesti Veće o tome kolike su razmere problema vremena s kojim
je suočena. Dok je u aprilu 2002. godine Pretresno veće moglo
samo da nagađa kako će se postupak razvijati i da izvrši
samo grube procene prilikom odmeravanja suprotstavljenih elemenata te
jednačine, ono u aprilu 2003. može da ima mnogo preciznije
informacije i mora biti u mnogo boljem položaju da izvrši
potrebne procene.[8]
II Kratak prikaz napora optužbe da ispoštuje zadati
rok
-
Optužba je detaljno izložila svoje shvatanje praktičnog
efekta odluke Veća od 25. jula 2002. godine u jednom ranijem
izveštaju,[9] u kojem je
izračunala da je Veće odobrilo otprilike 56 dana u sudnici
za izvođenje dokaza koji se odnose “samo na Hrvatsku”
i otprilike 84 dana “za dokaze koji se odnose samo na Bosnu”.
Ukoliko se zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog ili
drugih nepredviđenih okolnosti ne izgube dodatni dani, optužba
na osnovu sudskog kalendara procenjuje da će da okonča izvođenje
svojih dokaza deset dana nakon završetka letnjeg prekida u radu
Suda, to jest, u petak, 5. septembra 2003. Shodno tome, optužbi
je za izvođenje dokaza ostalo svega još 65 dana u sudnici.
-
Do danas je optužba na svaki način nastojala da se u sva
tri dela suđenja, za Kosovo, Hrvatsku i Bosnu, pridržava
rasporeda koji je Veće odredilo.[10]
Deo suđenja u vezi s Kosovom je u suštini završen[11] u roku
koji je odredilo Pretresno veće,[12] pošto je optužba
svoje izvođenje dokaza zbila u 90 dana[13] (od kojih
su samo 23 dana od po 5 sati, koliko je uobičajeno, potrošena
za glavno izvođenje dokaza) tokom kojih je pozvano samo 55 svedoka
viva voce i 69 svedoka na osnovu pravila 92 bis (optužba
je prvobitno nameravala da pozove 201 svedoka[14]). Iako su pokrivene sve tačke optužnice
koje se odnose na Kosovo, optužba je izvela najmanju moguću
količinu dokaza koju je smatrala neophodnom za njihovo dokazivanje.
-
Slično tome, deo suđenja koji se odnosi na Hrvatsku je
u suštini završen[15]
u predviđenom roku, pošto je optužba svoje izvođenje
dokaza zbila u 66 dana (od kojih su samo 22 dana od po 5 sati, koliko
je uobičajeno, potrošena za glavno izvođenje dokaza).
Optužba je prvobitno nameravala da pozove 209 svedoka.[16] Samo 34 svedoka je svedočilo
viva voce. Konkretno, sa spiska optužbe uklonjeno je 14
svedoka kako bi se oslobodio prostor za svedočenje jednog važnog
svedoka. Osim toga, na 30 svedoka koji su prvobitno trebali da svedoče
viva voce primenjeno je ili će se primeniti pravilo 92
bis, delimično ili u celini, i biće dovedeni samo
radi unakrsnog ispitivanja. Optužnica za Hrvatsku je izmenjena
23. oktobra 2002. godine, tako što su iz paragrafa 36 izbrisani
odeljci (e) (prisilni rad), (f) (seksualni delikti) i (h) (diskriminatorne
mere), čime je izbegnuto izvođenje relevantnih dokaza.
-
Optužba je učinila najveće napore da skrati ukupno
izvođenje dokaza u delu suđenja koji se odnosi na Bosnu.
Prvobitna optužnica za Bosnu je obuhvatala zločine počinjene
u 47 opština. Zbog ozbiljnih bojazni Veća u vezi s obimom
predmeta, optužba je 22. novembra 2002. podnela izmenjenu optužnicu,
u kojoj je znatno smanjila broj opština u kojima su počinjeni
zločini (koji nisu prisilno premeštanje) u vezi s kojima
je nameravala da podnese dokaze. To skraćenje optužnice
propraćeno je odgovarajućim smanjenjem broja svedoka potrebnih
za dokazivanje preostalih navoda.
-
Tokom suđenja, a u svetlu odluka Veća u vezi s pravilom
92 bis, optužba se početkom 2003. prihvatila daljeg
smanjenja obima izvođenja svojih dokaza u vezi s Bosnom. Optužba
je 3. marta 2003. obavestila Veće da namerava da dodatno smanji
obim izvođenja svojih dokaza na zločine počinjene u
samo devet opština.[17]
Svedočenje viva voce će se izneti samo u vezi s Bijeljinom,
Bratuncem i Zvornikom. Optužba će svoje izvođenje dokaza
u vezi s preostalih šest opština svesti na dokaze izvedene
u drugim suđenjima i na izjave koje se mogu prihvatiti na osnovu
pravila 92 bis D.
