MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

Predmet br. IT-95-11-PT

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum podnošenja: 25. februar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODGOVOR TUŽILAŠTVA NA “ZAHTEV ODBRANE MILANA MARTIĆA ZA PRISTUP POVERLJIVIM TRANSKRIPTIMA I DOKUMENTIMA”

Tužilaštvo: Amici curiae:
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g.Timothy McCormack
g. Branislav Tapušković

Optuženi: Branilac g. Milana Martića
Slobodan Milošević g. Predrag Milovančević

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T

Predmet br. IT-95-11-PT


ODGOVOR TUŽILAŠTVA NA “ZAHTEV ODBRANE MILANA MARTIĆA ZA PRISTUP POVERLJIVIM TRANSKRIPTIMA I DOKUMENTIMA”

PROCEDURALNI KONTEKST

1. Na osnovu pravila 73, Tužilaštvo podnosi ovaj odgovor na “Zahtev odbrane za pristup poverljivim transkriptima i dokumentima” (u daljem tekstu: Zahtev), podnet 13. februara 2004 u ime Milana Martića (u daljem tekstu: podnosilac Zahteva), optuženog u predmetu Tužilac protiv Milana Martića.[1]

2. Podnosilac Zahteva traži pristup “transkriptima svedočenja sa svih zatvorenih ili poluzatvorenih sednica”[2] i “dokaznim predmetima i dokumentarnim dokazima sa suđenja, predočenim na zatvorenim ili poluzatvorenim sednicama”[3] u delovima predmeta Tužilac protiv Slobodana Miloševića koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu. Kako Tužilaštvo to shvata, ovaj zahtev za pristup dokaznim predmetima i dokumentarnim dokazima “predočenim tokom suđenja na zatvorenim ili poluzatvorenim sednicama” odnosi se na poverljive dokazne predmete koji su za uvrštavanje u spis ponuđeni pod pečatom. Podnosilac Zahteva takođe traži “dozvolu da Pretresnom veću podnosi molbe za konkretne naloge u vezi sa svim materijalom sa zatvorenih sednica koji bi mogao olakšati pripremu odbrane, a koji Tužilaštvo inače nije obavezno da obelodani odbrani”.[4]

DISKUSIJA

Odgovarajuće vreme za podnošenje zahteva za pristup

3. Reklo bi se da podnosilac Zahteva traži da odmah dobije pristup celokupnom poverljivom materijalu iz predmeta Milošević. Mada želi da zaštiti legitimni interes podnosioca Zahteva da pristup delovima materijala dobije što je pre moguće, odbrana je svoj Zahtev podnela preuranjeno. U odluci po sličnom zahtevu za “pristup nejavnim dokumentima” koji je u ovom predmetu podnela odbrana optuženog u predmetu Stanišić i Simatović, Pretresno veće je prilikom odlučivanja uzelo u obzir sledeće faktore:

“[f]azu u kojoj se nalazi postupak u predmetu Simatović, u kojem još nije zakazan datum početka suđenja, kao i da još postoje neka nerešena pitanja u vezi s obelodanjivanjem, koja se, između ostalog, odnose na izjave svedoka koje treba da se obelodane na osnovu pravila 66(A)(ii) Pravilnika, kao i na potencijalni ekskulpatorni materijal u skladu sa pravilom 68 Pravilnika i dodatne materijale u skladu s pravilima 66(B) i 67(C) Pravilnika, ukoliko se Simatovićeva odbrana pozove na recipročno obelodanjivanje,”[5]

