MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 22. april 2003

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ZAHTEV OPTUŽBE ZA POTVRDU
NA OSNOVU PRAVILA 73(B)


Tužilaštvo: Amicus curiae:.
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Branislav Tapušković
g. Dermot Groome g. Timothy McCormack
   
Optuženi:  
g. Slobodan Milošević  


MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T

ZAHTEV OPTUŽBE ZA POTVRDU NA OSNOVU PRAVILA 73 (B)

I. Uvod

  1. Dana 10. aprila 2003, Pretresno veće je donelo “Odluku po predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno” (u daljem tekstu: Odluka), kojom se prihvata prvih 130 od 482 paragrafa sa činjenicama navedenim u Dodatku A Predloga optužbe od 12. decembra 2002, dok se ostali paragrafi odbacuju (u daljem tekstu: Predlog).[1] Optužba sada od Pretresnog veća traži da joj na osnovu pravila 73 (B) izda potvrdu kako bi mogla da uloži žalbu na pomenutu Odluku.

  2. Odluka ispunjava uslove za potvrdu iz pravila 73(B). Odlukom se pokreću bitna pitanja u vezi sa delokrugom i svrhom pravila 94 (B), pa Pretresno veće može formalno da primi na znanje činjenice o kojima je presuđeno tokom postupaka u drugim predmetima pred Međunarodnim sudom, a koje su u vezi sa spornim pitanjima u ovom postupku. Naročito treba istaći da će Odluka, zbog toga što je njome odlučeno da se formalno ne primi na znanje veliki broj činjenica o kojima je već presuđeno u drugim predmetima (i koje su potvrđene u žalbenom postupku), verovatno imati ozbiljne reperkusije u pogledu ekspeditivnog i efikasnog toka ovog suđenja, a uticaće negativno i na pravo optuženog da mu se sudi bez nepotrebnog odlaganja.[2] Pored toga, donoseći ovu Odluku, Pretresno veće se opredelilo za pristup znatno drugačiji od onog koji je imalo Pretresno veće I u predmetu Tužilac protiv Momčila Krajišnika u vezi sa istim tim presuđenim činjenicama. Iz razloga navedenih u ovom Predlogu, potvrdu treba izdati budući da ovo pitanje u značajnoj meri utiče na pravično i ekspeditivno vođenje postupka, a njegovo promptno rešavanje od strane Žalbenog veća može suštinski da pospeši postupak.

  3. Imajući u vidu uticaj ove Odluke na pretresni postupak u ovom predmetu, kao i opštu praksu primene pravila 94 (B), optužba uz dužno poštovanje traži da Pretresno veće na osnovu pravila 73(B) potvrdi da se na Odluku može uložiti interlokutorna žalba.

  4. Sedmodnevni rok predviđen pravilom 73(C) za podnošenje zahteva za potvrdu istekao je 17. aprila 2003. Dana 17. aprila 2003. optužba je upravo podnosila zahtev za potvrdu, kada je istog dana Služba obezbeđenja najavila potpuni nestanak struje, pa je u 15:00 časova Međunarodni sud zatvoren za svo osoblje. Optužba stoga uz dužno poštovanje traži produženje roka za podnošenje zahteva za potvrdu do 22. aprila 2003, odnosno do prvog radnog dana nakon uskršnjeg vikenda.

    II. Proceduralni kontekst

  5. Dana 12. decembra 2002, optužba je podnela “Predlog optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno”, prilažući u Dodatku A spisak sa 482 predložene činjenice o kojima je presuđeno, odabrane iz presude žalbenih veća u predmetima Tužilac protiv Duška Tadića, Tužilac protiv Zejnila Delalića i drugih, Tužilac protiv Zorana Kupreškića i drugih i Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca i drugih.[3] Dana 2. aprila 2003, optužba je dostavila “Dodatne informacije u vezi s predlogom optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno”[4] Dodatne informacije sadržale su spisak činjenica o kojima je prethodno presuđeno, a koje je Pretresno veće koje postupa u predmetu Krajišnik formalno primilo na znanje svojom odlukom od 28. februara 2003.[5] Potpuno iste činjenice koje su predložene za formalno primanje na znanje u ovom predmetu nalaze se i među 620 činjenica koje je Pretresno veće koje postupa u predmetu Krajišnik prihvatilo kao činjenice o kojima je već presuđeno. Potpuno iste činjenice čije se formalno primanje na znanje predlaže u ovom predmetu bile su među 620 činjenica koje je Pretresno veće u predmetu Krajišnik formalno primilo na znanje kao činjenice o kojima je već presuđeno.

