MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 13. februar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ZAHTEV OPTUŽBE ZA SVEDOČENJE NOJKA MARINOVIĆA PUTEM VIDEO-KONFERENCIJSKE VEZE


Tužilaštvo:
g. Geoffrey Nice, QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome
Amicus curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack
   
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
 

 

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

 

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T


ZAHTEV OPTUŽBE ZA SVEDOČENJE NOJKA MARINOVIĆA PUTEM VIDEO-KONFERENCIJSKE VEZE


1. U skladu s pravilom 71 bis Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik), tužilac traži da se svedoku Nojku Marinkoviću odobri da, zbog teških zdravstvenih problema, svedoči putem video-konferencijske veze.

2. U pravilu 71 bis piše: “Na zahtev bilo koje od strana, pretresno veće može u interesu pravde naložiti da se svedočenje odvija putem video-konferencijske veze.”

3. Tužilac tvrdi da, u svetlu okolnosti zbog kojih ovaj svedok ne može da otputuje u Hag, dopuštenje da kao svedok optužbe svedoči putem video-konferencijske veze predstavlja postojanje “dovoljnog razloga” i da je “u interesu pravde.”1

4. Nojko Marinović ima 54 godine. Pre rata, bio je major JNA i zamenik komandanta Trebinjske brigade JNA. Tokom događaja na koje se odnosi optužnica za Hrvatsku bio je komandant odbrambenih snaga Dubrovnika.

5. Ukoliko Pretresno veće odobri zahtev optužbe, general Marinović potvrdiće i razraditi pojedinosti iz svoje izjave date od 2. do 4, te od 6. do 7. avgusta 2000. Tokom unakrsnog ispitivanja svedoka Petra Kriste i Ive Simunovića amicus curiae2 i optuženi3 su u velikoj meri koristili izjavu generala Marinovića. Iako je Pretresno veće uvrstilo izjavu generala Marinovića u dokaze kao dokazni predmet optužbe br. 374,4 jasno je naznačilo da bi bilo bolje da general Marinović svedoči ili barem prisustvuje unakrsnom ispitivanju kako bi njegovo svedočenje dobilo na težini.5

6. Optužba se otada sastala s generalom Marinovićem i utvrdila da iz zdravstvenih razloga nije u stanju da putuje u Hag. Pretresnom veću dostaviće se ex parte dodatne pojedinosti o zdravstvenom stanju generala Marinovića. Međutim, svedok je voljan da svedoči putem video-konferencijske veze, ali traži da njegovo svedočenje ne traje duže od jednog sata, što bi zavisilo od njegovog zdravstvenog stanja toga konkretnog dana. Svedok je voljan da duže svedoči ako mu to njegovo zdravlje dozvoli.

7. Zdravstveno stanje generala Marinovića je takvo da ne postoji realna mogućnost da on u doglednom trajanju suđenja Pretresnom veću pruži veću pomoć od ovoga što je ovde navedeno, čak ako se na svedočenje pozove tek na kraju izvođenja dokaza optužbe.

8. Optužba predlaže da se svedočenje putem video-konferencijske veze održi 4. marta 2003. u Dubrovniku, na lokaciji koja će biti određena u saradnji sa sekretarom Suda, većima i lokalnim organima vlasti. Pored toga, optužba će preduzeti sve korake kako bi obezbedila da se sekretar Suda, veća i amici curiae u svom radu pridržavaju smernica koje predviđa “Odluka po zahtevu odbrane da se pozovu i zaštite svedoci i o svedočenju putem video-konferencijske veze” u predmetu Tužilac protiv Tadića (u daljem tekstu: Odluka u predmetu Tadić), kako bi se obezbedilo da svedočenja data preko video-konferencijske veze “doprinesu davanju istinitih i otvorenih svedočenja, kao i da garantuju bezbednost i dostojanstvenost postupka”. 6

9. Tužilac iz ovih razloga, uz dužno poštovanje, traži od Pretresnog veća da odobri njegov zahtev i dopusti Nojku Marinoviću da svedoči putem video-konferencijske veze. Tužilac takođe traži da se sekretaru Suda dâ uputstvo da preduzme sve razumne korake kako bi se obezbedilo da se video-konferencijska veza uspostavi u skladu sa kriterijumima opisanim u Odluci u predmetu Tadić.7

  /potpis na originalu/
Geoffrey Nice,
glavni zastupnik optužbe
Dana 13. februara 2003.
U Hagu,
Holandija
 


1 Vidi Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, “Nalog za video-konferencijsku vezu”, predmet br. IT-96-23-T & IT-96-23/1-T, 3. juli 2000. Vidi takođe Tužilac protiv Zejnila Delalića, Zdravka Mucića, Hazima Delića i Esada Landže, “Odluka po zahtevu da se svedocima K, L i M dozvoli svedočenje putem video-veze”, predmet br. IT-96-21-T, 28. maj 1997, kojom je zahtev odobren zbog toga što “svjedoci iz zdravstvenih razloga nisu u mogu}ćnosti da putuju” i što su “iskazi svjedoka od klju~čne va`žnosti za optu`žbu i da bi bilo nepravedno da ih se izostavi samo zbog toga {što postoje pote{ško}će da se ti svjedoci dovedu u Hag.”

2 T14956-14964, 15096-15098.

3 T15075, 15079.

4 Dokazni predmet optužbe br. 374 (T15100).

5 Sudija May, T15100.

6 Tužilac protiv Duška Tadića, “Odluka po zahtevima odbrane da se pozovu i zaštite svedoci i o svedočenju putem video-konferencijske veze”, predmet br. IT-94-1, 25. juni 1996, paragraf 22.

7 Ibid.