-
Osim gorenavedenih mera, čija je svrha da znatnim smanjenjem
količine dokaznog materijala i izvođenja dokaza zadovolje
zahteve Pretresnog veća, optužba je od Pretresnog veća
tražila donošenje rešenja i odluka u vezi s dokazima,
čija je svrha povećanje količine dokaza koji se mogu
izvesti.[18] Predlozi optužbe
u tom pogledu obično su odbacivani. Optužba nije predvidela
da će se u ovom postupku dopustiti unakrsno ispitivanje većine
svedoka čije je svedočenje prihvaćeno na osnovu pravila
92 bis,[19] što
je izazvalo posebnu zabrinutost u vezi s rokom budući da nije
jasno da li zbog toga te svedoke sada treba smatrati svedocima viva
voce. Ukoliko je to slučaj, za dokaze o bazi zločina
vezane samo za Hrvatsku biće potrebno još deset dana, koji
će skoro u potpunosti biti potrošeni na unakrsno ispitivanje
od strane optuženog.[20]
Po deo suđenja koji se odnosi na Bosnu posledice će biti
mnogo dramatičnije.
- Optužba je najčešće bila prinuđena da odustane
od celovitog glavnog ispitivanja svojih svedoka, što je mera za
koju se može reći da je donekle nepovoljna. Optužba se
sada nalazi u sledećoj situaciji: nije joj preostala nijedna opcija
za poboljšanje protoka svojih svedoka i efikasnosti izvođenja
dokaza; optužba više nije u mogućnosti da reši preostale
probleme vezane za vreme a da ne se ne odrekne značajnih delova
suštine teze protiv optuženog. Razmere ovog problema prikazane
su na grafikonima koji su predočeni Veću 3. marta 2003. godine.[21]
Dopunjeni grafikoni su priloženi kao Dodatak A.
II Izmena svedoka koji treba da budu pozvani i produženje
roka
-
Optužba, stoga, traži dodatno vreme za izvođenje
dokaza, ali ona od Veća ne traži da jednostavno odredi novi
datum do kojeg mora okončati izvođenje svojih dokaza. Optužba
takođe predlaže da Veće izmeni svoju odluku o broju
svedoka optužbe i prilaže Dodatke B, C i D u kojima su preostali
svedoci navedeni prema sadržaju, u zavisnosti od dokaza koje
mogu da pruže. Svedoci koje optužba smatra ključnim
za svoje izvođenje dokaza navedeni su u Dodatku B. Svedoci iz
Dodatka C su oni za koje optužba smatra da treba da budu saslušani
i bez čijeg svedočenja bi mogućnost Veća da formira
dovoljno celovitu ili potpunu sliku o događajima i ponašanju
optuženog bila znatno umanjena. Na kraju, svedoci navedeni u
Dodatku D jesu preostali svedoci iz pravila 92bis.
-
Uz to, optužba će i dalje nastojati da, kad god je to
moguće, dovede nove svedoke, ukoliko joj budu bili na raspolaganju
svedoci čije će svedočenje značajno doprineti
činjenicama koje se odnose na predmet ili čijim svedočenjem
će se izbeći potreba da se pozove izvestan broj navedenih
svedoka. Veće je sigurno upoznato sa činjenicom da je politička
situacija Srbiji i Crnoj Gori u poslednje vreme pretrpela potrese,
naročito ako se ima u vidu odluka vlasti da stane na put organizovanom
kriminalu i uticaju pripadnika starog režima. Potpuni efekat
hapšenja otprilike hiljadu lica tokom poslednjih nedelja tek
će se odraziti na spremnost svedoka “insajdera” da
se pojave pred sudom. Tužilaštvo će i dalje ostati
otvoreno za mogućnost razvijanja novih i boljih izvora dokaza
čim postanu dostupni.
-
Treba istaći da je bilo teško uskladiti odluku Pretresnog
veća da odredi rok sa odlukom da se ograniči broj svedoka
optužbe. Tu teškoću naglašava sama činjenica
da je optužba, uprkos tome što smatra da je nemoguće
ispoštovati prvobitno ograničenje, ipak uspela da ni izbliza
ne prekorači ograničenje broja svedoka viva voce.
Optužbi nisu išle na ruku procene Veća vezane za ova
dva ograničenja, ali prihvata da Veće nije tražilo
da optužba završi izvođenje dokaza nakon svedočenja
177 svedoka viva voce ili 16. maja 2003, već prema
tome šta prvo usledi, što je formula za koju se može
reći da je neprimerena jednom krivičnom postupku.