  6. Dana 6. februara 2003, amici curiae dostavili su “Opservacije amici curiae o ’Predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno’ podnetom 12. decembra 2002.”, u kojima su izneli tvrdnju da Predlog optužbe za formalno primanje na znanje treba odbaciti in toto.[6] Alternativno, amici curiae izneli su više opservacija u pogledu formalnog primanja na znanje činjenica o kojima je već presuđeno od strane Pretresnog veća.[7] Dana 9. aprila 2003, amici curiae odgovorili su na dodatne informacije optužbe podnete 2. aprila 2003.[8]

  7. U Odluci, i dosledno sledeći pristup koji je usvojilo pri odlučivanju po prethodnim predlozima, Pretresno veće je navelo relevantne kriterijume za prihvatanje presuđenih činjenica u skladu sa pravilom 94(B).[9] Pretresno veće je zaključilo da se formalno mogu primiti na znanje (a) činjenični nalazi iz drugih predmeta, ali ne i pravna karakterizacija tih činjenica; (b) samo činjenice koje se realno ne mogu osporiti; i (c) da bi neka činjenica mogla biti prihvaćena u skladu sa pravilom 94(B), ona mora biti istinski presuđena, a ne zasnovana na sporazumu među stranama u prethodnim postupcima. Na osnovu tih principa, Pretresno veće je zaključilo da samo 130 paragrafa koji sadrže činjenice navedene u Dodatku A Predloga optužbe predstavljaju činjenice koje su ispravno okarakterisane kao podaci o istorijskom i geografskom kontekstu i koje se ne mogu realno osporiti.[10] Pretresno veće odbacilo je preostale činjenice koje su navedene u istom Dodatku.[11]

    III. Uslovi za potvrdu na osnovu pravila 73 (B)

  8. Pravilo 73(B) predviđa sledeće:
  9. Na odluke o svim podnescima interlokutorna žalba može se uložiti samo uz potvrdu pretresnog veća, koje takvu potvrdu može dati ako se odluka tiče pitanja koje bi u značajnoj meri uticalo na pravično i ekspeditivno vođenje postupka ili ishod suđenja, te ako bi, po mišljenju pretresnog veća, promptno rešenje Žalbenog veća suštinski pospešilo postupak.

  10. Kriterijum sadržan u pravilu 73(B) nalaže strani koja traži potvrdu radi ulaganja interlokutorne žalbe da pokaže (1) da bi dato pitanje u značajnoj meri uticalo na pravično i ekspeditivno vođenje postupka ili na ishod suđenja, i (2) da bi promptno rešavanje tog pitanja suštinski pospešilo postupak. Ti uslovi su kumulativni i predstavljaju izuzetak od principa predviđenog u toj odredbi da na odluke po zahtevima nema interlokutorne žalbe.[12]

    IV. Razlozi zbog kojih treba dati potvrdu

  11. Prvo, optužba tvrdi da će odluka Pretresnog veća da se formalno ne primi na znanje više od polovine činjenica o kojima je već presuđeno, a koje je predložila optužba, u značajnoj meri naškoditi efikasnom i ekspeditivnom vođenju postupka. Sve strane u ovom predmetu su dobro svesne koliko će trajati izvođenje dokaza optužbe, što velikim delom proizlazi iz potrebe da se izvedu i dokazi koji se odnose na “bazu zločina” i dokazi koji optuženog povezuju sa bazom zločina, a odnose se na mnogobrojna nedela počinjena tokom tri rata.[13] Odlukom da se formalno prime na znanje činjenice o kojima je prethodno presuđeno uštedelo bi se vreme potrebno za suđenje jer bi se tako otklonila potreba da se radi svedočenja u ovom predmetu pozovu svedoci koji su već u drugim predmetima pred ovim Međunarodnim sudom svedočili o događajima koji su dokazani van svake razumne sumnje i koje je Žalbeno veće definitivno utvrdilo. Korišćenje izjava svedoka shodno pravilu 92bis ne može predstavljati pravu alternativu formalnom primanju na znanje činjenica o kojima je već presuđeno: dosadašnja opšta praksa Pretresnog veća kada je reč o izjavama svedoka ponuđenim na osnovu odredbi pravila 92bis (B) bila je da unakrsno ispitivanje tih svedoka odobri. Dakle, takvim postupkom dobija se na vremenu, ali se ipak štedi mnogo manje vremena nego korišćenjem činjenica o kojima je presuđeno, a iziskuje i pozivanje svedoka radi unakrsnog ispitivanja. Pored toga, u vezi sa svedocima čiji se iskazi prihvataju na osnovu odredbi pravila 92bis, Pretresno veće tek treba da donese odluku na osnovu dokaza koje je već razmotrilo jedno Pretresno veće i potvrdilo Žalbeno veće ovog Međunarodnog suda.