4. I postupak u predmetu Martić nalazi se u početnoj fazi. U predmetu Martić Pretresno veće nije odredilo datum za početak sudskih rasprava. Pretresno veće još nije utvrdilo ni konkretan datum za podnošenje dokumentacije na osnovu pravila 65 ter, uključujući i pretpretresni podnesak. Bez obzira na to, Tužilaštvo u predmetu Martić navelo je na poslednjoj statusnoj konferenciji, održanoj 22. januara 2004, da će najkasnije krajem aprila ili početkom maja 2004. godine biti spremno da podnese svoj pretpretresni podnesak i dokumente potrebne u skladu s pravilom 65 ter (dokazne predmete i spisak svedoka).[6] Na istoj statusnoj konferenciji tužilac je naveo za zapisnik da je Tužilaštvo, u skladu s pravilom 66 (A) (ii), dotad obelodanilo sav materijal koji se tiče svedoka koji će biti pozvani u predmetu Martić.[7] Konkretno, većina materijala koji se tiče svedoka i dokaznih predmeta obelodanjenih od strane Tužilaštva u predmetu Martić potiče iz delova suđenja Miloševiću koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu, pošto su neke od optužbi u optužnici u predmetu Martić, a posebno one koje se odnose na SAO Krajinu u Hrvatskoj, praktično preslikane iz optužnice iz predmeta Milošević. Materijal kojem podnosilac Zahteva traži pristup većinom je obelodanjen u skladu sa zahtevima pravila 66 (A) (ii).

5. Pored toga, tim Tužilaštva u predmetu Martić podneo je 28. oktobra 2003. predlog za zaštitne mere, kojim je upravo zatražio da se, na osnovu pravila 75 (F), za konkretne svedoke produži primena zaštitnih mera prethodno odobrenih u postupcima Milošević[8] i Brđanin, jer i dalje postoje ozbiljne bojazni za njihovu bezbednost. Dana 18. decembra 2003, Pretresno veće koje rešava u predmetu Martić donelo je odluku da sve zaštitne mere ostanu na snazi.[9]

6. Osim toga, najveći deo oslobađajućeg materijala koji je u postupku Milošević obelodanjen po pravilu 68, a koji se tiče delova predmeta koji se odnose na Bosnu i Hrvatsku, obelodanjen je podnosiocu Zahteva još pre više meseci. Dosad se podnosilac Zahteva u svom predmetu nije pozvao na recipročno obelodanjivanje na osnovu pravila 67 (B) i 66 (C).

7. Podnosiocu Zahteva treba ponuditi da svoj zahtev ponovi u kasnijoj fazi, nakon što Tužilaštvo podnese svoj pretpretresni podnesak i dokumentaciju predviđenu pravilom 65 ter. Ukoliko Pretresno veće sada ipak dozvoli pristup celokupnom poverljivom materijalu, Tužilaštvo s dužnim poštovanjem traži da se tim nalogom obuhvate odgovarajuće zaštitne mere, kao i da se navede šta treba izuzeti.

Obelodanjivanje ne doprinosi pripremi odbrane u materijalnopravnom smislu

8. Drugo, Tužilaštvo tvrdi da veliki delovi nejavnog dokaznog materijala, posebno onog koji se odnosi na optužnicu za Bosnu u predmetu Milošević, nije relevantan za podnosioca Zahteva i u materijalnopravnom smislu neće pomoći u pripremi njegove odbrane.

9. U sudskoj praksi Žalbenog veća ovog Međunarodnog suda smatralo se sledeće:

“Pristup povjerljivim materijalima može se odobriti svaki put kada se
Vijeće uvjeri da je strana koja traži pristup dokazala da takvi materijali mogu bitno pomoći u izvođenju dokaza te strane.[10]” Žalbeno veće je takođe smatralo da “strana ima pravo da traži materijal iz bilo kojeg izvora za pomoć u pripremi izvođenja dokaza ako su zadovoljena dva uslova, a to su:

a) da je opisana opšta priroda zatraženih materijala;

b) da je dokazana legitimna forenzička svrha za taj pristup.”[11]

10. Dva predmeta o kojima je reč unekoliko se preklapaju, s obzirom da je Milan Martić optužen kao saizvršilac istog udruženog zločinačkog poduhvata kao i Slobodan Milošević, “čija je svrha bila prisilno uklanjanje većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva približno s jedne trećine teritorije Republike Hrvatske[12] i velikih delova Republike Bosne i Hercegovine[13]”. Tužilaštvo stoga prihvata da su neki od tzv. svedoka sa povlašćenim pristupom informacijama (o kojima je reč niže u tekstu u par. 14), koji su svedočili na zatvorenoj ili poluzatvorenoj sednici u postupku Milošević, relevantni za odbranu podnosioca Zahteva.