-
Optužba tvrdi da se anomalija, nastala zbog dva protivrečna
ograničenja određena odlukom Pretresnog veća od 25.
jula 2002, najlakše može odstraniti usredsređivanjem
na svedoke i njihov mogući doprinos predmetu. Pretresno veće
bi, razmatranjem priloženih Dodataka B, C i D, moglo doći
do izvesnog broja opcija. U svetlu dosadašnjeg toka suđenja,
važnosti preostalih pitanja koje treba dokazati i pomoći
koju će svedoci verovatno pružiti Veću kao instanci
koja presuđuje po činjenicama, Pretresno veće se moli
da prihvati da bi bilo razumno pozvati sve preostale svedoke. Ukoliko
bi se to desilo, optužba procenjuje da bi joj bilo potrebno još
69 dana[22] za svedočenje
viva voce svedoka navedenih u Dodatku B. Pored toga, za svedoke
po pravilu 92bis bilo bi joj potrebno još 15 dana za deo
suđenja koji se odnosi na Hrvatsku i još 33 dana za one
svedoke za deo suđenja koji se odnosi na Bosnu, koji su navedeni
u Dodatku D.[23]
- Alternativno, Veće bi moglo da ukaže optužbi na to
da želi da sasluša pojedine njene svedoke. Veće bi moglo
da ukaže i na to da bi mu bilo korisno da u vezi s nekim pitanjem
sasluša naveden broj svedoka, pri čemu bi na optužbi
bilo da u vezi s tim pitanjem izabere izvestan broj mogućih svedoka,
ali ne sve svedoke. Svi ovi postupci bili bi u interesu pravde i u okviru
ovlašćenja Pretresnog veća u vezi s vođenjem suđenja
koja su ustanovljena u praksi ovog Međunarodnog suda.
III Traženi pravni lek
- Iz gorenavedenih razloga optužba, uz dužno poštovanje,
traži sledeće:
da Pretresno veće dopusti optužbi da nastavi sa izvođenjem
dokaza dok ne sasluša svedočenje ili svih svedoka navedenih
u Prilogu ili onih navedenih svedoka čije svedočenje Veće
odluči da sasluša kako bi se završilo izvođenje
dokaza optužbe; i
da Pretresno veće ukine svaki utvrđeni rok za okončanje
izvođenja dokaza optužbe.
|
/potpis na originalu/ |
|
za Geofreya Nicea, |
|
glavnog zastupnika optužbe |
Dana 17. aprila 2003. |
|
U Hagu, |
|
Holandija |
|
[1]
Ovi “delovi” ne predstavljaju čvrstu i nepromenjivu podelu
dokaznog materijala: svedočenje pojedinih svedoka odnosi se na više
delova suđenja, a iskazi nekih svedoka odnose se na optuženog
na uopšten način.
[2]
Sudija May, pretpretresna konferencija, 25. juli 2002. godine, T. 8641.
[3]
Sudija May, 173. dan suđenja. T. 18481.
[4]
Amici, između ostalog, predlažu da se, pošto optužba
izvede dokaze, napravi prekid od tri meseca kako bi pripremili podnesak
koji će podneti na osnovu pravila 98 bis (A) – “Zahtev
amici curiae za izdavanje uputstva u vezi s prirodom njihovog daljeg učešća
u suđenju i uputstva o postupku na osnovu pravila 98 (A)”
od 4. aprila 2003.
[5]
Optužba redovno pomaže amici curiae pri praćenju
i proceni dokaznog materijala tako što im dostavlja i redovno ažurira
tabele na kojima se povezuju izvedeni dokazi sa relevantnim delovima optužnice
(takozvani “tabelarni pregled” dokumenata).
[6]
“Razlozi odbijanja da se optužbi dozvoli da podnese žalbu
na odluku o odgodi”, Tročlano žalbeno veće, 16.
maj 2002.
[7]
Do dana podnošenja ovog zahteva prošlo je 176 dana u sudnici.
Optuženi je bio bolestan 68, 69, 121, 139, 169. i 170. dana, te se
ti dani ne mogu ubrojati u dane u sudnici.
[8]
Drugog dana uvodne reči optužbe, predsedavajući sudija
May je, tokom rasprave s tužiocem u pogledu raspoloživog vremena,
konstatovao sledeće: “ Naravno da je teško - unapred
sastaviti raspored, ne znajući koliko će da traje unakrsno ispitivanje
i tome slično.” T. 222. Sudija May je šestog dana
suđenja, govoreći o privremenom pretpretresnom podnesku za optužnice
za Bosnu i Hrvatsku, rekao: “...i, kao što sam već
rekao, smatramo da smo imali prilike da razmotrimo raspored. Kao što
smo utvrdili, nemoguće je sastaviti čvrst raspored…”
T. 652. Istoga dana, odgovarajući optužbi, sudija May je rekao:
“To nam je jasno i naravno da ne može biti nikakvih nepromenljivih
i čvrstih pravila u vezi s vremenom, pa i sa brojem svedoka, koja
se tokom suđenja ne mogu izmeniti...” T.653. Čak je
i 10. maja 2002., kad je izdat nalog, sudija May, odmeravajući razna
pitanja, rekao: “Moguće je da ta pitanja neće biti
rešena ni do početka izvođenja dokaza odbrane u konkretnim
okolnostima ovog predmeta.”
