MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM III

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 5. decembar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


Zahtev optužbe za prihvatanje izjava svedoka B-1770 i B-1619 na osnovu
pravila 89 (F)

Optužba: Amici curiae:
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Branislav Tapušković
g. Dermot Groome g. Timothy McCormack

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T


Zahtev optužbe za prihvatanje izjava svedoka B-1770 i B-1619 na osnovu
pravila 89 (F)

I. Uvod

1. Ovaj zahtev za prihvatanje pismenih izjava svedoka B-1770 i B-1619 i dokaznih predmeta u vezi s tim izjavama u predmetu Tužilac protiv Slobodana Miloševića[1] podnosi se na osnovu pravila 89 (F) Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik). U ovom trenutku se očekuje da će ti svedoci svedočiti jedan 9. decembra a drugi 16. decembra 2003., ili približno tih datuma.

2. U pismenoj izjavi svedoka B-1770 od 13. marta 2002. govori se o tome kako je on u aprilu 1992. pobegao iz kuće u Bratuncu u očevu kuću u Luci, za koju je verovao da će u njoj biti bezbedan. U junu 1992. sa porodicom i oko 150 drugih pešice je otišao u Srebrenicu. Živeo je u Srebrenici do juna 1993. godine. Kako nije mogao evakuisati porodicu iz Srebrenice, vratili su se u Luku, gde su mogli proizvoditi hranu. Nakon pada enklava Srebrenica i Žepa u julu 1995, sa drugima je otišao u Srbiju preplivavši Drinu. Vojnici VJ-a su ih uhvatili i pritvorili u Srbiji, gde su ih redovno tukli. U januaru 1996, pušten je na slobodu zajedno s drugim pritvorenicama.[2]

3. U pismenoj izjavi svedoka B-1619 od 28. juna 1997. govori se o tome kako je svedok s drugima u julu 1995, nakon pada Žepe, pokušao pobeći u Srbiju. Policajci, koje će identifikovati kao policajce SRJ, pokupili su ih blizu Drine. Zatim su ih predali bosanskim Srbima. Svedoka su zatim zatvorili u Rogatici. General Mladić je u više navrata dolazio u zatvor.[3]

III. Prihvatanje izjava svedoka na osnovu pravila 89 (F)

4. Prema pravilu 89 (F), "Veće svedočenje svedoka može primiti usmeno ili, kad to dopuštaju interesi pravde, u pismenom obliku". Shodno odluci Žalbenog veća u ovom predmetu, ovo pravilo dopušta da se pismena izjava svedoka prihvati kada svedok: "a) pristupi sudu, b) stoji na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja i ispitivanja od strane sudija, i c) potvrdi da je data izjava tačan odraz onoga što je rekao i onoga što bi rekao prilikom ispitivanja …."[4]

5. Odluku o tome da li je u interesu pravde da se pismena izjava na osnovu pravila 89 (F) prihvati kao glavni iskaz Pretresno veće treba da donese za svakog svedoka ponaosob, uzimajući u obzir ne samo konkretne okolnosti nego i sadržaj njegovog iskaza.[5]

6. U usmenoj odluci donetoj 8. oktobra 2003. u vezi sa zahtevom optužbe da se u dokaze uvrsti pismena izjava Milana Milanovića, Pretresno veće je dalo sledeće uputstvo o tome u kojim slučajevima će u tom predmetu biti prihvaćene pismene izjave:

Pretresno veće će većinom glasova, uz suprotno mišljenje sudije Robinsona, prihvatiti pismenu izjavu g. Milanovića u interesu pravde, pošto ona podleže određenim ograničenjima. Prvo, svedok će svečano izjaviti i potvrditi sadržaj svoje izjave kao istinit i to će uraditi pred sudom; i drugo, svedok će biti podvrgnut unakrsnom ispitivanju. Međutim, većina sudija smatra da dokazi o delima i ponašanju samog optuženog govore o tako centralnom pitanju u ovom predmetu da treba da budu izneti usmeno, pa zato ti delovi izjave moraju biti dati na usmenom svedočenju.[6]

7. Optužba tvrdi da interesi pravde nalažu da se dokazi kakve daju svedoci B-1770 i B-1619 prime u pismenom obliku na osnovu pravila 89 (F). Pismene izjave svedoka B-1770 i B-1619 ne sadrže dokaze u vezi sa "delima i ponašanjem" optuženog.

VI. Traženi pravni lek

8. Iz gorenavedenih razloga, optužba uz dužno poštovanje traži da se pismena izjava svedoka B-1770 od 13. marta 2002. i pismena izjava svedoka B-1619 od 28. juna 1997, te dokazni predmeti s njima u vezi uvrste u dokaze kao glavni iskaz na osnovu pravila 89 (F), uz uslov da svedoci pristupe sudu, stoje na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja i ispitivanja od strane sudija, te potvrde da su date izjave tačan odraz onoga što su rekli i onoga što bi rekli prilikom ispitivanja.

/potpis na originalu/
Dermot Groome,
viši zastupnik optužbe

Dana 5. decembra 2003.
U Hagu,
Holandija


[1] Predmet br. IT-02-54-T, u daljem tekstu: predmet Milošević. Tužilaštvo će optuženom, amicus curiae i Pretresnom veću odmah po podnošenju ovog zahteva dostaviti primerke tih pismenih izjava.

[2] Pismena izjava svedoka B-1770 od 13. marta 2002, 0216-9935-0216-9956 (engleski), 0306-1326-0306-1340 (bosanski/hrvatski/srpski).

[3] Pismena izjava svedoka B-1619 od 28. juna 1997, 0051-0272-0051-0283 (engleski), 0304-7462-0304-7470 (bosanski/hrvatski/srpski).

[4] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”, predmet br. IT-02-54-AR73.4, 30. septembar 2003, str. 11.

[5] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”, predmet br. IT-02-54-AR73.4, 30. septembar 2003, par. 21.

[6] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, Usmena odluka po zahtevu za prihvatanje pismene izjave Milana Milanovića, predmet br. IT-02-54-T, transkript na str. 27228 (8. oktobar 2003).