11. Međutim, od opština u Bosni i Hercegovini iz baze zločina u predmetu Milošević samo je jedan mali broj od materijalnopravnog interesa za podnosioca Zahteva. Te opštine nalaze se u tzv. Srpskoj autonomnoj regiji Krajini (ARK), i to su Prnjavor, Bosanski Novi, Šipovo i Bosanska Gradiška. Tužilaštvo ima u vidu da je u vezi sa tim opštinama samo jedan svedok (B-1610) u postupku u predmetu Milošević svedočio pod pseudonimom i uz izobličenje slike lica. Prethodno svedočenje svedoka B-1610 u jednom drugom predmetu zavedeno je kao zapečaćen dokazni predmet. Materijali koji se odnose na ovog svedoka već su obelodanjeni podnosiocu Zahteva.

12. Veliki broj zločina za koje je optužen Slobodan Milošević (i na teritoriji Hrvatske i na teritoriji Bosne i Hercegovine) ne predstavlja osnov ni za jednu optužbu u predmetu Martić.[14] Nijedan nejavni dokazni materijal koji se odnosi na ta konkretna mesta zločina, ili čak na grupe počinilaca koje su operisale na tim područjima, ne bi pomogao podnosiocu Zahteva u materijalnopravnom smislu. Podnosilac Zahteva nije dokazao da postoji nikakava forenzička svrha da bi se odobrio pristup takvoj vrsti materijala. Stoga podnosiočev Zahtev u vezi sa tim područjima treba odbiti kao preobiman.

Odbrani treba uskratiti pristup svedočenjima koja su u celosti data na zatvorenoj sednici ili velikim delom na poluzatvorenoj sednici

13. Ovo Pretresno veće je za devet svedoka odobrilo zaštitne mere potpunog ili delimičnog svedočenja na zatvorenoj ili poluzatvorenoj sednici, zbog ozbiljnih bojazni za njihovu bezbednost. Pregledavši svedočenja tih svedoka[15] Tužilaštvo je zaključilo da svedočenja samo četiri svedoka spadaju u kategoriju relevantnih za podnosioca Zahteva. Ta svedočenja pregledana su kako bi se utvrdilo da li zadovoljavaju neki od kriterijuma iz pravila 68, što, međutim, nije bio slučaj, te ih na osnovu tog pravila ne treba obelodanjivati. Za dva od tih svedočenja (br. 7 i 8 u Dodatku 1) Tužilaštvo je uputilo zahtev za zaštitne mere, koje je Pretresno veće u predmetu Martić odobrilo 18. decembra 2003. godine, naloživši zatim, na osnovu pravila 75 (F), da obelodanjivanje u kasnijem roku identiteta i izjava svedoka ostane na snazi sve do 30 dana pre svedočenja.[16] Treći svedok (br. 6 u Dodatku 1) svedočio je tek nedavno na zatvorenoj sednici u postupku Milošević i Pretresno veće još uvek razmatra relevantnost ovog svedoka za predmet Martić. Iz njegovog svedočenja ne proističe nikakav materijal koji bi zahtevao obelodanjivanje na osnovu pravila 68. Svedočenje četvrtog svedoka (br. 4 u Dodatku 1) tiče se presretnutih razgovora. Ako bude neophodno da se ta osoba pozove da svedoči u predmetu Martić, uslediće obelodanjivanje. Tužilaštvo tvrdi da za bezbednost ovog svedoka i dalje postoje one iste bojazni koje su ovo Pretresno veće navele da odobri tako sveobuhvatne zaštitne mere. Efikasnost tih zaštitnih mera verovatno bi bila umanjena kad bi se podnosiocu Zahteva odobrio pristup materijalu koji se odnosi na te svedoke, a na koji on inače nema pravo na osnovu pravila 66 i 68.

14. Dakle, podnosiocu Zahteva treba uskratiti pristup ovim transkriptima svedočenja sa svih zatvorenih ili poluzatvorenih sednica, kao i pratećim dokaznim predmetima podnetim pod pečatom.

