MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 21. januar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ZAHTEV OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE GLAVNOG
ISKAZA SVEDOKA DIEGA ARRIE U
PISMENOM OBLIKU NA OSNOVU PRAVILA 89 (F)

Tužilaštvo: Amici curiae:
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Branislav Tapušković
g. Dermot Groome g. Timothy McCormack

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T


ZAHTEV OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE GLAVNOG
ISKAZA SVEDOKA DIEGA ARRIE U
PISMENOM OBLIKU NA OSNOVU PRAVILA 89 (F)

1. Svedok Diego Arria[1] (u daljem tekstu: svedok) jedan je od svedoka koje optužba treba da pozove pre kraja izvođenja svojih dokaza.[2] Ovaj svedok je od 1. januara 1992. do 1. septembra 1993. bio stalni predstavnik Venecuele u Ujedinjenim nacijama. U martu 1992. obavljao je dužnost predsednika Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: SBUN). U aprilu 1993. bio je koordinator Kluba nesvrstanih zemalja predstavljenih u Savetu bezbednosti. U aprilu 1993. bio je šef misije SBUN-a u Bosni i Hercegovini, bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj. Ovaj svedok iznosi važnu analizu iz perspektive za koju se ne može reći da odražava političke stavove velikih sila prema sukobu u bivšoj Jugoslaviji. Njegove ocene događaja, zasnovane na dobroj obaveštenosti, mogu da doprinesu da se objasni kako je, uprkos pažnji međunarodne zajednice i SBUN-a, ipak bilo mogućno da se počine naizgled neshvatljivi zločini.

2. Na osnovu pravila 89 (F) Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik), optužba traži od Pretresnog veća da prihvati glavni iskaz ovog svedoka u pismenom obliku, odnosno, u obliku potpisane izjave svedoka, kao i dokazne predmete koji se navode u njegovoj izjavi.[3]

3. Optužba se poziva na odluku Žalbenog veća u ovom predmetu, koje je zauzelo stav da Pravilnik dopušta da se prihvati pismena izjava svedoka na osnovu pravila 89 (F) kada svedok:

(a) pristupi sudu;

(b) stoji na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja i ispitivanja od strane sudija; i

(c) potvrdi da je data izjava tačan odraz onoga što je rekao i onoga što bi rekao prilikom ispitivanja;[4]

prepuštajući Pretresnom veću da odluči, za svakog svedoka pojedinačno, da li je u interesu pravde da prihvati pismenu izjavu na osnovu pravila 89 (F).[5]

4. Svedok će pristupiti sudu da potvrdi tačnost svoje izjave i biti na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja od strane optuženog. Optužba tvrdi da je u svim okolnostima u interesu pravde da se u dokaze uvrste obe njegove izjave, zajedno sa relevantnim dokaznim predmetima na osnovu pravila 89 (F), pod uslovom da se ispune kriterijumi navedeni u paragrafu 3, potparagrafi (a) i (c), gore.

5. U izjavi ovog svedoka govori se, između ostalog, o:

(a) nizu ključnih rezolucija Saveta bezbednosti UN i jednom izveštaju[6] o sukobu u bivšoj Jugoslaviji;

(b) stavu Evropske zajednice, generalnog sekretara UN-a, SBUN-a, pet stalnih članica (P-5) SBUN-a i Sekretarijata UN-a prema sukobu u bivšoj Jugoslaviji;

(c) njegovoj oceni da je takav stav međunarodne zajednice podstakao one koji su vršili ratne zločine u Bosni;

(d) načinima na koje je optuženi u ovom predmetu bio obavešten o opasnosti da Srebrenica postane poprište masakra;

(e) poseti delegacije SBUN-a Srebrenici u aprilu 1993. i njegovim neposrednim zapažanjima o situaciji na terenu, kao i njegovim ocenama tamošnje “zone bezbednosti”;

(f) njegovoj analizi da masakre u Srebrenici 1995. ne treba posmatrati izolovano, već da su zločini tamo vršeni progresivno i neprekidno od 1993. do 1995.

6. Svedok nije imao lične kontakte ni susrete s optuženim, pa neće govoriti neposredno o delima i ponašanju optuženog.

7. Svedok je insistirao na tome da lično pripremi i sastavi izjavu. Konačna verzija izjave dostavljena je optužbi 14. januara 2004.

8. Optužba predviđa da bi ovaj svedok mogao biti pozvan da svedoči 5. februara 2004. Predlaže se da eventualno dodatno ispitivanje ovog svedoka bude kratko i da se obavi direktno. U tom pogledu, optužba traži da Veće u ovoj fazi odluči o tome koliko vremena će svaka strana u postupku imati na raspolaganju za ispitivanje ovog svedoka.

TRAŽENI PRAVNI LEK

Optužba traži sledeći pravni lek:

(1) da se pismena izjava svedoka Diega Arrie, zajedno sa relevantnim dokaznim predmetima navedenim u izjavi, uvrsti u dokaze na osnovu pravila 89 (F) pod uslovom da svedok pristupi sudu radi unakrsnog ispitivanja i eventualnog ispitivanja od strane sudija; i potvrdi da je data izjava tačan odraz onoga što bi rekao prilikom ispitivanja;

(2) da Veće odluči o tome koliko će vremena biti na raspolaganju za direktno ispitivanje, unakrsno ispitivanje od strane optuženog i amici curiae i ponovno ispitivanje ovog svedoka.

/potpis na originalu/
Geoffrey Nice,
glavni zastupnik optužbe
Dana 21. januara 2004.
U Hagu,
Holandija

[1] Svedok B-1777.

[2] Dana 11. aprila 2003. optužba je podnela “Novi okvirni zahtev optužbe za dozvolu da izmeni spisak svedoka i zatraži zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, tražeći da se ovaj svedok doda na spisak svedoka. Dana 1. maja 2003. Pretresno veće je “Odlukom po zahtevu optužbe za dalju izmenu spiska svedoka i zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija” dalo tu dozvolu.

[3] Stranama u postupku biće iz predusretljivosti dostavljene kopije nepotpisane izjave. Svedok se u elektronskoj komunikaciji saglasio sa tom izjavom u njenom sadašnjem obliku. Izjavu će potpisati po dolasku u Hag, nekoliko dana pre svog svedočenja.

[4] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”, predmet br. IT-02-54-AR73.4, 30. septembar 2003, str. 11.

[5] Ibid., par. 21.

[6] Svedok u svojoj izjavi razmatra rezolucije SBUN-a br. 713, 740, 752, 755, 757, 758, 780, 787, 808, 816, 819, 820, 824, 827 i 836, kao i Izveštaj generalnog sekretara pod naslovom ”Pad Srebrenice” na osnovu rezolucije Saveta bezbednosti br. 53/35.