MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-02-54-T
PRED PRETRESNIM VEĆEM
U sastavu:
sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon
Sekretar: g. Hans Holthuis
Datum: 7. maj 2003.
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
REPLIKA OPTUŽBE NA OPSERVACIJE AMICI
CURIAE NA ZAHTEV OPTUŽBE NA OSNOVU PRAVILA 73 bis
Tužilaštvo: |
Amicus curiae: |
gđa Carla Del Ponte |
g. Steven Kay |
g. Geoffrey Nice |
g. Branislav Tapušković |
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff |
g.Timothy McCormack |
g. Dermot Groome |
|
|
|
Optuženi: |
|
Slobodan Milošević |
|
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
Predmet br. IT-02-54-T
REPLIKA OPTUŽBE NA OPSERVACIJE
AMICI CURIAE NA ZAHTEV OPTUŽBE NA OSNOVU PRAVILA 73 bis
-
Optužba ulaže sledeću repliku na Opservacije koje
su amici podneli 1. maja 2003. godine u vezi sa Zahtevom optužbe
na osnovu pravila 73 bis od 17. aprila 2003.
-
U paragrafu 2 amici tvrde da optužba svojim zahtevom
nastoji da obezbedi i da se ponovo prihvati veliki broj svedoka i
da se dodaju svedoci koji se ne nalaze na prvobitnom spisku prema
pravilu 65ter od 31. maja 2002. Usredsredivši se samo
na taj spisak, amici izgleda smatraju da optužba sada
nastoji da poveća obim suđenja. U stvari, optužba neprestano
smanjuje obim izvođenja svojih dokaza i sasvim otvoreno ukazuje
na sve izmene u spisku svedoka, za koje je tokom suđenja uvek
tražila dozvolu Veća.
-
Nije jasno na čemu je zasnovana procena amici. Da bi
se izbegli eventualni nesporazumi, optužba želi da pojasni
svoj stav u vezi s kategorijama svedoka navedenih u dodacima svom
zahtevu. Svedoci iz Dodatka B su ključni svedoci viva voce.
Ta procena se neprestano preispituje, kao i procena toga koji su delovi
svedočenja konkretnih svedoka ključni.
-
Optužba iz iskustva zna da kod ovakvih spiskova svedoka uvek
postoji znatna “stopa osipanja”, to jest, da optužba
neće moći da obezbedi izvođenje znatnog dela neophodnih
dokaza. Tamo gde optužba zna da postoje problemi dostupnosti
svedoka, ona će na odgovarajući način na spisku obeležiti
tog svedoka. Iako će se na svaki način starati da svi svedoci
dođu da svedoče, optužba prihvata da će, po završetku
izvođenja svojih dokaza, morati da se suoči s posledicama
nedovođenja pojedinih ključnih svedoka. Stoga se u praksi
kategorija ključnih dokaza stalno preispituje sa ciljem da se
broj dokaza smanji, što će se povremeno predočiti Veću
podnošenjem revidiranih spiskova.
-
Amici primećuju da se na prvobitnom spisku svedoka prema
pravilu 65ter ne nalazi 39 ključnih svedoka , ali valja
primetiti da je Veće već odobrilo da se pozove njih 13.
U poslednjem stupcu Dodatka B objašnjen je status preostalih
26 ključnih svedoka, od kojih se njih 18 odnose na Sarajevo i
Srebrenicu, što su komponente predmeta o kojima će se govoriti
pri kraju izvođenja dokaza optužbe, kako je ona već
najavila.
-
Optužba neprestano smanjuje broj svedoka koje namerava da pozove.
U svom prvom zbirnom zahtevu u vezi s tim svedocima, optužba
je sa spiska izbrisala 34 svedoka a dodala 11; u drugom zbirnom zahtevu
je izbrisala 20 a dodala šest svedoka. Optužba je, dakle,
do sada izbrisala 54 svedoka i dodala 17, čime je broj svedoka
smanjen za 37. Ovim zahtevom optužbe taj proces se ne preokreće.
Na svaki način ćemo nastojati da zamenimo svedoke (tamo
gde je moguće izneti bolje dokaze ili skratiti vreme), te da
na pojedinačne svedoke potrošimo manje vremena.
-
U vezi sa svedocima navedenim u Dodatku C ne bi trebalo da bude
nesporazuma. Radi se o svedocima koji čine skup relevantnih raspoloživih
dokaza, i optužba smatra da je važno predočiti Veću
njihovo postojanje, budući da bi se neka od tih potencijalnih
svedočenja mogla smatrati dokazima bez kojih Veće ne bi
bilo u stanju da donese celovit zaključak o izvesnim pitanjima
pokrenutim tokom ovog suđenja. Međutim, optužba ne
smatra da ovi svedoci spadaju u onu neophodnu minimalnu grupu dokaza
koji se moraju izvesti. Ukoliko se, iz bilo kog razloga, izmeni procena
u pogledu nekog svedoka iz ove kategorije, Veće će o tome
biti obavešteno. Mi sada obaveštavamo Pretresno veće
o tim svedocima, kako bi bilo u boljem položaju da donese ispravnu
odluku o daljem vođenju suđenja.