Zaštitne mere

15. Ako se podnosiocu Zahteva odobri opšti pristup nejavnom materijalu u ovom postupku, Tužilaštvo tvrdi i to da bi trebalo naložiti odgovarajuće zaštitne mere. Kako je Žalbeno veće ranije navelo:

“Naime, Žalbeno vijeće ima diskreciono pravo da uspostavi ravnotežu između prava strane na pristup materijalu uz pomoć kojeg se može pripremiti za izvođenje svojih dokaza i garantovanja zaštite svjedoka i integriteta povjerljivih informacija.”[17]

16. U slučaju da podnosiocu Zahteva bude dozvoljen opšti pristup nejavnom materijalu u predmetu Milošević, Tužilaštvo traži adekvatno produženje roka za redigovanje podataka koji bi mogli otkriti identitet svedoka, kao i drugih podataka koji u materijalnopravnom smislu nisu značajni za odbranu podnosioca Zahteva. Osim toga, Tužilaštvo bi želelo da mu se da adekvatno vreme da za ovo zatraži saglasnost od svedoka, jer oni su svedočili u uverenju da njihova poverljiva svedočenja neće biti obelodanjena drugim optuženima. Ako neki zaštićeni svedok ne bude dao saglasnost za obelodanjivanje, Tužilaštvo će se obratiti Pretresnom veću za dalja uputstva.

Materijal na osnovu pravila 70

17. Pored toga, neophodno je utvrditi da li neki nejavni materijal obuhvaćen Zahtevom odbrane, posebno onaj koji se odnosi na dokazne predmete, ali i na svedočenja svedoka, potpada pod pravilo 70. Pravilo 70(C) nalaže da pre nego što se odobri pristup nekom materijalu, oni koji su pružili dotične informacije za to moraju dati svoj pristanak.[18] Tužilaštvo bi zatražilo odgovarajuće produženje roka, kako bi od onih doji su pružili te informacije zatražilo saglasnost pre nego što se da dozvola za pristup.

TRAŽENO PRAVNO SREDSTVO

Tužilaštvo, dakle, s dužnim poštovanjem traži sledeće:

  1. Pretresno veće će podnesak odbaciti kao za sada preuranjen i pozvaće podnosioca Zahteva da ga ponovo podnese kasnije u neko vreme pošto Tužilaštvo ispuni svoje obaveze po pravilu 65 ter, s tim što će pritom objasniti kakvu konkretnu forenzičku svrhu bi za njegovu odbranu imalo obelodanjivanje dodatnog materijala koji ne spada u gore navedeni već obelodanjeni materijal;

  2. U protivnom, Pretresno veće će odobriti pristup samo onim svedočenjima sa zatvorenih sednica koja su relevantna i u materijalnopravnom smislu značajna za pripremu odbrane podnosioca Zahteva, u skladu sa poverljivim i ex parte Dodatkom 1, koji će biti podnet zasebno, pošto se rediguju imena svedoka i informacije koje bi mogle otkriti njihov identitet;

  3. Pretresno veće podnosiocu Zahteva neće odobriti pristup nijednom nejavnom materijalu koji nije relevantan za njegovu odbranu, ali koji podleže pravilu 70 (C), sve dok oni koji su dostavili dotične informacije za to ne daju svoj pristanak;

  4. Ako se Pretresno veće uveri da podnosilac Zahteva ima opšte pravo pristupa svim poverljivim svedočenjima i nejavnim dokaznim predmetima, a da oni nisu u materijalnopravnom smislu značajni za njegovu odbranu, podnosiocu Zahteva treba odobriti pristup tek onda kada se rediguju imena svedoka i podaci koji bi mogli otkriti njihov identitet;

  5. U vezi sa svim nejavnim materijalom za koji se podnosiocu Zahteva odobri pristup, on će biti obavezan da ispoštuje iste zaštitne mere koje je Pretresno veće naložilo za taj materijal, kao i druge zaštitne mere koje bi Pretresno veće moglo smatrati za primerene, uključujući i adekvatno vreme dato Tužilaštvu kako bi zaštićene svedoke obavestilo i zatražilo njihovu saglasnost za obelodanjivanje njihovog svedočenja i identiteta podnosiocu Zahteva.

Uz dužno poštovanje,

/potpis na originalu/
za Geoffreyija Nicea,
glavnog zastupnika optužbe

Dana 25. februara 2004.
U Hagu, Holandija


[1] Predmet br. IT-95-11-PT.

[2] Zahtev, par. 11(1).

[3] Id., par.11(2).

