MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU Predmet br. IT-02-54-T PRED PRETRESNIM VEĆEM III U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Datum: 5. decembar 2003. TUŽILAC Zahtev optužbe za prihvatanje izjava svedoka B-1770 i B-1619 na osnovu
pravila 89 (F)
Optuženi: MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU TUŽILAC Predmet br. IT-02-54-T Zahtev optužbe za prihvatanje izjava svedoka B-1770 i B-1619 na osnovu
pravila 89 (F) I. Uvod 1. Ovaj zahtev za prihvatanje pismenih izjava svedoka B-1770 i B-1619 i dokaznih predmeta u vezi s tim izjavama u predmetu Tužilac protiv Slobodana Miloševića[1] podnosi se na osnovu pravila 89 (F) Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik). U ovom trenutku se očekuje da će ti svedoci svedočiti jedan 9. decembra a drugi 16. decembra 2003., ili približno tih datuma. 2. U pismenoj izjavi svedoka B-1770 od 13. marta 2002. govori se o tome kako je on u aprilu 1992. pobegao iz kuće u Bratuncu u očevu kuću u Luci, za koju je verovao da će u njoj biti bezbedan. U junu 1992. sa porodicom i oko 150 drugih pešice je otišao u Srebrenicu. Živeo je u Srebrenici do juna 1993. godine. Kako nije mogao evakuisati porodicu iz Srebrenice, vratili su se u Luku, gde su mogli proizvoditi hranu. Nakon pada enklava Srebrenica i Žepa u julu 1995, sa drugima je otišao u Srbiju preplivavši Drinu. Vojnici VJ-a su ih uhvatili i pritvorili u Srbiji, gde su ih redovno tukli. U januaru 1996, pušten je na slobodu zajedno s drugim pritvorenicama.[2] 3. U pismenoj izjavi svedoka B-1619 od 28. juna 1997. govori se o tome kako je svedok s drugima u julu 1995, nakon pada Žepe, pokušao pobeći u Srbiju. Policajci, koje će identifikovati kao policajce SRJ, pokupili su ih blizu Drine. Zatim su ih predali bosanskim Srbima. Svedoka su zatim zatvorili u Rogatici. General Mladić je u više navrata dolazio u zatvor.[3] III. Prihvatanje izjava svedoka na osnovu pravila 89 (F) 4. Prema pravilu 89 (F), "Veće svedočenje svedoka može primiti usmeno ili, kad to dopuštaju interesi pravde, u pismenom obliku". Shodno odluci Žalbenog veća u ovom predmetu, ovo pravilo dopušta da se pismena izjava svedoka prihvati kada svedok: "a) pristupi sudu, b) stoji na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja i ispitivanja od strane sudija, i c) potvrdi da je data izjava tačan odraz onoga što je rekao i onoga što bi rekao prilikom ispitivanja …."[4] 5. Odluku o tome da li je u interesu pravde da se pismena izjava na osnovu pravila 89 (F) prihvati kao glavni iskaz Pretresno veće treba da donese za svakog svedoka ponaosob, uzimajući u obzir ne samo konkretne okolnosti nego i sadržaj njegovog iskaza.[5] 6. U usmenoj odluci donetoj 8. oktobra 2003. u vezi sa zahtevom optužbe da se u dokaze uvrsti pismena izjava Milana Milanovića, Pretresno veće je dalo sledeće uputstvo o tome u kojim slučajevima će u tom predmetu biti prihvaćene pismene izjave: Pretresno veće će većinom glasova, uz suprotno mišljenje sudije Robinsona, prihvatiti pismenu izjavu g. Milanovića u interesu pravde, pošto ona podleže određenim ograničenjima. Prvo, svedok će svečano izjaviti i potvrditi sadržaj svoje izjave kao istinit i to će uraditi pred sudom; i drugo, svedok će biti podvrgnut unakrsnom ispitivanju. Međutim, većina sudija smatra da dokazi o delima i ponašanju samog optuženog govore o tako centralnom pitanju u ovom predmetu da treba da budu izneti usmeno, pa zato ti delovi izjave moraju biti dati na usmenom svedočenju.[6] 7. Optužba tvrdi da interesi pravde nalažu da se dokazi kakve daju svedoci B-1770 i B-1619 prime u pismenom obliku na osnovu pravila 89 (F). Pismene izjave svedoka B-1770 i B-1619 ne sadrže dokaze u vezi sa "delima i ponašanjem" optuženog. VI. Traženi pravni lek 8. Iz gorenavedenih razloga, optužba uz dužno poštovanje traži da se pismena izjava svedoka B-1770 od 13. marta 2002. i pismena izjava svedoka B-1619 od 28. juna 1997, te dokazni predmeti s njima u vezi uvrste u dokaze kao glavni iskaz na osnovu pravila 89 (F), uz uslov da svedoci pristupe sudu, stoje na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja i ispitivanja od strane sudija, te potvrde da su date izjave tačan odraz onoga što su rekli i onoga što bi rekli prilikom ispitivanja. /potpis na originalu/ Dana 5. decembra 2003. [1] Predmet br. IT-02-54-T, u daljem tekstu: predmet Milošević. Tužilaštvo će optuženom, amicus curiae i Pretresnom veću odmah po podnošenju ovog zahteva dostaviti primerke tih pismenih izjava. [2] Pismena izjava svedoka B-1770 od 13. marta 2002, 0216-9935-0216-9956 (engleski), 0306-1326-0306-1340 (bosanski/hrvatski/srpski). [3] Pismena izjava svedoka B-1619 od 28. juna 1997, 0051-0272-0051-0283 (engleski), 0304-7462-0304-7470 (bosanski/hrvatski/srpski). [4] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”, predmet br. IT-02-54-AR73.4, 30. septembar 2003, str. 11. [5] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”, predmet br. IT-02-54-AR73.4, 30. septembar 2003, par. 21. [6] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, Usmena odluka po zahtevu za prihvatanje pismene izjave Milana Milanovića, predmet br. IT-02-54-T, transkript na str. 27228 (8. oktobar 2003). |