  12. Drugo, formalno primanje na znanje činjenica o kojima je prethodno presuđeno neće naneti štetu pravu optuženog na pravično suđenje. Predložene činjenice ne odnose se neposredno na dela i ponašanje optuženog, već na razne događaje iz “baze zločina” čije se vreme i mesto dešavanja ne mogu dovesti u blisku vezu s optuženim. Formalno primanje na znanje presuđenih činjenica dalo bi Pretresnom veću više dragocenog sudskog vremena da sasluša iskaze obeju strana u vezi sa stvarnim spornim pitanjima u ovom predmetu, konkretno o odgovornosti optuženog za ta dešavanja. Neodložno rešavanje od strane Žalbenog veća stoga bi suštinski pospešilo postupak u ovom predmetu.

  13. Treće, činjenice koje su predložene u podnesku optužbe od 2. aprila 2003. su potpuno iste kao one koje čine osnov činjeničnog stanja u Bosni i koje se nalaze među 620 činjenica koje je prihvatilo Pretresno veće u predmetu Krajišnik. Pretresno veće u predmetu Krajišnik razmatraće dokaze u postupku koji se vodi protiv jednog visokog političkog lidera bosanskih Srba i usredsrediće se na rat u Bosni. Optužba uz dužno poštovanje tvrdi da će pravično i ekspeditivno vođenje suđenja biti pospešeno ako se Žalbenom veću pruži mogućnost da obezbedi da pretresna veća i u predmetu Krajišnik i u ovom predmetu imaju dosledan pristup formalnom primanju na znanje potpuno istih činjenica. Nema očitog razloga da ova dva pretresna veća imaju tako različite pristupe. Neodložno rešavanje tog pitanja od strane Žalbenog veća suštinski bi pospešilo postupak.

  14. Konačno, Odlukom se ne samo pokreću pitanja značajna za pravično i ekspeditivno vođenje ovog postupka, nego će ona imati značajne implikacije za vođenje postupaka pred ovim Međunarodnim sudom u budućnosti.

    V. Traženo pravno sredstvo

  15. Optužba uz dužno poštovanje traži produženje roka za podnošenje ovog zahteva za potvrdu do 22. aprila 2003.

  16. Optužba uz dužno poštovanje traži da joj se dâ potvrda na osnovu pravila 73 (B) za ulaganje interlokutorne žalbe na Odluku Pretresnog veća od 10. aprila 2003.

  /potpis na originalu/
  Dermot Groome,
  v.d. višeg zastupnika optužbe
   
Dana, 22. aprila 2003.  
U Hagu, Holandija  



[1] "Odluka po predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno", 10. april 2003. (D20354-203332).

[2] Član 21(4)(c).

[3] "Predlog optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno", 12. decembar 2002. (D18484-D18438).

[4] "Dodatne informacije u vezi s predlogom optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno", 2. april 2003. (D20274-D20182).

[5] Tužilac protiv Momčila Krajišnika, "Odluka po zahtjevima optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je presuđeno, te za prihvatanje pismenih izjava svjedoka na osnovu pravila 92bis", 28. februar 2003. (D7097-7087).

[6] "Opservacije amici curiae o 'Predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno' od 12. decembra 2002", 6. februar 2003 (D19424-D19388), par. 16.

[7] "Opservacije amici curiae o 'Predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno' od 12. decembra 2002", 6. februar 2003. (D19424 - D19388), par. 17.

[8] "Odgovor amici curiae na dodatne informacije u vezi s predlogom optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno od 2. aprila 2003." (D20327-20316).

[9] "Odluka po predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno", 10. april 2003, str. 3 (D20351).

[10] "Odluka po predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno," 10. april 2003, str. 4. (D20350)

[11] "Odluka po predlogu optužbe za formalno primanje na znanje činjenica o kojima je već presuđeno," 10. april 2003, str. 5. (D20349)

[12] Tužilac protiv Brđanina i Talića, “Odluka po prijedlogu Radoslava Brđanina za izdavanje potvrde iz pravila 73(B) u vezi sa povjerljivom odlukom Vijeća iz pravila 70", 24. maj 2002.

[13] Svaki predmet koji bi obuhvatio toliki dijapazon događaja bio bi obiman - ali u ovom predmetu efikasno izvođenje dokaza često je usporeno, ponekad za nekoliko uzastopnih nedelja, zbog lošeg zdravlja optuženog.