[9]
“Izveštaj Tužilaštva o preostalom vremenu za izvođenje
dokaza optužbe”, 11. decembar 2002.
[10]
Veće nije uvek delilo ovo mišljenje, kao što se videlo
na raspravi o postupku 31. maja 2002. T. 6004-6006.
[11]
Optužba još treba da izvede dodatne konkretne dokaze za Kosovo.
Pretresno veće to zna, vidi predmet br. IT-02-54-T, Tužilac
protiv Slobodana Miloševića, Poverljivo. “Izveštaj
optužbe o preostalim svedocima iz dela suđenja koji se odnosi
na Kosovo i svedocima čije se svedočenje odnosi i na druge delove
suđenja.” Optužba namerava da izvede i dodatne dokaze
o ekshumacijama izvršenim u Srbiji i identifikaciji tela. Pretresno
veće je o tome obavešteno 25. jula 2002. (T.8643-T.8644). Osim
toga, još ima veštaka i “insajdera” visokog ranga
koji će tek biti pozvani da svedoče u vezi s drugim delovima
optužnice, kao i s Kosovom. Pretresno veće je ranije prihvatilo
da će ovi dokazi biti izvedeni kasnije (13. juni 2002, T.6932).
[12]
Dana 26. juna 2002. godine Pretresno veće je konstatovalo da će
rad u sudnici trajati do 6. septembra i još jednu nedelju, u skladu
s molbom optužbe (T. 7201). Deo suđenja koji se odnosi na Kosovo
završen je 11. septembra 2002.
[13]
Poslednji dan dela suđenja koji se odnosio na Kosovo bio je 97. dan
suđenja. Međutim, od tih 97 dana četiri su potrošena
isključivo na uvodne argumente a još tri na rasprave o postupku
održane u odsustvu optuženog (koji je bio bolestan).
[14]
Optužba je na spisku svedoka na osnovu pravila 65ter navela
201 svedoka. Vidi predmet br. IT-02-54-T, Tužilac protiv Slobodana
Miloševića, “Podnesci Tužilaštva u skladu
sa pravilom 65 ter (E)”, 26. novembar 2001.
[15]
Svedočenje izvesnog broja svedoka o bazi zločina tek treba da
se sasluša na osnovu pravila 92 bis, obično uz unakrsno
ispitivanje od strane optuženog.
[16]
Na spisku na osnovu pravila 65 ter je navedeno 77 svedoka na osnovu
pravila 92 bis i 132 svedoka viva voce.
[17]
T. 17236.
[18]
Rezimei o vrsti mera čije izricanje optužba traži od Veća
dati su u “Podnesku Tužilaštva o budućem vođenju
postupka u ovom predmetu s obzirom na zdravstveno stanje optuženog
i dužinu i složenost predmeta”, 7. novembar 2002.
i u “Dopuni izveštaju Tužilaštva o vremenu preostalom
za izvođenje dokaza optužbe i zahtevu za raspravu”,
10. januar 2003.
[19]
Moguće je da to nije predvidelo ni samo Veće - sudija May je
24. aprila 2002. rekao: “Drugo pitanje je to što postupak
koji je sada prihvaćen u vezi s svedocima na osnovu pravila 92 bis
u to vreme nije bio predviđen.” T. 3744.
[20]
Optužba sa izvesnom zabrinutošću ističe da bi za unakrsno
ispitivanje sada moglo biti potrebno dodatno vreme. Ukoliko bi do toga
došlo, to bi ilustrovalo očiglednu opasnost koja proizilazi
iz toga što je Veće izdalo nalog optužbi da završi
izvođenje dokaza do određenog datuma, nasuprot drugim vidovima
ograničavanja izvođenja dokaza optužbe: vreme potrošeno
na unakrsno ispitivanje ne može se iskoristiti za dalje izvođenje
dokaza optužbe.
[21]
T. 17234-17237.
[22]
Ovih 68 dana predstavljaju nedostatak vremena posle 5. septembra 2003.
[23]
Pri ovoj proceni pošlo se od pretpostavke da će dužina
dana u sudnici ostati nepromenjena, kao i broj i raspored dana odmora
čija je svrha očuvanje zdravlja optuženog. Osim toga, pretpostavljamo
da će optuženi i dalje imati po jedan sat za unakrsno ispitivanje
svakog od svedoka po pravilu 92bis. Vreme potrebno za svedoke iz
pravila 92bis za deo suđenja koji se odnosi na Bosnu biće
znatno smanjeno ukoliko ne bude potrebno unakrsno ispitivanje.
|