MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM III

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 27. maj 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


Zahtev optužbe za prihvatanje pismene izjave Suada Džafića umesto
svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis


Tužilaštvo: Amici curiae:
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Branislav Tapušković
g. Dermot Groome g. Timothy McCormack
   
   
Optuženi:  
g. Slobodan Milošević  

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T

Zahtev optužbe za prihvatanje pismene izjave Suada Džafića umesto
svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis

I. Uvod

  1. Ovaj zahtev za prihvatanje pismene izjave Suada Džafića umesto svedočenja viva voce podnosi se u skladu sa pravilima 54 i 92 bis Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik).

    II. Činjenični kontekst

  2. Suad Džafić će svedočiti o zauzimanju grada Bratunca sredinom aprila 1992. i događajima koji su se narednih nekoliko nedelja odigravali u opštini Bratunac. On je ostao u svom selu Vitkovići, opština Bratunac, do 18. maja 1992, kada je selo zauzeto. Zatočili su ga i najpre odveli na fudbalski stadion u Bratuncu, a zatim u zatvor MUP-a Vlasenica. Tamo su ga držali do 21. maja 1992. Posle toga je autobusom odvezen u selo Nova Kasaba, gde su muškarci Muslimani koji su se nalazili u autobusu pogubljeni. Ukupno je pobijeno 29 muškaraca. Suad Džafić i još dvojica preživeli su pogubljenje.

  3. Bilo je predviđeno da gospodin Suad Džafić prvobitno svedoči viva voce. Optužba traži da veći deo njegovog glavnog iskaza bude predočen u pismenom obliku, u skladu sa pravilom 92 bis.

  4. Izjava svedoka Suada Džafića trenutno ne ispunjava formalnost u pogledu overe u skladu sa pravilom 92 bis (B). Prevod njegove izjave na bosanski/hrvatski/srpski jezik (B/H/S) priložen je kao poverljivi Dodatak A. Njegova izjava na engleskom jeziku priložena je kao poverljivi Dodatak B.

  5. Optužba traži da se pismena izjava Suada Džafića od 20. juna 2000. privremeno uvrsti u dokaze u celini u skladu sa pravilima 54 i 92 bis.

  6. Pored toga, optužba predviđa da će neke dodatne dokaze, koji razjašnjavaju određene pojedinosti događaja opisanih u izjavi svedoka ili govore o oblastima o kojima se ranije nije podrobno govorilo, želeti da izvede viva voce.

    III. Pravna analiza

  7. Pretresno veće je u ranijim odlukama u ovom predmetu već govorilo o uslovima sadržanim u pravilu 92 bis.[1] Smatramo da ovde nije potrebno detaljno razmatrati ili ponavljati ranije podneske optužbe u vezi sa tim uslovima.[2]

  8. Optužba smatra da nijedan dokaz u izjavi gospodina Džafića ne govori o “delima i ponašanju optuženog”.[3] Pored toga, ni za činjenice i pitanja koji su razmotreni u izjavi ne može se reći da su u bliskoj vezi s optuženim u smislu koji je Žalbeno veće navelo u predmetu Galić.[4] Taj materijal se zapravo odnosi na ono što bi se moglo nazvati dokazima o bazi zločina. Delovi izjave u kojima se govori o događajima u Bratuncu kumulativni su s obzirom na to da su o događajima u opštini Bratunac govorili raniji svedoci. O događajima u svedokovom selu nije se konkretno govorilo u iskazima drugih svedoka. Optužba smatra da je kumulativni karakter dokaza samo jedan faktor na neograničenom spisku primera one vrste dokaznog materijala koji ispunjava kriterijume za uvrštavanje u dokaze na osnovu pravila 92 bis, kako je to precizirano u pravilu 92 bis (A)(i). Optužba smatra da svedočenje Suada Džafića o događajima u Bratuncu i Vlasenici zapravo predstavlja dokaze o bazi zločina. Kao takvo, ono je dovoljno udaljeno od dela i ponašanja optuženog i spada u onu vrstu dokaza koji ispunjavaju uslove za uvrštavanje u dokaze u skladu sa pravilom 92 bis, nezavisno od toga što su neki njegovi delovi kumulativnog karaktera. Nijedan od faktora koji idu u prilog neprihvatanju dokaza u pismenom obliku, sadržanih u pravilu 92 bis, u ovom slučaju nije primenjiv.[5]

  9. Optužba se slaže da ovog svedoka treba unakrsno ispitati.

    IV. Tehnički uslovi pravila 92 bis

  10. Organizovaće se da g. Suad Džafić overi svoju izjavu pred predsedavajućim službenikom Sekretarijata kada dođe u Hag, neposredno pre nego što bude svedočio. Optužba će posle toga što je moguće pre obelodaniti overu i eventualni addendum. Optužba uz dužno poštovanje traži da se izda nalog o privremenom uvrštavanju u dokaze takve pismene izjave na osnovu pravila 54 i 92 bis do ispunjenja uslova o overi.

  11. Očekuje se da će Suad Džafić svedočiti u junu 2003.

  12. Izjava Suada Džafića obelodanjena je optuženom i amici curiae u junu 2002.

    V. Traženi pravni lek

  13. Iz svih gorenavedenih razloga, optužba uz dužno poštovanje traži da Pretresno veće privremeno uvrsti u dokaze označene delove pismenih izjava na osnovu pravila 54 i 92 bis, kao što je to obrazloženo u poverljivom Dodatku A, do ispunjenja zahteva o overi u skladu sa pravilom 92 bis (B).

  /potpis na originalu/
  Dermot Groome,
  v.d. višeg zastupnika optužbe
   
   
   
Dana 27. maja 2003.  
U Hagu,  
Holandija  


[1] Vidi posebno Tužilac protiv Slobodana Miloševića: Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis, 21. mart 2002. [u daljem tekstu: Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Milošević]. Vidi takođe Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T: Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92bis(C), 7. jun 2002. [u daljem tekstu: Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić].

[2] Vidi ranije podneske optužbe u predmetu Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, posebno “Zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis”, 10. januar 2003.

[3] Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Milošević, par. 22; vidi takođe Odluku na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić, par. 10 (gde se konkretno navode različite kategorije dokaza koji govore o delima i ponašanju optuženog).

[4] U predmetu Galić, Žalbeno veće je zauzelo stav da Pretresno veće treba da uzme u obzir blisku povezanost dokaznog materijala s optuženim prilikom odlučivanja o tome da li će ih prihvatiti na osnovu pravila 92 bis. “U slučaju gdje su dokazi od ključne važnosti za tezu optužbe i gdje je osoba čija djela i ponašanje opisuje pismena izjava u bliskoj vezi s optuženim, Pretresno vijeće može odlučiti da ne bi bilo pravično prema optuženom da se dokazi izvode u pismenom obliku.” Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić, par. 13.

[5] Vidi pravilo 92 bis (A)(ii).