-
Slično tome, moglo bi biti zabune u vezi sa svedocima navedenim
u Dodatku D. Optužba i dalje tvrdi da svedočenje tih svedoka
u potpunosti treba prihvatiti u pismenom obliku, tako da se na njega
ne troši vreme u sudnici. Međutim, u svetlu postojećih
i budućih odluka Pretresnog veća o primeni pravila 92bis,
optužba uviđa da mora fleksibilno da pristupi ovom korpusu
dokaza, te da, ukoliko unakrsno ispitivanje i dalje bude norma za
svedoke na osnovu pravila 92bis, nije realno pozvati sve te
svedoke. Optužba će morati da bude selektivna, ali je sada
možda došlo vreme da se od optuženog zatraži da
u vezi sa svojom odbranom vrlo precizno objasni koji su razlozi iz
kojih bilo koji svedok iz ove kategorije mora da se pojavi na unakrsnom
ispitivanju. U svakom slučaju, predviđa se da svedočenje
nijednog svedoka iz ove kategorije u sudnici neće trajati duže
od jednog sata, što znači da će dnevno biti saslušana
tri ili četiri takva svedoka.
-
Ako se spiskovi posmatraju na ovaj način, Veće će
videti da ostatak izvođenja dokaza optužbe nije tako zastrašujući
kao što se na prvi pogled moglo učiniti amici. Nema
govora o tome da se bilo koji svedok “vrati” nakon što
je izbrisan sa spiska, a optužba, kako odmiče suđenje,
i dalje preispituje svoje spiskove svedoka.
-
Optužba prihvata argument amici iz paragrafa 26(xii)
u vezi s rečju “razumno” iz paragrafa 21 zahteva
optužbe. Izbor te reči trebalo je bolje da odrazi objašnjenje
pravnog okvira dato u paragrafu 6 zahteva da je, kao što prihvataju
amici, pravi test to da li je pozvati sve preostale svedoke “u
interesu pravde”.
-
Međutim, sami amici greše u tome što test formulišu
u smislu “valjanog razloga”, kao u paragrafu 26(xi) svojih
Opservacija, budući da taj test, koji su izgleda preuzeli iz
pravila 127, nije formulacija koja je prihvaćena u pravilu 73bis.
Isto tako, oni u paragrafu 26(xii) kažu da treba uspostaviti
ravnotežu između pravičnosti i ekspeditivnosti, što
nije najsrećniji izraz. Pre bi se moglo reći da se radi
o ravnoteži između interesa javnosti da se krivično
gone lica odgovorna za teška kršenja međunarodnog humanitarnog
prava i interesa optuženog u ovom konkretnom predmetu.
-
Veću neće biti od pomoći ako, kako u paragrafu 26(viii)
predlažu amici, pokuša da odvaže prednosti završavanja
krivičnog postupka protiv jednog optuženog kako bi otpočeo
postupak protiv drugog. Sudovi bi trebalo dobro da razmisle pre nego
što se upuste u takvo što. Naravno, time ne želimo
da kažemo, kao što amici izgleda sugerišu u
paragrafu 26(xv), da pretresna veća ovog Međunarodnog suda
ne treba “aktivno da učestvuju” u vođenju postupka
u pojedinačnim predmetima. Ustaljena je praksa ovog Međunarodnog
suda da pretresna veća nisu samo pasivni organi: naprotiv, ona
imaju značajna ovlašćenja u vođenju suđenja.
Svi koraci čije je razmatranje optužba predložila Veću
u vezi s traženim pravnim lekom prema tome spadaju u opseg Pravilnika.
-
Amici ne citiraju nikakve izvore kada govore o prevelikoj
ili opresivnoj dužini suđenja u predmetu kao što je
ovaj, ukoliko uopšte može da se uspostavi paralela sa sudskom
praksom nekog drugog sudskog tela. U ovom predmetu je Žalbeno
veće odobrilo spajanje optužnica kako bi se omogućilo
da se po tri složena predmeta vodi jedan postupak. Alternativno
je za svaki od ovih predmeta mogao da se vodi niz odvojenih suđenja,
uz svo dodatno vreme koje bi to zahtevalo. Međutim, prerano je
baviti se pitanjem opresivnosti.
-
Optužba će Pretresnom veću rado usmeno izneti dodatna
objašnjenja za bilo koje od ovih pitanja i poziva Veće da
odredi datum za takav pretres.
Dana 7. maja 2003. |
|
U Hagu, |
|
Holandija |
|
|
|
|
/potpis na originalu/ |
|
Geoffrey Nice, |
|
glavni zastupnik optužbe |
|