[4] Id., par.11(3).

[5] Odluka po zahtevu odbrane Franka Simatovića (Predmet br. IT-03-69-PT) za pristup transkriptima i dokumentima, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, IT-02-54-T, 20. okobar 2003.

[6] Predmet Martić, nezvanični tranksript, na str. T. 112.

[7] Predmet Martić, nezvanični tranksript, na str. T. 112.

[8] Nakon što se Pretresno veće u predmetu Martić uverilo da po ličnu bezbednost ovih lica nastavlja da postoji opasnost i posle svedočenja, odobrilo je mere obelodanjivanja u kasnijem roku izjave i identiteta, što je zaštitna mera koju je ovo Pretresno veće odobrilo svojom Odlukom od 3. maja 2002. Imena ta dva svedoka navedena su u poverljivom ex-parte Dodatku 1.

[9] Nalog po Zahtevu Tužilaštva za neobelodanjivanje materijala dostavljenog u skladu sa pravilima 66 (a) (ii) i 68, kao i za zaštitne mere za svedoke u pretpretresnoj fazi (u daljem tekstu: Nalog za neobelodanjivanje i zaštitne mere u predmetu Martić ), predmet br. IT-95-11-PT, od 18. decembra 2003.

[10] Odluka po zahtjevu žalilaca Darija Kordića i Marija Čerkeza za pomoć Žalbenog vijeća u dobivanju pristupa žalbenim podnescima i nejavnim postpretresnim podnescima i transkriptima, Tužilac protiv Bliškića, predmet br. IT-95-14-A, Žalbeno veće, 16. maja 2002, par. 14. ( u daljem tekstu: Odluka o pristupu u predmetu Blaškić).

[11] Odluka o pristupu u predmetu Blakšić, ibid, par. 14, 17. Vidi i Tužilac protiv Hadžihasanovića i drugih, Odluka po žalbi na odbijanje zahtjeva da se odobri pristup povjerljivim materijalima iz drugog predmeta, Predmet br. IT-01-47-AR73, Žalbeno veće, 23. april 2002; Tužilac protiv Hadžihasanovića i drugih, Odluka po zahtjevu Marija Čerkeza za pristup povjerljivim propratnim materijalima, Predmet br. IT-01-47, Pretresno veće II, 10. oktobar 2001, par. 10-11; Tužilac protiv Delalića i drugih (predmet Čelebići), Nalog po zahtjevu da se sačuvaju i dostave dokazi, Izdvojeno mišljenje sudije Hunta, predmet br. IT-96-21-A, Žalbeno veće, 22. april 1999, par. 4, 7.

[12] Optužnica za Hrvatsku, prvobitno predmet br. IT-01-50, par. 17- deo jedinstvene optužnice, spada u predmet br. IT-02-54-T.

[13] Optužnica za Bosnu, prvobitno predmet br. IT-01-51, par. 20- deo jedinstvene optužnice, spada u predmet br. IT-02-54-T.

[14] Na primer, optužbe koje se tiču mesta u istočnoj Bosni, kao što su Bratunac, Zvornik, Višegrad, Bijeljina i Brčko ili pak optužbe koje se tiču Srebrenice, granatiranja Sarajeva, itd. Sve optužbe koje se tiču istočne i zapadne Slavonije, vukovarske bolnice i granatiranja Dubrovnika.

[15] Poverljiv i ex parte Dodatak 1, koji će biti podnet zasebno, predstavlja spisak svih svedoka koji su u potpunosti ili velikim delom svedočili na zatvorenoj sednici u toku suđenja po optužnicama za Hrvatsku i Bosnu. Podnesak je ex parte, kako bi Pretresno veće ocenilo da li su ovi svedoci značajni za tezu podnosioca Zahteva.

[16] Na osnovu naloga za zaštitne mere ovog Pretresnog veća od 3. maja 2002, kojim su odobrene te iste mere, a nakon što se Pretresno veće u predmetu Martić uverilo da je lična bezbednost tih osoba ugrožena i posle njihovog svedočenja.

[17] Odluka o pristupu u predmetu Blaškić, par. 29.

[18] Vidi Odluku o pristupu u predmetu Blaškić, ibid, par. 23-24.